REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-149/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Damir Ronka kao predsjednika vijeća, te Mile Solde, kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog CV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici odvjetnici Ani-Marii Bogović protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kov-115/2026-9 od 10. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika CV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor okrivljeniku HV, koji mu je određen rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Kir-25/2026-3 od 15. siječnja 2026., te u jednom navratu produljen za još dva mjeseca.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici odvjetnici Ani -Marii Bogović zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Okrivljenik je po braniteljici najavio žalbu iz svih žalbenih razloga, no u sadržaju žalbe pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora u vidu osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, te posebne pretpostavke u vidu postojanja osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik pobjeći. Okrivljenik također u žalbi tvrdi da svojim djelom nije ostvario biće kaznenog djela za koje ga tereti državni odvjetnik, te na kraju tvrdi da mu je prvostupanjski sud trebao odrediti jamstvo i mjere opreza.
4.1. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda izražen i obrazložen u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio gore navedeno kazneno djelo. Postojanje osnovane sumnje prvostupanjski sud je navedenom dijelu obrazloženja valjano obrazložio, a s tim obrazloženjem u cijelosti se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Činjenica da se okrivljeniku stavlja na teret da je inkriminirano kazneno djelo dogovorio za sada nepoznatim osobama nije od utjecaja na postojanje te osnovane sumnje, jer se ne radi o bitnoj činjenici koja tvori obilježje ovoga kaznenog djela. Ne stoji žalbeni navod okrivljenika o nepostojanju osnovane sumnje jer je da je bio u zabludi o zakonitosti toga posla jer u prvom redu iz njegove obrane proizlazi da se radi o migrantima, a s obzirom na iznos koji je za obavljanje prijevoza trebao dobiti, te za činjenicu da prevozi državljane Kine koje preuzima u noćnim, ranojutarnjim satima, u blizini rijeke Save koja je i prirodna granica između dvije države, bez svake sumnje je da je okrivljenik znao da se radi o nezakonitom prijevozu. Da li je okrivljeniku obećana nagrada od 500 ili 600 dolara, također je potpuno nebitna u ovoj fazi kaznenog postupka jer je državni odvjetnik u činjeničnom opisu u tom dijelu išao u korist okrivljenika, te mu u dijelu koji se odnosi na koristoljublje stavio na teret iznos od 500 dolara, dakle, minimalni iznos koji proizlazi iz do sada prikupljenih podataka. Za postojanje osnovane sumnje, također je u ovog fazi postupka nebitno točno mjesto na kojem je okrivljenik preuzeo ilegalne migrante, odnosno, da li je to učinio u mjestu Mačkovac ili u naselju Savski Bok, kako stoji u kaznenoj prijavi. Bitno je da je preuzeo ilegalne migrante na području Republike Hrvatske, a što po svemu sudeći nije niti sporno. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika u kojima pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo kao opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08.
4.2. Neosnovana je žalba okrivljenika i u dijelu u kojem tvrdi da ne njegovoj strani ne postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on, ako ga sud pusti na slobodu, pobjeći ili se skrivati. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda izražen u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja da takve osobite okolnosti na strani okrivljenika postoje. Žalbeni navod okrivljenika da nema namjeru postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, nedostatna je garancija da će okrivljenik, ako mu se ukine istražni zatvor, doista u Republici Hrvatskoj i ostati. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema ni boravište ni prebivalište, lošeg je imovnog stanja, te otac četvero djece, pa nije jasno s kojim bi se financijskim sredstvima okrivljenik uzdržavao u Republici Hrvatskoj i plaćao boravište ili prebivalište. Okrivljenik nije smješten u prihvatni centar za strance tako da ne stoji žalbeni navod da bi tamo mogao boraviti za vrijeme dok traje ovaj kazneni postupak. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima pobija postojanje posebnih razloga za istražni zatvor iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
4.3 Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem tvrdi da se svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom, može ostvariti i nekom od mjera opreza u vidu oduzimanja putne isprave i eventualno i drugih mjera opreza. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda iz točke 9. obrazloženja da niti jedna mjera opreza ne bi mogla spriječiti okrivljenika da pobjegne iz Republike Hrvatske i postane nedostupan za daljnji kazneni progon. Okrivljenik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo prijevozom osoba koje su ilegalno došle u Republiku Hrvatsku, pa je već samim time da se upustio u takav poduhvat, jasno, da bi se on i bez putne isprave vrlo lako mogao upustiti u to da ilegalno prelazi državne granice i pobjegne iz Republike Hrvatske. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika u kojem prigovara zbog toga što prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije odredio jamstvo. Kako okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema ni boravište niti prebivalište ne bi imao gdje boraviti za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka pa su to okolnosti zbog kojih je bio u pravu prvostupanjski sud kada uz produljenje istražnog zatvora nije odredio jamstvo.
5. Zbog svega naprijed navedenog nije osnovana žalba okrivljenika.
6. Kako je sud našao da ne stoje žalbeni razlozi na koje se poziva okrivljenik, a ispitujući pobijanu rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., sud nije našao da postoji povreda odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu.
Požega, 27. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
