Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pn-106/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović po sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičić odvjetniku u Odvjetničko društvo Pavičić & Partneri, u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Anić odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 7. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŠZ odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tuženika Krešimira Matošević odvjetnika u OD Anić i Partneri u Zagrebu, a objavljene dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj UZ sa tužbenim zahtjevom sa osnova izgubljene zarade u iznosu od 9.336,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama

"na neto iznos od 26,99 EUR teku od dana 15. 04. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 46,00 EUR teku od dana 15. 05. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 57,32 EUR teku od dana 15. 06. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 65,86 EUR teku od dana 15. 07. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 55,90 EUR teku od dana 15. 08. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 62,30 EUR teku od dana 15. 09. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 50,11 EUR teku od dana 15. 10. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 38,31 EUR teku od dana 15. 11. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 49,69 EUR teku od dana 15. 12. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 37,50 EUR teku od dana 15. 01. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 39,12 EUR teku od dana 15. 02. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 54,58 EUR teku od dana 15. 03. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 43,19 EUR teku od dana 15. 04. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 143,98 EUR teku od dana 15. 05. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 149,40 EUR teku od dana 15. 06. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 143,98 EUR teku od dana 15. 07. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 127,71 EUR teku od dana 15. 08. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 146,69 EUR teku od dana 15. 09. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 289,88 EUR teku od dana 15. 10. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 11. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 12. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 01. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 02. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 03. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 04. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 414,85 EUR teku od dana 15. 05. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 381,17 EUR teku od dana 15. 06. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 03. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 04. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 05. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 06. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 07. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 08. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 09. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 10. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 11. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 12. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 01. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 02. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 03. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 04. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 05. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 06. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 07. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 08. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 09. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 228,70 EUR teku od dana 15. 10. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 50,53 EUR teku od dana 15. 11. 2018. god., pa do isplate," radi neosnovanosti.

II.

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, 10000 Zagreb, OIB: 38922958547, platiti tužitelju UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 10.000,00 eura (deset tisuća eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. ožujka 2015. do godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, 10000 Zagreb, OIB: 38922958547, platiti tužitelju UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 1.027,40 eura (jednu tisuću dvadeset sedam eura i četrdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 360,00 EUR teku od dana 27. travnja 2026. god., pa do isplate,

-na iznos od 159,44 EUR teku od dana 13. 03. 2015. god., pa do isplate,

-na iznos od 224,83 EUR teku od dana 08. 11. 2014. god., pa do isplate,

-na iznos od 247,13 EUR teku od dana 16. 10. 2014. god., pa do isplate,

-na iznos od 36,00 EUR teku od dana 27. travnja 2026. god., pa do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV.

Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja sa osnova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi liječenja, troškovi prijevoza, troškovi oštećenja stvari) za iznos od 1.932,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom, radi neosnovanosti.

V.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.900,12 eura (pet tisuća devet sto eura i dvanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (27. travnja 2026.). do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-37/2017 od 8. 7. 2021. na spis predmeta ovog suda poslovni broj Pn-37/2017 spojen je spis predmeta ovog suda poslovni broj Pn-23/2020 koji se vodi između istih stranaka radi naknade štete u vezi štetnog događaja od 12. 3. 2014.

2. Tužitelj u tužbi tvrdi, da je dana 12. 03. 2014. god., u [adresa], u [adresa], tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran ZZ iz [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) oduzeo prednost prolaska gore navedenom vozilu tužitelja, te je na taj način izazvao sudar. Sukladno čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), tuženik je odgovoran za štetu koju prouzroči vozilo inozemnih registarskih oznaka.

3. U predmetu poslovni broj Pn-37/2017 tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici „ [adresa]“ u [adresa]. Tužitelju je kao posljedica predmetnog štetnog događaja zaostao ožiljak u području čela, a koji predstavlja naruženost. Tužitelj je radi posljedica ozljeđivanja snosio troškove liječenja, troškove uništenih stvari u vidu dva para naočala, kao i troškove prijevoza radi liječenja budući je isti od svog mjesta stanovanja pa do zdravstvenih ustanova (OB Karlovac, poliklinika dr. Pavan i dr.) u kojima se liječio prevožen osobnim vozilom, te je pri jednom odlasku prelazio cca 15,00 km u jednom smjeru, dakle u oba smjera je prelazio udaljenost od ukupno 30,00 km. Sukladno navedenom, tužitelj je proputovao više od 5.000,00 km radi liječenja, a što uz prosječnu potrošnju goriva od 9 l/100 km, te prosječnu cijenu goriva u vrijeme odlazaka na liječenje od 8,00 kn/l, predstavlja izdatak od 3.600,00 kn, za koje potražuje naknadu u dolje navedenom iznosu. Tužitelj je također zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz priloženih platnih lista tužitelja vidljivo je kako je isti za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 4.400,79 kn, dok je tužitelju za vrijeme bolovanja isplaćena manja neto plaća u ukupnom iznosu od 40.585,15 kn, a koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja.

4. Tužitelj potražuje slijedeću naknadu štete: - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu 42.500,00 kn, za troškove liječenja 1.827,45 kn, za troškove prijevoza radi liječenja 3.600,00 kn, za uništene stvari 3.556,00 kn, izgubljenu zaradu 40.585,15 kn. Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu slijedeće činjenice: - pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 8.000,00 kn - pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 7.000,00 kn - duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 20.000,00 kn - duševne boli zbog naruženosti, za koje potražuje iznos od 5.000,00 kn - za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 2.500,00 kn - za troškove liječenja 1.827,45 kn - za troškove prijevoza radi liječenja 3.600,00 kn - za uništene stvari 3.556,00 kn - na ime izgubljene zarade za ožujak 2014. god. 392,35 kn - na ime izgubljene zarade za travanj 2014. god. 917,62 kn - na ime izgubljene zarade za svibanj 2014. god. 1.201,88 kn - na ime izgubljene zarade za lipanj 2014. god. 1.416,33 kn - na ime izgubljene zarade za srpanj 2014. god. 1.166,14 kn - na ime izgubljene zarade za kolovoz 2014. god. 1.326,98 kn - na ime izgubljene zarade za rujan 2014. god. 1.020,62 kn - na ime izgubljene zarade za listopad 2014. god. 724,47 kn - na ime izgubljene zarade za studeni 2014. god. 1.010,41 kn - na ime izgubljene zarade za prosinac 2014. god. 704,05 kn - na ime izgubljene zarade za siječanj 2015. god. 744,89 kn - na ime izgubljene zarade za veljaču 2015. god. 1.132,95 kn - na ime izgubljene zarade za ožujak 2015. god. 847,02 kn - na ime izgubljene zarade za travanj 2015. god. 847,01 kn - na ime izgubljene zarade za svibanj 2015. god. 887,86 kn 6 Poslovni broj: Pn-37/2017-153 - na ime izgubljene zarade za lipanj 2015. god. 847,01 kn - na ime izgubljene zarade za srpanj 2015. god. 724,47 kn - na ime izgubljene zarade za kolovoz 2015. god. 867,44 kn - na ime izgubljene zarade za rujan 2015. god. 1.946,33 kn - na ime izgubljene zarade za listopad 2015. god. 2.704,11 kn - na ime izgubljene zarade za studeni 2015. god. 2.704,11 kn - na ime izgubljene zarade za prosinac 2014. god. 2.704,11 kn - na ime izgubljene zarade za siječanj 2016. god. 2.704,11 kn - na ime izgubljene zarade za veljaču 2016. god. 2.704,11 kn - na ime izgubljene zarade za ožujak 2016. god. 2.704,11 kn - na ime izgubljene zarade za travanj 2016. god. 2.887,87 kn - na ime izgubljene zarade za svibanj 2016. god. 2.704,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu ukupno: 92.068,60 kuna.

. Tužitelj se u mirnom postupku dana 08. 08. 2014. god., odštetnim zahtjevom obratio korespondentu tuženika – Allianz Zagreb d.d., koji mu je na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete isplatio iznos od 12.000,00 kn. Tužitelj slijedom navedenog potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu 30.500,00 kn, za troškove liječenja 1.827,45 kn, za troškove prijevoza radi liječenja 3.600,00 kn, za uništene stvari 3.556,00 kn, izgubljenu zaradu 40.585,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu ukupno: 80.068,60 kuna. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 09. 08. 2014. god., pa do isplate, a na svaki pojedini iznos izgubljene zarade od 15. u idućem mjesecu, pa do isplate.

6. U predmetu poslovni broj Pn-23/2020 tužitelj zahtijeva naknadu štete za troškove liječenja u iznosu od 4.631,20 kn sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja posljednjeg računa odnosno od dana 17. 1. 2017. te na ime izgubljene zarade iznos od 34.242,08 kn za razdoblje od lipnja 2016. do svibnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade do isplate. U tom spisu tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 8. 7. 2021. povukao dio tužbenog zahtjeva s osnove troškova liječenja u iznosu od 4.631,20 kn te na ime izgubljene zarade za razdoblje od mjeseca lipnja 2016. zaključeno do siječnja 2017. i to za iznos od 21.071,53 kn dakle, ostaje potraživanje s osnove izgubljene zarade za razdoblje od mjeseca veljače 2017. do lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 13.170,55 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka. Na tom ročištu tuženik je priznao štetni događaj i odgovornost za predmetni štetni događaj, ali je osporio odgovornost u odnosu na potraživanje izgubljene zarade jer smatra do bolovanja pa ni predmetnog potraživanja ne bi ni došlo da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 18. veljače 2026. (list br. 1004-1013) kojim predlaže da mu su dosudi ukupan iznos na ime neimovinske i imovinske štete od 22.295,71 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, te parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U odgovoru na tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-37/2017 tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda, obzirom je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, prema mjestu sjedištu tuženika. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju te odgovornost za štetni događaj u omjeru od 70%. Tuženik je nalogom za isplatu od 15. rujna 2014. isplatio iznos od 12.000,00 kn tužitelju kojim je u cijelosti naknadio štetu koju isti trpi povodom predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva preko naprijed navedenog u t. I te ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štete u omjeru od 30% obzirom isti prilikom nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom. U odnosu na zahtjeve s osnova izgubljene zarade, troškova liječenja kao i troškova prijevoza, tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između te štete i štetnog događaja. Naime, dugotrajno liječenje i bolovanje tužitelja nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem obzirom da je tužitelj i prije i poslije prometne nezgode patio od niza zdravstvenih tegoba. Tuženik stoga osporava troškove liječenja i troškove prijevoza, te utuženi tijek kamata. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do presuđenja do isplate. 11. U odgovoru na tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-23/2020 tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i legitimaciju stranaka. Prije svega ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja iz toč. II. tužbe, posebice u odnosu na troškove liječenja te potraživanja za izgubljenu zaradu u periodu od lipnja 2016. -ožujka 2017. godine, budući da tražbina naknade štete zastarijeva u roku od tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Tuženik osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezu, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te utuženi tijek zateznih kamata. Naime, tužitelj je prije štetnog događaja patio od niza zdravstvenih tegoba zbog čega je provodio liječenje, stoga prije svega tuženik predlaže dostavu preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj prilikom štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas te je zadobio ozljede za koje ovdje tuženik ne odgovara jer je riječ o isključivoj krivnji tužitelja za nastanak ozljeda i posljedica istih. U prilog navedenom tuženik dostavlja kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje iz predmeta Pn-37/17 koji se vodi pred ovim sudom između istih stranaka, a iz kojeg je vidljivo da tužitelj ne bi zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji da je bio vezan sigurnosnim pojasom. U slučaju osporavanja istog od strane tužitelja, tuženik predlaže provođenje kombiniranog prometno sudskomedicinskog vještačenja. Također, tuženik predlaže provođenje vještačenje po vještaku medicine rada o opravdanosti bolovanja, međutim osporava opravdanost istog isključivo zbog ozljeda koje bi tužitelj zadobio i da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem iskaza tužitelja NZ saslušanog kao stranke u postupku (list br. 149-150), dokaz čitanjem iskaza vještaka dr. Gorana Arbanas, dr. Josipa Pavan i dr. Robi Božić (list br. 720-728, dokaz čitanjem i pregledavanjem zapisnika o očevidu sa lista br. 11, liječničke dokumentacije sa lista br. 12-67, isplatne liste –obračuni plaće sa lista br. 68-10, računi sa lsita br. 101-112, odštetnog zahtjeva i povratnice sa lista br. 113, naloga za isplatu štete od 15. rujna 2014. sa lista br. 119, ovjerena preslika skice mjesta štetnog događaja sa lista br. 140-141, fotodokumentacije očevida sa lista br. 142-148, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista br. 154-180, pismenog nalaza i mišljenja vještaka oftalmologa dr. Josipa Pavan iz [adresa] sa lista br. 181-182, pismenog nalaza i mišljenja vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. Robi Božić iz [adresa] sa lista br. 185-191, medicinske dokumentacije sa lista br. 194-206, medicinskog kartona tužitelja sa lista br. 212-249, pismenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Gorana Arbanas iz [adresa] sa lista br. 251-266, pismenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka Pere Todorović iz Zagreba sa lista br. 286-291, pismenog nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada dr. Jelene Macan iz Bregane sa lista br. 318-326, očitovanja vještaka specijaliste medicine rada dr. Jelene Macan iz Bregane sa lista br. 334, očitovanja vještaka psihijatra dr. Gorana Arbanas iz [adresa] sa lista br. 335-336, očitovanja vještaka oftalmologa dr. Josipa Pavan iz [adresa] sa lista br. 339, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista br. 348-378, očitovanja vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. Robi Božić iz [adresa] sa lista br. 379, izvješće o privremenoj nesposobnosti sa lista br. 414, preslik kartona pacijenta od 09. lipnja 2016. do 31. listopada 2016. godine sa lista br. 426-462, opis poslova tužitelja sa lista br. 466, pismenog nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada dr. Jelene Macan iz Bregane sa lista br. 604-607, očitovanja vještaka specijaliste medicine rada dr. Jelene Macan iz Bregane sa lista br. 617, očitovanja vještaka specijaliste medicine rada dr. Jelene Macan iz Bregane sa lista br. 627, prikaz kompletnog zdravstvenog kartona tužitelja sa lista br. 651-715, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Daria Janković iz [adresa] sa lista br. 780-784, isplatne lista sa lista br. 786-819, 822- 855, dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka Daria Janković iz [adresa] sa lista br. 884-898, preslik naloga za isplatu sa lista br. 1003.

11. Sud je odbio prijedlog tuženika da se provede novo drugo vještačenje po vještacima oftamologu, psihijatru i medicini rada, kao nepotrebno. Ovo iz razloga što su vještaci psihijatar dr. Goran Arbanas, oftamolog dr. Josip Pavan i medicine rada dr. Jelena Macan argumentirano i uvjerljivo dali nalaze i mišljenja, te su u svojim iskazima otklonili sve prigovore tuženika kao paušalne i neosnovane.

12. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan. Ovo iz razloga što tužitelj ima prebivalište na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu i što se prometna nezgoda dogodila na području nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu. Naime, odredbom članka 52. stavak 3. u svezi stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku teksta: ZPP), propisana izberiva opća mjesna nadležnost, koja se ima primijeniti u konkretnom predmetu. Naime, odredba članka 52. ZPP-u glasi: Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Odredbe st. 1. i 2. ovog članka primjenjivat će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog članka i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

13. Među strankama je nesporan štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužitelja u omjeru od 30%, a u odnosu na potraživanje s osnove izgubljene zarade tuženik isključuje svoju odgovornost. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te uzročno posljedična veza između štetnog događaja i bolovanja vezano za potraživanje izgubljene zarade, troškova liječenja kao i troškova prijevoza. Tuženik je izvršio isplatu nespornog iznosa od ukupno 12.000,00 kn/1.592,67 €.

14. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Naime, nakon završetka liječenja zbog ozljede vratne kralježnice dana 13. ožujka 2015. (dan završetka liječenja) počinje teći rok zastare za naknadom štete, a iz razloga što se od tog dana može u potpunosti utvrditi opseg štete. Tužba je podnesena dana 11. travnja 2017. godine za sve vidove štete. Iz navedenog proizlazi, da nije protekao zakonski rok od tri godine propisan člankom 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

15. Iz nalaza sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila KZ od 13. 11. 2017. sa lista br. 286-291 proizlazi: U sudaru s vozilom osiguranika tuženika, vozilo tužitelja je bilo izloženo promjeni brzine od 33 km/h. U ovoj fazi štetnog događaja, tužitelj je tijelom imao tendenciju pomaka ravno naprijed i nešto u desnu stranu. Nakon sudara s vozilom osiguranika tuženika, vozilo tužitelja je naletjelo na potporni zid. Kod naleta na zid, bilo je izloženo promjeni brzine od 17 km/h. U ovoj fazi štetnog događaja tužitelj je tijekom, koje je već bilo destabilizirano, imao tendenciju pomaka ravno naprijed i u lijevu stranu.

16. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavića od 15. 11. 2018. sa lista br. 293-295 proizlazi: Tijekom liječenja i kontrolnih pregleda te daljnje obrade tužitelja utvrđene su sljedeće ozljede: potres mozga, rana razderotina čela, istegnuće mišića vrata (uz kasnije dijagnosticirane promjene u području segmenta C3/C4, te C5/C6 i C6/C7, natučenje prsnog koša s kontuzijskim arealom predjela lijevog ramena, natučenje lijevog koljena s kasnije dokazanom ozljedom meniska, kasnije utvrđene traumatske promjene u vidu crvenila i oteklina sluznice u regiji 11 i 21 zuba te pomičnost fiksnoprotetskog rada 12-11 za koje pacijent navodi da su posljedica traume uslijed prometne nesreće koja se dogodila 12. 3. 2014. U sudaru vozila kojim je upravljao tužitelj s drugim vozilom ostvarena je promjena brzine vozila tužitelja od 33 km/h. Pritom je došlo do polijetanja tijela tužitelja prema naprijed i nešto udesno. U tom je času tužitelj mogao zadobiti sve utvrđene ozljede u slučaju da nije bio vezan sigurnosnim pojasom naletom prednjeg lijevog vrha vozila na potporni zid, uz ostvarenu promjenu brzine vozila tužitelja od 17 km/h došlo je do polijetanja tijela već ozlijeđenog tužitelja prema naprijed i ulijevo. Uspoređujući dinamiku odigravanja predmetne prometne nesreće i ostvarene promjene brzine vozila proizlazi da su ozljede glave i lica te prsnog koša tužitelja nastale polijetanjem tijela prema naprijed i nešto udesno te udarcem u neki prednji dio unutrašnjosti kabine vozila što je bilo omogućeno nevezivanjem sigurnosnim pojasom. Da je tužitelj bio ispravno vezan sigurnosnim pojasom bio bi zadržan na sjedalu, izostalo bi polijetanje tijela prema naprijed, a time bi bilo onemogućeno ozljeđivanje tj. ove bi ozljede bile izbjegnute. Sigurnosni pojas, kod djelovanja sila deceleracije, ne sprječava ekskurzije glave, što znači da bi tužitelj u ovoj prometnoj nesreći usprkos vezivanju sigurnosnim pojasom, mogao zadobiti ozljede vrata i vratne kralježnice. Za ozljedu lijevog koljena kakvu je zadobio tužitelj nije moguće sa sigurnošću isključiti da bi ona mogla nastati "izvrtanjem" koljenog zgloba, bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.

17. Vještak. dr. Josip Škavić na ročištu održanom 2. studenog 2022., na upit da li bi tužitelj i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, a pri promjeni brzine kako je utvrđeno u predmetnom slučaju mogao zadobiti potres mozga trzajem vrata odnosno ekskurzijom glave odnosno udarcem u sjedalo, vještak navodi da je bitno da je tužitelj kao vozač osobnog automobila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. 3. 2014. između ostalih ozljeda zadobio i potres mozga. U sudaru vozila s kojim je upravljao tužitelj s drugim vozilom ostvarena je promjena brzine vozila tužitelja od 33 km/h. Pritom je došlo do polijetanja tijela tužitelja prema naprijed i nešto udesno pri čemu su ozljede glave, a prema tome i potres mozga, nastale udarcem glave u neki prednji dio unutrašnjosti kabine vozila, a što je bilo omogućeno nevezivanjem sigurnosnim pojasom. Da je tužitelj dio ispravno vezan sigurnosnim pojasom bio bi zadržan na sjedalu, izostalo bi polijetanje tijela prema naprijed, a time bi bilo izbjegnuto ozljeđivanje glave, pa prema tome bila bi izbjegnuta i ozljeda u vidu potresa mozga. Dakle, potres mozga kod tužitelja nije nastao i nije mogao nastati samim trzajem glave, odnosno ekskurzijom glave odnosno udarcem glave u sjedalo. Nakon održanog ročišta 2. 11. 2022. sudski vještak dr. Škavić je dostavio pisano očitovanje od 11. 11. 2022. te je ponovio ranija utvrđenja vezano za potres mozga koja ozljeda bi bila izbjegnuta da je tužitelj bio ispravno vezan sigurnosnim pojasom.

18. Što se tiče zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica iz nalaza stalnog sudskog vještaka oftamologa dr. Josipa Pavana od 1. 12. 2017. proizlazi: S oftamološke strane došlo do pada vidne oštrine na desnom oku prilikom prometne nesreće od 10- 20% nakon čega je uslijedio oporavak tako da je vidna oštrina prilikom sljedećeg pregleda dva mjeseca kasnije iznosila 90%, a na pregledu 20. 5. 2015. obostrano 100%. Vidno polje je od prvog testiranja poslije prometne nesreće bilo značajno oštećeno, a kod sljedećeg testiranja u 8. mj. 2014. nastupilo je značajno poboljšanje, ali su određeni ispadi vidljivi i na nalazu 13. 1. 2016. S oftamološke strane nije bilo razloga za bolovanje duže od 4 mjeseca obzirom na činjenicu da je vidna oštrina na desnom oku cijelo vrijeme bila uredna, lijevo snižena za 20%. te se oporavljala, a do poboljšanja vidnog polja je dolazilo u periodu između njegovog prvog i drugog testiranja. Iako su, dakle, i nakon tog perioda zaostale promjene u vidnom polju one nisu takvog karaktera da je bolovanje samo po toj osnovi nužno.

19. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. Robia Božića od 30. 1. 2018. proizlazi: Tijekom predmetnog štetnog događaja tužitelj je zadobio potres mozga, ranu na čelu, istegnuće muskulature vrata, kontuziju prsnog koša i kontuziju lijevog koljena. Rana na čelu je kirurški zbrinuta, dok su ostale ozljede liječene konzervativno. Lijevo koljeno je operativno liječeno u smislu artroskopske meniscektomije medijalnog meniska, no uvidom u medicinsku dokumentaciju prije predmetnog štetnog događaja te u otpusno pismo po artroskopiji koljena, razvidno je da je ozljeda medijalnog meniskusa bila prisutna i prije predmetnog štetnog događaja. Unutarnje ozljede koljena i operacija koljena te rezultat liječenja nisu uzročno posljedično vezane uz predmetni štetni događaj. Provedeno je adekvatno liječenje tužitelja te nakon završetka liječenja zaostaje bol i reduciran terminalno reduciran pokret u vratnoj kralježnici. Dio tegoba od strane vratne kralježnice evidentiran je u medicinskoj dokumentaciji u smislu degenerativnih promjena na RTG funkcijskim snimkama i prije predmetnog štetnog događaja. Evidentno je također da je došlo i do akutnih ozljeda vratne kralježnice po predmetnom štetnom događaju. Dominantne subjektivne tegobe u smislu fotofobija nisu u domeni vještaka ortopeda i traumatologa. Po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostaju reducirani pokreti vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana gruba mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja. Bol jakog intenziteta imao je kroz 5 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 45 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja narednih 90 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć je bila potrebna tužitelju dva sata dnevno tijekom 30 dana. Po provedenom adekvatnom kirurškom liječenju rane na čelu iznad lijevog oka, zaostane manji ožiljak dužine oko 1 cm, koji predstavlja naruženost malog stupnja.

20. Iz dopune nalaza dr. Božića proizlazi da u odnosu na trajne posljedice po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostanu reducirani pokreti vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana gruba mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja. Navedene trajne posljedice smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 5%, i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

21. Iz dopune nalaza dr. Pavana proizlazi da se trajne oftamološke posljedice izazvane predmetnom nesrećom mogu okarakterizirati kao trajno smanjenje životnih aktivnosti za 3%. Prema zahtjevu za usklađivanjem postotka sa dr. Božićem, zajednički je stav nakon razgovora i ponovnog uvida u medicinsku dokumentaciju da ukupno smanjenje životnih aktivnosti od strane dr. Božića i dr. Pavana iznosi 6%.

22. iz nalaza stalnog sudskog vještaka psihijatra i psihoterapeuta dr. Gorana Arbanasa od 26. 3. 2018. proizlazi: Primarni strah u vrijeme samog događaja tužitelj je doživio u trajanju od par minuta. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 8 dana. Strah srednjeg intenziteta nastavio se i dalje, sredinom svibnja pregledan je i od strane psihijatra koji bilježi simptome koje ispitanik navodi, ali i objektivni psihički nalaz, te postavlja dijagnozu poremećaja prilagodbe (koji je uzročno-posljedično povezan s prometnom nesrećom), tu mu ordinira anksiolitik. Nakon toga je trebalo doći do poboljšanja psihičkih smetnji, barem u jednom dijelu, stoga vještak smatra da je strah srednjeg intenziteta trajao oko 2 mjeseca. Strah slabog intenziteta bio je prisutan i nakon toga, a što je vidljivo iz nalaza različitih liječnika koji bilježe daljnju prisutnost vrtoglavica i glavobolja, te fotofobije, kao i psihijatara koji bilježe psihičke simptome, te objektivne manifestacije (znakove) kao što su agitiranost, nemir, nezadovoljstvo, nervoza. Ovakav strah slabog intenziteta trajao je do prosinca 2014. nakon čega prelazi u trajne psihičke posljedice. Dakle, strah slabog intenziteta trajao je dodatnih 7 mjeseci. Što se tiče trajnih posljedica u medicinskoj dokumentaciji jasno se navodi da ispitanik i četiri godine nakon samog događaja i dalje ima psihičke smetnje koje psihijatri povezuju s ovom nezgodom. Naime, u svim psihijatrijskim nalazima jasno se navodi da su kod ispitanika prisutni određeni psihički simptomi kao što su nemir, nervoza, napetost, problemi sa spavanjem, okupiranost nezgodom, teškoće koncentracije, smanjena sposobnost podnošenja frustracija, opterećenost cjelokupnom situacijom. U svim nalazima postavlja se dijagnoza poremećaja prilagodbe, a što je dijagnoza koja se daje isključivo vezano uz neki vanjski događaj, a ne daje se za simptome koji su endogeni. U nalazima se jasno kaže da su simptomi reaktivni, što znači posljedica vanjskog događaja (u konkretnom slučaju prometne nezgode). I tijekom pregleda provedenog za potrebe ovog vještačenja ispitanik pokazuje određene kronificirane simptome poremećaja prilagodbe, stoga klinička slika koja je uobičajena kod kronificiranih posttraumatskih stanja, njegovo ponašanje i simptomi koje opisuje vještak umanjuju njegovu životnu aktivnost za oko 15%. Međutim, budući je ispitanik i ranije doživio više nepovoljnih životnih događaja, vještak je mišljenja da na njegovo aktualno funkcioniranje jednim dijelu utječu i ovi raniji događaji. No, s druge strane upravo je ova predmetna prometna nesreća imala veće značenje za njegovo sadašnje stanje u odnosu na ranija zbivanja, a što je vidljivo po priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te zdravstvenom kartonu. Dakle, vještak smatra da predmetna nezgoda s dvije trećine sudjeluje u njegovom aktivnom smanjenju životnih aktivnosti, tj. trajne posljedice kao produkt predmetne nezgode iznose 10%. Dakle, primarni strah je trpio par minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 8 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta dva mjeseca, sekundarni strah slabog intenziteta sedam mjeseci, te trajne posljedice u vidu poremećaja prilagodbe koji umanjuje životne aktivnosti za 15%. Međutim, poremećaj prilagodbe je posljedica ranijih događaja i predmetne nezgode, a predmetna nezgoda sudjeluje s dvije trećine u ovom poremećaju, iz čega proizlazi da smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica predmetne nezgode iznosi 10%.

22. Iz pisanog očitovanja vještaka dr. Gorana Arbanasa na prigovore proizlazi: Tužitelj se psihijatrijski liječio i prije štetnog događaja, te mu je dijagnosticiran PTSP. Nesporno je da je tijekom života tužitelj doživio više traumatskih događaja, zbog kojih je i razvio kliničku sliku PTSP-a i poremećaja prilagodbe. No, od svih traumatskih događaja, najviše je ugrožavajući bio upravo prometna nezgoda iz ožujka 2014. Njegovo staje je značajnije narušeno, te je on nesposoban voditi normalan razgovor zbog psihičkih smetnji (nervoza, napetost, nemogućnost tolerancije i najmanje frustracije, razdražljivost, eksplozivne i impulzivne reakcije), dakle, vještak još jednom ponavlja da ispitanik ima psihičke smetnje koje su posljedica više događaja iz njegovog života, a da konkretna prometna nezgoda iz 2014. doprinosi ukupnom smanjenju životnih aktivnosti s 2/3.

23. Iz objedinjenog nalaza sudskih vještaka dr. Arbanasa, dr. Božića i dr. Pavana od 25. 3. 2019. proizlazi: U pogledu zaostalih trajnih posljedica odnosno duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, nakon procjene svih fizičkih i psihičkih posljedica koje tužitelj ima, a kao posljedicu utuženog događaja, vještaci zaključuju da je ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja na razini od 13%.

24. U dodatnom pisanom očitovanju sudski vještak dr. Pavan je obrazložio iz kojih razloga ostaje pri stavu da trajno smanjenje životne aktivnosti s oftamološke strane iznosi 3%. U dodatnom pisanom očitovanju sudski vještak dr. Božić je naveo da što se tiče trajnih posljedica koje su u domeni vještačenja ortopeda traumatologa, one su isključivo posljedica ozljede vratne kralježnice, a s obzirom na mehanizam ozljede, vrlo je vjerojatno da bi iste ozljede bile prisutne i da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostanu reducirani pokreti vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana gruba mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja.

25. Najzad, sudski vještaci medicinske struke saslušani su na ročištu za glavnu raspravu 2. 11. 2022. Na upit tuženika vještacima u čemu se točno sastoji smanjenje životne aktivnosti odnosno koje trajne posljedice tužitelj konkretno trpi, vještak dr. Goran Arbanas je iskazao da što se tiče psihijatrijskih posljedica one se ne mogu povezati s pojedinačnim ozljedama, već sa činjenicom da je ispitanik kritičnog trenutka bio u situaciji u kojoj je bio ugrožen njegov život i fizički integritet, zbog čega je i bolnički liječen na kirurgiji. Ova činjenica ugroze života i tijela osnovni je kriterij za razvoj posttraumatskih i prilagodbenih reakcija. U konkretnom slučaju postoji opsežna medicinska dokumentacija u kojoj u svim nalazima psihijatra se jasno navodi da su tegobe posljedica prometne nezgode i u svakom nalazi se jasno navodi dijagnoza poremećaja prilagodbe koji može nastati isključivo nakon nekog vanjskog događaja, a ne može biti spontan i bez povoda. Vještak je iskazao da se smanjenje životne aktivnosti sastoji upravo u simptomima poremećaja prilagodbe, koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji, koju navodi sam ispitanik, a koji se i objektivno manifestiraju i registriraju tijekom pregleda provedenog nad ispitanikom. Ispitanik osjeća nemir, napetost, nezadovoljnosti i nervozu. Teško se koncentrira i loše spava, ima nesanicu česte morne snove. Snižene je tolerancije na frustraciju, eksplozivan, impulzivan, razdražljiv, tenzioniran, nestrpljiv, teško se kontrolira. Sam kaže da nema živaca i ne može normalno reagirati, ima nenormalan rječnik. Tijekom pregleda je agitiran, napet, svadljiv, na rubu incidenta (premda se radi o situaciji koja ide njemu u korist, iz čega je vidljivo da ove simptome ne može kontrolirati i regulirati. Osjeća se razočaran, disforičan, ne vidi izlaza iz situacije, ima osjećaj da ga nitko ne razumije. z ovog opisa jasno se vidi da na koji su način njegove životne aktivnosti smanjene. Također treba reći da svi ovi simptomi mogu svesti pod poremećaj prilagodbe (posttraumatsku reakciju), te je iskazao da su s oftamološke strane zaostale trajne posljedice u smislu oštećenja-ispada u vidnom polju. Obzirom da je testiranje rađeno u više navrata u različitim ustanovama i kroz dugi period (od 2014. rađeno KB Dubrava u više navrata do 13. 1. 2016. rađeno u OB Karlovac), smatra da su ove posljedice trajne. Ispadi u vidnom polju mogu usporiti reakcije kod naglog ulaska predmeta/objekta u vidno polje i tražiti dodatnu pažnju u tim situacijama. Zbog navedenog ostaje pri stavu da se trajno smanjenje životnih aktivnosti može procijeniti na 3 %. Vještak dr. Robi Božić iskazao je da što se tiče trajnih posljedica koje su u domeni vještačenja ortopeda traumatologa, vrlo je vjerojatno da bi iste ozljede bile prisutne i da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostanu reducirani pokretni vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja.

26. Dakle, za zaključiti je da se smanjenje životne aktivnosti odnosi na tjelesnu ozljedu vratne kralježnice u vidu zaostalih reduciranih pokreta vratne kralježnice blažeg stupnja, te reduciranu mišićnu snagu lijeve šake blažeg stupnja, s oftamološke strane zaostale su trajne posljedice u smislu oštećenja – ispada u vidnom polju, te sa psihijatrijske strane u vidu poremećaja prilagodbe, sve to zajedno na razini od 13%. Iz nalaza stalne sudske vještakinje medicine rada dr. Jelene Macan od 30. 12. 2019. proizlazi: Može se zaključiti da postoji uzročno posljedična veza između predmetne nezgode i privremene nezaposlenosti za rad tužitelja u razdoblju od 12. 3. 2014-13.

03. 2015 (do dana završenog liječenja zbog ozljede vratne kralježnice). Tužitelj je u ovom cijelom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu potresa mozga sa oštećenjem funkcije vida, istegnuća vratne kralježnice sa iskliznućem međukralježničkog diska i pogoršanja psihičkog poremećaja u vidu razvoja poremećaja prilagodbe i poremećaja osobnosti.

27. U pisanom očitovanju od 13. 3. 2020. na prigovore tuženika vještakinja dr. Macan navodi da iz nalaza sudskog vještaka sudske medicine proizlazi da bi tužitelj i da je bio vezan sigurnosnim pojasom zadobio ozljede vrata i vratne kralježnice, te ozljedu lijevog koljena, dok bi pojas vjerojatno spriječio nastanak ozljeda glave, lica i prsnog koša. Ozljedu lijevog koljena ne može se uzročno posljedično povezati sa predmetnom prometnom nezgodom od 12. 3. 2014. jer je isto koljeno ozlijedio dva mjeseca ranije tijekom sportske aktivnosti. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Macan vidljivo je da se tužitelj nakon ozljeđivanja u ožujku 2014. intenzivno ambulantno liječio po spec. neurologu, fizijatru i psijhijatru. Značajan udio neurološkog i fizijatrijskog liječenja se pri tome tijekom 2014. i 2015. odnosio na liječenje ozljede vrata i vratne kralježnice (klinički blaža slabost lijeve ruke, svježe iskliznuće međukralježničkog diska u segmentu C3/4 vratne kralježnice, uz subjektivne simptome glavobolje, vrtoglavice). Dodatno se, nevezano uz pitanje nošenja sigurnosnog pojasa, po psihijatru iza predmetne prometne nezgode prati recidiv PTSP-a kod tužitelja, koji se razvija u poremećaj prilagodbe, te se intenzivno psihijatrijski liječi u 2014., 2015. i 2016. Prema navedenom, može se zaključiti da bi i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom kod tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi došlo do ozljeda vrata i vratne kralježnice, te recidiva PTSP-a koji bi uzrokovali njegovu privremenu nesposobnost za rad u razdoblju od 12. 3. 2014. - 31. 5. 2016. 30. U dopuni nalaza od 19. 7. 2021., u odnosu na okolnost uzročno posljedične veze između prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 31. 5. 2016. do 31. 10. 2018., vještakinja dr. Jelena Macan smatra da postoji uzročno posljedična veza između predmetne prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 1. 6. 2016. do 30. 11. 2016. jer je tužitelj u ovom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu stanja nakon potresa mozga sa oštećenjem funkcije vida i oštećenja zuba. U razdoblju od 1. 12. 2016. do 7. 10. 2018. tužitelj se liječio samo radi kroničnog psihičkog poremećaja koji nije uzročno povezan isključivo s predmetnom prometnom nezgodom. U odnosu na podnesak od 22. 10. 2021. i tražena očitovanja, vještakinja zaključuje da je bolovanje tužitelja u razdoblju od veljače 2017. do listopada 2018. bilo djelomično uzročno posljedično povezano sa predmetnom nezgodom s udjelom od 60% s kojim su posljedice predmetne prometne nezgode uzrokovale pogoršanje i nepovoljni tijek kroničnog psihičkog poremećaja prisutnog kod tužitelja i prije predmetne prometne nezgode. U pisanom očitovanju od 13. 12. 2021. vještakinja ostaje pri ranijoj ocjeni uzročno posljedične veze između predmetne prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 1. 6. 2016. do 30. 11. 2016. jer se tužitelj u tom razdoblju liječio i obrađivao radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu stanja nakon ozljede vrata i vratne kralježnice, te recidiva posttraumatskog stresnog poremećaja. Najzad, sudska vještakinja dr. Macan dala je iskaz na ročištu 2. 11. 2022. te u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja i dopune vještačenja i svih pisanih očitovanja. Ponovila je da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 12. 3. 2014. do 30. 11. 2016. bilo uzročno posljedično povezano sa predmetnom prometnom nezgodom a da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 1. 12. 2016. do 7. 10. 2018. bilo uzročno posljedično povezano sa predmetnom nezgodom u omjeru od 60% iz razloga što je tužiteljevo bolovanje bilo uzrokovano i tjelesnim ozljedama i psihičkim poremećajem, da nigdje nije navedeno da je bilo isključivo vezano za ozljede vratne kralježnice, da je u razdoblju od veljače 2017. do listopada 2018. tužitelj bio na bolovanju isključivo radi psihičkih poremećaja, a taj poremećaj je uzročno povezan sa ranijom stresnim situacijama u njegovom životu kao i sa predmetnom prometnom nezgodom, dočim je u ranijem razdoblju bolovanje tužitelja bilo uzrokovano i tjelesnim i psihičkim poremećajima povezano sa predmetnom prometnom nezgodom. Da se tužitelj u razdoblju od 2015. liječio po specijalistima vezano za neurološko i psihijatrijsko liječenje iz zdravstvenog kartona tužitelja je vidljivo da je u 2015. nastavljeno njegovo liječenje fizikalnom terapijom i nastavljeno je liječenje psihičkog poremećaja uključujući liječenje u režimu dnevne bolnice u svibnju i rujnu 2015. Ozljeda vratne kralježnice koju je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi je vrlo ozbiljna i uključivala je iskliznuće međukralježničnog diska interveregralnog uslijed čega je tužitelj imao i tegobe vrtoglavice, glavobolje, slabost lijevog gornjem ekstremiteta. Liječenje je bilo očekivano nešto duže, a zaostale su trajne posljedice diskretne slabosti lijeve ruke. U zdravstvenom kartonu se navodi fizikalna terapija, dok se ne vidi drugi razlog veća opisana ozljeda vratne kralježnice što je evidentirano u zdravstvenom kartonu, naime tužitelj je kontinuirano pod kontrolama i pregledima neurologa i neurokirurga. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da tužitelj ranije nije imao oštećenje diska, a u nalazima je jasno navedeno da je riječ o akutnoj ozljedi koja se tijekom liječenja povukla i bez operativnog zahvata, koja dijagnoza je vidljiva iz medicinske dokumentacije – nalaz MR-a mozga i vratne kralježnice od 22. 10. 2014. iz kojeg proizlazi da se segmentu C3 i C4 nalazi paramedijalna desna svježa hernijacija iver diska uz spinalni kanal, a koje oštećenje nije utvrđeno u zdravstvenom kartonu 2010. već je zabilježena trzajna ozljeda vrata koja je liječena ambulantno fizikalnom terapijom i koja nije zahtijeva korištenje bolovanja. Da se 2010. radilo o ozljedi vratne kralježnice tužitelj bi sigurno morao koristiti bolovanje barem kratkotrajno što naravno nije tako ako se radio o istegnuću mišića vrata.

28. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka, dakle, vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila KZ ujedno s vještačenjem sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavića, tako i sudske vještakinje medicine rada dr. Jelene Macan, koja je uzela u obzir i nalaz dr. Škavića, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja je sastavni dio predmeta spisa te je osobno pregledala tužitelja, kao i sudski vještaci dr. Josip Pavan, dr. Robi Božić i dr. Goran Arbanas, svi vještaci su detaljno obrazložili nalaze što pisano što usmeno na ročištu, a dr. Pavan, dr. Božić i dr. Arbanas su dali objedinjeno mišljenje, iz kojih svih razloga je sud prihvatio nalaze i mišljenja navedenih vještaka, dok je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim vještačenjem kao nepotrebnim.

29. Dakle, iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke nedvojbeno proizlazi, da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio potres mozga, rana razderotina čela, istegnuće mišića vrata (uz kasnije dijagnosticirane promjene u području segmenta C3/C4, te C5/C6 i C6/C7, natučenje prsnog koša s kontuzijskim arealom predjela lijevog ramena, natučenje lijevog koljena s kasnije dokazanom ozljedom meniska, kasnije utvrđene traumatske promjene u vidu crvenila i oteklina sluznice u regiji 11 i 21 zuba te pomičnost fiksnoprotetskog rada 12- 11. Međutim, tijekom postupka je dokazano da tužitelju treba priznati neimovinsku i imovinsku štetu koja se odnosi isključivo na zadobivanje ozljede vrata i vratne kralježnice i oštećenja vidnog polja, dok je sud ocijenio da je za ozljede glave, lica i prsnog koša isključivo kriv tužitelj zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom ( navedene ozljede su nastale isključivo zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom) i stoga se za navedene ozljede ne može teretiti tuženik, dok ozljeda lijevog koljena ne može se uzročno posljedično povezati sa predmetnom prometnom nezgodom od 12. 3. 2014. jer je isto koljeno tužitelj ozlijedio dva mjeseca ranije tijekom sportske aktivnosti, radi čega se za navedenu ozljedu ne može teretiti tuženik. Stoga je njegov prigovor za navedene ozljede u potpunosti osnovan.

30. Nadalje, iz priležeće medicinske dokumentacije o gore provedenih vještačenja nedvojbeno proizlazi, da je tuženik dužan naknaditi tužitelju pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu samo za ozljede koje mu je uzrokovao njegov osiguranik odnosno samo zbog trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice i vidnog polja (vještak dr. Josip Škavić je utvrdio kako je do suženja vidnog polja moglo doći i u slučaju da je tužitelj zadobio i samo trzajnu ozljedu vratne kralježnice). Stoga je činjenica nevezivanja sigurnosnim pojasom pravno irelevantna za utvrđenje odgovornosti tuženika odnosno tuženikov prigovor podijeljenje odgovornosti je neosnovan.

31. Odredba članka 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013 – koji je bio snazi na dan štetnog događaja 12. ožujka 2014.) propisuje:

(1) Oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (2) Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila s teritorija država potpisnica Multilateralnog sporazuma koje nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu, odnosno štete nanesene uporabom određenog tipa vozila za koji registarska pločica, tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici nije potreban, primjenjuju se odredbe članka 29. ovoga Zakona.

(3) U slučaju štete nanesene uporabom vozila iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona, a ako je za vozilo inozemne registracije ugovorom o osiguranju ugovoren veći iznos, Hrvatski ured za osiguranje jamči do visine ugovorenog iznosa osigurateljnog pokrića. (4) Obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

32. Dakle, odgovornost tuženika kao osiguravatelja za nastanak trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice i vidnog polja proizlazi iz citiranog članka 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te zbog činjenice što je tuženik odgovoran za štetu koju je prouzročilo vozilo inozemnih registarskih oznaka reg. oznake [registarska oznaka].

33. Odredba članka 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – u daljem tekstu ZOO) glasi: „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema“. Zatim, odredba članka 1100 st. 2. ZOO-a glasi: "Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom".

34. Dakle, temeljem medicinske dokumentacije, pismenog nalaza i mišljenja vještaka specijaliste kirurga i traumatologa dr. Robi Božić iz [adresa] sa lista br. 185- 191, dopune nalaza i mišljenja vještaka specijalist kirurga i traumatologa dr. Robi Božić i iskaza vještaka, a kojem nalazu je sud dao povjerenje, te ga prihvatio kao objektivnog i stručnog sud je utvrdio, da je uslijed štetnog događaja tužitelj zadobio istegnuće vratne kralježnice (ostale ozljede nepriznate zbog odgovornosti tužitelja za nastanak istih zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom), da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 45 dana, da je trpio fizičke bolove manjeg intenziteta u trajanju od 90 dana, da je trpio nelagodnosti i to hospitalizacija, nosio šancov ovratnik, rtg. snimanja, lijekove, preglede i kontrole liječnika. Stoga je sud primjenjujući članak 1100 stavak 1 i 2 ZOO- a na ime naknade neimovinske štete sa osnova prava osobnosti zbog povredom izazvanih fizičkih bolova koje je trpio utvrdio da tužitelju pripada iznos od 3.000,00 eura ocjenjujući ga primjerenim i pravičnim.

35. Zatim, temeljem medicinske dokumentacije i pismenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Gorana Arbanas iz [adresa] sa lista br. 266, te njegovog iskaza, a kojem nalazu je sud dao povjerenje, da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja par minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od osam dana, srednjeg intenziteta u trajanju od dva mjeseca, slabog intenziteta u trajanju od 7 mjeseci, da je strah ostavio trajne posljedice koje utječu na smanjenje životne aktivnosti. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet straha kao i njegove posljedice, sud je primjenjujući odredbu članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO utvrdio da tužitelju pripada ime naknade neimovinske štete sa osnova prava osobnosti zbog povredom izazvanog i pretrpljenog straha zbog trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice i vidnog polja iznos od 1.500,00 eura ocjenjujući ga primjerenim i pravičnim.

36. Nadalje, temeljem medicinske dokumentacije, pismenih i usmenih nalaza i mišljenja vještaka specijaliste kirurga i traumatologa dr. Robi Božić iz [adresa] sa lista br. 185-191, specijaliste psihijatra dr. Gorana Arbanas i specijalist oftalmologa dr. Josipa Pavan, a kojim nalazima je sud dao povjerenje, da je kod tužitelja došlo do ukupnog trajnog smanjenja životne aktivnosti za 13% koji se odnosi na posljedice zbog trzajne ozljede vratne kralježnice i oštećenja vidnog polja, da je tužitelj rođen 1975. godine (u trenutku ozljeđivanja imao je 39 godina), da je trgovac zaposlen u Hrvatskoj Lutriji d.o.o, da će u budućnosti imati problem sa djelomičnim gubitkom vidnog polja, da će ubuduće mora ti ulagati pojačane napore kod aktivnosti koje su vezane uz duže sjedenje, da će imati psihičkih tegoba trajno isl.. Stoga je sud primjenjujući odredbu članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO utvrdio da tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete sa osnova prava osobnosti povredom izazvanog smanjenja životne aktivnosti iznos od 4.500,00 eura ocjenjujući ga primjerenim i pravičnim.

37. Zatim, temeljem neposrednog opažanja i temeljem nalaza vještaka specijaliste kirurga i traumatologa dr. N iz [adresa] sud je utvrdio, da je kod tužitelja vidljiv manji ožiljak dužine oko 1 cm iznad lijevog oka, da se radi o naruženosti manjeg stupnja koja je trećima osobama uočljiva. Stoga je sud primjenjujući članak 1100. st. 1 ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada sa osnova prava naruženosti iznos od 1.000,00 eura ocjenjujući ga primjerenim i pravičnim.

38. Dakle, tužitelju je na ime pretrpljene neimovinske štete ukupno priznat iznos od 10.000,00 eura, dok je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi neosnovanosti.

39. Odredba članka 1095. stavak 1. ZOO-a glasi: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove u s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja."

40. U odnosu na izgubljenu zaradu zbog trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice i vidnog polja nedvojbeno proizlazi, da je bolovanje u trajanju od četiri mjeseca bilo nužno zbog ozljede vidnog polja prema iskazu oftalmologa vještaka dr. Josipa Pavan, da je bolovanje zbog ozljede trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice bilo najviše od 8 mjeseci do godine dana prema iskazu vještaka ortopeda dr. Robi Božić. Stoga sud zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade kao razliku plaće koju bi ostvarivao u odnosno na iznos bolovanja koji je primao i to za razdoblja od godinu dana računajući od prvog dana nakon ozljeđivanja tj. od 13. ožujka 2014. do 31. ožujka 2015. godine. Iz pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Daria Janković iz [adresa] sa lista br. 780-784, isplatne lista sa lista br. 786-819, 822-855, dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka Daria Janković iz [adresa] sa lista br. 884-898 proizlazi, da je razlika između prosječne neto plaće koju je tužitelj primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade neto plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja u razdoblju od 13.3.2014. do 31.3.2015. godine (bez uključene prehrane) iznosi 10.428,20 kuna odnosno 1.384,07 eura.

41. Sud ocjenjuje, da tužitelju pripada ukupan iznos od 1.384,07 eura na ime izgubljene zarade zbog ozljede trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO-a. Međutim, tuženik je dana 15. rujna 2014. godine isplatio tužitelju iznos od 12.000,00 kuna/1.592,67 eura, a koji iznos se odnosi i to iznos od 1.462,81 euro na ime glavnice izgubljene zarade, dok je iznos 1.070,26 eura plaćen na ime zakonskih zateznih kamata. Stoga je sud odbio tužitelja sa specificiranim tužbenim zahtjeva sa osnova izgubljene zarade u cijelosti u iznosu od 9.336,08 eura, radi neosnovanosti, odnosno sud je odlučio kao u točci I. izreke presude.

42. Zatim, sud je tužitelju priznao imovinsku štetu sa osnova tuđe pomoći i njege u trajanju od 30 dana po dva sata dnevno. Ovo iz razloga što je vještak za ortopediju i traumatologiju dr. Robi Boži iz [adresa] u svom nalazu i mišljenju sa lista br. 185-187 utvrdio, da je tužitelju od strane nestručne osobe bila potrebna tuđa pomoć i njega po dva sata dnevno u trajanju od 30 dana. Stoga je sud primjenjujući člana 1095 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima utvrdio da tužitelju pripada na ime naknade imovinske štete iznos od 360,00 eura (60 sati x 6 eura) ocjenjujući ga primjerenim i pravičnim. Ovu visinu naknade sud je utvrdio prema slobodnoj ocjeni iz razloga što bi se visina mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama. Naime, sud je prema mjestu prebivališta tužitelja utvrdio po slobodnoj ocjeni cijenu sata tuđe pomoći i njege od strane nestručne osobe u gradu [adresa] u iznosu od 6,00 eura.

43. Sud je ocijenio iskaz tužitelja NZ (list br. 149-150) uvjerljivim i životnim, te je temeljem njegovog iskaza utvrdio, da su tužitelju uslijed štetnog događaja trajno uništene sunčane naočale i sunčane naočale njegove supruge koje su se nalazile u osobnom vozilu za vrijeme prometne nesreće, da su kupili druge dvoje sunčane naočale nakon štetnog događaja. Iz preslike računa sa lista br. 101. spisa proizlazi, da je tužitelj dana 7. studenog 20154. godine platio sunčane naočale u iznosu od 1.694,00 kune/224,83 eura, dok iz preslike računa sa lista br. 102 spisa proizlazi, da je tužitelj dana 15. listopada 2014. godine platio naočale za iznos od 1.862,00 kn/247,13 eura. Zatim, iz iskaza tužitelja NZ i priloženih računa sa lista br. 103-112 proizlazi, da je tužitelj platio troškove liječenja u ukupnom iznosu od 1.201,29 kuna/159,44 eura. Zatim, tužitelj je imao troškove putovanja na preglede do bolnice i dr. Josipa Pavan u [adresa] i natrag sa osobnim vozilom svako putovanje ukupno 10 km. Sud je prema liječničkoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, prema iskazu tužitelja i prema slobodnoj ocjeni utvrdio da je tužitelj za vrijeme od godinu dana računajući od dana ozljeđivanja u svrhu liječenja zadobivenih ozljeda za koje je sud utvrdio da je zahtjev osnovan (ozljeda vratne kralježnice i vidnog polja oka) bio 30 puta. Iz navedenog proizlazi, da je tužitelj sa vozilom prešao 300 km. Zatim, uzimajući u obzir cijenu benzina od 1,50 eura za euro 95, sud po slobodnoj ocjeni procijenio da je sa tužitelj vozilom – gradska vožnja potrošio 8 litara na 100 km, da je stoga platio troškove prijevoza radi liječenja u ukupnom iznosu od 36,00 eura (24 litre x 1,50 eura).

44. Dakle, sud je tužitelju na ime imovinske štete ( troškovi liječenja, troškovi prijevoza radi liječenja, troškovi oštećenja naočala, tuđa pomoć i njega) priznao ukupan iznos od 1.027,40 eura, dok ga je odbio sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, radi neosnovanosti.

45. Odluku o visini stope zakonske zatezne kamate i početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio primjenjujući članak 29 st. 1 ZOO-a, te primjenjujući članak 1103 (neimovinska štete) ZOO-a. Prema navedenoj odredbi ZOO-a obveza naknade za neimovinsku štetu dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Međutim, po mišljenju vještaka liječenje tužitelja za priznate ozljede tužitelja je završeno dana godinu dana nakon tjelesne ozljede tj. dana 13. ožujka 2015., radi čega je tuženik tek tada znao za opseg nastale štete, radi čega je sud odredio početak tijeka zakonskih zateznih kamata od dana završetka liječenja, jer od toga dana tuženik pada u zakašnjenje.

46. Nadalje, odredbom članka 186. ZOO-a je propisano da obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, budući da je sud utvrdio visinu štete sa osnovi tuđe pomoći i njege i troškova putovanja u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a ne u vrijeme kada je šteta nastala, stoga po ocjeni suda zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude 27. travnja 2026., a ne od dana kada je prestala potreba za pružanjem tuđe pomoći i njege, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Iz istog razloga je dosuđen početak tijeka zakonskih zateznih kamata za troškove prijevoza radi liječenja.

47. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP).

48. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punom. odvjetniku u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom i prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 22.295,71 eura. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 50%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja od 75% odbije ukupni uspjeh tuženika u sporu od 25%, dobije se ukupno priznat trošak tužitelja od 50% svih troškova pristojbi i zastupanja po punomoćniku odvjetniku, dok su troškovi vještačenja priznati u 100% iznosu.

49. Naime, tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva (br. 28.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastav tužbe od dana 12. travnja 2017. g. sa PDV- om (tbr. 7 toč. 1) u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 4. srpnja 2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 26. rujna 2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, sastav podneska od 07. lipnja 2018. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om kojim se očituje na nalaz vještaka u iznosu od 625,00 eura, sastav podneska od 22. kolovoza 2018. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastav podneska od 21. lipnja 2019 (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastav podneska od 19. svibnja 2020. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 7. listopada 2020.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 08. srpnja 2021.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 2. studenog 2022.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 29. listopada 2024.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, sastav žalbe od 20. prosinca 2024. (tbr. 10. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 781,25 eura.

50. Zatim, sud nije priznao tužitelju trošak sastava ostalih podnesaka tijekom prvog prvostupanjskog postupka. Ovo iz razloga što sud nije ovlašten u prvostupanjskom postupku tužiteljima priznati trošak sastava više od četiri podneska (tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife). Obzirom je sud već priznao tužiteljima trošak sastava ukupno četiri podneska, stoga je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava ostalih podnesaka radi neosnovanosti.

51. U ponovljenom prvostupanjskom postupku sud je priznao tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to sastav podneska od 21. siječnja 2026. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastav podneska od 18. veljače 2026. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 7. travnja 2026.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1.) u iznosu od 625,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 27. travnja 2026.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 3.) u iznosu od 125,00 eura.

52. Tužitelju su priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 263,99 eura, na presudu u iznosu od 226,49 eura, pristojbe na odgovor na žalbu od 89,63 eura i pristojbe na žalbu u iznosu od 202,27 eura.

53. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi zastupanja i sudskih pristojbi u iznosu od 5.531,81 euro (50% od 11.063,63 eura).

54. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u iznosu od 368,31 eura.

55. Dakle, tužitelju su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 5.900,12 eura.

56. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 27. travnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Davor Pavičič odvjetnik u Zagrebu

2. Ruđer Anić odvjetnik u Zagrebu