Poslovni broj: Povrv-167/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja E.ON Energija d.o.o. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 81103558092, kojeg zastupa Tihomir Zec, odvjetnik iz Osijeka, Ulica kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika KUĆA SILVANA d.o.o. Kastav, Rubeši 11/A, OIB 58485082199, radi isplate 1.463,67 EUR, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti bez održavanja usmene rasprave, dana 27. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-23855/2023 od 4. siječnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.411,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 63,70 EUR od 31. prosinca 2022. godine do isplate,

- na iznos od 106,64 EUR od 29. listopada 2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.240,97 EUR od 5. svibnja 2022. godine do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 – trgovački ugovori ZOO-a) koje na taj iznos teku od 4. siječnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-23855/2023 od 4. siječnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 52,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. kolovoza 2022. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 303,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO -a koja se od dospijeća do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za održavanjem rasprave i provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 19. prosinca 2023. godine utužio iznos od 1.463,67 EUR na temelju izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga (str. spisa 10).

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa kao i nadoknada nastalih troškova ovrhe u iznosu od 275,00 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru istaknuo prigovor zastare. Osporio je utuženo potraživanje navodeći da je račun br. 22-3630-279975 s dospijećem 10. kolovoza 2022. godine platio u cijelosti u iznosu od 52,36 EUR dana 9. kolovoza 2022. godine. Tuženik da je u više navrata tražio od tužitelja da izvrši obračun po stvarnom stanju utroška, a ne po procjeni te da je u vezi toga uputio reklamacije 17. svibnja 2022. i 26. listopada 2022. godine.

4. Rješenjem od 1. prosinca 2025. godine Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje te je predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

5. Rješenjem od 13. siječnja 2026. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Stranke su pozvane da sukladno odredbi čl. 461. a st. 2-8 ZPP-a ZPP (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, s upozorenjima da se radi o postupku u sporovima male vrijednosti u kojima se provodi pisani postupak.

6. U podnesku od 27. siječnja 2026. godine tužitelj je osporio osnovanost istaknutih prigovora. Naveo je da se utuženo potraživanje temelji na poslovnom odnosu zasnovanom na temelju zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca – ponuda "Prijatelj", broj E-910285-21 od 23. veljače 2021. godine. Predmetnim ugovorom da se tužitelj obvezao tuženiku isporučivati električnu energiju do obračunskog mjernog mjesta, a tuženik se obvezao tužitelju platiti ugovorenu cijenu. Visina novčane tražbine tužitelja po sklopljenom ugovoru da proizlazi iz računa br. 22-3630-444546, 22-3630-399853, 22-3630-279975 i 22-3630-161213. Naveo je da je neutemeljen istaknuti prigovor zastare jer da električna energija tuženiku nije isporučena za potrebe kućanstva već u poslovne svrhe zbog čega da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. ZOO -a. U vezi uplate iznosa od 52,36 EUR tužitelj je naveo da je djelomično zatvorio dugovanje po najstarijem dospjelom otvorenom računu br. 22-3630-161213 koji da je izvorno glasio na iznos od 1.524,88 EUR. Zatvaranje tog računa da je vidljivo iz konto kartice kupca, a na okolnost dokazivanja te činjenice predložio je provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

7. Tuženik se na podnesak tužitelja od 27. siječnja 2026. godine i na poziv suda da iznese činjenice i dokaze u prilog iznijetih tvrdnji nije očitovao, iako je podnesak tužitelja uredno zaprimio 2. ožujka 2026. godine.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Nesporna je okolnost da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom, a kako to proizlazi iz potpisanog zahtjeva za sklapanjem novog ugovora (str. spisa 71-72) i to tužitelj u svojstvu opskrbljivača, a tuženik u svojstvu krajnjeg kupca električne energije.

11. Uvidom u dostavljene račune na kojima se temelji izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (str. spisa 50) i to račun br. 444546-1-3630 (str. spisa 53-54) utvrđeno je da je tužitelj obračunao tuženiku cijenu za opskrbu električnom energijom i pripadajuće naknade za vremensko razdoblje od 1. listopada do 31. listopada 2022. godine u iznosu od 63,70 EUR (479,91 kn);po računu br. 161213-1-3630 (str. spisa 58) da je obračunata cijena u iznosu od 1.524,88 EUR (11.489,18 kn) od čega je utužen iznos od 1.240,97 EUR za vremensko razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. godine; da je po računu br. 279975-1-3630 (str. spisa 63-64) obračunata cijena u iznosu od 52,36 EUR (394,51 kn) za vremensko razdoblje od 1. travnja do 21. lipnja 2022. godine i po računu 399853-1-3630 (str. spisa 68) da je obračunata cijena u iznosu od 106,64 EUR (803,45 kn) za vremensko razdoblje od 22. lipnja do 30. rujna 2022. godine.

12. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neutemeljenim budući da su na temelju sklopljenog ugovora o opskrbi električnom energijom stranke bile u poslovnim odnosima na temelju trgovačkog ugovora (sklopljen u vezi djelatnosti koju obavljaju obje stranke) zbog čega se na zastaru primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 228. st. 1 i 2 ZOO-a. Stoga nema mjesta primjeni jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1 toč.1 ZOO-a. S obzirom na dospijeća označena po utuženim računima po računu br. 444546-1-3630 dana 30. prosinca 2022. godine (str. spisa 53-54), po računu br. 161213-1-3630 dana 4. svibnja 2022. godine (str. spisa 57- 58), po računu br. 279975-1-3630 dana 10. kolovoza 2022. godine (str. spisa 63- 64) i po računu 399853-1-3630 dana 28. listopada 2022. godine (str. spisa 67-68) i činjenicu da je prijedlog za ovrhu podnijet 19. prosinca 2023. godine trogodišnji zastarni rok nije protekao.

13. Tuženikov prigovor da je potraživanje po računu 279975-1-3630 plaćeno u cijelosti sud je ocijenio utemeljenim budući da je iz izvoda prometa po računu (str. spisa 26) utvrđeno da je tuženik prilikom uplate iznosa od 394,51 kn naznačio osnovu po kojoj vrši uplatu zbog čega nije bilo temelja za zatvaranje glavnice po drugoj osnovi. Navedeno iz razloga što je odredbom čl. 171. st.1 ZOO-a propisano da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza da će se uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Zbog navedenog, nije postojao zakonski temelj za namirivanje redom kako je koja dospjela za ispunjenje po čl. 171. st. 2 ZOO-a.

14. Slijedom iznijetih utvrđenja, tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim za utužene iznose po računima 161213-1-3630, 399853-1-3630 i 444546-1-3630 budući da je nesporna okolnost da je tužitelj izvršio tuženiku isporuku električne energije koju je tuženik kao kupac dužan podmiriti. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a, održati na snazi platni nalog i odlučiti kao u točki I. izreke presude. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na utvrđenom dospijeću novčanih obveza te utvrđenom zakašnjenju u podmirenju novčanih obveza te primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

15. U odnosu na potraživanje po računu br. 279975-1-3630 (str. spisa 63-64) tuženik je dokazao da je isti platio zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno neosnovanim. Zbog utvrđenog ispunjenja obveze valjalo je ukinuti platni nalog primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

16. Kako se radi o sporu male vrijednosti u kojem nije bilo potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka budući da su sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava, sud je odbio provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem s obzirom da je iz dostavljenih isprava utvrđeno da je dužnik(tuženik) odredio, prilikom ispunjenja, koja će se obveza ugasiti (str. spisa 26). Zbog toga je sud donio odluku bez održavanja usmene rasprave pozivom na odredbu čl. 461.a st. 2-8 ZPP-a. Stoga je valjalo prijedlog za održavanjem usmene rasprave i za provođenjem dokaza na ročištu za glavnu raspravu odbiti pozivom na odredbu čl. 461. a st. 4 ZPP-a. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

17. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 151., 154. st. 5 i 155. ZPP-a. Tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu (3,58%) zbog kojih nisu nastali posebni troškovi zbog čega je tužitelju valjalo priznati zatražene troškove u cijelosti. Zbog toga je održan na snazi platni nalog u dijelu nastalih troškova ovrhe pozivom na čl. 451. st. 3 ZPP-a pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude. Za preostali zatraženi parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 27. siječnja 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), PDV 25% 50,00 EUR, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 27. travnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).