REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-495/2025-7
[adresa] Č 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Plava Laguna d.d. (OIB: 57444289760), Poreč, Rade Končara 12, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 27. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/432, URBROJ: 531-03-25-2 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/13-02/2512, URBROJ: 2163-9- 06/24-23-4 od 1. rujna 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrada izgrađenih na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], na temelju čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) jer tužitelj nije u ostavljenom roku dostavio zatražene dokaze.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/432, URBROJ: 531-03-25-2 od 24. ožujka 2025. odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, kako rok od 30 dana određen zaključkom za dostavu tražene dokumentacije nije primjeren iz razloga što da je tražena dokumentacija opsežna i što je pribavljanje te dokumentacije složeno i dugotrajno budući da istu ne može izraditi tužitelj, već treće osobe koje su za to ovlaštene, a tužitelj ne može imati nikakav utjecaj na brzinu njihovog postupanja. Nadalje navodi da mu osim toga prvostupanjsko tijelo nikada nije dodijelilo, a niti ga je obavijestilo, o dodatnom roku za dostavu tražene dokumentacije nakon isteka ovog roka od 30 dana. Navodi da je to razvidno upravo iz obrazloženja osporavanog rješenja u kojem tuženik navodi da je tužitelju "prešutno" dodijeljen dodatni rok za dostavu tražene dokumentacije od dana isteka ovog roka od 30 dana pa do donošenja prvostupanjskog rješenja. Nadalje, navodi da je tuženik donošenjem osporavanog rješenja postupio protivno svojim dosadašnjim odlukama (koje je priložio uz tužbu), a kojima je u usporednim predmetima prihvatio žalbe tužitelja te je poništio rješenja Grada Umaga (Umago) i vratio spis na ponovno rješavanje s obrazloženjem da je tužitelj u prilogu žalbe dostavio dio dokumentacije tražene zaključkom (tri primjerka geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade), a postupak se treba voditi na način da se stranci omogući što lakša zaštita i ostvarivanje prava, pa stoga imajući u vidu jedinstvenost upravnog postupka i činjenicu da je tužitelj u žalbenom postupku do donošenja drugostupanjskog rješenja dostavio dio dokumentacije, to da je valjalo pobijano rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovno rješavanje u kojem će se donijeti nova odluka vodeći računa o priloženoj dokumentaciji. Smatra da je stoga tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja postupao arbitrarno na štetu tužitelja i da nije postupio u skladu s načelom razmjernosti u zaštiti prava stranaka koje je propisano čl. 6. ZUP, a na koje načelo tuženik sam upire u navedenim predmetima u kojima je prihvatio žalbe tužitelja. Završno navodi da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo pravila postupka jer da je pripajanje ranijeg društva koje je podnijelo predmetni zahtjev (Istraturist Umag d.d.) drugom društvu (ovdje tužitelju) razlog za prestanak tog ranijeg društva kao pravne osobe ex lege i da je stoga nastupila pravna situacija iz čl. 39. st. 1. ZUP kojom je propisano da se u slučaju prestanka postojanja pravne osobe postupak može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo prije donošenja prvostupanjskog rješenja zaključkom pozvati tužitelja kao pravnog slijednika podnositelja zahtjeva da dostavi svoje podatke i da se izjasni prihvaća li stupanje u pravni položaj pravne osobe koja je prestala postojati i tek kada pravni slijednik prihvati stupanje u pravni položaj pravne osobe koja je prestala postojati, u stanju u kojem se postupak nalazi, prvostupanjsko tijelo je moglo nastaviti predmetni postupak. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbi predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U sporu nije sporno da je tužitelj dana 28. lipnja 2013. podnio "prazan" zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrada izgrađenih na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] i da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 12. travnja 2018. pozvalo tužitelja da u roku od 30 dana od dana primitka tog zaključka dostavi dokumentaciju iz čl. 11., 12., 13. i 14. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13 i 45/17) ovisno o zahtjevnosti zgrade, da je tužitelj uredno zaprimio taj zaključak, ali da u ostavljenom roku nije ništa dostavio, pa je prvostupanjsko tijelo dana 1. rujna 2023. donijelo prvostupanjsko rješenje. Nije sporno da je tužitelj potom izjavio žalbu uz koju je priložio traženu dokumentaciju.
6. Sporno je, je li zakonito odbačen navedeni zahtjev tužitelja.
7. Kako je u ovom sporu sporna samo primjena prava (dok činjenice nisu sporne) te kako su se tužitelj i tuženik suglasili da se spor riješi bez rasprave, to je Sud na temelju odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Čl. 6. st. 2. ZUP propisano je da kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa. St. 3. istog članka propisano je da su pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.
10. Čl. 47. st. 3. ZUP propisano je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku. St. 4. istog članka propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
11. Čl. 79. st. 1. ZUP propisano je da se za poduzimanje pojedinih radnji u postupku određuju rokovi. St. 2. istog članka propisano je da kad rok nije propisan, službena osoba odredit će odgovarajući rok za obavljanje radnje u postupku. St. 3. istog članka propisano je da se rok koji je odredila službena osoba, kao i rok za koji je propisano da se može produžavati, može iz opravdanih razloga produžiti.
12. Iz navedenih nespornih činjenica slijedi da tužitelj nije u ostavljenom roku dostavio traženu dokumentaciju, a niti je u ostavljenom roku eventualno zatražio produženje tog roka ako je smatrao da taj rok nije primjeren, pa je stoga zakonito prvostupanjsko tijelo sukladno citiranom čl. 47. st. 4. ZUP odbacilo predmetni zahtjev tužitelja.
13. U odnosu na navode tužitelja da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo pravila postupka jer da je pripajanje ranijeg društva koje je podnijelo predmetni zahtjev (Istraturist Umag d.d.) drugom društvu (ovdje tužitelju) razlog za prestanak tog ranijeg društva kao pravne osobe ex lege i da je stoga nastupila pravna situacija iz čl. 39. st. 1. ZUP, navodi se da je tuženik pravilno naveo u obrazloženju osporavanog rješenja da je odredbama specijalnog zakona (Zakona o trgovačkim društvima) propisano kako upisom pripajanja u sudski registar tužitelj postaje sveopći pravni slijednik pripojenog društva i da po samom zakonu stupa u sve pravne odnose pripojenog društva pa tako i u ovaj postupak ozakonjenja.
14. U odnosu na primjenu načela razmjernosti iz citiranog čl. 6. ZUP u zaštiti prava stranaka i javnog interesa navodi se sljedeće. Ocjena je Suda da je prvostupanjsko tijelo time što je pozvalo tužitelja da dopuni svoj zahtjev postupilo u korist tužitelja i da mu je time omogućilo da ostvari svoje pravo na ozakonjenje zgrada za koje je taj zahtjev podnesen. S druge strane po ocjeni Suda time što je prvostupanjsko tijelo odbacilo predmetni zahtjev tužitelja, nakon što tužitelj nije postupio po pozivu, prvostupanjsko tijelo je vodilo računa da ostvarivanje prava tužitelja ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom, jer nije razumno očekivati da javnopravno tijelo u više navrata poziva stranke da dopune svoje zahtjeve budući da bi to otežalo rad državne uprave te bi produžilo rokove za rješavanje drugih zahtjeva uz koje su stranke priložile svu potrebnu dokumentaciju. O podnošenju urednog i potpunog zahtjeva prvenstveno moraju voditi računa same stranke. Stoga je tužitelj trebao već uz zahtjev priložiti svu potrebnu dokumentaciju ili u što kraćem roku nakon podnošenja zahtjeva, a ne čekati četiri godine i više mjeseci od podnošenja zahtjeva (koji je podnesen 28. lipnja 2013.) da ga prvostupanjsko tijelo zaključkom (od 12. travnja 2018.) pozove da dopuni dokumentaciju, a kada je pozvan da dopuni dokumentaciju tada nije ništa odgovorio. Stoga Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo postupilo zakonito.
15. U odnosu na odluke tuženika kojima je tuženik u usporednim predmetima prihvatio žalbe tužitelja, navodi se da se radi o odlukama tuženika koje nisu bile predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu.
16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.
U Rijeci 27. travnja 2026.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).
Dostaviti:
- tužitelju Plava Laguna d.d., Poreč, Rade Končara 12
- tuženiku Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike
Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14
