Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA RIJEKA iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB 40237608715, protiv tuženika OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, na temelju članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vere Lovrović Lečić iz Rijeke posl. br. Ovrv-19103/2022, UPP/OS-Ovrv-814/2022 od 7. studenog 2022. godine, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 159,27 EUR, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 9. rujna 2017. godine do isplate i koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, kao i kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u visini od ukupno 24,89 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 7. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi
Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 7. rujna 2022., tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 159,27 EUR sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 9. rujna 2017. godine pa nadalje, a predlaže i obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovrhe od 24,89 EUR.
2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa od 159,27 EUR glavnice temelji na činjenici što je tuženiku sukladno računu broj 2017S00031043 od 8. rujna 2017. pružio zdravstvenu uslugu na Odjelu za infektivne bolesti odraslih s dnevnom bolnicom Klinike za infektivne bolesti KBC-a Rijeka u razdoblju od 30. kolovoza 2017. do 06. rujna 2017., za što mu je i izdan račun za učešće broj 2017SU0001586 od 8. rujna 2017. Poziva se na članak 19. stavak 3. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, važećem u vrijeme pružanja usluge, prema kojem je tuženik obvezan sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite koje je obvezan snositi po jednom ispostavljenom računu za izvršenu zdravstvenu zaštitu, a koji troškovi mogu iznositi najviše 60,13 % proračunske osnovice. Ukazuje i da tuženik u smislu članka 5. i članka 16. stavka 3. i 4. te članka 17. stavka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju nije imao dopunsko zdravstveno osiguranje, i zbog čega je i nastala tražbina tuženika od 159,27 EUR zbog pružene zdravstvene usluge.
4. Tužitelj osporava prigovor tuženika u cijelosti kao neosnovan i paušalan, ukazujući da je nedvojbeno da je tuženiku pružena zdravstvena usluga u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, što dokazuje dostavom dokumentacije (računi, medicinska dokumentacija). Posebno naglašava kako je pokušao i izvansudski namiriti svoju tražbinu poslavši tuženiku račune i opomenu. Neosnovanim smatra i tvrdnje tuženika o tome da je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od dana 16. kolovoza 2021. potraživanje tužitelja postalo neopravdano te je "stavljeno izvan snage". Zaključno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, u naravi održavanje na snazi platnog naloga u cijelosti, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka.
5. Tuženik je odbijajući tvrdnje tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo da je potraživanje tužitelja "neosnovano i ništetno". Naime, tuženik tvrdi da se o istom potraživanju tužitelja već odlučilo rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-695/2021 od 16. kolovoza 2021. te je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. U podnesku od 27. ožujka 2026. tuženik potvrđuje da se u vremenu od
Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
30. kolovoza 2017. do 6. rujna 2017. nalazio na liječenju kod tužitelja zbog mediteranske pjegave groznice, kada je otpušten iz bolnice na kućnu njegu te uz kontrolu do potvrde specijalističkih nalaza, koja je i potvrdila postojanje bolesti – pjegave groznice koju uzrokuje Rickettsia conorii, a koja se tvrdi tuženik, pod tom oznakom nalazi na Listi zaraznih bolesti. Naime, tuženik navodi kako uz osnovno obvezno osiguranje, liječenje i bolničke troškove bolesti koje se nalaze na Listi zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku, u cijelosti snosi HZZO, pa je on kao sudionik liječenja u potpunosti oslobođen svih troškova proizašlih u tijeku liječenja.
6. Napominje i da se zbog iste tražbine već vodio postupak pred ovim sudom pod posl. br. Povrv-168/2021 koji je pravomoćno dovršen. Predlaže stoga odbaciti zahtjev tužitelja, kako zbog postojanja presuđene stvari, tako i činjenice što se liječio od zarazne bolesti koja se nalazi na Listi zaraznih bolesti pa je oslobođen troškova liječenja u cijelosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare smatrajući da je zastara nastupila istekom trogodišnjeg zastarnog roka, odnosno 17. rujna 2020. Traži "otpis" svih potraživanja prema njemu i svih troškova postupka, kao i obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog postupka.
7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to cjelokupnog predmeta vođenog radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-19103/2022, ponajprije izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), izvatka podataka o pacijentu (list 49 spisa), ispisa plaćenih poštarina (list 50 i 59 spisa), računa (list 51-54 spisa), otpusnog pisma za tuženika (list 55-56 spisa), opomene (list 57-58 i 72 spisa), računa za učešće (list 71 spisa), rješenja Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-695/2021 od 16. kolovoza 2021. (list 89-91 spisa) i druge dokumentacije iz predmeta ovog suda posl. br. Povrv-168/2021 (list 92-100 spisa), uključujući i nalaz specijaliste infektologa tužitelja od 18. listopada 2017. iz kojih proizlazi da je kod tuženika potvrđena serologija O conori (list 97 spisa), nalaz Službe za mikrobiologiju – Odjela za virologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 6. listopada 2017. o pozitivnom ishodu testiranja na Ricketsiu conorii (list 98 spisa), kao i dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. veljače 2018. s priloženom Listom zaraznih bolesti (list 99-100 spisa).
8. U tijeku postupka tužitelj je predlagao provođenje rasprave, čemu se tuženik protivio držeći da se o zahtjevu tužitelja može odlučiti i bez raspravljanja, temeljem isprava. Stoga, sud je cijeneći da je prijedlog tužitelja za provođenjem rasprave neosnovan jer se zahtjev tužitelja temelji na pisanim ispravama koje dokazuju postojanje bolesti tuženika i njegovo liječenje, sukladno članku 461.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), odluka o tužbenom zahtjevu donesena bez rasprave.
9. Naime, u ovom predmetu nije sporno da se tuženik u vremenu od 30. kolovoza 2017. do 6. rujna 2017. nalazio na bolničkom liječenju kod tuženika, gdje su vršene različite dijagnostičko-specijalističke pretrage, a nesporno se i nakon otpusta iz bolnice obraćao tužitelju radi daljnjeg liječenja. Ono što je sporno jest pitanje ima li tužitelj pravo naplatiti od tuženika trošak liječenja ili se radi o dijagnozi temeljem koje je tuženik oslobođen participacije u troškovima liječenja. Konačno, prijeporno jest i pitanje je li tužbeni zahtjev tužitelja obuhvaćen pojmom presuđene stvari, kao i je li
Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
potraživanje tužitelja u zastari. Prema tome, već iz izlaganja spornih okolnosti jasno je da provođenje glavne rasprave ne bi dovelo do jasnijeg razjašnjenja činjenica jer je sve sporne činjenice moguće utvrditi uvidom u isprave i zbog čega je prijedlog tužitelja za provođenjem usmene glavne rasprave odbijen kao neosnovan.
10. U odnosu na prvo prijeporno pitanje je li potraživanje tužitelja obuhvaćeno pojmom presuđene stvari, zato što je tužitelj protiv tuženika radi naplate istog potraživanja vodio i parnični postupak pred ovim sudom pod posl. br. Povrv- 168/2021 ukazuje se slijedeće. Postupak ovog suda posl. br. Povrv-168/2021 dovršen je rješenjem o povlačenju tužbe, dakle u tom predmetu nije donesena meritorna odluka o tužbenom zahtjevu na način da je tužbeni zahtjev odbijen ili usvojen. Sukladno članku 193. stavku 9. ZPP povučena tužba može se ponovno podnijeti jer se smatra kao da nije ni bila podnesena. Stoga tužitelj koji nije došao na pripremno ročište u predmetu ovoga suda posl. br. Povrv-168/2021, zbog čega je utvrđeno da se tužba ima smatrati povučenom, nije izgubio pravo na pokretanje novog parničnog postupka protiv tuženika u kojem će ponovno pokušati ishoditi naplatu svoje tražbine, dakako, ukoliko njegovo potraživanje nije u međuvremenu zastarjelo.
11. Međutim, iako nije obuhvaćeno prigovorom presuđene svari, potraživanje tužitelja neosnovano je iz drugih razloga.
12. Naime, iz tužiteljevog otpusnog pisama za tuženika proizlazi da je tuženik liječen u Klinici za infektivne bolesti tužitelja u vremenu od 30. kolovoza 2017. do 6. rujna 2017 zbog nespecificirane rikecioze, uz sekundarnu trombocitopeniju, hipoosmolalnost i hiponatremiju te hipokalemiju. U otpusnom pismu opisuje da je hospitaliziran petog dana bolesti zbog vrućice, uz bolove u mišićima i kostima, da je boravio u kampu u Puli, a da je nakon prijama razvio generalizirani papulozni osip bez hemoragijske komponente po tijelu, dlanovima i tabanima, liječen je doksiciklinom kada dolazi do brze normalizacije kliničke slike, uz zaključak da se najvjerojatnije radi o rikeciozi, neutvrđene etiologije do otpusta. Tuženik je otpušten kući u dobrom općem stanju uz preporuku nastavka terapije doksiciklinom 2 x 100 mg još tri dana, s time što mu je naloženo javiti se u ambulantu tužitelja radi daljnje obrade u smislu otpusne dijagnoze. Tuženik se, kako to proizlazi iz nalaza tužiteljeve Dnevne bolnice Klinike za infektivne bolesti i javio tužitelju na kontrolni pregled dana 18. listopada 2017., kada je utvrđeno njegovo dobro opće stanje, uz dijagnozu stanja po rikeciozi, a u nalazu je navedeno i da je serologija potvrdila postojanje pozitivnog nalaza na O conori IgM IgG, a što potvrđuje i nalaz Službe za mikrobiologiju – Odjela za virologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji je uzorak tuženika obradio 6. listopada 2017. godine.
13. Odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 18/13 i 137/13, na snazi u vrijeme nastanka obveze, dalje: ZOZO) određeno je da osiguranim osobama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 18. tog zakona, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: Zavod) osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za niz zdravstvenih stanja, s time što je točkom 8. određeno da Zavod u cijelosti plaća i troškove cjelokupnog liječenja zaraznih bolesti za koje je zakonom određeno provođenje mjera za sprječavanje njihova širenja. Nadalje, prema Listi zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" br. 60/14, na snazi u vrijeme liječenja tuženika, dalje: Lista) pod točkom 68. navedena je i zarazna bolest "Rickettiosis – ostale", dakle, Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
upravo zarazna bolest od koje se tuženik i liječio, s obzirom da mu je tijekom liječenja kod tužitelja na Klinici za infektivne bolesti, postavljena sumnja upravo na ovu bolest, što je i potvrđeno imunokemijskim pretragama u listopadu 2017. godine od strane Službe za mikrobiologiju – Odjela za virologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
14. Navedeno je potvrđeno i dopisom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa: 502-02/18-01/23, urbroj: 338-08-15-17-3 od 28. veljače 2018. godine iz kojeg proizlazi da je Zavod utvrdio da je tuženik liječen zbog bolesti "Rickettiosis – ostale" koja se nalazi na Listi te se u konkretnom slučaju radi o pružanju zdravstvene zaštite iz članka 19. stavka 2. točka 8 ZOZO. U tom smislu nije odlučno, kako je to tužitelj tvrdio u predmetu posl. br. Povrv-168/2021 (podnesak na listovima 75-76 spisa) je li riječ o specificiranoj rikeciozi prema listi dijagnoza označenoj brojem A 79.8, ili drugoj nespecificiranoj rikeciozi pod dijagnozom A 79.9.. Naime, bolest tuženika mogla je biti specificirana tek po provedenim imunokemijskim pretragama koje su dovršene po otpustu tuženika iz bolnice i koje su potvrdile postojanje bolesti rikecioze, a u naravi radi se o istovjetnoj bolesti određenoj točkom 68 Liste kako je to utvrdilo i Liječničko povjerenstvo RU Rijeka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao ustanove koja je sačinila i predmetnu Listu zaraznih bolesti, kao i listu dijagnoza na koju se tužitelj poziva, pa ju je ovlašten i tumačiti.
15. Prema tome, kako je tuženik liječen kod tužitelja od zarazne bolesti koja se nalazi na Listi zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku, a čije liječenje osiguranim osobama kao što je tužitelj, dakle, osobama koje imaju osnovno, no ne i dopunsko zdravstveno osiguranje, u cijelosti plaća Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje temeljem članka 19. stavka 2. točke 8. ZOZO, to je jasno da je tužitelj zahtjev za naknadu troškova liječenja na ime participacije tuženika koji nesporno nije imao dopunsko osiguranje, trebao tražiti od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a ne od tuženika.
16. Prema tome, kako je tužbeni zahtjev neosnovan, to je primjenom članka 57. i 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javne bilježnice Vere Lovrović Lečić iz Rijeke posl. br. Ovrv-19103/2022, UPP/OS-Ovrv-814/2022 od 7. studenog 2022. godine ukinuto, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
17. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška, no svoj zahtjev nije postavio određeno sukladno članku 164. stavku 1. ZPP pa je zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan, s time što se tuženiku napominje i da u ovom postupku u naravi nije ni imao trošak vođenja parnice.
18. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 27. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII Povrv-68/2025
