REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:Pr-34/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćenici Margiti Plažanin, Počiteljska 5, Zagreb, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB:40589450667, zastupane po opunomoćeniku Petru Kaniću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po opunomoćenici MP, dipl.iur., radi isplate dijela plaće, v.p.s. 1.190,47 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 10. ožujka 2026., provedene u nazočnosti opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP- a, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 212,70 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 0,80 eura od 6. kolovoza 2015 do isplate,

- na iznos od 6,29 eura od 7. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 21,84 eura od 9. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 4,03 eura od 6. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 8,18 eura od 9. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 12. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 20,05 eura od 9. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 3,14 eura od 8. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 13.18 eura od 8. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 7,40 eura od 7. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 8,42 eura od 9. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 0,99 eura od 7. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 4,46 eura od 6. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 15,36 eura od 8. svibanj 2017.. do isplate,

- na iznos od 20,02 eura od 6. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 13,49 eura od 7. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 22,68 eura od 6. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 11,33 eura od 7. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 8,91 eura od 8. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 14,11 eura od 8. siječnja 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa ostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 977,77

EUR.

III. Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 719,20 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica HP podnijela je tužbu protiv OŽB Požega radi isplate.

1.1. Tvrdi da je bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, od 1.1.2014.g. do 1.1.2018.g., a da joj je radni odnos reguliran Ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), Internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12), Dodatkom II. TKU-a (Narodne novine br. 150/13), Ispravkom Dodatka II.TKU- a ("Narodne novine" broj: 153/13),TKU-om ("Narodne novine" broj:24/17), TKU-om ("Narodne novine" broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći.

1.2. Rad tužiteljice bio je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je sukladno čl.47. KU 143/13 prema kojem, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je bio i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu, a koji plaću radnika u članku 50. definira na identičan način kako je opisano u naprijed navedenom KU.

1.3. U odredbama čl.51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi čl. 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015. godine, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. ("Narodne novine" broj:91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine" broj: 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013. godine), propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

1.4. Tužena u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivala dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz čl.57.KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu.

1.5. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine" broj: 96/15) propisano je da, iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.6. Tužena od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve određene sate, već je navedeni dodatak isplaćivala samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Obzirom da je tužena pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivala plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tužena tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Prema članku 36. KU (143/13), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a prema st.2. istog članka, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.7. Prema članku 58. stavak 1. (TKU128/17, 47/18), ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st.2. istog članka naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.).

1.8. Prema čl.9.st.3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga je tužena bila u obvezi postupiti u skladu s navedenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

1.9. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica ističe da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, te temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljičinu evidenciju rada za period od 01.4..2015. g. pa do 1.1.2018. g i isplatne liste tužiteljice za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g. 1.10. Sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku navodi da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15.og. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tužena Opća županijska bolnica Požega se u odgovoru na tužbu (list br. 7-15) u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnov i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva.

2.1.Tužena u prvom redu stavlja primjedbe i prigovora formalnim nedostacima tužbe jer drži kako tužba nije u skladu sa sadržajem odredbe članka 186. i 186. b Zakona o parničnom postupku kojima je određeno što tužba i tužbeni zahtjev trebaju sadržavati kako bi se po takvoj tužbi moglo dalje valjano postupati. Ne navođenje određenog glavnog zahtjeva kao i nedostaci vezani za činjenične tvrdnje, takvog su opsega i značaja da ih nije moguće zanemariti. Propust da se prilože barem osnovni dokazi za tvrdnje tužitelja, ozbiljne su mane ove tužbe. Smatra da se radi o nedostatcima uslijed kojih ova tužba nije pogodna za daljnje pravično raspravljanje.

2.2. Ističe da tužiteljica ima na raspolaganju obračune plaće koje je primila uz plaću, no nije niti jedan takav obračun priložila kao dokaz uz svoju tužbu, a tužena nema saznanja da bi tužiteljica uopće tražila bilo kakve podatke o svome radu od Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana.

Tužiteljica ne samo da nije priložila niti se pozvala na odgovarajuće dokaze već je i činjenične tvrdnje „reducirala“ do te mjere da je narušila načelo „jednakosti oružja“ i procesni balans tako da je tužena u ovom parničnom postupku u bitno lošijem procesnom položaju od tužitelja.

Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv HRVATSKE/29549/04 od 27. 3. 2008., koji je tako ocijenio slične okolnosti.

2.3. Smatra da nije moguće zahtijevati od tužene potpuni odgovor na nepotpunu tužbu pod prijetnjom prekluzije navođenja činjenica i predlaganja dokaza po zaključenju pripremnog ročišta.

2.4. Tužena drži kako u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186. b Zakona o parničnom postupku te i tome prigovara i predlaže da sud ne dopusti raspravljanje po ovakvoj tužbi kao ni daljnje faze parničnog postupka.

2.5. Protivljenje tužbi tužiteljice je u prvom redu zbog toga što tužena drži kako tužiteljica nije imala prekovremenog rada za koji bi joj pripadala plaća. Tužiteljica tužbom traži isplatu neodređenog novčanog iznosa na ime dodatka na plaću i za pretpostaviti je da se tužiteljica rukovodi stajalištem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi liječnika a što tužiteljica u tužbi i naznačuje ali ne obrazlaže. Ako je tužba usmjerena u tome pravcu, onda tužena stavlja prigovor da tužiteljica nije imala prekovremenog rada odnosno nije imala sati rada izvan svoga redovnog radnog vremena. Kako tužiteljica nije imala takovih efektivno odrađenih prekovremenih sati nije ni moglo doći do povrede njenih prava vezanih za isplatu plaće kako se to pogrešno navodi u tužbi. Kako se osporava osnova potraživanja tužiteljice sporna su i sporedna potraživanja tužiteljice.

2.6. Tužena nadalje ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu. Ne osporava da je u jednom razdoblju Opća županijska bolnica Pakrac bila dio sustava Opće županijske bolnice Požega ali je upravo Opća županijska bolnica Pakrac uvijek organizirala i evidentirala rad i poslove tužiteljice unutar svoje bolnice. Po okončanju povezanosti ovih bolnica između njih je izvršena podjela temeljem Odluke o podjeli Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana a sve temeljem odluke osnivača Županijske skupštine Požeško- slavonske županije od 12. rujna 2017. Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključile su 14. veljače 2018. godine sporazum kojim su utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Rečeni sporazum stupio je na snagu danom potpisa. Tužena naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom navedeno da će se svi eventualni budući sudski sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima. Posljedica rečenoga Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu temeljem diobene bilance, snosi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana a ne tužena. Imajući u vidu navedeno tužena je predložila sudu pozvati kao umješača na strani tužene u ovaj parnični postupak, Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana, [adresa].

2.7. Tužena ističe i prigovor zastare prava sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku.

2.8. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe supsidijarno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu.

Odredba čl. 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl.

2.9. Sukladno navedenom, pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bile uključene i neke druge naknade, pod pretpostavkom da su osnovane, nastupile su za tužiteljicu prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena u svibnju 2020., zaključuje da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.10. Osim prigovora zastare prava, tužena stavlja opreza radi i prigovor zastare pojedinih iznosa potraživanja koji će se možda tražiti u utuženom razdoblju jer je protekao zakonski rok od pet godina od dospijeća pojedinih iznosa koje tužiteljica kani zatražiti tužbenim zahtjevom.

2.11. Tužena se protivi prijedlogu tužiteljice da sud donese rješenje kojim će tuženoj naložiti ediciju podatka odnosno isprava koje nema. Tužiteljica zna da isprave i evidencije na koje se poziva može imati Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana no predlaže da se to traži od tužene koja to nema.

2.12. Ističe da tužena ne vrši obračun plaća svojim radnicima. Sukladno Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Dodatku I. KU 96/15, Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno: TKU/NN 141/12), Dodataku II. TKU (NN 150/13), Dodatku II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) obračun plaća obavlja Fina putem Centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru (COP).

Kako je tužiteljica obavljala poslove u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana ta je ustanova vodila evidenciju rada i obavljanja poslova vezanih za tužiteljicu a tužena je evidentirala rad djelatnika u Općoj županijskoj bolnici Požega. Smatra da je zbog toga tužbena teza tužiteljice o navodnim nedostacima ili pogreškama u obračunavanju dodataka na plaću izvan utjecaja tužene, a time i izvan bilo kakve odgovornosti tužene.

2.13. Tužbena teza koja se odnosi na sadržaj rada u otežanim uvjetima, prekovremenog rada, kao i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije detaljnije obrazložena već je samo naznačena kao i zaključak da tužiteljici nisu plaćeni dodaci vezani za rad u prekovremenom radu, nije točna i nije ničim dokazna.

Navodi da je odredbom čl. 57. st. 2. KU propisano da se dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom čl. 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

2.14. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno je da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužiteljici, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužiteljice onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužiteljice ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću.

2.15. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47.KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106.

2.16. Tužena se protivi financijskom vještačenju jer tužiteljica ni na koji način nije dokazala odlučne činjenice vezane za svoj status osobe koja bi imala pravo na dodatke, a niti je učinila izvjesnim da je uopće imala prekovremenog rada na koji je trebalo kao osobi sa statusom iz čl. 59 a I. Dopune Kolektivnog ugovora od 1.10.2015., te dodatke i priznati.

2.17. Tužena se protivi takvo neodređenom zahtjevu u cijelosti, kao i činjeničnim navodima tužbe, te predlaže da sud odbije tužiteljicu u cijelosti s tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 19.6.2020. (list br. 25-27) ističe da je već u konstrukciji stupnjevite tužbe sadržano pravo i dužnost tužitelja na preciziranje neodređeno postavljenog zahtjeva.

3.1. Smatra da tužena u svom odgovoru na tužbu iznosi čitav niz paušalnih, proizvoljnih teza, ukazuje na navodne propuste kako tužiteljice tako i suda, a sve iz razloga što nema dostatnu argumentaciju za očitovanje na navode iz tužbe. Navodi tužene da je u ovom postupku u bitno lošijem položaju od tužiteljice, samo pokazuje, da svojim elaboriranjem želi otkloniti od sebe odgovornost koja proizlazi iz ugovornog odnosa sa tužiteljicom.

3.2. Napominje, da je Vrhovni sud RH ne samo za liječnike već i za medicinske sestre, te ostale zaposlenike u zdravstvu, donio svoje mišljenje kako bi jasno ukazao na primjenu dodataka za posebne uvjete rada odnosno otežane uvjete rada, te dodatka za odgovornost za zdravlje i život ljudi i to kumulativno, a sve vezano za strukturu plaće. Isto tako navedeni sud je time doveo do ujednačavanja različite sudske prakse na nacionalnoj razini.

3.3. Prigovor promašene pasivne legitimacije smatra neosnovanim, jer je tužena kao poslodavac pasivno legitimirana u ovom predmetu u kojem tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće po više osnova. Tužiteljica je za utuženo vremensko razdoblje imala sklopljen ugovor o radu upravo sa tuženom Zdravstvenom ustanovom Općom županijskom bolnicom Požega. Tužena je ta koja ima pravnu osobnost, a ne mjesto rada tužiteljice koje je navedeno kao podružnica Gradska bolnica Pakrac, te koja nije bila ugovorna strana kod sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom. Nadalje navodi da se tužena poziva na dokumentaciju koja je sklopljena nakon 1.1.2018. godine, tako da ista nema utjecaja, ni pravnog osnova u odnosu na utuženo razdoblje i na rad tužiteljice i njezina prava iz sklopljenog ugovora o radu u vremenskom periodu od 1.1.2014.godine do 1.1.2018.godine. Pozivanje na Sporazum od 14.02.2018. godine i to na članak 2.toč.4. je u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji isključivo obuhvaća gore navedeni period, s tim da je precizirano razdoblje utuženja za vremenski period koji nije u zastari,a to je period od 1.4.2015. pa do 1.1.2018.godine. Plaća tužiteljice za travanj 2015. godinu isplaćena je u svibnju 2015.godine. Dakle, Sporazum je sklopljen dana 14.2.2018.godine, a utuženo razdoblje je od 1.4.2015. pa do 1.1.2018.godine.

3.4. Što se tiče zastare ističe da je, kao lex specialis, u radnom pravu Zakon o radu koji u članku 139. navodi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Naime da je tužena kao poslodavac isključivo odgovorna za organizaciju rada i svih pratećih procesa pa tako i obračuna plaća kao i eventualnu štetu koja bi nastala za slučaj da je obračun izvršen pogrešno.

3.5. Nadalje navodi da je nejasan navod tužene kada se protivi dostavi evidencije rada za tužiteljicu, jer zakonska obveza tužene je da posjeduje navedenu dokumentaciju i da ju u arhivi čuva, slijedom čega je upravo odgovor tužene nerazuman, a ne zahtjev tužiteljice. Tužiteljica danas radi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana s kojom ima sklopljen ugovor od 1.1.2018. Do 1.1.2018. bila je na snazi funkcionalna i organsku povezanost Opće županijske bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana i OŽB Požega.

3.6. U odnosu na citiranje odredbi važećih propisa na koje se poziva tužena kada je u pitanju plaća, tužiteljica nema primjedbi već ističe kako osporava iznesena tumačenja određenih odredbi koje iznosi tužena u odgovoru na tužbu, odnosno njene pravne stavove po pitanju primjene istih navedenih propisa, kad je u pitanju način obračuna plaće. Napominje da podatke o radu tužiteljice ima tužena koja je obvezna i odgovorna za podatke o načinu rada tužiteljice, dok Fina u radno pravnom procesu ne sudjeluje na način da umjesto tužene izrađuje raspored rada tužiteljice, vodi evidenciju rada, bolovanje i tomu slično, tako da je za sav ugovoren i radni odnos u pogledu radnog vremena, ali i oblika rada odgovoran poslodavac, jer on vodi cjelokupnu organizaciju rada i njenu provedbu na nivou ustanove.

3.7. Ističe da je nelogična tvrdnja tužene vezano za dodatke na prekovremeni rad, te da je obračunavanje dodataka na plaću izvan utjecaja tužene, a što je u suprotnosti sa statutarnim odredbama tužene.

3.8. Slijedom navedenog, tužiteljica ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, protivi se navodima tuženice koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Podneskom od 1. prosinca 2020. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana prihvatila je miješanje na strani tuženice.

5. Po ocjeni suda osnovano je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, jer ista ne posjeduje evidenciju rada iz koje bi bilo vidljivo da li je tužena navela u obračunu plaće sve odrađene sate, te nije dužna za razliku od tužene čuvati obračunske liste za tako dugi vremenski period, a koje isprave su nužne za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. No sve da ih je tužiteljica i posjedovala ista nije stručna da bi mogla obračunati razliku plaće na ime dodataka, a koji obračun ne predstavlja čistu matematičku operaciju. Dakle, tužiteljica ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev dok se ne provede knjigovodstveno vještačenje, a kojim će se utvrditi postojanje razlike plaće, a time i osnovanost njenog zahtjeva. Stoga je sud ocijenio da u daljnjem postupku može postupati po tužbi i tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tužene bila zaposlena na temelju ugovora o radu na radnome mjestu medicinske sestre.

7. Sud ocjenjuje prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer je uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje utvrđeno da je poslodavac tužiteljici bila upravo tužena Opća županijska bolnica Požega, koja je dakle i isplaćivala plaću tužiteljici.

7.1. Kako tužiteljica ovom tužbom i uređenim tužbenim zahtjevom potražuje dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada (u redovnom i prekovremenom radu), za koje isti nisu isplaćeni te razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana i bolovanja do koje je došlo jer poslodavac nije tužiteljici obračunao i isplatio ranije navedene dodatke na sve odrađene sate rada, za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. kada je tuženica bila poslodavac tužiteljici s kojom je i sklopila ugovor o radu to je tužena u ovom postupku pasivno legitimirana, odnosno obvezna je isplatiti razliku plaće.

7.2. Sukladno zaključenom Sporazumu tužena može eventualno potraživati isplaćene iznose od novog poslodavca tužiteljice.

8. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od travnja 2015. do zaključno prosinca 2017. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, a nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 12. rujna 2023., (list br. 335) specificirala tužbeni zahtjev potražujući iznos od 1.190,47 eura/8.969,83 kuna kojim obuhvaća i cjelokupni prekovremeni rad kod tuženice za razdoblje od 2015. do zaključno prosinca 2017.

8.1. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.2. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva.

8.3. Sud nalazi da je tužiteljica preinačila tužbu jer je umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate dodataka za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što je promjena istovjetnosti zahtjeva.

8.4. Tuženica i umješač su se protivili preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje radno-pravnog odnosa tužiteljice i tuženica kroz utuženo razdoblje.

9. Tužena je istaknula prigovor zastare potraživanja.

10. Sud je pod brojem Pr-124/2020-36 dana 10. svibnja 2024. donio presudu kojom je prihvatio u cijelosti zahtjev tužiteljice te naložio tuženoj isplatu iznos od 1.190,47 EUR u kojem iznosu je sadržana i razlika plaće na ime prekovremenog rada.

11. Povodom žalbe tuženice i umješača Županijski sud u Puli pod brojem Gž R- 159/2024-2 je donio rješenje kojim je ukinuo u cijelosti presudu ovoga suda boj Pr- 124/2020-36.

11.1. U obrazloženju drugostupanjske presude se navodi da je potrebno utvrditi broj prekovremenih sati i broj iskorištenih slobodnih dana a nije bitno koji je prekovremeni sat iskorišten kojega dana, tako da je potrebno provesti dopunsko vještačenja na navedenu okolnost.

12. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra, Sporazum između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana od 14.2.2018., Odluku OŽB Požega od 2. veljače 2018 i Odluku OŽB [adresa] od 7. veljače 2018., u platne liste i podatke o preraspodjeli sati iz šihterice, Nalaz i mišljenje vještaka Dajane Hart od 3. kolovoza 2023.(list br. 320-334) koja vještakinja je i neposredno saslušana na glavnoj raspravi. Proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje IP i tužiteljice, proveden je dokaz dopunskim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te je izvršen uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Hart od 10. siječnja 2026. Izvršen je uvid u sve priloge spisu.

12.1. Tužiteljica je i dalje ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti a tuženik i umješač su ostali kod odgovora na tužbu i svih iznesenih navoda tijekom postupka osobito kod navoda na ime korištenja slobodnih dana, preinake i zastare potraživanja.

13. Naime, imajući u vidu odluku i uputu drugostupanjskog suda sporno je da li su sati prekovremenog rada kompenzirani sa slobodnim danima.

14. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 3. kolovoza 2023. proizlazi da razlika bruto plaće s osnova neisplaćenih sati prekovremenog rada iznosi 7.367,06 HRK, da razlika plaće na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 122,19 HRK, razlika dodataka za posebne uvjete rada 603,40 HRK i razlika naknade za godišnji odmor iznosi 876,98 HRK, ukupno 8.969,63 HRK/1.190,47 EUR.

14.1. Iz dopune nalaza i mišljenja imenovane vještakinje od 10. siječnja 2026. proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju kroz 15 mjeseci u kojima je imala veći broj određenih sati odradila višak od ukupno 131 sat dok je kroz 11 mjeseci u kojem je radila manje sati iskoristila prethodno određen višak 125 slobodnih sati. U utuženom razdoblju je ostalo viška 6 sati rada za koje nije iskoristila slobodne dane, no u siječnju 2018 iskoristila je višak od 6 sati iz prethodnog razdoblja.

14.2. Sud je cijelosti prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještakinje te temeljem istog utvrdio da su prekovremeni sati kompenzirani slobodnim danim te je tužiteljicu odbio sa zahtjevom za iznos od 977,77 EUR a koji se odnosi na prekovremene sate rada za utuženo razdoblje.

14.3. Tužiteljica se protivila dopuni nalaza i mišljenja jer smatra da je vještakinja koristila mišljenje na evidenciji viška i manjka sati a što da nije vjerodostojna isprava te je predložila novo vještačenje. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem novog vještačenja jer se nalaz i mišljenje vještakinje temelji na relevantnoj dokumentaciji koja prileže spisu i koju je vještakinja dobila na uvid od tuženika.

15. Naime, pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

15.1. U razdoblju koje je predmet postupka plaća tužiteljice je regulirana odredbama Zakona o radu ( "Narodne novine" broj 149/09 i 93/14, dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje KU) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12 i 24/17, dalje TKU).

15.2. KU/13 u članku 57., a KU/18 u članku 55. propisuje da radniku u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, zdravstveni radnik – medicinske sestre na bolničkom odjelu ima pravo na dodatak na plaću od 14%, a od 12. 2015. god. 18 %. Isto tako KU/13 u članku 58. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

15.3. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjem VSRH jer je isto doneseno o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.

15.4. Obzirom na navedeno, po mišljenju suda osnovan je zahtjev tužiteljice kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za koje KU i TKU propisuje posebne dodatke na plaću, kako za vrijeme redovnog rada tužiteljice tako i za vrijeme prekovremenog rada tužiteljice jer tužiteljica i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada radi u otežanim uvjetima, te je odgovorna za život i zdravlje ljudi.

16. Budući tužena nije tužiteljici isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju time je tužiteljica uskraćena za dio iznosa naknade za godišnji odmor.

17. Prema nalazu i mišljenju vještakinje razlika plaće na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 122,19 HRK, razlika dodataka za posebne uvjete rada iznosi 603,40 HRK i razlika naknade za godišnji odmor iznosi 876,98 HRK, ukupno 1602,57 HRK/212,70 EUR koji iznos je sud dosudio tužiteljici na ime navedenih dodataka, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od isplate nespornog dijela plaće za pojedini mjesec, tj. tužiteljici zatezna kamata pripada od dana vršenih isplata za mjesece za koje nije isplaćena navedena razlika, a odbio ju sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 977,77 EUR s osnova prekovremenog rada.

17.1. Obzirom da je sud odbio tužiteljicu za zahtjevom na ime prekovremenog rada jer je tužiteljica na ime istog iskoristila slobodne dane, irelevantno je preinačenje tužbenog zahtjeva i zastara potraživanja u odnosu na preinačeni dio.

18. Sukladno čl. 139. Zakona o radu ( NN 93/14,127/17 i 98/19) ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Kako tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike plaće za period od srpnja 2015. do zaključno prosinca 2017. a tužba je podnesena 4. svibnja 2020. to nije nastupila zastara potraživanja sa osnova razlike dodataka na ime odgovornosti za život i zdravlje ljudi, posebne uvjete rada i s osnova razlike naknade za godišnji odmor.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku.

19.1 Tužiteljica je uspjela sa 18% tužbenog zahtjeva te joj je sud na ime troškova parničnog postupka dosudio iznos od 719,20 EUR.

20. Sud je priznao tužiteljici nagradu za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 19.6.2020. (list br. 25-27) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 22. listopada 2020., u iznosu od 37,50 EUR, nagradu za sastav podneska od 30.3.2021.(list br. 35) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 8. travnja 2021. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 12.5.2021.(list br. 168) u iznosu od 37,50 EUR, nagradu za sastav podneska od 12.9.2023. (list br. 335) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 28. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 1. listopada. 2025. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 10. ožujka 2026. u iznosu od 150,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude dana 27. travnja 2026. u iznosu od 75,00 EUR. Ukupno troškovi na ime zastupanja s PDV-om iznose 1.687,50 EUR a obzirom na uspjeh u parnici odmjeren je iznos od 303,75 EUR. Trošak vještačenja iznosi 415,45 EUR, koji trošak je priznat u cijelosti kao neophodan, tako da su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 719,20 EUR. Zakonska zatezna kamata na troškove parničnog postupka teče od donošenja prvostupanjske odluke odnosno od 27. travnja 2026.

20.1. Sud nije priznao ostale podneske kao nesvrsishodne sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Opunomoćenica tužiteljice, dostavlja nepotrebno niz podnesaka u kojima ponavlja navode iz ranijih, a sve navode je mogla istaći u podnescima za koje joj je priznata nagrada. Osim toga isti dan su dostavljana po dva različita podneska što se sve moglo sažeti u jednom.

21. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 27. travnja 2026.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Podnosi se sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, Počiteljska br. 5

2. Odvjetnik Petar Kanić, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac