Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-689/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa izv.prof.dr.sc. TČ, dr.med., a on po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 25,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29.st.2. ZOO-a (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO- a (NN 155/22) i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 % poena, a u ostalim odnosima za 3 % poena."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor presuđene stvari.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.441,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana odluke suda do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 17. srpnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-viša medicinska sestra/tehničar pri Zavodu za kardiokirurgiju te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Navodi se i kako je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, ali tuženik prilikom obračuna i isplate plaće nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 7. 2018. do dana dostave podataka od strane tuženika, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 13. studenoga 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Što se tiče posebne nagrade za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 ističe kako tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolest COVID-19 stoga nije ni stekla pravo na isplatu posebne nagrade sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslove vezanih za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti COVID-19. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 27. prosinca 2024. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 11. veljače 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.875,00 eura bruto za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 25,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnesku od 11.veljače 2025. tuženik navodi da je predmetna tužba nepodobna za raspravljanje, predlaže odbaciti neuredno postavljeni tužbeni zahtjev, a ujedno se protivi uređenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i nerazumljivom. Tuženik se protivi i točki II. petita tužbenog zahtjeva za isplatom naknade parničnog troška na račun odvjetnika tužiteljice jer bi se u tom slučaju ustupila tražbina (cesija) tužiteljice koju ima prema tuženiku. Osim toga, ističe prigovor presuđene stvari, jer tužiteljica ponovno (po istom pravnom osnovu) potražuje isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja, što joj je pravomoćno dosuđeno u predmetima Pr-865/2019 i Pr-3444/2020.

6. Podneskom od 4. travnja 2025. tuženik predlaže putem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu obavijestiti Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici, a radi miješanja na strani tuženika s obzirom na to da ima pravni interes jer se od tuženika traži novčana isplata, o čemu su isti obaviješteni dopisom ovog suda od 6. lipnja 2025., međutim, na isto se nisu očitovali.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopada 2017., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., Odluke Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020., odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020. i 21. prosinca 2020., odluke tuženika od 31. ožujka 2020., od 20. ožujka 2020., naloga tuženika o rasporedu na rad u Respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 KBC-a Split, izvatka iz starog i novog Pravilnika tuženika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, ugovora o radu sklapanim s radnicima u utuženom razdoblju, Pravilnika o radu KBC-a Split, preslika presude ovog suda pod br. Pr-865/2019 i Pr-3444/2020, saslušanjem svjedokinja NČ, JČN te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka MČ, UČ, VČ, GČ i PČ, kao i od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, smatrajući da bi isti doveli samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova jer su nepotrebni s obzirom na okolnosti na koje su svjedoci predloženi (na okolnost ustrojavanja posebne jedinice tuženika koja je pružala skrb oboljelima od bolesti Covid-19 i upućivanja radnika tuženika na rad u tu jedinicu), budući da među strankama nije ni prijeporno da su bile ustrojstvene posebne jedinice za pružanje skrbi oboljelima od bolesti Covid-19 i da su se upućivali radnici za rad u tim jedinicama pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na neodređeno vrijeme,

- da radi na radnom mjestu više medicinske sestre pri Zavodu za neurokirurgiju, operacijska dvorana;

- da radi u smjenama od 7.30 do 15.30 jutarnja smjena i od 13.00 do 21.00 popodnevna smjena, kao i u pripravnosti;

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva, s time da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade Republike Hrvatske, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023.;

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., a objavljena je u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024.;

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade;

- da je kod tuženika osnovana ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid-19 – Respiratorno-intenzivistički centar smješten na Križinama odlukom tuženika od 20. 3. 2020.;

- da tužiteljica nije bila upućena za rad u posebnoj ustrojstvenoj jedinici niti joj je isplaćivana ikakva nagrada sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. 9. 2024. i po osnovu posebne nagrade za Covid za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024., te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe, isplate posebne nagrade za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolest Covid-19 za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024. te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, a što joj od strane tuženika nije plaćeno.

12. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće s osnova primopredaje službe, po ocjeni ovog suda isti je u cijelosti neosnovan.

13. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“

14. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

15. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

15.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

16. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

17. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.

18. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

18.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

19. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

20. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da je tužiteljica radila kod tuženika kao viša medicinska sestra-instrumentarka na Zavodu za neurokirurgiju i da je tada radila u jutarnjoj smjeni od 7.30 do 15.30 ili popodnevnoj od 13.00 do 21:00 uz pripravnost, a od 2021. kada je postala voditeljica neurokirurške operacijske dvorane radi samo jutarnju smjenu od 7.30 do 15.30. Dakle, kada je tužiteljica radila u jutarnjoj smjeni njezino radno vrijeme je do 15.30, a popodnevna smjena počinje s radom u 13.00 tako da se u ovom slučaju ne može govoriti o primopredaji službe nakon završetka radnog vremena u jutarnjoj smjeni iza 15.30, a i tužiteljica u svom iskazu navodi kako nakon jutarnjeg rada nema primopredaje, odnosno ima, ali se ona odradi u tijeku rada s obzirom na to da druga smjena dolazi na posao u 13.00. Po iskazu tužiteljice primopredaje službe ima u popodnevnoj smjeni jer ukoliko operativni zahvat ne završi do 21.00, kada je u popodnevnoj smjeni, onda mora doći kolegica koja je u pripravnosti te da u tom momentu postoji primopredaja, dakle ako operacija traje duže kolegica od doma koja je u pripravnosti mora zamijeniti kolegicu koja je tu i koja ide kući i tu postoji primopredaja službe usmena, a postoje i liste kod svakog pacijenta.

22. I svjedokinja JČN u svom iskazu navodi kako u operacijskoj dvorani postoji primopredaja, prenosi se za aparate, trenutno stanje što se tiče instrumenata, opreme i sl., a ne zna koliko traje te da primopredaju obavljaju i kada rade u smjenama jer je to njihova dužnost i u sklopu je njihovog posla.

23. Iz iskaza svjedokinje NČ, glavne sestre Zavoda za neurokirurgiju, proizlazi da je tužiteljica radila u operacijskoj dvorani te radi smjenski rad od 7.30 do 15.30 uz pripravnost za hitne intervencije. Primopredaja ulazi u radno vrijeme, a ukoliko se događa u pripravnosti plaćena je kroz radno vrijeme.

24. Dakle, dokaza provedenih tijekom postupka, posebice iz gore navedenih iskaza tužiteljice, te svjedokinja NČ i OČ ne može se sa sigurnošću izvesti zaključak da bi tužiteljica obavljala primopredaju službe upravo nakon završetka svoje smjene s obzirom na njihovo radno vrijeme - jutarnja od 7.30 do 15.30 i popodnevna smjena od 13.00 do 21.00, koje smjene se preklapaju pa čak ni nakon završetka popodnevne smjene u 21.00. Po iskazu tužiteljice ako operacije traju duže od 21.00 mora doći sestra koja je u pripravnosti na zamjenu i u tom momentu postoji primopredaja, ali ako bi tužiteljica zbog operacije koja nije završila do 21.00 morala ostati duže na poslu onda se radi o prekovremenom radu, a ne o ostajanju na poslu izvan radnog vremena radi primopredaje službe.

24.1. Osim toga, tužiteljica nije dokazala da bi u popodnevnoj smjeni u utuženom razdoblju od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. doista obavljala primopredaju službe (da je nakon završetka svoje smjene prenosila kolegicama podatke o pacijentima), a time i da je provela radno vrijeme u primopredaji nakon završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, kao i da se ta primopredaja obavljala svaki dan. Primopredaja, kako tužiteljica i svjedokinje NČ i OČ iskazuju, postoji u operacijskoj dvorani (za aparate, trenutno stanje instrumenata, opreme i sl. kako iskazuje svjedokinja OČ), ali ta primopredaja ulazi u radno vrijeme i ako se događa u pripravnosti plaćena je kroz radno vrijeme (kako iskazuje svjedokinja NČ).

25. Slijedom prednjeg, tužiteljici ne pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024.

26. Glede potraživanja tužiteljice po osnovu posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19, po ocjeni ovog suda i taj zahtjev je neosnovan.

27. Tužiteljica smatra da ju pripada pravo na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelim od Covid-19 bez obzira na činjenicu da nije bila raspoređena u Respiratorno- intenzivistički centar i da ima pravo na isplatu te nagrade za sve sate koje je odradila u utuženom razdoblju. Tuženik osporava pravo tužiteljice na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19 budući da tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19

28. Naime, Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) u čl. 1. stavak 2. propisano je da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću. Čl. 2. Odluke određeno je da se posebna nagrada isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema čl. 4. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema čl. 6. zadužen je ministar zdravstva.

29. U konkretnom slučaju, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je u utuženom razdoblju obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od Covid-19. Činjenica da je tužiteljica radila s Covid pacijentima u operacijskoj dvorani, da su u početku s takvim pacijentima išli na Križine u operacijsku dvoranu, a poslije su ostajali u operacijskoj sali na odjelu, kako to proizlazi iz njezinog iskaza te iskaza svjedokinje NČ (koja je iskazala da je tužiteljica radila sa svakim covid pacijentom kojemu je trebao operacijski zahvat te da je ona kao instrumentarka pratila operatera pa bilo to u covid centru bilo na odjelu) i svjedokinje OČ (koja je iskazala da je tužiteljica zasigurno radila s covid pacijentima s obzirom na to da su na operaciju dolazili i covid pozivni pacijenti) samim time ne znači da je ona pružala skrb takvim bolesnicima i da bi samim time imala pravo na posebnu nagradu.

29.1. Naime, rad medicinske sestre instrumentarke obuhvaća pripremu operacijske dvorane i instrumenata prije dolaska pacijenta, asistenciju kirurgu tijekom operacije (dodavanje instrumenata kirurgu) te po završetku operacije sestra broji instrumente, igle, gaze i dr., međutim, rad medicinskih sestara instrumentarki pa tako i rad tužiteljice kao instrumentarke u operacijskoj dvorani nije bio vezan za rad s pacijentima oboljelim od Covid-a, a činjenica da se tužiteljica za vrijeme Covida susretala s Covid pacijentima u operacijskoj dvorani, jer se prije operacije ispostavilo da su pozitivni, samim time ne dovodi do zaključka da je upravo tužiteljica pružala zdravstvenu skrb takvim pacijentima (kao npr. da im je davala propisanu terapiju, pratila stanje tih bolesnika, pratila njihove vitalne funkcije (tlak, temperaturu, disanje i dr.)

29.2. Svi zdravstveni djelatnici (i liječnici i medicinske sestre) susretali su se s Covid pozitivnim pacijentima, ne samo tužiteljica, ali susret s takvim pacijentima ne znači i pružanje skrbi oboljelima od bolesti Covid-19. To što je bilo Covid pacijenata u operacijskoj sali u kojoj je tužiteljica bila instrumentarka ne znači da su ti pacijenti, koji su bili pozitivni na corona virus, i oboljeli od Covida-19 i da im je bila potrebna zdravstvena skrb koju im je tužiteljica pružala. Skrb o covid bolesnicima ovisila je o težini simptoma koje su takvi bolesnici imali, jesu li imali blagi oblik gdje im je trebalo snižavati temperaturu, ili su imali teži oblik uz bolničko liječenje i uz primjenu kisika, respiratora i dr., ali instrumentirati pri operaciji pacijenta koji je bio covid pozitivan nije skrb o covid pacijentu.

29.3. Smisao odluke Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a po ocjeni ovog suda, nije bila da baš svaki zaposlenik u zdravstvu ima pravo na posebnu nagradu jer se susretao s covid pozitivnim pacijentima, već da se rad onih zaposlenika koji su se skrbili o pacijentima oboljelima od Covid-19 posebno cijeni i nagradi.

29.4. Stoga, po mišljenju ovog suda tužiteljici, koja je kao sestra instrumentarka dolazila u kontakt s covid pozitivnim pacijentima, ali se nije o njima skrbila, ne pripada pravo na posebnu nagradu za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 radi čega se njezin zahtjev i u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

30. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev za isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024., a s osnova razlike manje isplaćene plaće za primopredaju službe i Covid dodatak, a posljedično tome i isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje službe i Covid dodatka odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

31. Nadalje, tuženik je istakao prigovor presuđene stvari u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan pa ga je sud odbio i odlučio kao u točki I. izreke rešenja.

32. Prema odredbi članka 333. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19, 114/22 i 155/23; drugdje u tekstu ZPP-a) prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu.

33. Uvidom u spis ovog suda pod br. Pr-3444/2020 utvrđeno je da se postupak vodio radi isplate razlike plaće na ime povećanja osnovice od 6 % za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a u spisu pod br. Pr-865/2019 utvrđeno je da se postupak vodio radi isplate razlike manje isplaćene naknade bruto plaće na ime dodataka na plaću za sve odrađene sate te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za razdoblje od 1. studenoga 2014. do 31. prosinca 2019., a u ovom predmetu postupak se vodi radi isplate razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnova neisplaćene primopredaje službe i covid nagrade, posljedično tome naknade za godišnji odmor i bolovanje (jer tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, kao ni covid nagrade, što nije u vezi s dodatcima na plaću) za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. Dakle, ne radi se o istovjetnom tužbenom zahtjevu, radi čega se prigovor presuđene stvari ukazuje neosnovanim.

34. Što se tiče odluke o troškovima postupka, u ovom slučaju tužiteljica bi, koja je u cijelosti izgubila parnicu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove postupka, bila u obvezi naknaditi tuženiku troškove postupka.

34.1. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka jer bi obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška tuženiku predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/99 -ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) kojim je određeno kako svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

34.2. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u predmetu pod br. Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021. u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nesrazmjeran i prekomjeran teret.

34.3. U ovom slučaju, tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela s osnova potraživanja na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za primopredaju službe za sve odrađene sate te za Covid dodatak za sve odrađene sate, posljedično tome naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 1.875,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

34.4. Po ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na isplatu bilo potpuno neopravdano. Stoga, obvezivanje tužiteljice za naknadu troškova postupka tuženiku u visini od 1.441,36 eura (prema popisu troška tuženika) nije neznatan iznos s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužiteljice (tužitelj ističe kako je njegova prosječna plaća cca 800,00 eura, a i iz obračunskih platnih lista priloženih u spisu razvidna su tužiteljeva mjesečna primanja, koja su manja nego popisani troškovi postupka od strane tužene).

34.5. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da iznos troškova postupka koji bi tužiteljica trebala naknaditi tuženiku (u iznosu od 1.441,36 eura) nije neznatan i da isti predstavlja nesrazmjeran teret za nju što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (tako i predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske zahtjev br. 72152/13).

34.6. Slijedom prednjeg, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.441,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana odluke pa do isplate, a kao u točki II izreke rješenja.

Split, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika