REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-970/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku iz OD MGVŠ iz Zagreba, Fra Andrije Kačića Miošića 12 protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice GŠ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Ivane Štih, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 27. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 isplatiti tužiteljici ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.769,45 eura, uvećan za iznos zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od 27. travnja 2026., pa do isplate, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od 27. travnja 2026., pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠŠ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. srpnja 2023. navodi da je zaposlena u Hrvatskoj pošti d.d. na radnom mjestu operater u poštanskom uredu. Poslodavac tužiteljice je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. (dalje u tekstu: tuženik). Tijekom razdoblja pandemije COVID-19 dana 19. ožujka 2022. u poslovnicu u kojoj je tužiteljica radila je ušao korisnik koji nije nosio zaštitnu medicinsku masku. S obzirom da je u to vrijeme na snazi bila odluka prema kojoj je nošenje maske bilo obvezno, tužiteljičina kolegica je upozorila osobu na potrebu nošenja zaštitne maske. Odmah o navedenoj zamolbi, korisnik je počeo vikati i agresivno razbijati inventar po poslovnici, grubo vrijeđajući i prijeteći tužiteljici, njenoj kolegici i drugim zaposlenicima. U daljnjem agresivnom pohodu korisnik je razbio kompjutore, telefon i zaštitne pleksiglas barijere, pritom razbacujući inventar poslovnice po cijelom prostoru. Za vrijeme trajanja napada korisnik je grubo vrijeđa tužiteljicu i njenu kolegicu nazivajući ih pogrdnim nazivima. Nakon toga je naredio tužiteljici da ga odmah zaprimi na šalteru, pri čemu je fizički nasrtaj na tužiteljicu spriječen samo činjenicom što je drugi korisnik stajao ispred nje. Kada je korisnik započeo napad, pozvana je policija, međutim korisnik se udaljio prije dolaska policije. Policija je sastavila zapisnik, te je uputila tužiteljicu na medicinski pregled, što je ista i učinila. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela izuzetan strah, koji je rezultirao potrebom psihijatrijskog liječenja, psihoterapijom i medikamentima. Tužiteljica je u trenutku napad doživjela šok koji je perzistirao sve dok se štetnik nije udaljio iz poslovnice. Tužiteljica je zaprimljena u KBC ZAGREB, Klinici za psihijatriju, gdje joj je propisana psihofarmako terapija. Tužiteljici je HZZO priznao ozljedu kao ozljedu na radu. Tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela strah, trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te je doživjela osjećaj poniženja zbog postupanja i vrijeđanja korisnika, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 25. lipnja 2025. tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.000,00 eura na ime pravične novčane naknade, uvećano za zatezne kamate, sve kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pri čemu navodi da činjenični navodi o okolnostima štetnog događaja ne odgovaraju priloženim dokazima, osobito u dijelu kada se tvrdi da je korisnik grubo vrijeđao tužiteljicu. Prema saznanjima tuženika fizički nasrtaj korisnika nije bio uperen prema djelatnicima, već prema imovini, a osobito ne prema tužiteljici, s obzirom da je oštećen pleksiglas i kompjutor tužiteljičine kolegice. Tuženik nadalje osporava da je tužiteljica dobila ozljedu na radu, unatoč postojanja rješenja HZZO-a. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te predlaže isti odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu (str. 4-6 spisa), u rješenje HZZO-a (str. 8-12 spisa), u policu osiguranja (str. 13-14 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 15-18 spisa), u potvrdu MUP RH, PU Zagrebačka, III PP Zagreb (str. 19 spisa), saslušani su svjedoci ŠŠR (str. 35 spisa), FŠ (str. 35-36 spisa), AŠ (str. 36 spisa), te tužiteljica ŠŠ kao parnična stranka (str. 37 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Lani Mužinić Marinić o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 50-52 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila zaposlena kod poslodavca Hrvatska pošta d.d., te da je isti imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Nije sporan nastanak štetnog događaja, sporno je radi li se u ovom slučaju o ozljedi na radu, odnosno je li tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja pretrpjela štetu u vidu povrede prava osobnosti, za koju potražuje isplatu pravične novčane naknade.

6. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 23. rujna 2022. je utvrđeno da se tužiteljici ozljeda koja je nastala 19. ožujka 2022. pod šifrom F43.0 priznaje kao ozljeda na radu.

7. Tužiteljica je u spis dostavila medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da je istog dana obavljen pregled u KBC Zagreb, u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, da je tom prilikom tužiteljica izvijestila o štetnom događaju te da joj je propisana psihofarmako terapija. Spisu također prileži daljnja medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da tužiteljica obavlja kontrole u Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb, te provodi liječenje.

8. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, a koja je relevantna za opseg štete koju je tužiteljica pretrpjela, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao parnične stranke.

9. Iz iskaza svjedokinja ŠŠR, FŠ i AŠ u bitnome suglasno proizlazi da je do štetnog događaja došlo 19. ožujka 2022. kada je u poslovnicu ušetao muškarac sa ruksakom i šiltericom koji nije nosio zaštitnu masku. Budući da su imale strogi naputak da nikoga ne smiju uslužiti bez zaštitne maske, FŠ mu je rekla neka stavi masku. On je odbio staviti masku, a kada je shvatio da ga neće uslužiti, počeo je divljati po poštanskom uredu, srušio je pleksiglas ispred FŠ, bacio kompjutor, bacio stolicu, te je krenuo prema drugim operaterima, pri tome rušeći na pod sve ormare koji su sadržavali prodajne artikle. Čak je srušio i ormar koji je stajao uza zid. Pri tome je govorio pogrdne stvari djelatnicama da su se prodale za državu. Stavljao je ruku u ruksak, pri čemu su svjedokinje osjećale strah jer nisu znale kakvu namjeru je imala ta osoba niti što drži u ruksaku. Svjedokinja FŠ navodi da je radila na izdvojenom šalteru, a da je osoba bacila ekran sa stola na nju, međutim srećom je dobro reagirala i nije ju ozlijedio. Svjedokinje suglasno navode da je osoba posezala u ruksak, nakon nekog vremena rečeno mu je da su pozvale policiju, a osoba se prije dolaska policije samostalno udaljila iz ureda i otišla. Sve svjedokinje suglasno navode da je ponašanje te osobe kod njih izazvalo veliku nelagodu i strah za život, jer se ne zna na što je osoba spremna. Iz iskaza proizlazi da je tužiteljica bila na šalteru u šalter sali i sve je mogla vidjeti, te je pozvala policiju. Sve svjedokinje suglasno navode da su pretrpjele šok, strah i nelagodu, te da je osoba vrijeđala djelatnice.

10. I tužiteljica u svom iskazu suglasno navodima svjedokinja ističe da je u poštanski ured ušao muškarac sa šiltericom i ruksakom koji nije imao masku, te ga je kolegica FŠ zamolila da stavi masku. On je to odbio, a ona je rekla da ga ne može uslužiti, jer je takva uputa. U tom trenutku on je počeo prijetiti, psovati, divljati, bacio je pleksiglas koji se nalazio ispred kolegice, zatim kompjutor, tipkovnicu i telefon, nakon čega se obrati ostalim djelatnicima i počeo ih vrijeđati i prijetiti da će sada vidjeti jer su se prodale za državu. Nakon toga je počeo bacati sve stvari i konzole koje su se nalazile u sali za korisnike, a na kraju svega bacio je i stalak sa čestitkama. Tužiteljica se nalazila na šalteru koji je bio zadnji u redu i imala je klijenta. Završila je posao sa klijentom, međutim on se i dalje zadržao jer nije htio otići da korisnik ne bi ozlijedio djelatnice. Tužiteljica ističe da se u početku skamenila, stala je uz zid, nakon čega je shvatila da mora pozvati policiju, te je pozvala policiju. Kada se vratila za šalter, on je i dalje divljao i razbijao, da bi se samoinicijativno u jednom trenutku udaljio iz ureda. Tužiteljica navodi da je taj događaj izazvao snažan šok i veliki strah, da se vidjelo da je u pitanju psihički nestabilna osoba, koja je stalno nešto kopala po ruksaku, nisu mogli znati što on ima u ruksaku i što je spreman učiniti. Tužiteljica navodi da je bila na bolovanju i potražila pomoć psihijatra.

11. Iz iskaza svjedoka i tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica dana 19. ožujka 2022. pretrpjela dramatičan štetni događaj u vidu agresivnosti i divljanja osobe na radnom mjestu, koji događaj je izazvao veliki strah i šok kod tužiteljice i njenih ko legica, te zabrinutost oko mogućeg ishoda štetnog događaja. Sud je povjerovao iskazu svjedokinja i tužiteljice, jer su u bitnome iskazivale u suglasju jedna s drugom, te ostalim dokazima koji prileže spisu, te stoga nema razloga da se dovede u pitanje istinitost iskaza svjedoka i tužiteljice.

12. Sukladno odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Iz navedenih odredbi proizlazi da tuženik kao poslodavac odgovara tužiteljici za štetu po načelu objektivne odgovornosti, što znači da se za odgovornost tuženika ne traži postojanje krivnje tuženika, odnosno postojanje bilo kakvog propusta u poslovanju tuženika. Drugim riječima, tuženik odgovara za štetu uslijed ozljede na radu i u slučaju kada se pridržavao svih propisanih mjera zaštite na radu. Ujedno valja navesti da je u ovom slučaju djelovanje klijenta koji je izazvao štetni događaj u odnosu na pos lodavca tužiteljice profesionalni rizik kojeg poslodavac tužiteljice treba uzeti u obzir u okviru svog poslovanja te se u ovom slučaju ne radi o radnji treće osobe koja bi oslobodila tuženika od odgovornosti za štetu koja je nastala kao posljedica ovog štetnog događaja. Stoga je sud utvrdio da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici nastala iz ovog štetnog događaja, te da ne postoje razlozi da bi se ta odgovornost isključila, odnosno umanjila.

14. U odnosu na visinu štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Lani Mužinić Marinić, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja razvila akutnu reakciju na stres. Tužiteljica je nakon štetnog događaja psihijatrijski pregledana i liječena ambulanto. U dokumentaciji se navodi dijagnoza akutne reakcije na stres, opisuju se smetnje spavanja, tjeskoba, napetost, strah za život, prisjećanje na događaj. Od tužiteljice se doznaje da je štetni događaj bio stresan, da je imala poteškoće sa spavanjem, prisjećanje na događaj, izbjegavala je razgovor o događaju, išla je na preglede kod psihijatra. Tužiteljica je trpjela intenzivni primarni strah u vrijeme štetnog događaja. Sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje te smirivanja akutnih simptoma traume bili su jačeg intenziteta dva dana, srednjeg deset dana te lakšeg dva tjedna kumulativno. Kod tužiteljice se ne nalazi trajnih psihičkih posljedica niti smanjenja životnih aktivnosti.

15. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorila je tužiteljica ističući da je vještak posljedice štetnog događaja prenisko ocijenio bez adekvatne analize dokumentacije i valjanog intervjua. Međutim tužiteljica nije istakla primjedbe koje bi iziskivale dodatno očitovanje ili saslušanje vještaka. S obzirom na navedeno kao i to da tuženik nije istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te da se vještačenje poziva na medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, te je razvidno da je obavljen razgovor s tužite ljicom za potrebe vještačenja, sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim, te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja ima pripasti tužiteljici po ovom štetnom događaju.

16. Uzimajući u obzir opseg straha kojeg je tužiteljica pretrpjela, a koji je utvrđen po sudskom vještaku, te činjenicu da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela dramatičan životno ugrožavajući strah, te je doživjela šok, odnosno svjedočila je nesvakidašnjoj i dramatičnoj situaciji koja je potencijalno bila životno ugrožavajuća, da je u tom štetnom događaju osim povrede prava osobnosti na duševno zdravlje doživjela i povredu prava osobnosti u vidu povrede ugleda i dostojanstva, s obzirom da je bila izložena vrijeđanju od strane štetnika, sud je utvrdio da tužiteljici ima pripasti pravična novčana naknada u iznosu od zatraženih 2.000,00 eura, jer to okolnosti štetnog događaja opravdavaju. Ujedno je uzeto u obzir i to da je tužiteljica štetni događaj doživjela u životnoj dobi od 27 godina, te da je svjedočila agresivnom postupanju i u odnosu na njene kolegice, budući da je čitav događaj mogla vidjeti sa svog radnog mjesta.

17. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

19. Sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica potražuje isplatu zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe, koji zahtjev je osnovan, sve sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 ZOO-a, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

21. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.200,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 300,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 265,45 eura za izvedeno medicinsko vještačenje, te iznos od 4,00 eura za trošak svjedoka. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.769,45 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

22. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška u ukupnom iznosu od 12,50 eura, jer je u tom dijelu tužiteljica pogrešno izračunala trošak PDV-a na priznati trošak, koji iznosi 300,00 eura, a ne zatraženih 312,50 eura.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 27. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.