Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-29/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 24. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SZ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 6.087,05 EUR (slovima: šesttisućaosamdesetsedam eura pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počem od 19. siječnja 2007. godine, pa do isplate tekućom:

- na iznos od

429,52 EUR od 16.11.2012. godine

- na iznos od

449,52 EUR od 16.12.2012. godine

- na iznos od

1.630,00 EUR od 16.01.2013. godine

- na iznos od

81,37 EUR  od 16.05.2013. godine

- na iznos od

1.352,30 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od

89,50 EUR  od 16.07.2013. godine

- na iznos od

1.268,31 EUR od 16.08.2013. godine

- na iznos od

170,52 EUR od 16.09.2013. godine

- na iznos od

616,01 EUR od 16.06.2014. godine

pa do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.964,53 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 27. travnja 2026. godine, pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.

Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I izreke.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2012. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom u smjenama turnusima koje je sate rada tužitelj ostvario radom na terenu, a dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju od 03. srpnja 2012. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja dodataka na plaću na ukupno odrađene sate rada na terenu tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos od oko 450,00 kuna bruto prosječno za svaki mjesec utuženog razdoblja.. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica se obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužiteljica predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a, te donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U utuženom razdoblju na snazi je bilo više propisa. U razdoblju do 1.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (NN-33/02) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09) i Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (»Narodne novine« broj 140/02, 68/11). Na tužitelja su se u utuženim periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN br. 118/09). Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09) propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremenu OS RH ,te pravo na uvećanu plaću za rad noću, blagdanom , subotom, nedjeljom , rad u smjenama, turnusima, te prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Ovom se Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl.V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika.(NN-118/12).Tom Odlukom t.XII. određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristo preraspodjelu radnog vremena. .

Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN -73/13) temeljem kojeg su donosena Odluka o rasporedu radnog vremena(NN-66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djel.vojnih osoba(NN-33/14, 41/14 i 53/14).Tom Odlukom je određen je rad ne terenu u točki II. prema kojoj s radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe o dodatku adjelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu Pravilniku koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1. točke XIII uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Prema čl. 153. Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan.Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe.Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

Prema čl. 155. Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona,a koji su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN-33/14,41/14 i 53/14).

Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN-66/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

Prema čl 154. i 155. Zakona o oružanim snagama (NN-73/13) ,radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

Budući je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (NN-66/14) i Pravilnikom koji su doneseni temeljem čl. 153. članom Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN-73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelanih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH broj u odluci Revr-1845/12 .

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 03. srpnja 2017. godine, u odluku o rasporedu, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, saslušao svjedoke MZ, CZ te tužitelja, te proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz uvid u nalaz i mišljenje vještaka.

Uvidom u Odluku o rasporedu od 01. lipnja 2014. godine ovaj sud je utvrdio nespornim da je tužitelj kao stožerni narednik bio raspoređen na ustrojbenom mjestu prvi dočasnik satnije u razdoblju od 01. lipnja 2014. godine do 31. svibnja 2018. godine, dakle da je isti djelatna vojna osoba.

Obzirom na dostavljenu dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja te predložene svjedoke ovaj sud je prethodno knjigovodstveno financijskom vještačenju našao za shodno provesti saslušanje svjedoka te tužitelja na okolnost razlike plaće između iznosa koji je tužitelj primio i iznosa koji bi mu pripadao u razdoblju od 03. srpnja 2012. godine do 01. lipnja 2014. godine da je tuženik dodatke na plaću pravilno obračunavao.

Dodatci na plaću su regulirani Zakonom o službi u oružanim snagama RH ( NN 33/02, 8//02, 175/03, 136/04, 76/07,, 88/09, 124/09) i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 50/08, 118/09) Odlukom o rasporedu tjednog i radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/09.

Saslušani svjedok LZ je kao nesrodan, i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju od 1. rujna 2012. godine bio zapovjednik tužitelja te su znali ići na terene i to na vojne poligone Slunj, Bralovac, Kamensko i Gašinci tamo su bili više od 7 dana, a dužina terena je ovisila o vrsti vojne vježbe. Inače prosječno su godišnje od 1 do 2 mjeseca na terenu, a na terenu je radno vrijeme od ponedjeljka do subote bilo od 07 do 18,00 sati, nedjeljom uglavnom nema aktivnosti, ali se ne može odlaziti kući sa poligona. Za prekovremene sate na terenu su dobivali slobodne dane po pravilu 0,2 odnosno te su morali imati 5 prekovremenih dana da bi dobili 1 slobodan dan, a subote i nedjelje su išle dan za dan. Terenski dodatak nisu dobivali. Zna da je tužitelj sudjelovao u obranama od poplava i to u Gunji 2014. godine paušalno 5 ili 6 dana, ali o tome ima evidencija, a za taj rad su efektivno radili više od 12 sati dnevno, a tu su bila i noćna dežurstva po cijelu noć kako bi čuvali imovinu građana od krađe. Za prekovremene sate na obranama od poplava su dobivali novčanu naknadu, ali nije siguran jesu li dobili slobodne dane. Misli da tužitelj nije sudjelovao u obranama od požara, a tužitelj nije sudjelovao u davanju počasti na pogrebima, jer je tada bio na funkciji koja je to isključivala, ali dopušta da je ponekad u nedostatku ljudstva i otišao na neki pogreb. Tužitelj nije davao stražu, ali je bio dežuran u tom razdoblju i to prosječno 2 puta mjesečno. Za dežurstvo se dobiva 1 slobodan dan, a koji se treba koristiti odmah nakon dežurstva, ali nije siguran da je to odmah koristio, no prilično je siguran da je slobodne dane od dežurstva iskoristio. Zna da je tužitelj dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 dana plaćenog dopusta. Svjedok navodi da je imao pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu, te je iste potpisivao time jer je mislio da su sve bile ispravne, budući je radio najbolje kako je znao, ali je bilo slučajeva da su mu vojnici znali odbiti potpisati evidenciju. Naime, na poleđini evidencije vojnici su znali napisati i razlog odbijanja potpisivanja evidencije. Mjesečna evidencija radnog vremena je višeslojna, izrađuje se od nekoliko evidencija za svaku pojedinačnu aktivnost, te zapovjednik sve te evidencije sklapa u jednu. Ukoliko nešto od tih evidencija nije pravilno ili točno tada obično vojnik odbija potpisati kompletnu evidenciju, a najviše je bilo problema sa stražom, jer se nikada nije pisalo numerički od kada do kada se radilo nego samo oznaka STR. Bilo je slučajeva da se u evidenciju upisivala samo oznaka TR bez numeričkih oznaka odnosno vremena rada kao i slučajeva da se u evidenciju o radnom vremenu za rad na terenu upisivalo 8 satno radno vrijeme, a radno vrijeme na terenu je zimi znalo biti nekada do 16, a nekada i do 22 sata.

Svjedok CZ je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju sve do 2017. godine bio sa tužiteljem u istoj postrojbi, nakon čega je on otišao u drugu postrojbu. Inače zajedno su znali ići na terene i to na vojne poligone Slunj, Bralovac, Gakovo i Gašinci te su znali godišnje prosječno biti 6 do 7 puta na terene i to najčešće po 2 tjedna, a znalo je biti i po tjedan dana. Inače prosječno godišnje su od 3 mjeseca na terenu, a kada su na terenu radno vrijeme u ponedjeljka je od 08 do 20/21 sat, a sve ostale dane od utorka do četvrtka je od 06 do 20 sati, petkom od 06 do 21 sati, subote 06 do 21,00 sati, nedjeljom od 06 do 16 sati, ali ovisno o vježbi znalo je to i biti znatno duže. Za prekovremene sate na terenu dobivali su slobodne dane na način da su od ponedjeljka do petka dobili za prekovremene sate 1 slobodan dan, a za subote i nedjelje su dobili dan za dan. Terenski dodatak nisu dobivali. Zna da je tužitelj sudjelovao u obranama od poplava i to u Gunji 2014. godine time da se ne sjeća koliko je on bio jer sam ja ostao u postrojbi i sudjelovao u obranama od poplava u okolici [adresa]. Kada se ide na takav teren radno vrijeme je doslovno stalno, a tu su bila i noćna dežurstva po cijelu noć. Za prekovremene sate na obranama od poplava su dobivali slobodne dane i to po istom pravilu kao i za terene. Misli da tužitelj nije sudjelovao u obranama od požara. Misli da tužitelj nije sudjelovao u davanju počasti na pogrebima, a niti je davao stražu, ali je bio dežuran u tom razdoblju i to možda jedan puta mjesečno. Za dežurstvo se dobiva 1 slobodan dan. Zna da je tužitelj dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 dana plaćenog dopusta. Svjedok navodi da je imao pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu, time da iste potpisivao kada nije bilo njegovog zapovjednika, jer je mijenjao svog zapovjednika, pa je potpisivao ono što je evidentirao, ali je bilo slučajeva da su mu vojnici znali odbiti potpisati evidenciju. Rad na terenu je bio evidentiran od 08 do 16 sati, a radno vrijeme na terenu za časnika, dočasnika i vojnika je identično.

Tužitelj je pak naveo da je znao ići na terene i to na vojne poligone Slunj, Bralovac, Gakovo i Gašinci prosječno 6 do 7 puta godišnje i to 2 ili 3 dana, tjedan dana, 2 tjedna, pa i do 3 tjedna ovisno o zadaći. Inače prosječno godišnje su na terenu bili do 2 mjeseca. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petka je od 06 do 22 sata, jer je bio prvi dočasnik satnije, pa je pomagao satniku, a subotom i nedjeljom je bilo isto radno vrijeme ako su tamo bili 2 ili 3 tjedna. Obzirom da je tužitelj bio prvi dočasnik satnije vojska je nedjeljom znala imati dan odmora, ali je bilo povremeno zbog smanjenog intenziteta aktivnosti time da su kao časnici i tada imali i obveze, koordinacije i slično. Za prekovremene sate na terenu su dobivali slobodne dane na način da su od ponedjeljka do petka dobili za prekovremene sate 1 slobodan dan, a za subote i nedjelje dan za dan. Terenski dodatak nisu dobivali. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao u obranama od poplava i to u Gunji 2014. godine, mislim 6 ili 7 dana time da su za to dobivali slobodne dane kao i za terene. Pored toga je bio u pripravnosti 2014. godine u vojarni za poplave koje su bile oko [adresa] i tada se vojarna nije smjela napuštati. Inače na takvom terenu su imali stalno efektivno radno vrijeme, jer vojnici su imali smjene, ali kao časnici i dočasnici su stalno bili angažirani. Tužitelj navodi da nije sudjelovao u obranama od požara kao niti u davanju počasti na pogrebima , niti je davao stražu, ali je bio dežuran u tom razdoblju i to 1 i to jedan puta do dva puta mjesečno. Za dežurstvo se dobiva 1 slobodan dan te je to uglavnom iskoristio. Tužitelj navodi da je dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 dana plaćenog dopusta. Tužitelj navodi da je imao pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu, jer sam ih je pisao i vodio time da ih nije potpisivao, jer za to nije imao ovlasti. Tužitelj iskazuje da je on evidencije sastavljao, ali ih nije ovjeravao dok su LZ i CZ te evidencije tako sastavljane ovjeravali, jer za to imaju ovlasti time da one nisu bile točne, nisu odgovarale stvarnom radnom vremenu, premda su one iz ručno vođenih u elektronski oblik točno prepisane. To je radio po usmenom nalogu nadređenog, jer je morao upisivati za terene samo oznaku TR ili brojčano od 08 do 16. Naime, personalni djelatnici su uvijek ispravljali stvarno radno vrijeme te radili korekcije i nalagali da se upisuje redovno radno vrijeme, pa kad bi na terenu bili od 08 sati ujutro do 4 ujutro drugi dan tada bi inzistirali da se upiše redovno radno vrijeme od 08 do 16 sati.

Sud je potom nakon tako provedenog dokaznog postupka saslušanjem svjedoka i tužitelja dao nalog vještaku da:

- rad na terenu u tjednu vještak obračuna najmanje kao rad od 6,00 do 22,00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 6,00 sati i nakon 22,00 sata),

- rad na terenu subotom najmanje kao rad od 6,00 do 22,00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 6,00 sati i nakon 22,00 sata),

- rad na terenu nedjeljom najmanje kao rad od 6,00 do 16,00 sati, odnosno od 6,00 do 22,00 sata nedjeljom kod angažiranosti na terenu koja je trajala duže od dva tjedna u kontinuitetu, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 6,00 i nakon 16,00 sati, odnosno ukoliko se radilo prije 6,00 sati i nakon 22,00 sata za angažiranosti na terenu koja je trajala dulje od 2 tjedna),

- prilikom izrade nalaza i mišljenja potrebno je izuzeti slobodne dane ostvarene od službe dežurstva, stražarske službe, rada u turnusu, slobodne dane ostvarene temeljem dobrovoljnog davanja krvi, dane tjednog odmora koji tužitelju nisu bili omogućeni redovno već naknadno i to nakon iscrpljujućeg radnog ritma u više uzastopnih dana rada na terenu, kao i slobodne dane ostvarene po raznim osnovama iz razdoblja koje je prethodilo utuženom razdoblju, a koje je tužitelj naknadno iskoristio u utuženom razdoblju,

- prilikom izrade nalaza i mišljenja potrebno je obračunati sate obvezatne prisutnosti na radu kada tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao. Taj rad potrebno je obračunati sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu, dakle vrijeme obvezatne prisutnosti tj. raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva.

Vještak je potom dao svoje mišljenje te utvrdio da bi:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane temeljem dostavljenih odobrenja) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa: − tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 9.569,66 kuna.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve korištene slobodne dane preostale nakon umanjenja po dostavljenim odobrenjima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa: − tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 6.920,37 kuna.

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane temeljem dostavljenih odobrenja) – varijanta prema uputi suda, a prijedlogu tužitelja: − tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 45.862,88 kuna.

d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve korištene slobodne dane preostale nakon umanjenja po dostavljenim odobrenjima) – varijanta prema uputi suda a prijedlogu tužitelja: − tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 40.099,34 kune.

Tuženik je prigovorio takvom nalazu i mišljenju vještaka u varijantama prema podnesku tužitelja da se radno vrijeme vještači od 6,00 do 22,00 prema navodno personalnim dokazima u spisu, a na temelju pretpostavki iz podneska tužitelja , jer svjedoci nisu iskazivali da je radno vrijeme bilo od 6,00 do 22,00 sati te se taj prijedlog tužitelja ne temelji na dokazima iz spisa kao ni personalnim tako ni materijalnim. Svjedok LZ je izjavio da se radilo ovisno o zadatku nekad do 16,00 sati, a nekad i do 22,00 ali kao izuzetak, a nedjeljom do 16 ili 18, sati. Tužitelj nije bio na sahranama, stražama i poplavama. Svjedok CZ je izjavio da se radilo od 7 do 20.00 sati, a nekad do 21,00 sata izuzetno. Vještačenje je napravljeno na temelju podataka za koje nema uporište u spisu, ni u dokumentaciji ni u iskazima svjedoka već skroz proizvoljno fabricirani podaci. Podnesak punomoćnika tužitelja nije dokaz.

Premda tuženik navodi da je sud dao nalog knjigovodstveno financijskom vještaku da svoj nalaz i mišljenje sačini prema iskazima svjedoka premda za isto nije bilo potrebe, jer je u ovom predmetu dostavljena obilna dokumentacija –evidencije, nalozi za prekovremeni rad sa zadacima i točnim vremenom i poimenice navedenim osobama koji su bili na vježbi i za svakog radno vrijeme, odluke o korištenim slobodnim danima ovaj sud je upravo iz iskaza saslušanih svjedoka LZ, CZ i samog tužitelja utvrdio da tako dostavljene evidencije od strane tuženika nisu bile točne unatoč tome što su bile ovjerene, jer je sud utvrdio da se po usmenom nalogu nadređenog, za terene morala upisivati samo oznaku TR ili brojčano od 08 do 16 unatoč tome što su na terenu znatno duže radili.

Nadalje, tuženik prigovara i samim iskazima svjedoka LZ i CZ, jer da nije točno da bi se radilo od 06,00 do 22,00 sata budući je svjedok LZ izjavio da se radilo ovisno o zadatku nekad do 16,00 sati, a nekad i do 22,00 ali kao izuzetak, a nedjeljom do 16 ili 18, sati dok je svjedok CZ izjavio da se radilo od 7 do 20.00 sati, a nekad izuzetno do 21,00 sata.

Premda navodi svjedoka u dijeli nisu podudarni sa navodima tužitelja ovaj sud je prihvatio iskaze svjedoka kao personalne dokaze sa donjom granicom korektiva potpunosti i točnosti djelomično dostavljene dokumentacije radne angažiranosti tužitelja (in favorem laboratoris), a sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka LZ i CZ, jer dok LZ navodi da je ovisno o zadaći vrijeme zimi znalo biti nekada do 16,00 sati, a nekada i do 22,00 sata, a CZ navodi da je radno vrijeme bilo od 06,00 sati do 21,00 sat, subotom od 06,00 sati do 21,00 sat, ali je ovisno o vježbi znalo biti i duže, pa ovaj sud poklanja vjeru saslušanim svjedocima, jer su njihovi iskazi u skladu sa donjom granicom korektiva u potpunosti i točnosti djelomično dostavljene dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja (in favorem laboratoris), budući su u utuženom razdoblju bili u istoj postrojbi sa tužiteljem.

Premda je tuženik ustrajao u osporavanju pravne osnove temeljem koje je sačinjen nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja navodeći da su isti nezakoniti obzirom da su u protivnosti sa Zakonom o radu, Zakonom o oružanim snagama i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaća ovaj sud je usvojio tužbu i specificirani tužbeni zahtjev, jer je sud tijekom postupka utvrdio nespornim:

1) da tužena nije upisivala točan početak i završetak radnog vremena prilikom angažiranosti na terenu, jer je i sam tužitelj naveo da je po usmenom nalogu nadređenog morao upisivati radno vrijeme za koje je dokazano tijekom postupka da ne odgovara upisanim radnim satima u evidencijama

2) da tužena uopće nije upisivala sate rada prilikom angažiranosti na terenu već u odgovarajućim rubrikama evidencija takvog rada samo stavljala oznaku TR, 3) da je tužena vodila dvostruke evidencije radne angažiranosti, jer su se radile korekcije te nalagano da se upisuje redovno radno vrijeme (od 08,00 do 16,00 sati) 4) da se ne radi o izoliranom slučaju, već de facto o pravilu, u postupanju tuženika glede netočnog vođenja evidencija radne angažiranosti svojih djelatnika jer isto potvrđuju tužitelj te saslušani svjedoci, a i brojna sudska praksa.

Kako je sud iz rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj radio prekovremeno te da mu sukladno citiranim odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaća NN 118/09, 99/12 i 55/13, Zakona o radu NN 49/09 i 93/14 te Odluke o rasporedu tjednog i radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/09 pripada dodatak na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine u visini od 6.087,05 EUR.

Ovaj sud je pri tome prihvatio varijantu vještaka prema kojoj je prekovremeni rad umanjen za slobodne dane temeljem dostavljenih odobrenja, jer je stava da se prekovremeni rad valja umanjiti za sve slobodne dane u navedenom razdoblju bez obzira na činjenicu jesu li korišteni.

Slijedom iznijetog valjalo je usvojiti specificirani tužbeni zahtjev u varijanti time da je na tako dosuđeni iznos sud dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. uz dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je navedeno u izreci ove presude do 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

Što se tiče potraživanja zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

S obzirom na navedeno presuđeno je, u odnosu na potraživanje zateznih kamata, kao pod toč. II izreke.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelj ima trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 13. studeni 2017. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 27. kolovoza 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 19. rujna 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 28. ožujka 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 14. listopada 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 19. listopada 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 14. listopada 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR, prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 250,00 EUR, sastav odgovora na reviziju u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 13. ožujka 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 24. ožujka 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, uz trošak za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 464,53 EUR sveukupno 3.964,53 EUR. Ovaj sud je na tako dosuđeni trošak dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 27. travnja 2026. godine, pa do isplate.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju sastav podnesaka od 23. srpnja 2018. godine budući je tužitelj ponavljao dokazne prijedloge i predložio saslušanje svjedoka koje je mogao istaknuti već u tužbi, nije dosuđen niti sastav podneska od 09. srpnja 2019. godine kojim se umoljava odgoda ročišta, pa tuženi za isto ne može biti odgovoran niti sastav podneska od 20. travnja 2021. godine kojim tužitelj ponavlja već istaknute dokazne prijedloge.

U Karlovcu 27. travnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud u Osijeku.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik, odvjetniku iz [adresa]

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-951/2017