REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg. J. F. Kennedyja 11

P-2965/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pere Budmanija 1, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Avenija grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282 , radi isplate iznosa od 2.989,45 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.989,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 6. travnja 2016. do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.484,47 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 27. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 0,03 EUR.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 21. ožujka 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika ĐR upravljajući teretnim automobilom reg. oz. [adresa] te FR, upravljajući osobnim automobilom reg. oz. VŽ 243HE. Odgovornost za nastanak predmetne nezgode je na strani osiguranika tuženika, a protiv prouzrokovanja iste protiv njega se vodi i prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem PpP-728/2016. Nadalje, tužitelj ističe kako je vozilo reg. oz. [adresa] kojim je upravljao osiguranik tuženika ĐR bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], da je u predmetnoj prometnoj nezgodi došlo do imovinske štete na vozilu reg. oz. VŽ 243HE te da je tužitelj, po prijavi kasko odštetnog zahtjeva 5. travnja 2016. izvršio plaćanje nastale štete u iznosu od 22.524,00 kn. Tužitelj ukazuje i da je u izvansudskom postupku pozvao tuženika na platež regresnog duga no isti je odbio platiti dugovanje slijedom čega tužitelj temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nesreće.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tužbi te se usprotivio navodima iz odgovora na tužbu, dok je tuženik ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, pri čemu je učinio nespornom visinu utuženog potraživanja.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐR i CR (list 193.-197. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po društvu EREŠ VJEŠTAČENJA d.o.o. koje je Nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu (nalaz i mišljenje: list 136. – 141. spisa, očitovanje od 16. travnja 2024.; list 169.-170. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 29. listopada 2024.; list 174. – 177. spisa, dopuna nalaza; list 220.-224. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja te dopune nalaza na ročištu održanom 12. ožujka 2026. (list 227.-229. spisa).

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatom iznosa od 2.989,45 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 6. travnja 2016., odnosno od dana nakon kojeg je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku, pa do isplate, a koji predstavlja iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem police osiguranja automobilskog kaska broj 004095018783 povodom štetnog događaja koji se dogodio 21. ožujka 2016., a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika temeljem odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

7. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija i visina utuženog potraživanja.

8. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost osiguranika tuženika te posljedično tuženika za nastanaka istog.

9. Tijekom postupka, a imajući u vidu sporne okolnosti, izveden je dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđenja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja. U mišljenju, a nakon detaljno obrazloženog nalaza (list 136. – 141. spisa) stalni sudski vještak je utvrdio kako je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 160-170 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo se na njegovoj desnoj polovini kolnika udaljeno od desnog ruba kolnika oko 1,7-1,8 m. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika prelaskom na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tužitelja koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika pa je stoga radnja prelaska vozila osiguranika tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Do sudara ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika.

10. Tužitelj nije imao primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje, dok je tuženik istom prigovorio navevši u bitnome kako je vještačenje izrađeno temeljem skice policije koja je pogrešno sačinjena u pogledu izgleda zavoja na kojem se dogodila nezgoda, a navedena činjenica je utvrđena u prekršajnom postupku od strane prometnog vještaka očevidom na licu mjesta, a kada je zaključeno da je zavoj na kojem se dogodila predmetna nezgoda „bitno blaži od onog ucrtanog na skici policije“. Upravo zbog navedene činjenice tuženik ističe da je predložio očevid na licu mjesta. Isto tako, predlaže da se vještak očituje je li, obzirom na gore izneseno , potrebno provesti očevid na licu mjesta na kojem bi se izmjerila zakrivljenost i stupanj nagiba zavoja na kojem se dogodilo predmetni štetni događaj. Tuženik ukazuje kako je zakrivljenost zavoja ključna za određivanje mogućnosti izbjegavanja nezgode, a stupanj nagiba na predmetnom zavoju za pravilnu primjenu odredbe čl. 64. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira mimoilaženje na mjestima s velikim uzdužnim nagibom. Po očitovanju vještaka tuženik predlaže provesti očevid kako bi se utvrdile gore iznesene činjenice te kako bi se razriješilo je li trag koji je vještak na svojoj skici označio brojem 4 (tragovi vozila osiguranika tuženika izvan kolnika) uistinu mogao nastati u dinamici predmetne nezgode.

11. Podneskom od 16. travnja 2024. (list 169. -170. spisa) vještak se očitovao na gore iznesene primjedbe istaknuvši u bitnome kako je pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju podataka iz spisa kao i skice policije (list 84-85 spisa). Na osnovi stanja spisa nije moguće za sigurnošću zaključivati da li je skica policije pravilno nacrtana i da li kao takva pravilno prikazuje zakrivljenost predmetnog zavoja. Čak i da je predmetni zavoj blaži od onoga koji je prikazan u skici policije na način kako se to navodi u podnesku tuženika, tada to ne bi utjecalo na utvrđeno mjesto sudara koje se, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo na njegovoj desnoj polovini kolnika udaljeno od desnog ruba kolnika oko 1,7- 1,8 m te bi i dalje ostao zaključak da je radnja prelaska vozila osiguranika tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Budući da su se neposredno prije i u trenutku sudara oba vozila nalazila u kretanju i da je raspoloživa širina kolnika bila dovoljna za izvođenje radnje mimoilaženja ova dva vozila, tako sama veličina uzdužnog nagiba nije od važnosti za nastanak štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja sudara.

12. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 29. listopada 2024. (list 174.-177. spisa) stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod pismeno izrađenog nalaza i mišljenja te kod očitovanja od 16. travnja 2024. kojim se očitovao na tuženikove primjedbe. U odnosu na tuženikove navode sadržane u podnescima od 23. rujna 2022. i 6. rujna 2024. kojima se osporava da je skica policije pravilno nacrtana, kao i materijalni tragovi koji se navode u toj skici, vještak je istaknuo da je u očitovanju naveo da na temelju stanja spisa ne može sa sigurnošću zaključivati da li je ista pravilno nacrtana te da li su materijalni tragovi u toj skici pravilno nacrtani. Iz istog razloga , ne može niti crtati neku drugu skicu na način kako to tuženik traži. Što se tiče tragova vozila osiguranika tuženika izvan kolnika, vještak je istaknuo kako se u osnovnom nalazu o tome očitovao na način da smatra da ti tragovi nisu nastali u predmetnom štetnom događaju. Što se tiče rotirajućih svjetala, ista, ako su bila upaljena, upozoravaju ostale vozače u prometu na prisutnost toga vozila ali u tehničkom smislu ne znače da bi takvo vozilo imalo nekakvu prednost prolaska ili da bi za njega vrijedila nekakva posebna pravila u prometovanju. Odgovarajući na upit da li bi sumnju u ovu zakrivljenost zavoja riješio očevid na licu mjesta, vještak je odgovorio da bi.

13. U daljnjem tijeku postupka izveden je dokaz očevidom na mjestu nastanka predmetne prometne nezgode u prisustvu stalnog sudskog vještaka, a na kojem je izveden i dokaz saslušanjem svjedoka ĐR i CR.

14. Svjedok CR (list 193. -197. spisa) naveo je da su se kretali uzbrdicom u pravcu Kelemena i to na cesti na kojoj je vršen očevid. Kretali su se sa svoje desne strane brzinom od oko 40 km/h. Na samom lijevom zavoju došlo je do bliskog susreta s drugim osobnim vozilom. Do mjesta susreta došlo je na suprotnoj strani kolnika u odnosu na njegov smjer kretanja. Na upit da li se kretao u trenutku sudara, svjedok je odgovorio da su bili u zaustavljanju radi same preglednosti, a i u tom trenutku je naišlo drugo osobno vozilo. Na daljnji upit da li se sjeća s kojim dijelom vozila je došlo do sudara, odgovorio je da je vozilo koje je bilo u drugom smjeru naletjelo prednjim dijelom na lijevi stražnji bočni dio njihovog vozila.

15. Svjedok ĐR naveo je u bitnome da su se kretali uzbrdicom i kada je vidio iz suprotnog smjera da vozilo dolazi velikom brzinom i da ne namjerava stali, vozilo je pomaknuo na makadam. Vozilo iz suprotnog smjera je bez kočenja udarilo u njegovo vozilo i udario ga u bočni dio u kojem se nalazi rezervoar za hidraulično ulje i to se vozilo zaustavilo u stražnjem bočnom lijevom kotaču. Na upit da li se kretao u trenutku sudara, svjedok je odgovorio da je bio u vrlo malom kretanju, dok je na upit da li sjeća na kojem djelu kolnika je došlo do sudara, odgovorio da se ne sjeća točno, da je bio šokiran, a i da je prošlo već 9 godina. Upitan da li je pomaknuo svoje vozilo prije dolaska policije, svjedok je odgovorio da je, da je morao da bi ostala vozila prolazila, a misli da se drugo vozilo nije pomaknulo zbog oštećenja. Na upit, a imajući u vidu veličinu njegovog vozila, da li se mogao kretati na svojoj polovini, svjedok je odgovorio da je njegovo vozilo više kategorije, obilježeno je signalizacijom i da bi kod suženog dijela vozilo niže kategorije moralo propustiti njegovo vozilo. Istaknuo je da je procijenio da bi moglo doći do frontalnog sudara. Upitan da li se s obzirom na veličinu svog vozila mogao kretati na svojoj desnoj strani i da li je bilo moguće mimoilaženje, odgovorio je da mimoilaženje nije bilo moguće, dok se nije mogao sjetiti kakva je bila preglednost tog dana.

16. Nakon izvršenog očevida, a na kojem je stalni sudski vještak izvršio potrebna mjerenja, fotografiranje mjesta nastanka predmetnog štetnog događaja te pregled predmetne lokacije, vještak je u dopuni nalaza (list 220.-224. spisa) prikazao fotografije izgleda mjesta štetnog događaja prilikom očevida, i to u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja i u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika. Uzimajući u obzir mjerenja prilikom očevida vještak je nacrtao novu skicu u kojoj je različitim bojama prikazao oba vozila u utvrđenom sudarnom položaju na mjestu sudara. Isto tako, mjerenjem je utvrdio da širina kolnika na mjestu štetnog događaja iznosi oko 4,2 m te da se kolnik pruža u padu u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja za oko 6%, a preglednost u samom zavoju iznosi približno oko 20-25 m, dok radijus zakrivljenosti predmetnog zavoja na mjestu štetnog događaja iznosi oko 35 m. Svjedok CR je prilikom očevida u bitnome iskazao da su se kretali brzinom od oko 40 km/h te da su bili u zaustavljanju radi smanjene preglednosti u predmetnom zavoju i da se mjesto sudara nalazilo na suprotnoj strani kolnika u odnosu na njihov smjer kretanja. Osiguranik tuženika, svjedok ĐR je prilikom očevida u bitnome iskazao da je pomaknuo svoje vozilo na makadam kada je vidio da vozilo iz suprotnog smjera ne namjerava stati te da se u trenutku sudara još uvijek kretao nekom malom brzinom kao i da je pomaknuo svoje vozilo nakon sudara, a misli da drugo vozilo radi oštećenja nije bilo pomaknuto. Obavljena mjerenja na mjestu štetnog događaja uz iskazivanja i pokazivanja oba svjedoka prilikom očevida u tehničkom smislu ne mijenjaju vještakov pisani nalaz i mišljenje od 25. kolovoza 2022., pisano očitovanje od 16. travnja te očitovanje na ročištu održanom 29. listopada 2024. pa stoga vještak u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i svih očitovanja koje je dao u ovom predmetu.

17. Podneskom od 23. prosinca 2025. (list 223. -224. spisa) tuženik prvenstveno predlaže da vještak na temelju oštećenja na vozilima tužitelja i tuženika odredi približnu brzinu kretanja vozila tužitelja kroz zavoj. Tuženik navedeno drži relevantnim za utvrđivanje odgovornosti sudionika predmetne nezgode budući se tužitelj (neovisno o činjenici kretanja svojom kolničkom trakom) nije kretao na pravilan način, odnosno kretao se protivno čl. 51. i čl. 64. Zakona o sigurnosti prometa na cestama . Naime, tuženik ukazuje da ukoliko se uzmu u obzir iskazi svjedoka, vidljivo je da se tužitelj kretao prekomjernom brzinom te da zbog iste nije niti stigao reagirati kočenjem, a što bi sigurno uspio obzirom na konfiguraciju terena i zakrivljenost samog zavoja da se kretao primjerenom brzinom obzirom mu je preglednost bila 20-25 m. Tuženik stoga predlaže da se vještak očituje na okolnost kada je vozač vozila tužitelja mogao uočiti vozilo Čistoće (a koje vozilo je bilo opremljeno rotacijskim svjetlima koja su u tom trenutku bila upaljena) odnosno kada je s obzirom na sam zavoj mogao primijetiti rotacijska svjetla, pri kojoj brzini bi se u tom trenutku uspio zaustaviti te bi li tim okolnostima došlo do sudara. Tuženik ističe kako je navedeno prije svega potrebno utvrditi u smislu pravilne primjene čl. 64. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira mimoilaženje vozila na mjestu velikog nagiba, odnosno ponašanje vozača koji se kreće niz nagib i koji je dužan zaustaviti svoje vozilo, a što vozač vozila nije učinio i čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji navodi da je vozač dužan svoje ponašanje prilagoditi osobinama i stanju ceste tako da se može zaustaviti pred svakom preprekom koju je mogao predvidjeti, a što vozač vozila tužitelja nije učinio. Naime, rotacijska svjetla koja nailaze bi trebala biti dostatan razlog da se prilagodi vožnja dok se ne utvrdi razlog zbog kojeg su svjetla upaljena, odnosno dok vozilo s upaljenim rotacijskim svjetlima ne prođe, a što vozač vozila tužitelja nije učinio.

18. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje te njegovu dopunu na ročištu održanom 12. ožujka 2026. (list 227. -229. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod pismenog nalaza i mišljenja od 25. kolovoza 2022., pismenog očitovanja od 16. travnja 2024., iskaza na ročištu od 29. listopada 2024. te pisane dopune nalaza od 17. studenoga 2025. U odnosu na tuženikove primjedbe sadržane u podnesku od 23. prosinca 2025., vještak je iskazao da je više puta iskazivao da tehničkim putem nije moguće zaključivati ili utvrditi brzine kretanja vozila prije samog sudara. Nakon provedenog očevida utvrđena je preglednost kolnika i mogućnost međusobnog uočavanja sudionika na udaljenosti od 20 do 25 metara. S obzirom na takvu udaljenost, svakom od sudionika na raspolaganju za zaustavljanje je pola navedene udaljenosti odnosno 11,25 metara. Na navedenoj udaljenosti vozila se mogu zaustaviti intenzivnim kočenjem kod svih brzina manjim od 30 km/h. Mogućnost uočavanja rotacijskih svjetala u dnevnim uvjetima vožnje praktički je jednaka mogućnosti uočavanja samog vozila osiguranika tužitelja. Što se tiče mogućnosti mimoilaženja u odnosu na nagib, vještak je naveo da je takva zakonska odredba primjenjiva u slučaju kolnika na kojem nije moguće mimoilaženje vozila, a što ovdje nije bio slučaj. Na upit, a imajući u vidu oštećenja na vozilu, može li izračunati sudarnu brzinu vozila, vještak je odgovorio da bi i sudarna brzina vozila kao takva ovisila o konačnim položajima vozila nakon sudara, a koji položaji nisu poznati pa stoga i nekakav izračun sudarne brzine prema njegovom mišljenju nije moguće primijeniti. Upitan je li s tehničkog aspekta prihvatljiv iskaz svjedoka ĐR u dijelu u kojem svjedok navodi da je drugo vozilo udarilo u bočni dio njegovog vozilo i da neposredno prije nije poduzeo radnju kočenja, vještak je odgovorio da takav dio iskaza ne može isključiti.

19. Prema ocjeni ovog suda, navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, u dijelu u kojem se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Stoga ovaj sud nalazi da je isti sačinjen pravilno, stručno i objektivno, te ga kao takvog prihvaća u cijelosti.

20. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a što između stranaka nije sporno.

21. Imajući u vidu:

- da je vještak u Nalazu i mišljenju (list 136. – 141. spisa) utvrdio kako je vozilo osiguranika tuženika prelaskom na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tužitelja koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika pa je stoga radnja prelaska vozila osiguranika tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja te da do sudara ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika ;

- da je vještak u očitovanju od 16. travnja 2024. (list 169. -170. spisa) u ustvrdio da, čak i da je predmetni zavoj blaži od onoga koji je prikazan u skici policije, to ne bi utjecalo na utvrđeno mjesto sudara koje se, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo na njegovoj desnoj polovini kolnika udaljeno od desnog ruba kolnika oko 1,7-1,8 m te bi i dalje ostao zaključak da je radnja prelaska vozila osiguranika tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja te, budući da su se neposredno prije i u trenutku sudara oba vozila nalazila u kretanju i da je raspoloživa širina kolnika bila dovoljna za izvođenje radnje mimoilaženja ova dva vozila, tako sama veličina uzdužnog nagiba nije od važnosti za nastanak štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja sudara;

- da je usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 29. listopada 2024. (list 174.-177. spisa) stalni sudski vještak u cijelosti ostao kod pismeno izrađenog nalaza i mišljenja te kod očitovanja od 16. travnja 2024., dok je, a što se tiče tragova vozila osiguranika tuženika izvan kolnika, istaknuo kako se u osnovnom nalazu o tome očitovao na način da smatra da ti tragovi nisu nastali u predmetnom štetnom događaju , dok je što se tiče rotirajućih svjetala naveo kako ista, ako su bila upaljena, upozoravaju ostale vozače u prometu na prisutnost toga vozila ali u tehničkom smislu ne znače da bi takvo vozilo imalo nekakvu prednost prolaska ili da bi za njega vrijedila nekakva posebna pravila u prometovanju;

- da je nakon izvršenog očevida vještak u dopuni nalaza (list 220. -224. spisa) ustvrdio kako obavljena mjerenja na mjestu štetnog događaja, uz iskazivanja i pokazivanja oba svjedoka prilikom očevida, u tehničkom smislu ne mijenjaju njegov pisani nalaz i mišljenje od 25. kolovoza 2022., pisano očitovanje od 16. travnja te očitovanje na ročištu održanom 29. listopada 2024. pa je stoga vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i svih očitovanja;

- da je usmeno iznoseći nalaz i mišljenje te njegovu dopunu na ročištu održanom 12. ožujka 2026. (list 227. -229. spisa) vještak ju cijelosti ostao kod pismenog nalaza i mišljenja od 25. kolovoza 2022., pismenog očitovanja od 16. travnja 2024., iskaza na ročištu od 29. listopada 2024. te pisane dopune nalaza od 17. studenoga 2025. te je iskazao kako tehničkim putem nije moguće zaključivati ili utvrditi brzine kretanja vozila prije samog sudara, da je nakon provedenog očevida utvrđena preglednost kolnika i mogućnost međusobnog uočavanja sudionika na udaljenosti od 20 do 25 metara, da je s obzirom na takvu udaljenost, svakom od sudionika na raspolaganju za zaustavljanje bilo pola navedene udaljenosti odnosno 11,25 metara, da se na navedenoj udaljenosti vozila mogu zaustaviti intenzivnim kočenjem kod svih brzina manjim od 30 km/h , da je mogućnost uočavanja rotacijskih svjetala u dnevnim uvjetima vožnje praktički jednaka mogućnosti uočavanja samog vozila osiguranika tužitelja , dok je što se tiče mogućnosti mimoilaženja u odnosu na nagib, vještak naveo da je takva zakonska odredba primjenjiva u slučaju kolnika na kojem nije moguće mimoilaženje vozila, a što ovdje nije bio slučaj,

prema ocjeni ovog suda tužitelj je dokazao postojanje svih propisanih pretpostavki odgovornosti za štetu u odnosu na naknadu štete koju potražuje od tuženika pa je na temelju odredbe čl. 1045. ZOO -a te primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. i 963. st. 1. ZOO-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

22. U odnosu na tuženikovu tvrdnju kako se osiguranik tužitelja kretao prekomjernom brzinom te da zbog iste nije niti stigao reagirati kočenjem, pri čemu se poziva na odredbu čl. 64. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24; dalje: ZSPC), valja naglasiti da je stavkom 1. navedene odredbe propisano da je na dijelu ceste s velikim uzdužnim nagibom (planinski i dr.) na kojem se vozila ne mogu mimoići ili je to veoma otežano, vozač vozila koje se kreće niz nagib dužan zaustaviti svoje vozilo na prikladnom mjestu ako primijeti da mu drugo vozilo ide ususret uz nagib. U konkretnom slučaju navedena odredba ne može se primijeniti jer je na kolniku na kojem je došlo do predmetne prometne nesreće, moguće mimoilaženje vozila. Imajući u vidu sve ranije u obrazloženju ove presude navedeno, tuženik nije dokazao da je osiguranik tužitelja postupio protivno odredbi čl. 51. ZSPC-a.

23. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a i to po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

24. U odnosu na utuženi tijek zatezne kamate na iznos glavnice potraživanja, tuženik je na utuženi iznos dužan platiti i zakonske zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a) i to od dana isplate naknade, iz razloga što je u tom trenutku tužitelj stupio u prava svog osiguranika do iznosa naplaćene naknade.

25. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) i to: za zastupanje na ročištima 6. veljače 2024., 29. listopada 2024. i 12. ožujka 2026. za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT -a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 750,00 EUR te za nazočnost očevidu 5. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 7. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR.

27. Tužitelju je također priznat i zatraženi trošak uplaćenog predujma za prometno vještačenje i očevid u iznosu od 331,80 EUR. Nadalje, tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,32 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP) i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, Narodne novine, broj 37/23; dalje: Uredba) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,35 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe u svezi s odredbom čl. 1. st. 2. ZSP-a.

28. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.484,47 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

29. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose.

30. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 76,35 EUR već mu je priznat trošak u iznosu od 76,32 EUR i to temeljem odredbe čl. 7. ZSP-a, a s obzirom da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe pristojbu platio u iznosu od 76,32 EUR (tada 575,00 kn). Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

31. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

SUTKINJA :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.