REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. P-346/2024-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice POROPAT VLASTE iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnicima iz Pule, protiv tuženika ŽJ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja, povrata i naknade štete, te održanog ročišta za objavu presude dana 27. travnja 2026. godine, istoga dana
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 105.612,87 eura, po osnovi glavnice potraživanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 90.000,00 eura počev od 07. veljače 2021. godine i
- na iznos od 15.612,87 eura počev od 26. rujna 2023. godine,
do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 2.322,03 eura, po osnovi neplaćenog iznosa zakonskih zateznih kamata, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. svibnja 2024. godine do isplate u cijelosti, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9.755,91 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27. travnja 2026. do isplate u cijelosti za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi koju podnosi protiv prvo tuženika ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. Medulin, drugotuženika SJ i trećetuženika GAREVLJANKA d.o.o. Medulin navodi da je odredbom čl. 2. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa sklopljenog dana 21. ožujka 2014. godine i ovjerenog istog dana kod javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa] pod brojem: OV-1766/14, tužiteljica dozvolila I. tuženiku da u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda ishodi uknjižbu prava vlasništva na 1/2 suvlasnička dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 826m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižbu prava samovlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 855 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odredbom čl. 3. istog ugovora I. tuženik da se obvezao da će u roku od dvije godine od dana sklapanja istog na predmetnim nekretninama izgraditi objekt te da će u istom tužiteljici prenijeti u samovlasništvo dva apartmana i to jedan apartman-stan kao samostalnu uporabnu cjelinu u površini od 50 m2, a drugi površine 95-100 m2, kao i dva parkirna mjesta. Radi osiguranja navedene obveze I. tuženika, kao i ostalih ugovornih obveza, II. tuženik da je kao založni dužnik dozvolio upis založnog prava u korist tužiteljice na stanu u svom vlasništvu označenom kao 1. ETAŽA: 9986/23781, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio nekretnine ,,A“ - u naravi stan u prizemlju zgrade, koji se sastoji od 2 hodnika, spremišta, kupaonice, kuhinje i dnevnog boravka, terase, 2 spavaonice, vrtne terase i parking mjesta, sve obojano u žutu boju, ukupne površine 99,86 m2, a koji se stan nalazi u stambenoj zgradi, Vrčevan, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada, Vrčevan, dvorište površine 303 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odredbom čl. 7. st. 2. Ugovora II. tuženik da se obvezao ishoditi brisanje ranije upisanog založnog prava na istoj nekretnini u korist RAIFFEISENBANK BAD RADKERSBURG- KLOCH EGEN najkasnije do 15. lipnja 2014. godine te u daljnjem roku od petnaest dana s tužiteljicom potpisati ispravu na temelju koje će ona ishoditi uknjižbu prava fiducijarnog vlasništva. I. tuženik da nije ispunio obvezu preuzetu prema tužiteljici spomenutim Ugovorom, niti je započeo sa izgradnjom građevinskog objekta. II. tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu brisanja prethodno upisanog založnog prava i osnivanja fiducijarnog prava vlasništva radi osiguranja tužiteljičinog potraživanja prema I. tuženiku. Već nakon proteka dva mjeseca od dana sklapanja Ugovora iz točke I. ove tužbe, I. tuženik da je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 25. travnja 2014. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem: OV-4796/14, predmetne nekretnine otuđio u korist kupca T.E.S. d.o.o. Premantura, Munte 142. Rješenjem Naslovnog suda, posi. br. Z-8582/14, da je izmijenjena kultura k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 855 m2 k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 1680 m2 k. o. [katastarska općina], sve kao posljedica pripajanja k. č. br. [katastarska čestica] nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Naslovnog suda, posi. br. Z-7123/2016, I. tuženik da je ponovno stekao pravo vlasništva na novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da je već 22. studenog 2016. godine sklopio Kupoprodajni ugovor sa novim kupcem, ovdje III. tuženikom. II. tuženik da je jedini član društva I. tuženika i III. tuženika te jedini član uprave obaju trgovačkih društava. Iz svega navedenog da jasno proizlazi da I. tuženik i II. tuženik nisu nikad imali namjeru ispuniti svoje ugovorne obveze prema tužiteljici, odnosno da su već prilikom sklapanja predmetnog Ugovora znali da preuzete obveze neće ispuniti. Budući da je rok ispunjenja obveze I. tuženika prema tužitel jici bitan sastojak predmetnog Ugovora, a da I. tuženik tu obvezu nije ispunio, predmetni Ugovor da je na temelju odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima raskinut po samom zakonu. Odredbom čl. 368. st. 2. istoga zakona da je propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala. Nije sporno da je tužiteljica svoju obvezu prijenosa prava vlasništva, odnosno prava suvlasništva ispunila u cijelosti, a da svoje obveze nisu ispunili ni I. tuženik ni II. tuženik. Želeći izbjeći ispunjenje preuzetih ugovornih obveza prema tužiteljici, I. tuženik da je prenio pravo vlasništva na III. tuženika kupoprodajnim ugovorom od 22. studenog 2016. godine. Takav pravni posao da je ništetan jer je sukladno odredbi čl. 322. st. 2. Zakona o obveznom odnosu, suprotan prisilnim propisima i moralu društva.
II. tuženik da je, kao jedini član društva i jedini član uprave I. tuženika i III. tuženika, prenio pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa I. tuženika na III. tuženika, znajući da postoji obveza I. tuženika vratiti predmetnu nekretninu tužiteljici zbog činjenice raskida Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i svjestan da I. tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužiteljici te da će tim pravnim poslom onemogućiti ili znatno otežati ispunjenje tužiteljičinih prava. Štoviše, II. tuženik da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o uređenju međusobnih odnosa s tužiteljicom znao da ni on ni I. tuženik neće ispuniti svoje ugovorne obveze već da će prenijeti pravo vlasništva na drugu osobu, kako bi onemogućio tužiteljicu u ostvarenju njezinih prava. I. tuženikovi poslovni računi da su u blokadi te nema ni zaposlenih, ni imovine. Također, I. tuženik ne obavlja nikakvu djelatnosti iz koje bi mogao steći ikakve prihode. Iz Financijskog izvještaja za 2016. godinu da proizlazi da je te godine ostvario prihode od svega 5.977,00 kuna pa da je jasno da uopće nije došlo do isplate kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu. Također, u 2016. godini da je ostvario gubitak u iznosu od 39.389,00 kuna. Imajući u vidu činjenicu da III. tuženik nije I. tuženiku isplatio iznos kupoprodajne cijene, predmetni ugovor da je ništetan i s obzirom na odredbu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima jer je riječ o prividnom pravnom poslu. Sasvim da je razvidno da tuženici postupaju s namjerom da se izuzimanjem cjelokupne imovine I. tuženika, onemogući ostvarenje tužiteljičinih prava. Rješenjem Naslovnog suda, posi. br. Z-8582/14, da je poništena k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 826m2 k. o. [katastarska općina], koja da je bila u tužiteljičinom suvlasništvu u 16 dijela, uslijed spajanja sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nekretnina bila u tužiteljičinom samovlasništvu. Novonastala nekretnina da ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 1680 m2 i upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga da bi, kao posljedica raskida Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 21. ožujka 2014. godine, tužiteljici trebao pripasti suvlasnički dio novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1268 m2, odnosno 317/420 suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine. Budući da je do raskida Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od dana 21. ožujka 2014. godine došlo krivnjom I. tuženika i II. tužen ika, isti da su na temelju odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dužni tužiteljici nadoknaditi štetu koju je zbog toga pretrpjela. Tužiteljica da je pretrpjela štetu u vidu izgubljene dobiti koju je mogla ostvariti iznajmljivanjem dvaju stanova, a koji da su joj stanovi na temelju odredbe čl. 3. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa 21. ožujka 2014. godine trebali pripasti u samovlasništvo najkasnije do 21. ožujka 2016. godine. Do dana podnošenja ove tužbe, tužiteljica da je pretrpjela štetu u najmanjem iznosu od 252.000,00 kuna. U slučaju da naslovni sud utvrdi da je prethodno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, tužiteljica da postavlja i podredni tužbeni zahtjev. Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa od dana 21. ožujka 2014. godine, tužiteljica da je na I. tuženika prenijela pravo suvlasništva, odnosno pravo vlasništva na nekretninama u vrijednosti 180.000,00 eura, kako su ugovorne strane i utvrdile odredbom čl. 5, predmetnog Ugovora. Slijedom navedenog, u slučaju da povrat na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o obveznih odnosa, ne bude moguć, I. tuženik da je u obvezi isplatiti tužiteljici iznos koji odgovara utvrđenoj vrijednosti predmetnih nekretnina, kao i štetu iz točke VI. ove tužbe. I. tuženik da nema imovine iz koje bi mogao namiri predmetnu tužiteljičinu tražbinu jer je nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina predstavljala njegovu jedinu imovinu, Kupoprodajnim ugovorom od dana 22. studenog 2016. godine otuđio u korist III. tuženika. Budući da je II. tuženik jedini član društva i jedini član uprave društva I. tuženika i III. tuženika, nema spora da je na strani svih tuženika postojala svijest o tome da takvim raspolaganjem nanose tužiteljici štetu. Štoviše, postoji opravdana sumnja daje takav pravni posao poduzet upravo s navedenim ciljem.
. 2. Podneskom od 07. svibnja 2024. tužiteljica ističe da je nakon podnošenja
tužbe u ovoj pravnoj stvari sa II tuženikom ŽJ i III tuženikom Garevljanka d.o.o. dana 17. veljače 2019. sklopila Aneks Sporazumu o razrješenju imovinsko pravnih odnosa, a koji su ovjerili kod javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira pod brojem:
OV-122/2019 dana 17. siječnja 2019. i kod javnog bilježnika Ivana Kukučke pod brojem: OV-727/2019 dana 06. veljače 2019. (dalje u tekstu: Aneks od 06. veljače 2019.). Predmetnim su se Aneksom od 06. veljače 2019., II tuženik i III tuženik obvezali da će tužiteljici novčani iznos od 270.000,00 eura platiti u roku od dvije godine od sklapanja istog, odnosno najkasnije do 06. veljače 2021. Navedeni su tuženici u međuvremenu izgradili objekt na predmetnoj nekretnini, predmetnu nekretninu su naplatno otuđili trećim osobama, ali obvezu prema tužiteljici nisu ispunili, iako je motiv sklapanja predmetnog aneksa bilo upravo razrješenje spornih odnosa koji su predmet ovog parničnog postupka. Zbog činjenice što ni tuženik IJ, ni s njim povezana trgovačka društva nisu tužiteljici podmirili predmetnu novčanu obvezu, Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-258/2021-12 od 05. srpnja 2022., utvrđeno je da je taj tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljičine novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 07. veljače 2021. godine do isplate iz vrijednosti založene nekretnine dobivene sudskom prodajom pobliže označene u točki I. ove tužbe. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 37.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate u cijelosti. Prvostupanjska presuda odnosi se samo na dio tužiteljičinog potraživanja u iznosu od 180.000,00 eura, a koji je iznos bio osiguran založnim pravom na tuženikovoj nekretnini, dok preostali iznos potraživanja od 90.000,00 eura ugovoren odredbama Aneksa iz točke II. nije bio na taj način osiguran. Stoga tužiteljica isplatu tog dijela svog potraživanja zahtijeva u ovom parničnom postupku. Točkom II. izreke rješenja o namirenju Općinskog suda u Puli- Pola, posl. br. PU Ovr-756/2022-52 od 04. ožujka 2024. određeno je da se iz kupovine postignute na javnoj dražbi u ukupnom iznosu od 189.802,11 eura namiruje, između ostalog, tužiteljičino potraživanje po osnovi upisanog založnog prava iz točke I. i IV. tužbe (180.000,00 eura), u iznosu od 164.387,13 eura po osnovi glavnice potraživanja te u iznosu od 24.448,50 eura, po osnovi zakonskih zateznih kamata dospjelih na iznos od 180.000,00 eura u razdoblju od 07. veljače 2021. godine do 25. rujna 2023. godine dok je ostao nenamiren iznos glavnice duga osiguranog založnim pravom u iznosu od 15.612,87 eura po osnovi glavnice duga osiguranog založnim pravom te iznosa od 2.322,03 eura po osnovi zakonskih zateznih kamata na tu glavnicu duga dospjelih od 07. veljače 2021. godine do 25. rujna 2023. godine. Slijedom navedenog, od ukupnog tužiteljičinog potraživanja prema tuženiku IJ u iznosu od 270.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. veljače 2021. godine, na temelju Sporazuma od 15. rujna 2017. i Aneksa od 06. veljače 2019., prodajom založene nekretnine podmiren je iznos glavnice duga od 164.387,13 eura, slijedom čega je tuženik IJ ostao u obvezi tužiteljici isplatiti iznos od 105.612,87 eura. Također, podmiren je i iznos po osnovi zakonskih zateznih kamata od 2.322,03 eura po osnovi zakonskih zateznih kamata koje su na glavnicu duga dospjele u razdoblju od 07. veljače 2021. godine do 25. rujna 2023. godine. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom sadržanom u podnesku od 07. svibnja 2024. (list 91-93 spisa) tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 105.612,87 eura kako je specificiran i sa kamatama u točci I tužbenog zahtjeva, te iznos od 2.322,03 eura sa kamatama kako je postavljeno u točci II tužbenog zahtjeva.
3. Tijekom postupka je rješenjem Naslovnog suda posl. br. P-346/2024 od 05. ožujka 2025. pravomoćno obustavljen postupak u odnosu na prvotno tuženika ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. Medulin (prvotuženika) i GAREVLJANKA d.o.o. Medulin (trećetuženika). Prethodno su tuženik IJ i GAREVLJANKA d.o.o. (inicijalno u tužbi trećetuženik) u odgovoru na tužbu naveli da osporavaju sve navode iz tužbe osim onih koji ovim podneskom ili tijekom raspravljanja ne bi bili izričito učinjeni kao nesporni dok na pojedinačne navode iz tužbe 2. i 3. tuženik da se očituju kako slijedi. Prije svega 2. i 3.-tuženik da obavještavaju sud da u tužbi označeni 1. -tuženik ŠERIC GRADITELJSTVO d.o.o. ne postoji jer je nad tim društvom otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. 11 St-351/2017 od 18.08.2017.godine te je provedeno brisanje tog društva iz sudskog registra, pa predlažu tužbu u odnosu na l. tuženika odbaciti. 3. tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije budući s tužiteljicom nije zasnovao nikakav pravni odnos. Nesporno je da je 2.-tuženik u korist tužiteljice zasnovano navedeno založno pravo radi osigur anja njezine tražbine shodno Ug o v oru o uređenju međusobnih odnosa od 21.03.2014, a kojim da je utvrđeno da vrijednost ispunjenja obveze prema tužiteljici je 180.000,00 eura za koji novčani iznos je i zasnovano založno pravo u korist tužiteljice. Utoliko da je irelevantno za cjelokupni pravni odnos što 2. -tuženik nije regul irao sve novčane obveze prema Ra iffeisenbank Bad Radkersburg-Kloch Egen i to iz dva razloga. Kao prvo, iz razloga što je 2.-tuženik uredno ispunjavao svoje obveze sve do danas prema navedenoj novčanoj instituciji, pa da vrijednost založene stari u korist tražbine tužiteljice nije smanjena niti dovedena u pitanje. Kao drugo da je razvidno iz medijskih napisa kao i popraćenih zakonodavnih promjena da je predmetna novčarska institucija nelegalno i nelegitimno poslovala na području RH, a što sve dovodi u pitanje valjanost ugovornog odnosa 2.-tuženika i te novčarske institucije, te je to još jedan od razloga zašto 2.-tuženik nije u cijelosti „sravnio dug“ prema istoj novčarskoj instituciji jer da je dvojbeno uopće postojanje duga i visina istog. Tužiteljici da je dobro znano zbog čega 1.-tuženik ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. nije započelo sa izgradnjom namjeravanog građevinskog objekta pa tako niti ispunio obvezu tužiteljici. Naime, 1. -tuženik da je u tome objektivno bio spriječen nemarom i aljkavošću državne uprave budući je svo vrijeme koje je imao na raspoložbi za izgradnju potrošio na ishodovanje građevinske dozvole. Da je 1.-tuženik, a i 2.-tuženik, zaključujući pravni odnos sa tužiteljicom imao poštene namjere i čistu savjest da dokazuje i činjenica da je on svo vrijeme potrebno za gradnju aktivno potrošio boreći se sa administracijom oko izdavanja građevinske dozvole te da je istu i ishodio. Da je suprotno tome kao što to sugerira tužiteljica, sigurno da se u tom pravcu ne bi ulagali napori i ishodio očekivani rezultat. To što 2. - tuženik nije izvršio ugovornu obvezu brisanja prethodno upisanog založnog prava naprijed netom je sve obrazloženo i da nije od značaja za valjanost pravnog odnosa stranaka. Točno da je da je 1.-tuženik zaključio kupoprodajni ugovor 25.04.2014. sa trećom osobom, ali isto tako iz razloga ne da izbjegne obvezu prema tužiteljici ili da ju prevari, već da je na taj način želio steći financijsko partnerstvo da čim prije počne sa gradnjom. Onda i kada se utvrdilo da strateški partner ne može ispuniti novčanu obvezu prema 1.-tuženiku, promptno da je izvršen povrat prava vlasništva. Dakle da je neosnovana insinuacija da iz svega navedenoga, proizlazi da 1.-tuženik i 2.- tuženik nisu nikada imali namjeru ispuniti svoju ugovornu obvezu prema tužiteljici, odnosno da su već prilikom sklapanja predmetnog ugovora znali da preuzete obveze neće ispuniti . Netočan da je navod tužiteljice „da je rok ispunjenja obveze 1.-tuženika prema tužiteljici bitan sastojak predmetnog Ugovora... “. Naime, tužiteljica kao da zaboravlja da je Ugovorom o ortaštvu kojeg je zaključila kao POROPAT DI NARDO VLASTA sa APARTMANI KRASE d.o.o. Medulin u tom ugovoru ugovorila i to odredbom točke II. istoga da je „rok za završiti apart hotel 3 godine počev od dana potpisivanja ovog Ugovora o ortaštvu te da je taj ugovoreni rok bitan uvjet“. Podsjećamo tužiteljicu da je nastavno ovom Ugovoru o ortakluku s 1.-tuženikom i 2.- tuženikom zaključila ugovor o uređenju međusobnih odnosa s nadnevkom 21.03.2014., a u tom ugovoru da ne stoji rok ispunjenja 3 godine već kao što točno navodi tužiteljica 2 godine, ali bez odredbe da bi taj rok imao karakter bitnog uvjeta. Stoga da je netočan zaključak i sugestija tužiteljice da bi zbog neispunjenja obveze u roku (a rok nije bitan uvjet ugovora) bio ugovor raskinut po samom zakonu. Dakako da u tom sugeriranom na raskidni element komplicira postojeća pravna situacija pravno nepostojećeg 1. -tuženika, pa bi procesnopravno bilo upitno kako prihvatiti raskid takvog ugovora. Netočan da je navod tužiteljice da „bi 1.-tuženik želeći izbjeći ispunjenje preuzetih ugovornih odnosa prema tužiteljici prenio pravo vlasništva na 3. -tuženika kupoprodajnim ugovorom 22.11.2016.godine... “ Naime, tužiteljica da je neosnovano opsjednuta navodnim „prijevarnim namjerama svih tuženika i učesnika pravnih poslova sa istom. Razlog zašto je 1.-tuženik prenio pravo vlasništva na 3. -tuženika da je doslovno praktične naravi budući da je 2.-tuženik htijući provesti zamišljeni program građenja ispunjenja obveza prema tužiteljici do financijskih sredstava naumio doći preko HBOR-a, a da za to je trebao imati tvrtku koja nije imala negativnih reperkusija u radu niti evidentiranih blokada. Kako je u tom trenutku jedino bilo rješenje spasiti nekretninu dijelom stečenu od tužiteljice, da je bilo logično unijeti ju u zdravu novu tvrtku koja sa neopterećenom nekretninom može konkurirati za ostvarivanje značajnih financijskih sredstava kao kreditne linije gradnje. S druge strane kako sama navodi i tužiteljica da je 2.-tuženik jedini osnovač kako 1.-tuženika tako i 3.-tuženika, to da je smatrao da u potpunosti ispravno postupa. Dakle da nema govora o „nedopuštenim motivima" takvog prijenosa prava vlasništva nekretnine s 1.-tuženika na 3.-tuženika, a dakako samim time niti elemenata ništetnosti kao što to neosnovano sugerira tužiteljica. Ono što je problem to da je činjenica da tužiteljica iako je ugovoreno da će sve odnose r ješavati dogovorno nije se uopće nijednom od tuženika obratila mirnim putem već da je nenadano pokrenula aktualnu tužbu i ishodila zabilježbu spora, a što je u postupku finalne obrade i odobrenja kredita 3.-tuženiku od strane HBOR-a bilo zaustavljeno. Dakle, tužiteljica da je opsjednuta prijevarnim namjerama svih tuženika sama doprinijela nemogućnosti ispunjenja obveza prema njoj. Tužiteljica da nije naknadno obavijestila sud da je tuženik s njom aktualno u razgovoru da se iznađe mirno rješenje ovog spora, a tuženici izražavaju duboko uvjerenje da će se taj put iznaći i da će na kraju ova tužba biti povučena, odnosno da će tužiteljica na kraju dati odreknuće tužbenog zahtjeva. No kako su to samo pregovori i kako tuženici ne znaju kakav će biti krajnji ishod istih, ustraju kod svih navoda iz odgovora na tužbu te predlažu da se po svim točkama prvotno istaknutog petita tužbenog zahtjeva kao i po svim točkama petita eventualne kumulacije tužba tužiteljice odbije. Naime, iz naprijed rečenoga razvidno da je da ne stoji da bi ex lege ugovor bio raskinut, a da li ima osnova na raskidanje putem suda, o tome da postoji mogućnost raspravljanja ako takav zahtjev bude postavljen. Također da ne stoji da bi ni po kojem osnovu predmetni kupoprodajni ugovor zaključen između SERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. i 3. -tuženika bio ništetan. Čak elemenat ništetnosti niti tužiteljica da eksplicite ne navodi, dok su tuženici u ovom odgovoru na tužbu dali razloge zbog kojih u tom prijenosu prava vlasništva ne postoji niti jedan element ništetnosti. Neosnovan da je zahtjev točke 3. prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva da se naloži zk odjelu da izvrši brisanje upisa prava vlasništva kako stoji upisano u korist GAREVLJANKA d.o.o, a to iz razloga što ne postoji niti pravni osnov za takvo što niti normativni sadržaj koji bi opravdao traženo. Niti točka 4. prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva da nije osnovana. Naime, ničim da tužiteljica ne ukazuje osnov i visinu štete, a za istaći je da je njena jasna namjera prilikom zaključivanja ugovora o ortaštvu bila da ona i njena kćerka imaju svaka po jednu sa mostalnu jedinicu za sebe, a ne za tržišno eksploatiranje. I u odnosu na petite eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva točke 1. do 3., također da se ističe da su isti neosnovani i to pod točkom 1. iz istih razloga kao što je to navedeno i glede točke 1. prvotnog zahtjeva, dok u odnosu na točku 2. isti je neosnovan glede tražbine 252.000,00 kuna iz istih razloga kao što je navedeno u odnosu na točku 4. prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva. Iz istih razloga tuženici predlažu da sud odbije sve istaknute tužbene zahtjeve i po eventualnoj kumulaciji te naloži tužiteljici plaćanje parničnog troška tuženicima. Ono što tužiteljica ne potražuje kada bi svi pravni odnosi bili van snage, to je da bi ista imala pravo na isplatu tržišne vrijednosti prenesenog prava vlasništva nekretnine.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o uređenju međusobnih odnosa (list 8-12), kupoprodajni ugovor (list 13-19), potvrdu (list 20), izvadak iz sudskog registra (list 21-26), osnovne podatke i financijski izvještaj (list 27-31), zk izvadak (list 35-40), ugovor o ortaštvu (list 55-56), odluku posl. br. Z-2888/18 od 29.11.2018. (list 61-63), u aneks sporazuma o razrješenju imovinsko pravnih odnosa (list 71-75), vrši se uvid u izvadak iz sudskog registra (list 94-112), aneks sporazuma (list 113-117), presudu na temelju priznanja P-258/21 od 05.07.2022. (list 118-121), rješenje o namirenju (list 122-127), izvadak iz zemljišne knjige (list 128-163), dokument (list 166), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika (list 187-131), izvršen je uvid u sporazum o razrješenju imovinsko pravnih odnosa (list 192-197), u obračun zakonskih zateznih kamata (list 200) u ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 21.03.2014., u spis Naslovnog suda posl. br. Ovr-756/22 koji prileži ovome spisu te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi u u cijelosti osnovanim.
6. Tužiteljica NJ u svom iskazu navodi da je tuženikom sklopila dva ugovora. Prvi ugovor da je sklopila davno sa namjerom da on sagradi na zemlji koju da mu ja dala u Medulinu zgradu i da ona dobije 2 apartmana. Više se ne sjeća u kojim rokovima je tuženik to trebao napraviti ali ubrzo da je shvatila da se nije počelo sa gradnjom i da on mijenja imena firmi. Ona da ne zna niti kako se zvala ta firma sa kojom sam ja sklapala ugovor pa na ukazivanje suda da je to Šerić graditeljstvo d.o.o. navodi da je to moguće a na upit suda sa kim je pregovarala kod sklapanja tog prvog ugovora navodi da je isključivo sa ovdje tuženikom IJ s time koliko se sada sjeća ugovor da je pripremao jedan advokat, misli da je odvjetnik Zanetti. U svakom slučaju sve dogovore da je imala sa ovdje tuženikom. Na upit suda da li joj je poznata osoba ČJ navodi da joj je upravo ta osoba, koju je od ranije poznavala, i preporučila ovdje tuženika. Inače ČJ da nije sudjelovao u njihovim razgovorima, već je samo preporučio tuženika. Obzirom na ovo što je navela da tuženik nije ispunjavao svoje obveze prema onome što su se dogovorili ona da je počela gubiti povjerenje u njega i zato da je došlo do sklapanja ovog drugog sporazuma i tu da su se dogovorili da on njoj više ne treba dati dva apartmana, da to otpada ali da će joj u roku kako su dogovorili, a to da piše u tom ugovoru, isplatiti 270.000,00 eura. Na ukazivanje da je taj sporazum potpisan između nje i ovdje tuženika te društva Garevljanka d.o.o. te na upit da li je netko osim ovdje tuženika sudjelovao u razgovorima i dogovorima primjerice za to trgovačko društvo navodi da je sve dogovarala sa ovdje prisutnim tuženikom. Dalje navodi da u tom roku u kojem je trebao biti isplaćen dogovoreni novac to da nije bilo ispunjeno tako da se moralo ići na prodaju njegovog stana s kojim se ona osigurala, te da se to prodavalo preko suda. Dalje navodi da u toj prodaji ona nije dobila sav dogovoreni novac nego nekih 180.000,00 i nešto eura dok da joj ovaj ostatak nikada nije isplaćen. Na upit suda navodi da se nije osim ovog sudskog postupka vansudski obraćala tuženiku sa upitom zašto to nije ispunjeno niti je imala nikakvu komunikaciju sa njim. Dalje navodi da prije stupanja u kontakt sa tuženikom nije prodavala zemlju u Medulinu, a točno da je da je ČJ imao agenciju i upravo da je njegova ideja bila da tu njenu zemlju ponude tuženiku jer je i on do nje imao neku zemlju koju je prodao odvjetniku Zanettiu. Ne zna da li je Zanetti poslije prodavao tu zemlju ovdje tuženiku, zapravo ne zna ništa . Ona je iz vlasničkog lista saznala da zemlja više nije od ČJ. Na upit da li joj je poznato da li je zemlja koju je dala tuženiku bila građevinska navodim da misli da nije i ne zna kako je prenamijenjena u građevinsku. Nije joj poznato zašto se dugo nije počelo sa gradnjom.
7. Tuženik IJ u svom iskazu navodi da nakon što je slušao iskaz tužiteljice mora pojasniti da on g-dina ČJ nije uopće poznavao ranije i nije točno da tužiteljica nije prodavala svoju nekretninu obzirom da je ona znatno prije nego je otkupio zemlju od nje vidio veliku tabelu na parceli na kojoj piše da se prodaje i broj telefona. Upravo na taj broj telefona da je dobio ČJ i stupio u kontakt s tužiteljicom. Ono što mu je bilo bitno da je parcela u građevinskoj zon i, te da je imao namjeru graditi apartmane međutim da nije znao da parcela nosi oznaku T zone i da uopće nije urbanizirana. Misli da su ga to trebali ČJ i tužiteljica upozoriti. Inače taj ugovor da je sklapao u ime firme Šerić graditeljstvo d.o.o. u kojoj je nesporno bio jedini vlasnik i osnivač. Točno da je da je bilo dogovoreno da u dvije godine se sagradi ta zgrada međutim on da nije shvatio da je sve trebalo biti gotovo u te dvije godine tako da to nesporno nije uspio učiniti obzirom da je imao komplikacija oko ishođenja građevinske dozvole i sve potrebne dokumentacije, a kako bi uopće započeo sa građenjem da je trebao ishoditi kredit. Isto tako da je ubrzo shvatio da će morati otkupiti i parcelu do, to da je ova parcela koju da mu je prodao Zanetti i smatra da je to sva tužiteljica znala. Kada je uvidio da neće u tim rokovima sve uspjeti obaviti on sam da je čak bio ponudio tužiteljici da raskinu ugovor i da joj tad bio u mogućnosti isplatiti novac ali ona da to nije htjela. Upravo zato da su i sklopili ugovor o uređenju međusobnih odnosa a ja da joj je kao osiguranje dao i zalog na svom stanu za koji da je smatrao da u to vrijeme vrijedi 250.000,00 eura. Konačno tužiteljica da mu je rekla da ne želi novac jer da to mora financijski prijaviti u Italiji obzirom da je državljanin Republik Italije. U svakom slučaju on da je nastavio sa dokumentacijom, posebno sa financijama kako bi se započelo sa građenjem i tada je naišao na problem da firma Šerić graditeljstvo nije kreditno sposobna jer da je to bila novoosnovana firma koja nije imala dovoljno prometa pa mu je savjetovano da otkupi neku firmu koja je već poslovala. Tako je došlo da je otkupio tvrtku Garevljanku d.o.o. koja je više godina poslovala te je prenio svu imovinu sa Šerić graditeljstvo na tu novu kupljenu firmu. To da je bio jedini razlog zbog kojeg je došlo do prodaje te zemlje između jednog na drugo trgovačko društvo. U jednom trenutku dok je rješavao te financije da je shvatio da je na zemlji upisana zabilježba ovog spora, to da mu je stvorilo još dodatne probleme. Nakon toga da se obratio tužiteljici, ona da je već bila angažirala sadašnjeg odvjetnika i tada da mu je ponuđen ovaj aneks sporazuma i to doslovno pod uvjetom da to ili prihvati ili ostavi jer da će u protivnom sve izgubiti. On da je to shvatio kao prijetnju a i nije imao izbora. Zna da se u tom aneksu spominje 270.000,00 eura međutim kako je navedeno u aneksu vidljivo je da su tu i dodatni troškovi pa tako i troškovi ranijeg odvjetnika tužiteljice. Nije sporno da je potpisao taj aneks sporazuma ali smatra da je bio primoran. Na upit suda što je smatrao, obzirom je znao da se za dugovanje prema tužiteljici navodi iznos od 270.000,00 eura, koliko je u tom trenutku u obvezi prema tužiteljici, navodi da je i dalje smatrao kako joj duguje kako je prvotnim ugovorom dogovoren iznos od 180.000,00 eura i da se to sve može podmiriti stanom kojim se tužiteljica osigurala. Kasnije da je taj stan prodavan kroz ovrhu, on da je nudio da se stan proda i van sudskog postupka međutim od strane tužiteljica da je ponuđena neka agencija koja je kao procjenu nudila neki mali iznos, čak manje nego što se prodalo u ovrsi što njemu nije bilo prihvatljivo. I nakon potpisivanja aneksa sporazuma on da je imao poteškoće u ishođenju kredita jer banka je bila svjesna da se sudski postupak vodi jer je zabilježba bila skinuta. Iako je kasnije promijenio banku zabilježba da je ponovno bila upisana i tu da su se problemi nizali. Na upit suda zašto dvije godine nakon sklapanja aneksa sporazuma nije isplatio tužiteljici iznos za koji ona smatra da joj pripada navodi da ona nije željela novac, da je željela stan i on da je sa njom o tome pričao. Na ukazivanje suda da je u tijeku već bio ovaj sudski postupak te zašto novac nije položio na sudski polog navodi zato jer tužiteljica novac nije željela a presuda na temelju priznanju je donesena jer je priznanjem smatrao da će riješiti svoje dugovanje prema njoj a za koje i dalje smatra da je bilo 180.000,00 eur. Tužiteljica pokazuje tuženiku Sporazum o razrješenju imovinskim pravnih odnosa datiran na 15.09.2017. a tuženik kada mu se pokazuje navedeni sporazum navodi da ga je on potpisao ali da se trenutno ne može sjetiti u kojim okolnostima niti tko je sastavljao taj sporazum. Na upit da li može objasniti zbog čega bi tužiteljica krenula u prodaju stana putem ovrhe, obzirom da tvrdi da nije željela dobiti novac, navodi da je to iz razloga što je tužiteljica u međuvremenu prodala dvije kuće u [adresa] i htjela je potpuno otići u Italiju gdje živi pa da joj je zbog toga bilo u interesu stan i prodati.
8. Iz provedenih dokaza proizlazi a nije sporno među strankama da su tužiteljica s jedne strane i tuženik te ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. s druge strane 21.03.2014. sklopili ugovor o uređenju međusobnih odnosa ( list 201 do 26 spisa, dalje u tekstu: ugovor), temeljem kojega je tužiteljica prenijela na jednoj svojoj nekretnini suvlasništva a na drugoj vlasništvo na tvrtku ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. Isto društvo se s druge strane obvezalo na nekretninama tužiteljice izgraditi građevinu u roku od dvje godine, a istoj zauzvrat prenijeti pravo vlasništva dva stana jednog u površini od najmanje 50 m2 i jednog u površini od 95 do 100 m2, sve kako je uređeno člancima 2. i 3. navedenog ugovora. Isto tako nije sporno da je istim ugovorom radi osiguranja tražbine tužiteljice u novčanoj vrijednosti od 180.000,00 eura temeljem članka 5. i 6. ugovora osnovano i upisano u zemljišnim knjigama založno pravo na dijelu nekretnine prenesene u vlasništvo trvtki ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. Nije sporno ni ti da je djelom nekretnina tvtka ŠERIĆ GRADITELJSTVO dalje raspolagalo kupoprodajnim ugovorom (list 13 do 19 spisa). Nije sporno da su tužiteljica s jedne strane te GARAVLJANKA d.o.o. i tuženik s druge strane 06.02.2019. (kada su ovjerili potpise) sklopili Aneks Sporazumu o razrješenju imovinsko pravnih odnosa (dalje u tekstu: Aneks, list 113 do 117 spisa) kojim su obuhvatili i predmetni ugovor dok su prethodno sklopili 15.09.2017. Sporazum o razriješenju imovinsko pravnih odnosa (dalje u tekstu: Sporazum, list 192 do 197 spisa). Navedenim Aneksom i prethodno Sporazumom sklopljenim tijekom trajanja ovog postupka tvrtka GAREVLJANKA d.o.o. i tuženik obvezali su se solidarno isplatiti tužiteljici u roku od dvije godine od zaključenja aneksa (dakle od 06.02.2019.) ukupno iznos od 270.000,00 eura. Nadalje nije sporno da je tužiteljica kod ovog suda ishodila 05.07.2022.pravomoćnu presudu na temelju priznanja posl. br. P-258/2021-12 (list 118 do 121) temeljem koje je tuženik dužan trpjeti radi namirenja potraživanja tužiteljice u iznosu od 180.000,00 eura iz vrijednost založene nekretnine (članka 2. ugovora), kao i da je nastavno u realizaciji te presude vođen kod ovog suda i ovršni postupak posl. br. Ovr-756-2022 u kojem je doneseno i pravomoćno rješenje o namirenju (list 122 do 127) spisa i temeljem kojega je tužiteljica namirena u iznosu od 164.387,13 eura na ime glavnice i 24.448,50 eura na ime kamata tekućih od 07.02.2021. do 25. rujna 2023. (točkla II.2.), kao i da je ostalo nenaplaćeno potraživanje u iznosu glavnice od 15.612,87 eura i 2.322,03 eura na ime zateznih kamata tekućih za razdoblje od 07.02.2021. do 25. rujna 2023. Kao što je prethodno navedeno u toč. 3. obrazloženja rješenjem ovog suda (list 176 do 178 spisa) pravomoćno je obustavljen postupak u odnosu na tuženike ŠERIĆ GRADITELJSTVO d.o.o. i GARAVLJANKA d.o.o. s obzirom da su oba društva brisana iz sudskog registra.
8. Sporno je između stranaka da li tužiteljici pripada pravo na potraživanje koje postavlja po preinačenom tužbenom zahtjevu (list 93 spisa) u iznosu od 105.612,87 eura sa spefikacijom istog (točka 1.) i u iznosu od 2.322,03 eura (točka 2.)., kao i da li je isto u zastari s obzirom na istaknut prigovor tuženika.
9. Prije svega sud je dopustio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom od 07.05.2024. sukladno članku 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a), a sve jer su parnične stranke tijekom trajanja ovog postupka sporazumom i aneksom kojim je obuhvaćen i ugovor koji je predmet prvotnog tužbenog zahtjeva uredile drugačije svoje odnose, a isto tako je tijekom postupka donesena i naprijed navedena presuda na temelju priznanja temeljem koje je tužiteljici pripalo pravo na namirenje iznosa od 180.000,00 eura iz založene stvari tuženika. Dakle tijekom trajanja ovog postupka znatno su se promijenile okolnosti između stranaka pa je prema ocjeni suda dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješavanje međusobnih odnosa stranaka.
10. Slijedom naprijed navedenog konačno proizlazi da se tuženik solidarno sa tvrtkom Garevljanka d.o.o. obvezao tužiteljici naknaditi dogovoreni ukupni iznos od 270.000,00 eura kako je to uređeno člankom V. Sporazuma (list 193 i 194 spisa) odnosno člankom IV. Aneksa (list 114 spisa) i to najkasnije do 06. veljače 2021. Tužiteljica je uspjela temeljem presude na temelju priznanja u ovršnom postupku namiriti dio svog potraživanja za koje je imala osigurano založno pravo od 180.000,00 eura i koje nije mijenjano niti brisano temeljem sporazuma i aneksa, te je u ovršnom postupku naplatila dijelom (gledajući iznos od 180.000,00 eura za koji je imala upisano založno pravo) svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 164.387,13 eura na ime glavnice i 24.448,50 eura na ime kamate kako jasno proizlazi iz rješenje ovršnog suda (list 122 do 127 spisa), tako da je u tom dijelu ostala nenamirena tražbina tužiteljice u iznosu od 15.612,87 eura na ime glavnice i 2.322,03 eura na ime zateznih kamata za razdoblje od 07.02.2021. do 25.09.2023. Valja napomenuti da je tužiteljica dostavila obračun kamata koji tuženik nije osporio (list 200 spisa), a isto tako tuženik je sve navedene iznose priznao i u ovršnom postupku s obzirom da je rješenje o namirenju (list 122 do 127) pravomoćno. Slijedom navedenog proizlazi dugovanje tuženika prema tužiteljici na ime glavnice do punog namirenja dijela njene tražbine osigurane založnim pravom (180.000,00 eura) u iznosu od 15.612,87 eura na ime glavnice, te daljnjih 90.000,00 eura na ime potraživanja koje nije osigurano založnim pravom a ugovoreno je naprijed navedenim Sporazumom i Anexom što ukupno iznosi 270.000,00 eura (270.000,00 -180.000,00=90.000,00 eura).
10.1. Pri tome tužiteljica osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 15.612,87 eura od 26.09.2023., dok na iznos od 90.000,00 eura također potražuje kamate i to od dana iza dana kada je cjelokupan iznos od 270.000,00 eura trebao biti plaćen protekom roka od dvije godine od dana sklapanja Aneksa (aneks je ponavljamo sklopljen dana 06.02.2019.). Konačno osnovano je potraživanje i obračunatih daljnjih kamata od 2.322,03 eura kao samostalnog potraživanja sa daljnjim zateznim kamatama tekućim od 06.05.2024. kada je tužiteljica i preinačila - postavila tužbeni zahtjev. Sukladno tome tužiteljica je pravovremeno putem preinake potraživala utužene iznose u općem zastarnom roku od 5 godina koji do 06.05.2024. nije protekao, pa je valjalo prigovor tuženika da je nastupila zastara odbiti.
11. Valja napomenuti kako sud nije našao da bi Anex kao niti Sporazum kojim je definiran među strankama konačan iznos dugovanja od 270.000,00 eura bio ništav u smislu odredbe čl. 322. Zakon o obveznim odnosima, niti je ocjena suda da bi isti bili sklopljeni pod prijetnjom kako to tuženik navodi u svom iskazu. Konačno prijetnja pretpostavlja sukladno članku 279. st. 1. ZOO-a eventualno pravo na poništenje ugovora, a što tuženik nije tražio niti postavljao takav zahtjev u ovom postupku. Vezano za protivljenje tuženika da se kao dokaz koristi Sporazum o razrješenju imovinsko pravnih odnosa sklopljen između stranaka 15.09.2017. obzirom je u spis predan nakon zaključenja prethodnog postupka, valja napomenuti da sud odluku temelji prvenstveno na Anexu toga Sporazuma od 06.02.2019. Isto tako nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje obzirom visina potraživanja proizlazi iz dokaza koji prileže spisu a sve kako je naprijed obrazloženo.
12. Zbog svega navedenog temeljem odredbe čl. 9. i čl. 29. ZOO-a valjalo je odlučiti kao u izreci.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznat trošak zastupanja i to za sastav tužbe 800 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 18.10.2017. 50 bodova (Tbr.9/5), za sastav podneska od 24.04.2023. 50 bodova (Tbr.8/3), za sastav podneska od 27.06.2024. 800 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 26.07.2024. 50 bodova (Tbr.9/5), na ročištu 09.07.2025. 400 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 04.02.2026. 800 bodova (Tbr.9/1) i na ročištu 05.03.2026. 800 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 9.375,00 eur. Nadalje je tužiteljici priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 380,91 eur pa je tužiteljici na ime parničnog troška priznat ukupno iznos od 9.755,91 eur.
U Puli, 27. travnja 2026. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.
Dna:
- tužiteljici po pun.
- tuženiku po pun.
