REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: Pn-59/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro” Vukovar, Vukovar, Županijska 35, OIB: 54896856295 zastupani po punomoćniku Andriji Dikoniću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 2. travnja 2026., na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr Juraj Njavro“ Vukovar iz Vukovara, Županijska 35, OIB: 54896856295 da tužitelju UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova izgubljene zarade, plaća mjesečnu rentu u iznosu od 832,35 eura (slovima: osamstotridesetidvaeuraitridesetpetcenti), počev od 18.10.2024.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki iznos po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente za isplatu do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr Juraj Njavro“ Vukovar iz Vukovara, Županijska 35, OIB: 54896856295 da tužitelju UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.400,00 eura (slovima: jednutisućučetiristoeura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 27. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 18. listopada 2024. podnio tužbu ovom sudu radi naknade štete, odnosno povećanja novčane rente. Navodi u tužbi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19 od 28.04.2023.g. tuženiku naloženo da tužitelju na ime izgubljene zarade, plaća rentu u mjesečnom iznosu od 437,55 eura počev od 01. siječnja 2023.g. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki iznos u skladu s od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja bana primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog dospjelog iznosa rente za isplatu do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 437,55 eura Općinski sud u Osijeku u predmetu Pn-226/19 utvrdio je kao razliku između prosječne neto plaće isplaćene za KV konobara u Repulici Hrvatskoj i invalidske mirovine isplaćene tužitelju. Navedena presuda temelji se na okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja iste kao i nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstveno struke. Nakon donošenja presude, navedene u t.1. ove tužbe, prilike su se znatno izmijenile, porasli su troškovi života pa samim tim i plaće radnicima kao i plaće KV konobarima, a koje poslove je tužitelj povremeno obavljao prije nastanka štetnog događaja od 18.01.2012.g. kada mu je zbog liječničke pogreške prerezan lijevi femoralni živac, a što je imalo za posljedicu djelomični gubitak radne sposobnosti i ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu.

1.2. Tužitelj navodi da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Vukovaru, tužitelju trenutno isplaćuje invalidsku mirovinu u iznosu od 173,57 eura. Prosječna neto plaća za KV konobare zaposlene u Republici Hrvatskoj isplaćena za rujan 2024.g.iznosi 934,00 eura. Temeljem odredbe čl.1095.st.2. u vezi od.čl.1096. Zakon o obveznim odnosima, tužitelj na ime izgubljene zarade zahtjeva povećanje novčane mjesečne rente, tako da sada ona iznosi 760,43 eura. Budući da tuženik nije dobrovoljno, nakon nastupanja promijenjenih okolnosti od donošenja pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19 od 28.04.2023.g., tužitelju isplaćivao povećanu rentu, to tužitelj podnosi ovu tužbu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava pravni osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19 od 28.04.2023. naloženo tuženoj na ime izgubljene zarade plaćati tužitelju rentu u mjesečnom iznosu od 437,55 eura. Međutim, tužena osporava navode iz tužbe kako nakon donošenja presude zbog promijenjenih okolnosti tužitelj ima pravo na povećanje rente, te nadalje zahtjeva isplatu iznosa od 760,43 eura.

2.1. Tužena smatra da tužitelju ne pripada pravo na daljnju naknadu štete. Naime, odredbom članka 1089. ZOO-a propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Obzirom da je tužitelju dosuđena naknada štete shodno cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, to se po mišljenju tuženika inflacija koja je dovela do smanjenja vrijednosti novca ne može smatrati štetom, odnosno inflacija i smanjenje vrijednosti novca nema utjecaja na novčani iznos naknade štete. Ovakav pravni stav u brojnim sudskim odlukama zauzeo je i Vrhovni sud RH (Rev-x-124/2009, od 4. ožujka 2014.;, Rev-739/1997 od 17. siječnja 2001.; Rev-1056/1994, od 17. listopada 1994.)

2.2. Slijedom navedenog, tužena predlaže naslovnom sudu po provedenom postupku odbiti postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na platež prouzročenih parničnih troškova.

3. U podnesku od 28. travnja 2025. tužitelj navodi da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu, da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za izmjenu

– povećanje rente s osnova izgubljene zarade, prethodno utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19 od 28.travnja 2023.g. Tvrdi da pravo na povećanje rente proizlazi iz od.čl.1096. ZOO-a. U predmetu Pn-226/19 Općinski sud u Osijeku rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 437,55 eur, utvrdio je kao razliku između prosječne neto plaće isplaćene za KV konobara u RH i invalidske mirovine isplaćene tužitelju. Od dana donošenje presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19, 28.04.2023.g.,, znatno su se promijenile okolnosti jer su znatno porasle plaće radnicima kao i plaće KV konobarima u Republici Hrvatskoj. Kao dokaz sudske prake tužitelj se poziva na pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH u rješenju posl.br. Rev-x-569/13 od 16.10.2013.g. te rješenj posl.br. Rev-x-388/16 od 21.04.2021.g. Uredbom Vlade u RH minimalna neto plaća za 2024.g. određena je u iznosu od 677 eura dok je za 2025.g. određena u iznosu od 750 eura. Ove padatke tužitelj navodi kako bi ukazao na bitno promijenjene okolnosti odnosno na bitno povećanje minimalne neto plaće u odnosu na rentu koja mu je u istom periodu isplaćivana, dok je u odnosu na neto plaće konobara u istom period to povećanje plaća bilo još veće.

4. Rješenjem ovog suda broj Pn-59/2024-15 od 29. listopada 2025., sukladno prijedlogu tužitelja, određeno je izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Mati Ivanoviću iz Županje na okolnost utvrđenja razlike između prosječne neto plaće isplaćene za konobara u Republici Hrvatskoj i invalidske mirovine isplaćene tužitelju i to u razdoblju od 18. listopada 2024. do dana izrade nalaza i mišljenja.

5. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja u pisanom podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. veljače 2026. specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te zatražio da mu tuženik s osnova izgubljene zarade, plaća mjesečnu rentu u iznosu od 832,35 eur, počev od 18.10.2024.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao presudu i rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Pn-226/2016-260 od 28. travnja 2023. (list 3-67 spisa), podatke o isplaćenoj mirovini za rujna 2024. (list 68 spisa), rješenje HZMO od 25. studenoga 2015. (list 70-72 spisa), dopis Državnog zavoda za statistiku od 7. listopada 2025.(list 98 spisa), te nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja(list 104-113 spisa).

7. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži povećanje rente s osnova izgubljene zarade, prethodno utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19 od 28.travnja 2023.g.

8. Između stranaka je nesporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pn-226/19 od 28.04.2023. naloženo tuženoj na ime izgubljene zarade plaćati tužitelju rentu u mjesečnom iznosu od 437,55 eura.

8.1. Također nije sporno da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio zbog propusta djelatnika tuženika u liječenju tužitelja.

8.2. Sve navedeno slijedi i iz presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Pn-226/2016-260 od 28. travnja 2023. (list 3-67 spisa), pročitane tijekom dokaznog postupka.

9. Sporno je ima li tužitelj pravo na povećanje rente i je li nakon donošenja presude Općinskog suda u Osijeku došlo do promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale povećanje rente.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Iz podataka o isplaćenoj mirovini za rujan 2024. (list 68 spisa) slijedi da je tužitelj za rujan 2024. primio mirovinu u iznosu od 173,57 eura.

12. Iz rješenja HZMO od 25. studenoga 2015. (list 70-72 spisa) proizlazi da je da je tužitelju kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznata invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 22.10.2014. godine.

13. Uvidom u dopis Državnog zavoda za statistiku od 7. listopada 2025.(list 98 spisa) utvrđeno je da prosječna mjesečna isplaćena neto plaća KV radnika u Republici Hrvatskoj iznosila za 2024. godinu 1.020,00 eura, dok je za I-VII. mjesec 2025. iznosila 1.108,00 eura. Iz navedenog dopisa slijedi i da Državni zavod za statistiku ne prati plaće po zanimanjima nego prema stupnju stručne spreme.

14. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja (list 104-113 spisa)slijedi da je tužitelju UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplaćena mirovina za mjesec rujan 2024. godine i to u iznosu od 173,57 EUR, te primjenjujući navedeni iznos mirovine tužitelju bi u razdoblju od 18. listopada 2024. godine do 31. rujan 2025. godine bilo isplaćeno 1.982,06 EUR. Nadalje, vještak navodi da primjenjujući iznos prosječne mjesečne neto plaće u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara i to na mjesečnoj bazi, tužitelju bi u predmetnom razdoblju od 18. listopada 2024. godine do zadnjeg poznatog ili objavljenog podatka za mjesec rujan 2025. godine, odnosno do 31. rujna 2025. godine bilo isplaćeno ukupno 11.517,06 EUR. Ukupna prosječna mjesečna neto plaća u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara i to u uzevši u obzir cijelo razdoblju od listopada 2024. godine do rujna 2025. godine iznosi 1.005,92 EUR.

14.1. Vještak je u nalazu i mišljenju dao dva izračuna i to jedan uzevši u obzir isplaćenu mirovinu od 173,57 EUR i prosječnu svakomjesečnu neto plaću u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara i drugi izračun uzevši u obzir isplaćenu mirovinu od 173,57 EUR i ukupan prosjek svih prosječnih neto plaća u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara u predmetnom razdoblju.

14.2. Iz nalaza i mišljenja slijedi da ukupna razlika između isplaćene mirovine od 173,57 EUR i prosječne svakomjesečne neto plaće u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara u predmetnom razdoblju od 18. listopada 2024. godine do zadnjeg poznatog ili objavljenog podatka za mjesec rujan 2025. godine, odnosno do 31. rujana 2025. godine iznosi ukupno 9.535,00 EUR. Nadalje, ukupna razlika između isplaćene mirovine od 173,57 EUR i ukupnog prosjeka svih prosječnih neto plaća u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara u razdoblju od listopada 2024. godine do rujna 2025. godine iznosi 832,35 EUR mjesečno, odnosno 7.905,32 EUR ukupno u navedenom razdoblju.

15. U podnesku od 3. veljače 2026. tužitelj po punomoćniku je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanovića od 8.prosinca 2025.g. Sukladno navedenom nalazu i mišljenju tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva da mu s osnova izgubljene zarade, plaća mjesečnu rentu u iznosu od 832,35 eur, počev od 18.10.2024.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom.

16. Tuženik po punomoćniku je na glavnoj raspravi održanoj 2. travnja 2026. naveo da nema primjedbi na matematički izračun vještaka, no da i dalje osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

17. Odredbom čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

18. Odredbom čl. 1096. ZOO-a propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

19. U konkretnom slučaju nije sporna odgovornost tuženika za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio uslijed propusta djelatnika tuženika u liječenju tužitelja uslijed čega je nastupila djelomična nesposobnost za rad, kako je to razvidno iz citiranog rješenja HZMO od 25. studenoga 2015. Naime, iz presude Općinskog suda u Osijeku broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. proizlazi da je utvrđena odgovornost tuženika za propuste u liječenju tužitelja, te da postoji uzročno posljedična veza između propusta tuženika i nastupjele djelomične nesposobnosti za rad tužitelja, pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu zbog izgubljene zarade te rentu.

20. U postupku pred Općinskim sudom u Osijeku broj Pn-226/2019 visina izgubljene zarade utvrđena je vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, koji je na temelju podataka o prosječnoj neto plaći za radno mjesto konobar za koje je prema podacima iz radne knjižice tužitelj osposobljen, dala izračun izgubljene zarade za razdoblje 01. veljače 2012. godine do 21. listopada 2014. godine, a potom od listopada 2014. do dana davanja nalaza i mišljenja tj. zaključno sa studenim 2022. razliku između neto plaće radnog mjesta konobar i invalidske mirovine koju tužitelj prima. U tom postupku tuženik je dužan tužitelju s naslova izgubljene zarade plaćati rentu u mjesečnom iznosu od 437,55 eura/ 3.296,71 kuna dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog dospjelog iznosa rente do isplate.

21. U ovom postupku financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da ukupna razlika između isplaćene mirovine od 173,57 EUR i ukupnog prosjeka svih prosječnih neto plaća u EUR u Republici Hrvatskoj u odjeljku djelatnosti I 56 – Djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića prema DZS-u, a kojoj djelatnosti je srodna djelatnost konobara u razdoblju od listopada 2024. godine do rujna 2025. godine iznosi 832,35 EUR mjesečno. Sud je nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja prihvatio kao objektivan i pravilan, te sačinjen u skladu s pravilima struke. Iz navedenog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da se radi o gotovo dvostruko većem iznosu od onoga koji je utvrđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pn-226/19 od 28. travnja 2023.

22. Uzevši u obzir rezultate vještačenja iz kojih slijedi da su plaće radnicima koji obavljaju djelatnost konobara porasle, kao i činjenicu da su od donošenja citirane presude Općinskog suda u Osijeku troškovi života porasli, što je općepoznata činjenica, utvrđeno je da tužitelju, zbog znatno promijenjenih okolnosti u odnosu na one koje je u prijašnjem postupku sud imao na umu prilikom utvrđenja visine rente, temeljem odredbe čl. 1096. ZOO pripada pravo na povećanje rente zbog izgubljene zarade.

23. Slijedom navedenog, sud je temeljem citirane odredbe čl. 1096. ZOO obvezao tuženika da tužitelju na ime mjesečne rente zbog izgubljene zarade, umjesto iznosa od 437,55 eura koji je dosuđen pravomoćnom presudomOpćinskim sudom u Osijeku broj Pn-226/2019 plaća povećanu mjesečnu rentu u iznosu od 832,35 EUR počevši od dana podnošenja tužbe 18. listopada 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

24. Dosuđeni iznos mjesečne rente tuženik je dužan tužitelju plaćati počevši od dana podnošenja tužbe 18. listopada 20 4. pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke tuženik dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, računajući od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec. Visina stope zakonskih zateznih kamata određene je sukladno odredbi čl. 29. st. ZOO.

25. Početak tijeka zakonskih zateznih kamata određen je sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO, kojom je propisano da ako rok za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, dok je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu.

26. O troškovima tužitelja odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i OT, kao i to da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, te su zbog toga tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 28. travnja 2020. i 2. veljače 2026. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 200 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 1. listopada 2025. i 2. travnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 100 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 200 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 500 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura.

26.2. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura. Ukupni troškovi tužitelja iznose 1.400,00 eura.

26.3. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu odluke budući da nije pristupio na isto.

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 27. travnja 2026.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika