Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj Pn-32/2025-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], M. Gioseffia 14 zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Vrkić i dr., Rijeka protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Danijela Beljana iz Odvjetničkog društva Vrkić i dr., Rijeka i zakonske zastupnice tužene, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, MZZ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti na ime duševnih boli zbog povrede časti i ugleda nastalih objavom u medijima u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 25. studenog 2019. do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi štetu zbog izgubljene zarade zbog neosnovanog boravka u pritvoru u iznosu od 23.000,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate."

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je protiv njega kao okrivljenika pred Općinskim sudom u Puli vođen postupak radi kaznenog dijela iz čl. 218.st.1. i dr. Kaznenog zakona koji je okončan pravomoćnom presudom od 25. studenog 2016., kojom je odbijena optužba da bi počinio kaznena dijela koja su mu stavljena na teret. Nadalje navodi da se je temeljem rješenja Općinskog suda u Poreču nalazio u pritvoru od 06. ožujka 2008. do 27. listopada 2009. (561 dan). Međutim kako je navedenom pravomoćnom presudom odbijena optužba protiv njega, bio je neutemeljeno pritvoren pa s tog osnova potražuje isplatu novčane zadovoljštine od 224.400,00 kn (29.783,00 eura) koji iznos predstavlja protuvrijednost broja dana koje je proveo u pritvoru umnoženo s 400,00 kn (53,09 eura) po danu. Nadalje navodi da je zbog neosnovanog pritvaranja pretrpio te još uvijek trpi i niz brojnih drugih posljedica koje su se nepovoljno odrazile na njegov život, da je trpio intenzivne duševne boli, bio onemogućen u stjecanju hrvatskog državljanstva, povrijeđeno mu je pravo na čast i ugled ( čitavo vrijeme kaznenog postupka da su objavljivani novinski članci u kojima se je navodilo njegovo ime), te da mu je i prestao radni odnos. Zatim da je tijekom boravka u pritvoru bio izložen i brojnim troškovima ishrane i higijene zbog čega potražuje i naknadu za to u visini od 19.000,00 kn (2.521,73 eura). Zbog svega navedenog potražuje isplatu štete od ukupno 800.000,00 kn (106.178,25 eura).

2.Tužena u svom odgovoru na tužbu osporava da bi tužitelj uslijed boravka u pritvoru pretrpio intenzivne duševne boli, s obzirom da između eventualno kasnije narušenog duševnog zdravlja i njegovog boravka u pritvoru ne postoji uzročno posljedična veza. Napominje da je Zakon o kaznenom postupku ( NN 110/97, 27/98, 58(99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06 - u nastavku ZKP/97) predvidio kao pravno priznati oblik naknade štete samo naknadu za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) i neosnovanu osudu, pa da stoga ne postoji posebna zakonska osnova za dosuđivanje posebne naknade neimovinske štete zbog neosnovanog vođenja kaznenog postupka. Odnosno da povreda prava osobnosti uzrokovana neosnovanim lišenjem slobode obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za osobnost oštećenog koje su posljedica neosnovanog lišenja slobode, te da se za tu štetu određuje jednak iznos naknade. Nadalje navodi da neosnovano lišenje slobode ne dokazuje postojanje odlučne činjenice za osnovanost potraživanja s naslova imovinske štete zbog izgubljene zarade. Naime tvrdi da tužitelj samo paušalno navodi da je zbog neosnovanog lišenja slobode izgubio zaradu iako nije priložio materijalne dokaze kojima bi dokazao da je takvu štetu doista pretrpio, odnosno da bi takvu zaradu doista ostvario da nije bio lišen slobode. Što se tiče naknade za ishranu i osobnu higijenu za što je tužitelj priložio preslike računa, navodi da iz tih računa proizlazi da se isti odnose na trošak cigareta, keksa, čipsa i sl. što da nikako ne može predstavljati trošak nužne ishrane. Što se tiče navoda tužitelja da je bio onemogućen u stjecanju hrvatskog državljanstva, ističe da je još uvijek u tijeku postupak utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno sigurnosne provjere tužitelja slijedom čega da nije osnovan navod tužitelja da je zbog navedenog kaznenog postupaka bio onemogućen u stjecanju hrvatskog državljanstva.

3.Tužitelj je prije podnošenja tužbe Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko upravni odjel dana podnio zahtjev za mirnim rješenjem spora, koji je Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo dana 07. ožujka 2018. (list 5-7), sukladno odredbi čl. 186.a .st.1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u nastavku ZPP), međutim na taj zahtjev Općinsko državno odvjetništvo nije odgovorio, te je tužitelj sukladno odredbi čl. 186.a.st.5. ZPP-a, podnio predmetnu tužbu.

4. Ovdje valja spomenuti da je nakon provedenog dokaznog postupka i to uvida u: rješenje Općinskog suda u Puli posl. br. K-477/15-209 ( 8-10), rješenje Općinskog suda u Poreču posl. br. K-128/08 ( 11-12), rješenje MUP-a od 05.svibnja 2010. (13- 14), novinske članke (15-25), račune (26-66), presudu Visokog upravnog suda RH od 11.veljače 2013. (83-85), zaključak MUP-a od 18.ožujka 2014. (86-87), presudu Upravnog suda u Rijeci od 21.siječnja 2017. (88-91), zaključak MUP-a od 08.veljače 2017. (92-93), priloženi upravni spis, priloženi spis Općinskog suda u Pazinu broj K- 477/15, te saslušanja tužitelja kao stranke u svrhu dokaza (286-287), sud donio presudu poslovnog broja Pn-300/2019-31 od 21. prosinca 2021., kojom je naložio tuženoj da tužitelju na ime naknade štete isplati novčani iznos od 224.400,00 kn (29.883,00 eura) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25. studenog 2019. do isplate, a odbio ga za iznos od 575.600,00 kn (76.395,25 eura).

5. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 150/2022-5 od 15. travnja 2025. potvrđena je navedena presuda za dosuđujući iznos od 224.400,00 kn (29.883,00 eura) te za odbijajući iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 eura), dok je ukinuta za odbijajući dio od 556.600,00 kn (73.873,52 eura) u kojem dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak kao i zbog odluke o parničnom trošku.

6. Nakon toga tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da je naznačio da traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na ime duševnih boli zbog povrede časti i ugleda nastalih objavom u medijima u iznosu od 50.000,00 eura te zbog izgubljene zarade zbog neosnovanog boravka u pritvoru u iznosu od 23.000,00 eura sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate."

7. U ponovljenom postupku sud je ponovio sve od prije provedene dokaze, dok je druge predložene odbio iz razloga što je iz provedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

8. U ovom postupku nije sporno da se je protiv tužitelja, te PZ i BZ pred Općinskim sudom u Puli vodio kazneni postupak zbog kaznenih dijela iz čl. 235.st.1 i 2. u vezi sa čl. 33. -kazneno djelo protiv imovine – ucjenom u pokušaju, čl. 218.st.1.- kazneno djelo protiv imovine - razbojništvom i čl. 99. u vezi sa čl. 33. KZ/97. – kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, u kojem postupku je donesena presuda poslovni broj K-477/15 od 25. studenog 2016. kojom je odbijena optužba, koja presuda je postala i pravomoćna (priloženi spis Općinskog suda u Pazinu broj K-477/15). Nije ni sporno da je tužitelj tijekom vođenja istražnog i kaznenog postupka bio u pritvoru od 06. ožujka 2008. od 03,30 sati kada je isti uhićen do 27. listopada 2009. kada je isti pušten iz pritvora (priloženi spis Općinskog suda u Pazinu broj K-477/15) za koje vrijeme su u pojedinim medijima objavljivani novinski članci vezani za predmetni kazneni postupak u kojima se je navodilo i ime tužitelja (15-25). Nadalje nije sporno da tužitelj nema hrvatsko državljanstvo već stalni boravak.

9. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužitelj pretrpio štetu zbog objavljenih informacija o njegovom pritvaranju u medijima, odnosno da li ima pravo na pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava na čast i ugled radi informacija u medijima pored prava na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenje slobode. Zatim da li je pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade zbog neosnovanog lišenje slobode te da li ima pravo na naknadu te štete.

10. U prethodnom postupku sud je tužitelju dosudio iznos od 224.400,00 kn (29.783,00 eura) zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode s napomenom da ta naknada predstavlja naknadu za jedinstven vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za neosnovano lišenje slobode.

11. Županijski sud u Šibeniku u svojoj odluci se s time ne slaže te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-121/2023-2 od 15. svibnja 2024. u kojoj je izneseno pravno shvaćanje koje glasi: "Stoga, kada se oštećeniku dosuđuje neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti na slobodu (uslijed neosnovanog pritvaranja ili uhićenja), tada pravična novčana naknada neimovinske štete, predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog ili uhićenog, koje proizlaze iz neosnovane povrede slobode (a što uključuje i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, dostojanstvo i ugled, ali samo vezano za povredu prava na slobodu). Međutim, to nužno ne znači da oštećenik ne bi mogao ostvariti i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti npr. časti i ugleda radi informacija objavljenih u medijima (vezano uz neosnovano pritvaranje ili uhićenje), a što je upravo i konkretni slučaj. Navedeno, pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti odnosno da štete posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koincidiraju."

12. Da bi tužena bila odgovorna za ovakvu vrstu štete moraju se kumulativno ispuniti određene pretpostavke.

U Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) nisu nabrojane opće pretpostavke odgovornosti za štetu. U pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke uglavnom navode: 1. subjekti obveznog odnosa i odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta;

4. uzročna veza i 5. protupravnost.

13. Tužitelj je u svom iskazu (286-287) izjavio da što se tiče novinskih članaka koji su objavljeni o njemu da je imao osobu koja mu ih je čitala, radi čega se je osjećao loše i poniženo. Zatim da kad je bio u pritvoru da su mu drugi zatvorenici čitali novinske članke i prevodili ih. Naime, tužitelj je iskazivao uz pomoć tumača za engleski jezik.

14. Iz novinskih članaka (15-25) proizlazi da su mediji izvještavali o pritvaranju ovdje tužitelja.

U Glasu Istre (15) bez datuma, objavljen je članak naslova " MZ ostaje u pritvoru, istraga okončana" navedeno je da je u Istražnom centru Županijskog suda u Puli okončana nedavno proširena istraga koja se je vodila protiv više muškaraca koji su osumnjičeni za napad, razbojništvo i ucjenjivanje slovenskog tajkuna FZ (52) iz [adresa]. Vrlo izvjesno podizanje u pritvoru će dočekati PZ (31) iz [adresa], kojeg se sumnjiči da je ucjenjivao FZ te MZ (36) iz [adresa] kojem je prošlog tjedna ponovno produljen pritvor. VZ je u travnju prošle godine u [adresa] napadnut i uboten u nogu, a vrlo brzo poslije toga počeli su ga ucjenjivati njemu bliski ljudi, tražeći od njega pola milijuna eura. Nakon što je VZ slučaj prijavio policiji, u siječnju ove godine pala su i prva uhićenja. Najprije su uhićeni Hrvatičev prijatelj PZ i OZ iz [adresa], a kasnije i MZ iz [adresa], te TZ i EZ obojica iz [adresa]. MZ i TZ bili su uhićeni na temelju tjeralice. Dio istrage kaznenog djela ucjene bio je, prema odluci istražnog suca tajan i to zbog zaštite ugleda FZ. U Glasu Istre (16) od 21. studenog 2008. objavljen je ispravak netočne informacije objavljene dana 20. studenog 2008. u Glasu Istre pod naslovom " M u očekivanju suđenja s nadnaslovom "Optužnica protiv bivšeg Horvatičevog suradnika iz [adresa] i njegovih pomagača još nije pravomoćna", da je netočno da se PZ i MZ terete za kazneno djelo pokušaja ucjene u sastavu grupe, kao i da je netočan navod da sada, nakon što je Županijski sud u Puli povodom prigovora na optužnicu donio rješenje, ovo Općinsko državno odvjetništvo po djelomičnom usvajanju prigovora na optužnicu a prema navedenom rješenju treba sastaviti novu optužnicu. Da nikakvu novu optužnicu općinsko državno odvjetništvo ne treba sastavljati nego općinsko državno odvjetništvo i oštećenici imaju pravo žalbe na predmetno rješenje.

U Glasu Istre (19) od 25. travnja 2008. objavljen je članak naslova " VZ – žrtva najboljeg prijatelja" u kojem je navedeni dao intervju u kojem uvodnom dijelu se navodi da se iznuda, ucjena od pola miliona eura i teško ozljeđivanje u travnju prošle godine još istražuju, a u Puli su kao osumnjičenici za ta nedjela pritvoreni PZ iz [adresa] i MZ iz [adresa]. Na pitanje zašto porečkoj policiji nije otkrio napadače odgovorio je da je onog dana u [adresa] prepoznao MZ i neke druge napadače, ali budući su se on i njegovo društvo hvalili dobrim vezama u porečkoj policiji nije mogao nikome vjerovati. Na pitanje kako se je upoznao sa P i MZ odgovorio je da ih je upoznao preko PZ koji su njegovi prijatelji. U Glasu Istre (22) bez datuma, objavljen je članak naslova " M u očekivanju suđenja" u kojem je istaknuto da optužnica protiv bivšeg Hrvatičevog suradnika i njegovih pomagača još nije pravomoćna. U nastavku se navodi da su branitelji optuženika pa tako i MZ kojeg se tereti za kazneno djelo pokušaja ucjene u sastavu grupe uložili prigovor protiv optužnice. Još su navedena imena četvorice uz MZ s podsjetnikom da su prošle godine napala FZ na parkiralištu ispred porečke poslovnice Hypo banke, dok je s još četiri slovenska državljana bio u automobilu. Da su napadnuti B ispričali policiji da ih je skupina napala bez razloga, počeli su udarati po automobilu, a potom su otvorili vrata i pokušali izvući FZ kojeg su uspjeli nožem ubosti u bedro da bi potom pobjegli. Na kraju je navedeno da se je kasnije ispostavilo da je napad izveden da bi se F ukrao mobitel u kojem su bili pohranjeni snimci spolnog odnosa koji su trebali poslužiti PZ i MZ da od njega iznude pola milijuna eura.

U Glasu Istre (23) od 16. svibnja 2008. objavljen je članak naslova "Ucjenjivaču slovenskog poduzetnika još mjesec dana pritvora" u kojem je navedeno da je PZ produžen pritvor za još mjesec dana. Kratko je opisan sam događaj, te je na kraju navedeno da su zbog sumnje da su umiješani u napad, razbojništvo i ucjenu krajem siječnja ove godine uhićeni Hrvatičev prijatelj PZ i OZ iz [adresa], a nešto poslije MZ iz [adresa], GZ i ĐZ, obojica iz [adresa], te da su PZ i MZ u pritvoru a ostali na slobodi. U Glasu Istre (24) od 17. lipnja 2008. objavljen je članak naslova "Petorka okrivljena za ukupno 18 kaznenih djela" u kojem je naznačeno da je Pazinsko Općinsko državno odvjetništvo podnijelo Općinskom sudu u Pazinu optužnicu protiv pet osoba okrivljenih za više kaznenih djela na štetu slovenskog tajkuna FZ iz [adresa]. Naznačena su njihova imena pa tako i ime ovdje tužitelja. Isto je kratko opisan sam događaj uz naznaku da se je kasnije ispostavilo da je napad na FZ bio izrežiran kako bi mu napadači ukrali mobitel u kojem su bile pohranjene snimke seksa, na račun kojih su PZ i MZ od FZ kasnije pokušali iznuditi pola milijuna eura. Naznačeno je da se MZ stavlja šest kaznenih djela i to tri pokušaja ucjene, razbojništvo, nanošenje teških tjelesnih ozljeda i pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede.

U Glasu Istre (25) od 24. prosinca 2008. objavljen je članak naslova "Javnost isključena radi zaštite oštećenog" u kojem je naznačeno da je jučer na Općinskom sudu u Poreču otvorena glavna rasprava u slučaju slovenskog tajkuna FZ. Da su na to suđenje iz pulskog pritvora dopraćeni prvo optuženi trideset jednogodišnji PZ iz [adresa], s prebivalištem u [adresa] i drugo optuženi trideset šestogodišnji MZ, srpski državljanin s prebivalištem u [adresa], koje optužnica tereti za kazneno djelo pokušaja ucjene. MZ je dodijeljen sudski tumač za engleski jezik jer mu je materinji jezik Albanski, ali ni njega dobro ne razumije jer je živio u inozemstvu. Opisan je sam događaj kao i u naprijed navedenim člancima. Uz tekst su objavljene i tri fotografije od kojih je na jednoj MZ ispod koje je tekst " MZ najbolje se sporazumijeva na engleskom jeziku".

Ovdje valja spomenuti da je tužitelj u spis dostavio još nekoliko isječaka iz novina, ali u njima nema teksta koji bi se odnosili na njega.

15. Štetna radnja u konkretnom slučaju je neosnovano lišenje slobode tužitelja za što je odgovorna tužena. Ta radnja dovela je do objavljivanja informacija u medijima o lišenju slobode koja radnja predstavlja štetu za ugled kao daljnju posljedicu nezakonitog pritvaranja – lišenja slobode. Znači država je odgovorna jer je ona izvor informacije da je u konkretnom slučaju pritvorila tužitelja koju informaciju su mediji prenijeli. Kasnije je tužitelj oslobođena, ali mu je objavljivanjem tih informacija u medijima nanesena šteta, došlo je do povrede prava osobnosti.

16. Odgovornost države je objektivna, ne traži se krivnja.

Odredba čl. 1100.st.1. ZOO-a propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavak 2. propisuje da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. U konkretnom slučaju sud smatra da tužitelju s naslova štete na ime duševnih boli zbog povrede časti i ugleda nastalih objavom u medijima pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura. Naime iz samog iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj nije trpio dugotrajne i teške duševne boli. On se je samo za vrijeme kad su mu drugi čitali sporne novinske članke osjećao loše i potišteno. Nema nesanice, nema sramote, nema osuđivanja okoline niti ičeg sličnog. Osim toga iz spornih medijskih natpisa ne proizlazi da su mediji tužitelja prikazali kao krivca i unaprijed ga osudili. Oni su samo izvještavali o tijeku sudskog postupka čime sud smatra da su poštovali presumpciju nevinosti. Međutim u tim člancima spominje se ime tužitelja, a u jednom je i njegova fotografija te sud smatra da je svakako pretrpio štetu koju mora naknaditi tužena, samo što ta šteta nije takva i tolika da zaslužuje odštetu u većem iznosu od dosuđenog.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe, tj. 25. studenog 2019. do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO- a.

18. Što se tiče prigovora tužena da je nastupila zastara, on je neosnovan iz razloga što je tužitelj presudom od 25. studenog 2016. oslobođen optužbe, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 25. studenog 2019., znači unutar roka iz čl. 230.ZOO- a.

19. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu zbog neosnovanog boravka u pritvoru takav zahtjev je neosnovan.

20. Tužitelj tvrdi da je prije pritvaranja bio u radnom odnosu koje mu je zbog neosnovanog pritvaranja prestalo. U svom je iskazu izjavio da je zajedno s partnerom HZ imao unajmljenu diskoteku u Rovinju, a kada je izašao iz pritvora nije nastavio taj posao jer je imao problema s osobnim dokumentima, a osim toga da je za vrijeme dok je bio u pritvoru posao propao, te da se je nakon cca dvije godine od izlaska iz pritvora (27. listopada 2009.) prvi puta zaposlio. Kao dokaz ovoj tvrdnji tužitelj je predložio da sud pribavi podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Sud nije pribavljao te podatke, s obzirom da tužena nije osporila tvrdnju da je tužitelj prije pritvaranja bio zaposlen, a posebice zato što iz njih nije moguće zaključiti da li je neosnovano zatvaranje tužitelja imalo za posljedicu gubitak zarade. Osim toga sam tužitelj je izjavio da je posao s diskotekom propao unatoč tome što je imao partnera, odnosno da ga nije nastavio zbog problema s osobnim dokumentima, a predmetni kazneni postupak i predmetno pritvaranje nisu bili razlog ne primitka tužitelja u hrvatsko državljanstvo.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. Zakona o parničnom postupku(SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 106.178,25 eura i uspjeh tužitelja od 29%. Naime, sud je vodio računa da bi potpunim računanjem razmjera uspjeha tužitelja bilo ograničeno njegovo pravo pristupa sudu čime bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz kojeg razloga je presudio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Poreču-Parenzo 27. travnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 27. travnja 2026.

S u d a c: