Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Povrv-166/2021-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2026., zaključene u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Višnje Babić, odvjetnice u Slavonskom Brodu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave, dana 27. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta – Antona Čečatka u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovrv-4243/20 od 7. listopada 2020., u dijelu u kojem je tuženiku NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, isplati iznos od 102,15 EUR (jednu stotinu i dva eura i petnaest centi) s kamatom tekućom od:

- 16.1.2020. na iznos od 19,85 EUR,

- 15.2.2020. na iznos od 19,78 EUR,

- 14.3.2020. na iznos od 29,39 EUR,

- 16.4.2020. na iznos od 19,78 EUR,

- 16.6.2020. na iznos od 6,64 EUR,

- 16.7.2020. na iznos od 6,64 EUR,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta – Antona Čečatka u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovrv-4243/20 od 7. listopada 2020., u dijelu u kojem je tuženiku NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, isplati iznos od 221,10 EUR (dvije stotine dvadeset i jedan euro i deset centi) s kamatom tekućom od:

- 16.5.2020. na iznos od 16,71 EUR,

- 15.8.2020. na iznos od 204,39 EUR,

III Nalaže se tuženiku NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, naknadi troškove postupka u iznosu od 76,23 EUR (sedamdeset i šest eura i dvadeset i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, za naknadom više zatraženog preko dosuđenog iznosa od 305,66 EUR (tri stotine pet eura i šezdeset i šest centi) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Robert-Anton Čečatka u [adresa], donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-4243/2020 od 19. listopada 2020., kojim je odredio ovrhu radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, sada tužitelja u iznosu od 2.434,90 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 149,56 kuna od 15. siječnja 2020., na iznos od 149,00 kuna od 14. veljače 2020., na iznos od 221,44 kune od 13. ožujka 2020., na iznos od 149,00 kuna od 15. travnja 2020., na iznos od 125,90 kuna od 15. svibnja 2020., na iznos od 50,00 kuna od 15. lipnja 2020., na iznos od 50,00 kuna od 15. srpnja 2020., te na iznos od 1.540,00 kuna od 14. kolovoza 2020., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kuna i predvidivih troškova u iznosu od 506,25 kuna.

2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenik, sada tuženik pravovremeno je podnio prigovor. Tuženik je u prigovoru naveo kako u cijelosti pobija rješenje o ovrsi te je naveo kako se, on, kao kupac u dobroj vjeri nadao da će mu kupljeni proizvod omogućiti nesmetani rad fiskalne blagajne, ali se dogodilo suprotno njegovim očekivanjima. Naime, naveo je da se radi o mobilnom sticku, odnosno isti služi za pristup mobilnom internetu i jednostavno neradi jer nema jakog signala u svim dijelovima grada i županije pa samim time uređaj nije funkcionalan i nekoristan je. S tim u svezi tuženik je naveo kako mu prodavatelj prilikom prodaje predmetnog uređaja nije dao do znanja da se može takvo što dogoditi, više puta je odlazio k tužitelju, ali uređaj u centru grada radi, dok na periferiji grada i uz rijeku Savu, u nekim naseljima, uređaj ne radi i samim time onemogućuje tuženika u izdavanju fiskalnih računa. Tuženik je naveo kako može dokazati da u utuženom periodu nije izdao niti jedan fiskalni račun putem spornog uređaja, a o čemu podatke ima i PU Sl. Brod. Tuženik je, nadalje, naveo kako je 19. kolovoza 2020. uputio prigovor tuženiku, a 1. listopada 2020. je punomoćnika tuženika također izvijestio o problemu i podnio prigovor. Tuženik je naveo kako on niti jednim dijelom nije oštetio tuženika u smislu potrošnje jer uređaj nije koristio, a za što je naveo da je vidljivo iz mjesečne potrošnje. Također, tuženik je naveo kako je sporni uređaj imao i limitirane licencirane programe koji nakon određenog vremena prestaju raditi i moraju se nadoplatiti, a za što tuženik smatra da nije u skladu s prodajom potrošaču. Tuženik je naveo i kako se utuženo dugovanje odnosi većim dijelom na naknadu štete zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu 632,00 kuna, otplate uređaja na rade u iznosu 750,00 kuna, dok su ostalo mjesečni anuiteti za usluge koje nisu izvršene, a fakturirane su i na njih sve je obračunat i porez. S tim u svezi tuženik je naveo da u konačnici ako potrošač nešto kupi, a to kupljeno ne radi, ugovor se raskine, a potrošač bez obzira na sve mora platiti naknadu štete za prijevremeni raskid, a prodavatelj štetu nije pretrpio.

3. Ovaj sud je temeljem odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 6/24, dalje OZ), rješenjem poslovni broj: Ref 5: Povrv-166/2021-3 od 25. ožujka 2022. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo su provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom zaprimljenim kod suda dana 15. travnja 2022., tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te je naveo kako temeljem članka 70. Zakona o parničnom postupku i sporazuma između tužitelja i tuženika o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu, umoljava ovaj sud da predmet ustupi na daljnje postupanje Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je tuženik potpisom Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa koji su sastavni dio Ugovora, prihvatio i Opće uvjete poslovanja VIPnet d.o.o., a čijom je odredbom članka 17 određeno da će se sporovi proizašli iz ugovora o pretplatničkom odnosu, ukoliko se ne riješe mirnim putem riješiti pred nadležnim sudom u Zagrebu. S tim u svezi tužitelj je naveo kako s obzirom da predmetna odredba predstavlja valjano ugovorenu mjesnu nadležnost, što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, tužite lj smatra kako predmet valja ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.

4.1. Tužitelj je ustrajao s tužbom i tužbenim zahtjevom te je naveo kako ugovorni odnos između tužitelja i tuženika u pogledu korištenja usluga Mobilni net M broja [broj telefona] i kupnje uređaja Stream 14 cb 100nm nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa i sklapanjem Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu. Tužitelj je naveo i kako su sastavni dio predmetnih ugovora i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti). S tim u svezi tužitelj je naveo kako je on temeljem Općih uvjeta, kao platežno sposobna osoba, odgovoran za obveze proizašle iz navedenog ugovora. Nadalje, naveo je kako je tužitelj svoje obveze iz navedenog ugovora uredno ispunjavao u vidu pružanja ugovorenih telekomunikacijskih usluga, dok tuženik za iste nije uredno podmirivao mjesečne račune. Također, tužitelj je naveo kako tuženik nije prigovorio utuženim računima u skladu s člankom 9. Općih uvjeta tužitelja, stoga je tužitelj naveo kako se sukladno članku 6.2.1. Općih uvjeta, smatra da su isti od strane tuženika i prihvaćeni.

4.2. Nadalje, tužitelj se u prilog svojih navoda pozvao i na odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, te je naveo kako je predmetnom odredbom propisano da se pretplatničkim ugovorom (čiji su Opći uvjeti sastavni dio) može ugovoriti da, ako je pretplatnički ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Nadalje, naveo je kako zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa pod točkom Podaci o ugovorenim uslugama sadrži takvu odredbu. Tužitelj je naveo kako je radi neispunjenja obveza tuženika, on raskinuo predmetni ugovor. S tim u svezi naveo je kako je predmetni ugovor raskinut krivnjom pretplatnika. Nadalje, naveo je kako je on obračunao naknadu u visini popusta na proizvode i usluge, te naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovora, te je tuženiku fakturirao za tuženika povoljniji iznos, a što je vidljivo iz Obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora. Tužitelj je taođer naveo kako napominje da je prilikom sklapanja ugovora tuženiku dana mogućnost odabira sklapanja ugovora bez ili sa ugovornom obvezom. Nadalje, naveo je da je tuženik odabrao opciju sklapanja ugovora uz minimalno trajanje ugovorne obveze jer je na taj način ostvario popuste na proizvode i usluge tužitelja, koji popusti nisu dostupni u slučaju ugovaranje usluga bez minimalnog trajanja ugovorne obveze. U tom smislu tužitelj je naveo da je tuženik predmetni uređaj pribavio po cijeni od 1.399,00 kn (1.119,20 kn bez PDV -a) iako je maloprodajna cijena predmetnog uređaja na dan sklapanja ugovora iznosila 4.599,00 kn (3.679,20 kn bez PDV-a). U tom smislu tužitelj je naveo kako razlika između ta dva iznosa bez PDV-a jest iznos od 2.560,00 kn koji se odnosi na popust ostvaren kupnjom uređaja. S tim u svezi tužitelj je naveo kako tuženik nije prigovorio niti iznosu tog računa (odnosno obračuna naknade za raskid ugovora), pa je naveo da se sukladno članka 6.2.1. Općih uvjeta, smatra da su isti od strane tuženika i prihvaćeni. Tužitelj je naveo i kako tuženik nije dokazao da bi utuženo dugovanje podmirio.

5. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 28. kolovoza 2025. tuženik je i nadalje osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostao kod prigovora izjavljenog protiv rješenja o ovrsi. Predmetnim podneskom tuženik je u cijelosti ponovio navode istaknute u prigovoru te je dodatno naveo kako je iz računa koje je dostavio sam tužitelj razvidno da tuženik nije u cijelosti koristio usluge tužitelja u trajanju od 24 mjeseca, nego samo 2 mjeseca (siječanj i veljača 2020.) što je tuženik i platio. Tuženik je naveo kako Zakon o porezu na dodanu vrijednost jasno propisuje da usluge koje nisu izvršene ne mogu biti naplaćene niti fakturirane. Nadalje, naveo je kako je u 2 mjeseca korištenja tužiteljevih usluga potrošnja bila 2 GB, a što ukazuje na činjenicu da isto ni je dovoljno za 1 dan korištenja kada je uređaj ispravan.

5.1. Podneskom od 1. rujna 2025., koji je uređen podneskom istog datuma (stranica spisa 60-61 i 63-64) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev s obzirom na protek vremena i zakonske izmjene te uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Tako uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao naknadu iznosa od 323,18 EUR s kamatom tekućom od 16. siječnja 2020. na iznos od 19,85 EUR, od 15. veljače 2020. na iznos od 19,85 EUR, od 14. ožujka 2020. na iznos od 29,39 EUR, od 16. travnja 2020. na iznos od 19,78 EUR, od 16. svibnja 2020. na iznos od 16,71 EUR, od 15. lipnja 2020. na iznos od 6,64 EUR, od 16. srpnja 2020. na iznos od 6,64 EUR, od 15. kolovoza 2020. na iznos od 204,39 EUR, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 64,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2020., kao i naknadu troškova parničnog postupka.

6. Na zapisnik ovoga suda od 2. rujna 2025. vanraspravno tužitelj je iskazao da odustaje od podnesenog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

7. Podneskom od 16. rujna 2025. tužitelj se očitovao na istaknuti prigovor tuženika. U predmetnom podnesku tužitelj je naveo kako ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i navoda iz podneska od 15. travnja 2022. godine Tužitelj je u cijelosti osporavao navode tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi kao neosnovane, paušalne smatrajući ih usmjerenim na izbjegavanje platežne odgovornosti. S tim us svezi tužitelj je osobito osporavao tuženikove navode kako usluge nisu bile korištene i nisu radile, za što je tužitelj naveo da nije točno. U tom pogledu naveo je kako se iz preslika računa (dostavljenih uz podnesak tužitelja od 15. travnja 2022.) vidi suprotno

- kako je tuženik usluge koristio i imao ostvarene prijenose podataka za razdoblje od 12/2019 – 02/2020. Nadalje, tužitelj je opetovano naveo kako tuženik nije podnosio prigovore na kvalitetu isporučene usluge niti ispostavljene račune, a sukladno članku 9. Općih uvjeta tužitelja, temeljem čega se, sukladno članku 6.2.1. Općih uvjeta, smatra da su isti od strane tuženika i prihvaćeni. Tužitelj je u tom pogledu naveo da ukoliko tuženik tvrdi suprotno, isto je dužan i dokazati. Tužitelj je, nadalje, naveo kako je on podneskom od 15. travnja 2022. detaljno pojasnio i račun za 07/2020 na kojemu je naplaćena naknada za prijevremeni raskid ugovora, a sve temeljem odredbe članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Tužitelj je naveo kako je naknada naplaćena u visini popusta koji je tuženik ostvario sklapanjem ugovora na 24 mjeseca – u iznosu od 790,00 kn/104,85 EUR (kao povoljnija opcija u odnosu na preostale mjesečne naknade). Nadalje, naveo je kako su na tom računu tuženiku naplaćene i preostale neplaćene rate uređaja kupljenog na obročnu otplatu.

8. U podnesku od 21. siječnja 2026. tuženik je opetovano naveo identično kao u prigovoru izjavljenog protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te u podnesku od 28. kolovoza 2025. Dodatno, tuženik je naveo kako se zbog nemogućnosti korištenja predmetnog uređaja obraćao tuženiku gdje je iznio problem i izjavio prigovor, ali je gđa. TB odgovorila da kada zaprimi rješenje o ovrsi onda piše prigovor, a što po mišljenju tuženika ukazuje na to da dogovora nema i da je cilj naplata. Nadalje, naveo je kako mjesečna potrošnja treba biti 10 GB, a u 2 mjeseca potrošnja je bila 2 GB za što je tuženik naveo da jasno govori o potrošnji i ispravnosti uređaja. Također, tuženik je naveo kako tužitelj nije jasno naveo što je tuženik stvarno ugovorio, a što potrošio.

8.1. Podneskom od 5. ožujka 2026. tuženik je naveo kako si ne može priuštiti punomoćnika iz redova odvjetnika te podnesak piše kao obični građanin u nadi da se vrati povjerenje u pravosuđe te da ovakve tužbe budu iznimke, a ne pravilo. Tuženik je, nadalje, naveo kako je on kao kupac u dobroj vjeri ugovorio mobilni Internet M- paket od 10 GB mjesečno. Nadalje, naveo je kako je tužitelj uz podnesak od 15. travnja 2022. dostavio račune za mjesec 12-2019 (potrošnja 1011 MB), račun za siječanj 2020. (potrošnja 1.059 GB) i račun za veljaču (potrošnja 1.088 GB). S tim u svezi naveo je kako je iz predmetnih računa vidljivo da tuženik nije koristio tužiteljevu uslugu u cijelosti jer je Internet slab ili ga nema, samo 10% od ugovorenog. Tuženik je naveo kako je jasno da istočno od grada [adresa], uz rijeku Savu, uopćena nema signala tužitelja (Klakar, Donja Bebrina, Šamac, itd.) te zapadno od grada [adresa] (od Zbjega-Slavonskog Kobaša do Davora) usluga tužitelja u to vrijeme nije bila dostupna, a sigurno i danas ondje ima poteškoća. Tuženik je naveo kako je mobilni Internet bio ugovoren za potrebe fiskalne blagajne, odnosno kako bi se računi izdavali prilikom dostave robe kod kupca. S tim u svezi naveo je kako u utuženom periodu nije izdao niti jedan fiskalni račun jer usluga tužitelja nije radila. Također, naveo je kako je ono što je potrošio i platio 104,29 kuna i 149,00 kuna, a nakon toga nije više koristio Internet te je tužitelj raskinuo ugovor i obustavio pružanje ugovorene usluge. Tuženik je naveo kako na svakom računu tužitelja piše „Račun za pružene usluge“ te se tuženik pita zašto tužitelj potražuje plaćanje usluga koje nisu pružene te je i Zakon o porezu na dodanu vrijedan jasan i određuje da usluga koja nije pružena ne može biti fakturirana. Tuženik je naveo kako je problem konkretne i njoj sličnih tužbi u tome što se od potrošača traži cjelokupni povrat onoga što je ugovoreno na 24 mjeseca ili 24 rate, iako nije u cijelosti korištena usluga, a sve to je, kako je naveo tuženik, vidljivo iz računa koje je dostavio tužitelj.

8.1.1. Tuženik je naveo kako je fakturiran iznos od 632,00 kuna za prijevremeni raskid ugovora i 750,00 kuna za otplatu uređaja na rate, što tuženik smatra problematičnim jer se od njega navedeni iznos potražuje i utužuje, a on isto nije niti koristio. Tuženik je rezimirao te naveo da kada se kupi mobilni stick od 10 GB, a iskoristi 1 GB jer Internet ne radi i usluga nije dostupna, tome prigovarate 3 mjeseca, a usluga i dalje nije dostupna, tužitelj raskine ugovor i traži naplatu za 24 mjeseca iako zna za problem, tužitelj angažira odvjetničko društvo kojem je također poslan prigovor 1. listopada 2020., nakon čega je uslijedio odgovor 5. listopada 2020. u 16,45 sati od gđe. TB „kada zaprimite rješenje o ovrsi onda pišite prigovor“, tužitelj ne želi riješiti problem nego želi novac za svoje usluge, troškove javnog bilježnika, pa tako tuženiku, ali i ostalim potrošačima povećava račune, a ne želi riješiti problem i naplatiti stvarno pružene usluge. S tim u svezi tuženik je naveo kako je iz navedenog razloga sustav „zatrpan“ takvim i sličnim tužbama, i zbog toga postoje tisuće građana blokiranih od strane telekomunikacijskih operatera gdje se dug zbog prijevremenog raskida uvećava za 10 puta. Nadalje, tuženik je naveo kako je tužitelj dostavio samo tri računa o potrošnji, a po kojim računima je tuženik nešto od tužiteljevih usluga i koristio, dok je sve ostalo naknadno fakturirano i nije predmet tužbe jer usluga nije ni pružena. Naime, tuženik je naveo kako je tužitelj nakon veljače 2020. godine nastavio fakturiranje usluga za razdoblje ožujak-kolovoz, iako je u tom razdoblju tuženik isključen s mreže i nema nikakve potrošnje. Nadalje, naveo je kako je potonje vidljivo iz računa za 3 mjesec 2020. godine gdje nema potrošnje samo su fakturirane 2 naknade, a ostale račune tužitelj nije niti dostavio. Tuženik je naveo kako je sve navedeno razvidno iz tužiteljevih podnesaka od 15. travnja 2022. i 1. rujna 2025., gdje su navedeni iznosi u tablici, a isti nisu potkrepljeni računima. Nadalje, naveo je da ukoliko je on nešto potrošio onda isto mora biti vidljivo na računu. Tuženik je naveo kako on priznaje samo uslugu koja je pružena i koja je vidljiva iz potrošnje, a to je tuženik i platio. S tim u vezi naveo je kako je preostalo tužiteljevo potraživanje pohlepa za novcem i podizanje nedokumentiranih tužbi i zahtjeva. Zaključno, tuženik je naveo kako u cilju izbjegavanja daljnjih troškova predlaže da sud donese presudu na temelju stanja spisa, a za koju smatra da potkrepljuje njegove navode.

8.2. Na ročištu održanom kod ovoga suda 13. ožujka 2026. tužitelj je naveo kako je tuženikovo pozivanje na potrebu da sud odluči o mjesnoj nadležnosti bespredmetno s obzirom da je tužitelj 2. rujna 2025. odustao od istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti. Nadalje, naveo je kako tuženik u podnesku do 5. ožujka 2026. ne navodi nove činjenice. Tužitelj je naveo kako je tuženik koristio tužiteljeve usluge što je vidljivo iz ispisa poziva, te je naveo da su tuženiku za mjesece u kojima nije koristio usluge, iako su mu iste bile dostupne, tužitelj izdao račune sukladno članku 8.2. Općih uvjeta, a kojom odredbom je definirano da su krajnji korisnici usluga u A1 u pokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži obvezni plaćati mjesečnu naknadu čak i ako usluge ne budu dostupne u određenim područjima ili u određeno doba dana. Tužitelj je opetovano naveo kako tuženik nikada nije prijavio poteškoće niti je iste dokazao. Također, naveo je kako su odredbe Općih uvjeta sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu koje je tuženik prihvatio potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom neplaćene naknade za uslugu mobilnog interneta, otplate uređaja na rate te naknade za prijevremeni raskid ugovora, a sve temeljem ugovorenog pretplatničkog odnosa korištenja usluga Mobilni net M,

9.1. Među parničnim strankama nije sporno da su stranke bile u obveznopravnom odnosu temeljem zasnovanog pretplatničkog odnosa uz ugovor o kupnji uređaja na rate, i to 24 rate, nije sporno niti da tuženik utuženi iznos nije podmirio.

9.2.U tijeku postupka među strankama bilo je sporno je li tuženik dužan podmiriti tužitelju utuženi iznos ukoliko je usluga tužitelja bila nedostupna tuženiku i isti se njome zbog nedovoljnog signala nije mogao koristiti u utuženom razdoblju te je sporno je li tuženik dužan podmiriti tuženiku iznos naknade za prijevremeni raskid ugovora.

10. U cilju potpunog i pravilnog utvrđivanja svih odlučnih činjenica o kojima ovisi odluka o glavnoj stvari, sud je proveo dokazni postupak, u kojemu je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave, i to: zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa uz ugovor o kupnji uređaja na rate (stranica spisa 16-18), Opće uvjete poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (stranica spisa 20-25), izvod iz otvorenih stavaka

– kartica kupca (stranica spisa 26), računi (stranica spisa 27-33), obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora, izvadak iz cjenika usluga i izvadak cjenika uređaja (stranica spisa 34-36).

10.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

11. Uvidom u zahtjeve za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od 15. listopada 2019. (stranica spisa 16-17) sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu za pretplatnički broj [broj telefona], tarifni model Mobilni Net M, flexy limit podatkovne potrošnje 5 GB, s dodatnom uslugom Opcija LTE i zabranom GPRSa u roamingu,, s ugovorenim minimalnim trajanjem ugovora 24 mjeseca i s ugovorenom posebnom promotivnom ponudom na mjesečnu naknadu tarife i popustom bez otplate uređaja za korisnike koji uređaj plaćaju jednokratno, a prema kojima ukupna mjesečna naknada iznosi 99,00 kuna.

12. Iz ugovora i kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 15. listopada 2019. razvidno je da je predmet ugovora uređaj Stream 14-cb100nm, s ugovorenom inicijalnom uplatom za uređaj 199,00 kuna, ukupnim iznosom za obročnu otplatu 1.200,00 kuna te iznosom mjesečne rate 50 kuna u 24 obroka, od čega se iznos od 199,00 kuna plaća prilikom preuzimanja uređaja, a ostatak u 24 rate po 50,00 kuna.

13. Uvidom u račun za razdoblje 1. prosinca 2019. – 31. prosinca 2019., broj računa: 0000729474012020, s datumom dospijeća 15. siječnja 2020. razvidno je da se isti odnosi na mjesečnu naknadu Mobilni Net M, prijenos podataka 1.011816 MB u iznosu 79,20 kuna, PDV 25% 19,80 kuna, kamata na plaćanje 0,56 kuna te naknade za otplatu uređaja na rate 3/24 u iznosu 50,00 kuna, odnosno sveukupno 149,56 kuna.

13.1. Uvidom u račun za razdoblje 1. siječnja 2020. – 31. siječnja 2020., broj računa: 0000741278022020, s datumom dospijeća 14. veljače 2020. razvidno je da se isti odnosi na mjesečnu naknadu Mobilni Net M, prijenos podataka 1.059 MB u iznosu 79,20 kuna, PDV 25% 19,80 kuna, te naknade za otplatu uređaja na rate 4/24 u iznosu 50,00 kuna, odnosno sveukupno 149,00 kuna.

13.2. Uvidom u račun za razdoblje 1. veljače 2020. – 29. veljače 2020., broj računa: 0000723555032020, s datumom dospijeća 13. ožujka 2020. razvidno je da se isti odnosi na mjesečnu naknadu Mobilni Net M, prijenos podataka 1.088 GB u iznosu 79,20 kuna, naknade za uključene odlaznih poziva u iznosu od 56,91 kunu, PDV 25% 34,03 kuna, kamata na plaćanje 1,30 kuna te naknade za otplatu uređaja na rate 5/24 u iznosu 50,00 kuna, odnosno sveukupno 221,44 kune.

13.3. Uvidom u račun za razdoblje 1. ožujka 2020. – 31. ožujka 2020., broj računa: 0000728698042020, s datumom dospijeća 15. travnja 2020. razvidno je da se isti odnosi na mjesečnu naknadu Mobilni Net M, prijenos podataka bez naznačene količine potrošnje u iznosu 79,20 kuna, PDV 25% 19,80 kuna, te naknade za otplatu uređaja na rate 6/24 u iznosu 50,00 kuna, odnosno sveukupno 149,00 kuna.

13.4. Uvidom u račun za razdoblje 1. svibnja 2020. – 31. svibnja 2020., broj računa: 0000730029062020, s datumom dospijeća 15. lipnja 2020. razvidno je da se isti odnosi na naknadu za otplatu uređaja na rate 8/24 u iznosu 50,00 kuna, odnosno sveukupno 50,00 kuna.

13.5. Uvidom u račun za razdoblje 1. lipnja 2020. – 30. lipnja 2020., broj računa: 0000734791072020, s datumom dospijeća 15. srpnja 2020. razvidno je da se isti odnosi na naknadu za otplatu uređaja na rate 9/24 u iznosu 50,00 kuna, odnosno sveukupno 50,00 kuna.

13.6. Uvidom u račun za razdoblje 1. srpnja 2020. – 31. srpnja 2020., broj računa: 0000673316082020, s datumom dospijeća 14. kolovoza 2020. razvidno je da se isti odnosi na naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 632,00 kuna, PDV 25% od 158,00 kuna, te otplatu uređaja na rate u iznosu od 750,00 kuna, odnosno sveukupno 1.540,00 kuna.

14. Uvidom u izvod iz otvorenih stavaka – kartica kupca (stranica spisa 26) razvidno je da tužitelj ima evidentirano ukupno potraživanje prema tuženiku 2.434,90 kuna za razdoblje dospijeća studeni 2019. – kolovoz 2020.

15. Uvidom obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora sud je utvrdio da se radi o tablici u kojoj je navedeno da je za broj telefona [broj telefona] datum zadnjeg produljenja 28. srpnja 2020., a da je ugovorna obveza raskinuta 6. rujna 2021., pri čemu naknada za prijevremeni raskid ugovora iznosi 1.926,26 kuna, a pri čemu naknada za prijevremeni raskid ugovora s popustom na proizvode i usluge iznosi 790,00 kuna.

16. Uvidom u izvadak iz cjenika usluga i izvadak cjenika uređaja razvidno je da je maloprodajna cijena Stream 14-cb 100 nm 4.599,00 kuna, a maloprodajna cijena bez PDV-a iznosi 3.679,20 kuna.

17. Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultat cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8.ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

18. U tijeku postupka tužitelj je istaknuo najprije prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, pozivajući se pritom na odredbu čl. 70. Zakona o parničnom postupku te odredbu članka 17. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o., a kasnije je od tog prigovora odustao. S obzirom da je od prigovora odustao, da tuženik prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari nije prigovarao nadležnosti te s obzirom na činjenicu da ne postoji isključiva nadležnost nekog drugoga suda, sud se više u smislu odredbe članka 20. stavak 2. Zakona o parničnom postupku nije odlučivao o svojoj nenadležnosti.

19. Zasnivanjem pretplatničkog odnosa tuženik je prihvatio uvjete korištenja usluga A1 Hrvatska d.o.o utvrđene Općim uvjetima poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (članak 1.2. u daljnjem tekstu Općih uvjeta). Zahtjev prihvaćen od A1 zajedno s Općim uvjetima, uvjetima korištenja odabranih usluga i Cjenikom čini ugovor o pretplatničkom odnosu, na neodređeno vrijeme. Prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između A1 i krajnjeg korisnika započinju potpisivanjem ugovora odnosno prihvaćanjem zahtjeva, a pravo naplate nastupa uključenjem usluge (priključenjem terminalne opreme na A1 javnu komunikacijsku mrežu, odnosno od dana kada usluga postane dostupna krajnjem korisniku, članak 5.1.2. Općih uvjeta), s time da činjenica uključenja usluge nije niti osporena po tuženiku. Odredbom članka 6.3.1. Općih uvjeta propisano je da je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma dospijeća naznačenog na računu te da A1 može privremeno ograničiti usluge ili isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske mreže, ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene u pisanom ili elektroničkom obliku (u slučaju da se dostavlja e-račun), a nije podnio prigovor na iznos kojim je zadužen. Ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, A1 može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s ovim Općim uvjetima (članak 6.3.3. Općih uvjeta). Na osnovu zasnovanog pretplatničkog odnosa tužitelj je tuženiku ispostavljao račune za pruženu i izvršenu uslugu u smislu članka 6.2.1. Općih uvjeta, a na koje je račune tuženik sukladno odredbi članka 9. Općih uvjeta mogao podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za pružene usluge. Tuženik je u svom prigovoru i kasnijim podnescima navodio kako se obraćao tužitelju, i njegovu punomoćniku i prigovarao utuženim računima, međutim, tuženik u prilog svojih navoda nije predložio niti jedan dokaz.

20. Valja napomenuti da tuženik nije niti sporio da navedene račune nije platio , a također nije sporio niti da je tužitelj prijevremeno raskinuo ugovor. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je računom za razdoblje 1. srpnja 2020. – 31. srpnja 2020., broj računa: 0000673316082020, s datumom dospijeća 14. kolovoza 2020. tužitelj potraživao platež naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 632,00 kuna, PDV 25% od 158,00 kuna, te otplatu uređaja na rate u iznosu od 750,00 kuna, odnosno sveukupno 1.540,00 kuna. Dakle, predmetni račun dospio je na naplatu 14. kolovoza 2020., a iz tablice koja prileži stranici spisa 34 proizlazi da je ugovor raskinut 6. rujna 2021. Prema tome, a s obzirom da tužitelj ne dostavlja niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi proizlazio drukčije, nejasno je kako je tužitelj mogao u kolovozu 2020. potraživati naknadu štete zbog raskida ugovora koji je raskinut više od godinu dana kasni je. Također, tužitelj potražuje naknadu od 125,90 kuna za travanj 2020. s dospijećem 15. svibnja 2020., a da za to potraživanje niti nije dostavio račun iz kojeg bi bilo razvidno na što se odnosi navedeno potraživanje, pa sud zaključuje da navedenu tražbinu niti nije dokazao.

20.1. Naime, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

20.2. S tim u svezi sud je nesporno utvrdio kako tuženik nije, u smislu odredbe članka 219. u svezi sa člankom 221.a ZPP-a dostavio niti jedan dokaz u smislu dokazivanja navoda o tome da je podnio prigovor tuženiku, odnosno njegovu punomoćniku, da je ukazivao na problem s nemogućnošću korištenja usluga tužitelja, da u utuženom razdoblju nije izdao niti jedan fiskalni račun jer je usluga bila nedostupna, a također, tužitelj nije dokazao da bi ugovor bio raskinut u srpnju, odnosno kolovozu 2020. te da bi imao osnovu potraživati naknadu štete zbog prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa po računu s dospijećem 14. kolovoza 2020. niti je dokazao visinu zatražene naknade, a također nije dokazao ni postojanje svojega potraživanja za travanj 2020. godine s dospijećem 15. svibnja 2020.

21. Predmetni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i ugovori o kupnji uređaja uz obročnu otplatu vlastoručno su potpisani od strane tuženika te tuženik nije osporavao vjerodostojnost potpisa na predmetnim ispravama. S tim u svezi, sud napominje da b u slučaju osporavanja vjerodostojnosti potpisa tuženika na predmetnim ispravama, teret dokaza vjerodostojnosti potpisa bio na tužitelju sukladno novijim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima su izmijenjena ranija pravna shvaćanja tog suda (isto Vrhovni sud Republike Hrvatske odluke: broj Rev 932/2021-2 od 9. veljače 2022. ispravljeno rješenjem broj Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1436/2021-2 od 26. travnja 2023. i broj Rev 190/2023-2 od 25. srpnja 2023.). Međutim, tuženik nije osporio navedene isprave, kao ni vjerodostojnost njegovog potpisa na istima, stoga sud navedenu ispravu prihvaća i isti cijeni vjerodostojnom.

21.1. Naime, prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora (dana15. listopada 2019.) sa obveznim minimalnim trajanjem od 24 mjeseca, tuženik je prihvatio Opće uvjete poslovanja tužitelja, slijedom čega se isti primjenjuju na konkretni ugovorni odnos te čine sastavni dio ugovora, sve sukladno odredbi članka 295. i članka 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO), a Opće uvjete je tužitelj dostavio u spis predmeta.

22. Odredbom članka 14.1. Općih uvjeta tužitelja određeno je da, u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja. Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika. Također odredbom članka 6.3.3. Općih uvjeta poslovanja propisano je ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje niti nakon isteka roka od 30 dana od dana privremenog isključenja A1 može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos, a u kojem slučaju sukladno odredbi članka 12. stavak 1. točka a Općih uvjeta dolazi do raskida ugovornog odnosa.

22.1. U odnosu na citiranu odredbu 14.1. Općih uvjeta valja istaknuti da je g lede pravnog pitanja o ispitivanju ništetnosti Općih uvjeta, na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku zauzeto pravno shvaćanje da, u slučajevima kada iz činjeničnih navoda stranaka to ne proizlazi, odnosno i kada nema izričite izjave stranaka glede ništetnosti neke odredbe Općih uvjeta, sud isto mora po službenoj dužnosti (u slučaju kada su priloženi Opći uvjeti) ocijeniti da li su odredbe Općih uvjeta ništetne, odnosno u slučaju kada to ne proizlazi iz činjeničnih navoda, a u spisu nema priloženih Općih uvjeta, sud nije dužan po službenoj dužnosti ispitivati ništetnost (nedopuštenost) pojedine odredbe Općih uvjeta, te će o osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom slučaju odlučiti po pravilima o teretu dokazivanja. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. st. 2. Zakona o sudovima ) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća. (isto Županijski sud u Splitu odluka poslovni broj: Gž-931/2021-2 od 13. srpnja 2021.)

23. Nadalje, iako se stranke u tijeku postupka nisu pozivale na ništetnost citirane odredbe Općih uvjeta, te uzimajući u obzir da je iste tužitelj dostavio u sudski spis, sukladno ranije navedenom pravnom shvaćanju ovaj sud smatra da je odredba članka 14.1. Općih uvjeta ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 dalje: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (obzirom se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom članka 327. stavak 1. ZOO, koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, obzirom se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika. Nadalje, tužiteljevo potraživanje "naknade za prijevremeni raskid" protivno je i odredbi članka 368. stavak1. ZOO-a kojom je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok sporna odredba članka 14.1. Općih uvjeta tuženika obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži, i to u obliku jednokratne naknade a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje, obzirom korisnik, dakle tuženik, biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obveze.

24. Naime, na temelju svega iznesenoga, ovaj sud nesporno utvrđuje da tužitelj na kojemu je teret dokazivanja nije dokazao da bi prije 6. rujna 2021. ugovor bio raskinut (stranica spisa 34), a kako se tužiteljeva tražbina odnosi na razdoblje prosinac 2019.-srpanj 2020. prema ispravama dostavljenim u spisu stranke su bile u obvezno- pravnom odnosu te je u to vrijeme tuženik bio sukladno odredbi članka 9. ZOO ispunjavati svoje obveze prema tužitelju – plaćati mu mjesečnu naknadu za korištenje usluga, kao i podmirivati mjesečne obroke otplate uređaja prema ugovoru zaključenom na 24 mjeseca, dok sud ne nalazi da bi bilo osnovano tužiteljevo potraživanje za travanj 2020. kao niti potraživanje za naknadu štete zbog jednostranog raskida pretplatničkog odnosa jer tužitelj nije dokazao da je pretplatnički odnos bio raskinut u utuženom razdoblju. Naime, kako tužitelj nije dokazao da je pretplatnički odnos bio raskinut u utuženom periodu, a kako je tuženik osporavao pravo tužitelja zahtijevati naknadu zbog raskida jer navodno usluge nije koristio, iako za to nije ponudio dokaze, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da je za utuženo razdoblje tuženik bio obvezan plaćati ugovorene naknade jer nije dokazao da uistinu usluge nije koristio.

25. Stoga je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo djelomično ukinuti i tužbeni zahtjev djelomično odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).

25.1. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Zatezne kamate na dosuđene iznose teku od idućeg dana od dana dospijeća računa do isplate, s obzirom da tuženik nije podmirio utuženi račun do dana dospijeća naplate istog (članak 183. stavak 1. ZOO-a) po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

26. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (isto presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

26.1. Nakon što je po prigovoru tuženika ovaj sud rješenjem odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka.

26.2. O parničnim troškovima, uzevši u obzir da je tuženik djelomično uspio u sporu, sud je donio odluku na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP. Sud je sukladno vrijednosti predmeta spora od 323,18 EUR utvrdio da je tužitelj uspio u sporu s 31,61%, dok je tuženik u sporu uspio s 68,41 %. Tužitelj je u dostavljenom troškovniku popisao troškove u ukupnom iznosu od 263,27 EUR, dok je ovršnim prijedlogom potraživao i nastale troškove u iznosu od 64,70 EUR te predvidive troškove u iznosu od 67,19 EUR. Tuženik troškove postupka nije potraživao. Kao osnovan trošak sud je tužitelju priznao trošak sastava podnesaka od 15. travnja 2022. i 17. rujna 2025. svaki u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.- dalje: Tarifa.), trošak zastupanja na ročištu 13. ožujka 2026. u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu kod ovoga suda 2. rujna 2026. u iznosu od 12,50 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife. Sud je osnovanim troškom utvrdio i trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 33,18 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife . Sud je dakle, ukupno osnovanim utvrdio iznos od 195,68 EUR, a na koji iznos je tužitelju sukladno Tbr. 46 priznat i PDV od 25% u iznosu od 48,92 EUR, što ukupno iznosi 244,60 EUR, pri tome uzimajući u obzir uspjeh tužitelja od 31,61% osnovanim je sud utvrdio iznos od 76,23 EUR.

26.2.1. Na navedeni iznos sud je tužitelju sukladno članku 151. stavak 3 ZPP u svezi s člankom 29. ZOO priznao i zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

26.3. Sud je kao neosnovan utvrdio više zatraženi iznos od 37,50 EUR na ime troška zastupanja na ročištu 2. rujna 2025. Nadalje, sud tuženiku nije priznao troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 10,62 EUR (80,00 kuna), materijalni trošak u iznosu 3,98 (30,00 kuna), trošak dostave u iznosu od 3,98 EUR (30,00 kuna) kao i PDV na te iznose od ukupno 14,02 EUR, odnosno ukupno 70,10 EUR, kao niti predvidive troškove u ukupnom iznosu 67,19 EUR (506,25 kuna) s obračunatim PDV- om, s obzirom da iz stanja spisa nije razvidno da bi tužitelj navedene troškove imao pa stoga sud cijeni da tuženik u smislu članka 155. stavak 1. ZPP -a nije dokazao da su predmetni troškovi nastali i bili nužni za vođenje konkretnog parničnog postupka. Naime, tužitelju nije priznat ostatak naknade i troška javnom bilježniku budući osnov i visinu istih tužitelj nije dokazao sukladno čl. 219. ZPP-a. Dakle, zbrojem navedenih iznosa sud je neosnovanim utvrdio iznos od 137,29 EUR, kao iznos od 168,37 EUR s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, dakle, ukupno je neosnovanim sud utvrdio iznos od 305,66 EUR na ime troškova postupka.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-u., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-u.

DNA:

1. Tužitelj A1 Hrvatska d.o.o. po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženik NB, [adresa]

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte