REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, 34000 Požega
Poslovni broj: Pn-97/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, A.Mihanovića 3, Područni ured u Požegi zastupanog po opunomoćeniku po zaposlenju AČ protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 zastupan po opunomoćeniku po zaposlenju TČ radi isplate, nakon održane javne rasprave zaključene 21.travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja AČ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27.travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 14.711,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19- 03115342594), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je na osnovi presude Općinskog suda u Požegi br. P-366/04-12 od 25.svibnja 2006, tuženik bio u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene obiteljske mirovine GČ, a temeljem pravomoćne presude ovog suda K-158/93-9 od 21.lipnja 1993. godine, a to stoga jer je FČ iza kojega je ostvareno pravo na obiteljsku mirovinu smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika VČ, a što je potvrđeno navedenom presudom. Budući se isplata obiteljske mirovine osiguraniku GČ vrši i poslije 30.09.2022., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti.
1.1.Konkretno sveukupna šteta za isplaćenu obiteljsku mirovinu u novom razdoblju od 01.10.2022. do 31.08.2025. iznosi 14.711,26 EUR u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 96/25 dalje u tekstu ZOMO.)
1.2. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji pravni propis primijeniti u ovakvim predmetima, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), te vezano za to tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno Zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. ZOMO-a izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok u preostalom dijelu osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a u skladu s čijim odredbama tužitelju ne pripada pravo potraživati štetu od tuženika.
Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dopis Općinskog državnog odvjetništva u Požegi, broj KT-349/92-16 od 18.siječnja 1996., presudu ovog suda, broj P-366/04-12 od 25.svibnja 2006., presuda Županijskog suda u Požegi, poslovni broj Gž-1337/06-2 od 14.kolovoza 2007., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 20.siječnja 1993., broj MO- 12738, Ur.broj 19/93, osobni broj 03115342594, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12.rujna 2025. o isplaćenim mirovinskim primanjima i ostale dokumente i priloge koje se nalaze u spisu:
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da je GČ priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog UČ koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika VČ zbog čega je i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje te nezgode.
,
7.Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata i ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjima korisniku obiteljske mirovine GČ isplatio obiteljsku mirovinu za razdoblje od 01.10.2022. do 31.08.2025 u iznosu od 14.711,26 EUR.
8. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.
9. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO-a tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
10. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.
12. Ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. ZOOP koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu ( isto tako i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, Gž-192/24 od 11.veljače 2025., Županijski sud u Osijeku, Gž-2579/25 od 12.veljače 2026.)
13. Uvidom u Izvod iz transakcije 211. -upit od 26.svibnja 2023. (list spisa 80-1) utvrđeno je da je tužiteljev osiguranik pok. FČ rođen **.**.1932. i da nije bilo štetnog događaja 21.listopada 1997. bi navršio 65 godina života te bi tada stekao pravo na starosnu mirovinu.
13. Kako tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovici pok. osiguranika tužitelja UČ, veća od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku UČ da nije bilo štetnog događaja te tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik pa je stoga sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.
U Požegi 27.travnja 2026.
Sudac
Davor Lovrić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega
2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33
