REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-101/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženika ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ramoni Karakaš-Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 17. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RŠ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Ramone Karakaš-Kovačević, nakon javne objave presude 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju AŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 330,00 eura (slovima: tri stotine trideset eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 511,69 eura (slovima: pet stotina jedanaest eura šezdeset devet centi).

III. Nalaže se tuženiku ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 779,58 eura (slovima: sedam stotina sedamdeset devet eura pedeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja presude 27. travnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 192,26 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 29. svibnja 2024. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da se dana 23. ožujka 2024. oko 16,15 sati, u mjestu [adresa], dogodio štetni događaj u kojem je oštećen osobni automobil marke VW Golf, registracijske oznake [registarska oznaka], koji je u vlasništvu tužitelja. Štetni događaj se dogodio na način da je tuženik prilikom košnje trave uz cestu ručnim motornim kosačem marke „Jonsered“ zahvatio kamen koji se nalazio u travi koji je odskočio na automobil u vlasništvu tužitelja, a kojim je u trenutku štetnog događaja upravljala MŠ.

1.1. Dalje navodi da je u predmetnom štetnom događaju oštećen osobni automobil tužitelja, da su na istom nastala oštećenja pobliže specificirana izvidom štete sačinjenom po Euroherc osiguranju d.d. te da šteta automobilu tužitelja iznosi 841,69 eura vidljivo iz ponude Auto kuće Čirić u privitku tužbe.

1.2. Tužitelj navodi da temeljem odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naknadu imovinske štete te specificira svoj tužbeni zahtjev na način da na ime naknade imovinske štete potražuje 841,69 eura.

1.3. Tužitelj navodi da se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom, ali da je tuženik isti osporio u cijelosti pa kako tuženik nema namjeru tužitelju isplatiti naknadu štete u izvansudskom postupku, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava osnov i visinu tužiteljeva zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe da nije prouzročio štetu tužitelju te da se događaj opisan u tužbi nikada nije dogodio. Nadalje, navodi da ne postoji uzročno – posljedična veza između košenja trave u kanalu ispred kuće tuženika i oštećenja na vjetrobranskom staklu osobnog automobila tužitelja te da ne postoji odgovornost tuženika za štetu na vozilu.

2.1. Tuženik navodi da nije kosio travu uz cestu kako se u tužbi navodi. Tuženik navodi da je travu kosio trimerom u kanalu ispred kuće koji je udaljen od ceste i u kojem kanalu nema kamenja. Kosio je sa trimerom koji radi na način da prilikom košnje ne može izbaciti ništa u vis niti u daljinu. Tuženik ističe da nikakav kamen nije izletio ispod trimera, a da je i bilo kamenja (a nije) da trimer baca samo prema dolje, lijevo i desno, a ne u vis. Navodi da je mjesto na kojem je kosio bilo toliko udaljeno od kolnika da nikakav kamen ne bi mogao odletjeti tako daleko.

2.1. Tuženik smatra da kada kamen udari u staklo automobila da se to odmah vidi i automobil se odmah zaustavlja. Navodi da se nitko nije naglo zastavio ispred njegove kuće te da nema dokaza da je bilo kakav kamen izletio ispred trimera niti da je gospođa sa tim automobilom bila ispred kuće gdje je isti kosio.

2.2. Gospođa koja je upravljala predmetnim automobilom se nije naglo zaustavila ispred kuće tuženika, nego se naknadno dovezla tj. tražila je po selu koga bi mogla optužiti i kada je vidjela tuženika kako kosti odlučila je njega optužiti za oštećenje na vozilu za koje nije kriv niti s istim ima ikakve veze.

2.3. Tuženik osporava i nastala oštećenja kao i visinu štete te navodi da je iz Izvida štete Euroherc osiguranja d. d. vidljivo da je isti sačinjen 19. travnja 2024., dakle gotovo mjesec dana nakon samog događaja pa smatra da su oštećenja evidentirana u tom Izvidu štete mogla nastati i nakon štetnog događaja.

2.4. Tuženik se ne protiv provođenju prometnog vještačenja na okolnost nastanka štetnog događaja te predlaže da se provede i očevid na licu mjesta sa prometnim vještakom te rekonstrukcija događaja.

2.5. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud isti odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 19. studenog 2025., nakon provedenog prometnog vještačenja kojim je utvrđena šteta u iznosu 330,00 eura. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 330,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. kolovoza 2024. do isplate te troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos troškova postupka teče od dana donošenja presude do isplate.

3.1. S obzirom da je tužitelj tužbom potraživao iznos od eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od 330,00 eura to je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, koje smanjenje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Su-IV-1672021-8 od 26. travnja 2021.), a tuženik se istome protivio pa je o tom dijelu tužbenog zahtjeva (meritorno) odlučeno kao u izreci presude.

3.2. Pravno je shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) od 26. travnja 2021. da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i reflektira se na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, time da je o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe svrsishodno odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari i to u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva prema odredbama ZPP-a o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

3.3. Kako je već navedeno, tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom od 19. studenog 2025. te je podneskom od 24. studenog 2025. (pravodobno) postavio zahtjev za naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbe (str.106-109).

4. U provedenom dokaznom postupku u skladu sa odredbom članka 220. ZPP sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: potvrda MUP RH PU Brodsko-posavska, PPRP Slavonski Brod od 8. travnja 2024. (str. 5-6 spisa), preslika prometne dozvole za osobni automobil marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka] (str. 7-8), izvid štete Euroherc osiguranja d.d. broj 242699900009/1 (str. 9), ponuda Auto kuće Ćirić d.o.o. u privitku (str. 10-11), odštetni zahtjev i odgovor tuženika (str.12-15), očevidna dokumentacija - službena zabilješka, zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str.52-56), fotodokumentacija (str. 58), proveden je uviđaj na licu mjesta uz rekonstrukciju štetnog događaja uz sudjelovanje tuženika i MŠ te stalnog sudskog vještaka Gorana Rukavine dana 15. listopada 2025. (str.82-83), na ročištu za glavnu raspravu saslušane su parnične stranke u svrhu dokazivanja te svjedokinja MŠ (str- 60- 62), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Rukavine, dipl. inž. prometa 6. studenog 2025. (str. 84-92 spisa), te je na glavnoj raspravi održanoj 17. ožujka 2026. saslušan stalni sudski vještak Goran Rukavina koji je usmeno izložio nalaz i mišljenje, na koji stranke nisu imale primjedbi.

4.1. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1 ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je (konačno postavljeni) tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu (imovinske) štete koju je pretrpio oštećenjem motornog vozila, a za koju štetu smatra da je odgovoran tuženik.

5.1. Između stranaka nije sporna jedino činjenica da je tuženik 23. ožujka 2024. kosio travu trimerom u kanalu ispred svoje kuće te da je MŠ vozilom došla do kuće tuženika navodeći da joj je oštećen automobil udarcem kamena koji je prilikom košenja tuženika odbačen na vjetrobransko staklo vozila.

5.2. Između stranaka sporni su i osnov i visina tužbenog zahtjeva, sporno je da bi se štetni događaj dogodio na način kako je opisano u tužbi, sporno je da bi se uopće dogodio štetni događaj jer tuženik spori nastanak štetnog događaja, spori da bi kamen izletio ispod trimera i oštetio osobni automobil tužitelja. Sporno je i postojanje uzročno- posljedične veze između radnje košenja trave u kanalu ispred kuće tuženika i oštećenja na vjetrobranskom staklu automobila tužitelja.

6. Iz potvrde RH MUP PU brodsko-posavske od 5. travnja 2024. i Izvješća od 5. travnja 2024. (str. 5-6,54) proizlazi da je dana 23. ožujka 2024. oko 16,15 h prema izjavi MŠ došlo do oštećenja osobnog automobila marke Volkswagen Golf registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je imenovana upravljala u trenutku štetnog događaja, a koji je vlasništvo AŠ. Nadalje, da je do oštećenja došlo uslijed udara kamena te da je na vozilu utvrđeno točkasto oštećenje i pukotina prednjeg vjetrobranskog stakla, a šteta je nestručnom procjenom utvrđena u iznosu od 300,00 eura. MŠ je oštećenim vozilom pristupila u Policijsku postaju kojom prilikom je vozilo fotografirano, a potom su dolaskom policijskih službenika na mjesto događaja, na nogostupu na travnatoj površini i u odvodnom kanalu sa sjeverne strane kolnika pronađeni tragovi pokošene trave.

6.1. Iz izvida štete proizlazi da je isti sačinjen 19. travnja 2024. te da su evidentirana oštećenja na vozilu tužitelja (str.9), evidentirana i fotografijama na str. 58 spisa.

6.2. Iz iskaza svjedokinje MŠ proizlazi da je dana 23. ožujka 2024. vozila iz smjera Andrijevaca kući prema [adresa]. Vidjela je da čovjek kosi sa strane, prošla je automobilom i čula je da je nešto kvrcnulo prednju šajbu automobila. Odmah je stala i vratila se do mjesta gdje je gospodin kosio travu, izašla je iz automobila i rekla mu da joj je kamen udario u automobil, a on joj je odgovorio da je to nemoguće, da to nije učinio. Nije se htjela raspravljati te je otišla na policiju gdje je dala iskaz. Upitana koliko je puta prošla ispred mjesta na kojemu je tuženik kosio odgovorila je da se ne sjeća, ali da je prošla pored tog mjesta iz razloga jer se nije mogla zaustaviti zbog nagiba ceste te je vozilo okrenula na parkiralištu neke firme i vratila se do tuženika. Kada je prvi put prošla pored tuženika on se nalazio u kanalu i ispred kuće.

6.3. Tužitelj AŠ iskazao je da mu je supruga tijekom vožnje javila da ima situaciju da joj je kamen kvrcnuo prednju šajbu na automobilu i to a način da je prolazila pored kuće tuženika koji je kosio i očito je kamen prilikom košenja odletio u automobil. Dan prije nezgode šajba je bila neoštećena, a nakon njezinog povratka imala je oštećenje od kamena, Rekla je da je tuženik bio neugodan prema njoj te je otišla na policiju i prijavila događaj.

6.4. Tuženik SŠ iskazao je da je toga dana kosio travu ispred dvoje kuće, a dubina kanala je otprilike u visini njegova ramena. Taj kanal ne može pokositi u cijelosti stojeći u kanalu tako da otprilike 50 cm do bankine ostane nepokošeno. Bio je otprilike na sredini kanala kada je primijetio plavi automobil marke "Golf". Pomislio je da se radi o susjedu KŠ, pa je zato usporio da ga pozdravi. Primijetio je da je gospođa vozila prilično sporo i da ga gleda kroz bočno staklo sa suvozačeve strane. Gospođa je produžila dalje u pravcu [adresa]. Nakon nekog vremena je primijetio da je ista gospođa prošla u smjeru Garčina te se nakon nekog vremena opet vratila i parkirala na susjednu ćupriju. Pozvala ga je i rekla mu da imaju problem. Došao je do njezinog automobila te mu je pokazala prednje vjetrobransko staklo na automobilu na kojemu je bilo više oštećenja, prema sredini, ali više na suvozačevoj strani. Rekao joj je da smatra da nije kriv za to oštećenje. Nije uopće bio neugodan niti je vikao na gospođu. Tada u tom trenutku ispred je bila i njegova tetka OŠ. Nakon toga gospođa je otišla dalje. Travu je tada kosio i susjed DŠ koji živi s druge strane ceste, ali je on kosio traktorskom kosilicom. U kanalu nije bilo kamenja, inače bude jako rijetko kamenja u kanalu. Nakon što je primio odštetni zahtjev, otišao je na lice mjesta te je isprobavao mogućnosti da kamen odleti na cestu. Čak je namjerno udario u jedan krtičnjak da vidi je li moguće da na taj način kamen odleti na cestu te je utvrdio da nije moguće da kamen odleti na cestu u smjeru kojim se kretala gospođa AŠ. Dodaje da se radilo o prvom proljetnom košenju te da je trava bila poprilično visoka, a jedan bus trave da je bio i do koljena. Trimer je marke "Jonsered" te ima dolje plastični štitnik koji je originalni tvornički i dan danas je neoštećen i on ga ne miče. Upitan kada je gospođa prvi put prošla pored tuženika je li se odmah zaustavila ili je nastavila voziti, tuženik je iskazao da se nije zaustavila te da je nastavila voziti.

6.5. Na okolnost nastanka štetnog događaja, nastalih oštećenja i visine pretrpljene štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Rukavini. Vještak je u svom nalazu i mišljenju da naveo da je dana 15. listopada 2025. u 10,30 sati izvršen uviđaj na mjestu događaja u mjestu [adresa], da su tužitelj i tuženik predočili mjesto odnosno odvodni kanal koji se nalazi uz kolnik županijske ceste Ž4202 koja se proteže smjerom istok – zapad, te se na kolnik sa sjeverne strane nadovezuje travnata bankina širine 1,0 metar a potom odvodni kanal čiji je pokos 2,30 m, a dubina kanala je 1,5 m. Smjer kretanja OA VW Golf VII registracijske oznake SB 351-GU je iz smjera istoka u smjeru zapada, u smjeru [adresa]. Prema Potvrdi MUP-a policijski službenici su utvrdili kako je u mjestu [adresa] ispred kbr. 111 nalaze tragovi pokošene trave. Površina kolnog ulaza izrađena od kamenog materijala granulacije od 0-60 mm što je vidljivo na fotografiji sačinjenoj na uviđaju. SŠ predočio je kosač

– trimer marke Jonsered te je prezentirao rad trimera kada se nalazi u dnu odvodnog kanala, na pokosu odvodnog kanala te okrenut leđima u smjeru istoka i zapada. Važno je naglasiti kako se smjer glave trimera s PVC nitima prilikom rada okreće u smjeru suprotnom kazaljki na satu.

6.6. Vještak navodi da, analizirajuće elemente okruženja na samom mjestu nastanka štetnog događaja kao što je kolni ulaz sačinjen od kamenog materijala granulacije od 0-60 mm, koji nije u zbijenom stanju, već blago rastresit, postoji objektivna mogućnost da uslijed kretanja vozila po navedenom kolnom ulazu kameni materijal bude odbačen u odvodni kanal i na pokos odvodnog kanala. Isto tako, da postoji objektivna mogućnost da kameni materijal u odvodni kanal i pokos odvodnog kanala dospije s vozila koja prometuju kolnikom. Smjer okretanja glave trimera s PVC nitima je u smjeru suprotnom kazaljki na satu.

6.7. Kada se uzme u obzir smjer kretanja osobnog automobila marke VW Golf VII registracijske oznake SB 351-GU iz smjera istoka u smjeru zapada, te smjer vrtnje glave trimera, sve to upućuje na zaključak kako je SŠ bio okrenut prema nadolazećem automobilu marke VW Golf VII reg. oznake [registarska oznaka] ili bočno svojom desnom stranom, vršeći košnju pokosa odvodnog kanala bližeg kolniku.

6.8. Nadalje, vještak navodi da postoji objektivna tehnička mogućnost da je uslijed košnje trimerom došlo do zahvaćanja kamenog materijala koji je odbačen centrifugalnom silom na nadolazeći automobil kojim je upravljala MŠ. Odbačaj kamena se dogodi u stotinki sekunde, velikom brzinom. Pregledom oštećenja na vjetrobranskom staklu sa sigurnošću se može zaključiti kako je oštećenje nastalo uslijed udara kamena, te došlo do pucanja vjetrobranskog stakla u vidu linije.

6.9. U odnosu na visinu štete na osobnom automobilu marke VW Golf VII registracijske oznake SB 351-GU vještak navodi da je vjetrobransko staklo zamijenjeno, a na očevidu pregledom istog je utvrđeno kako vjetrobransko staklo nije originalno sa oznakom „VW“ te se tako Ponuda popravku Auto kuće Ćirić Slavonski Brod ne može prihvatiti.

6.10. Vlasnik vozila dostavio je račun o popravku od specijalizirane radionice za popravak i zamjenu vjetrobrana Centar Auto stakla Slavonski Brod d.o.o. Sjeverna ul.15/B, Gornja Vrba br.227/P01/1 od 22. kolovoza 2024. na kojemu su navedene stavke podudarne sa Izvidom štete Euroherc osiguranja 242699900009/1. Trošak zamjene vjetrobranskog stakla u specijaliziranoj radionici Centar Auto stakla Slavonski Brod d.o.o. Sjeverna ul.15/B, Gornja Vrba koja je popravak izvršila iznosi 330,00 eura.

6.11. Slijedom navedenoga, vještak zaključuje da se nakon obavljenog uviđaja može zaključiti kako postoji objektivna tehnička mogućnost i nikako se ne može takva mogućnost isključiti da je uslijed košenja s trimerom odvodnog kanala i pokosa odvodnog kanala došlo do odbacivanja kamenog materijala – kamena u prednje vjetrobransko staklo nadolazećeg osobnog automobila VW Golf VII registracijske oznake SB 351-GU iz smjera istoka u smjeru Zapada koji se kretao bližim, desnim kolničkim trakom. Neposredni kolni ulazi u dvorište kuće u [adresa] te susjedni kolni ulazi su nasuti kamenim agregatom 0- 60 mm u ne uvaljanom, ne zbijenom stanju već samo ugaženi uslijed gaženja kotačima. Visina štete na osobnom automobilu marke VW Golf VII reg. oznake [registarska oznaka] prema Računu o popravku specijalizirane radionice „Centar Auto stakla Slavonski Brod d.o.o.“ Sjeverna ul.15/B, Gornja Vrba br.227/P01/1 od 22. kolovoza 2024. iznosi 330,00 eura.

6. Vještak je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na glavnoj raspravi održanoj 17. ožujka 2026. Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale primjedbi na isti, a sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je utvrdio da je isti izrađen objektivno i u skladu sa pravilima struke.

7. Iskaz tužitelja sud cijeni iskrenim, prihvaća ga u cijelosti, ali tužitelj nema neposrednih saznanja o štetnom događaju.

7.1. Iskaz tuženika sud cijeni iskrenim u dijelu u kojem opisuje kako je na dan štetnog događaja kosio travu u kanalu ispred svoje kuće, osobito jer se njegov iskaz u bitnim dijelovima podudara sa nalazom vještaka glede položaja prilikom košenja trave u kanalu. Međutim, u dijelu u kojem navodi da nije odgovoran za nastalu štetu jer nije moguće da bi šteta nastala uslijed njegove košnje trave, sud ocjenjuje da je isti usmjeren ka otklanjanju odgovornosti za štetu, budući je provedenim vještačenjem utvrđeno da postoji objektivna tehnička mogućnost i da se takva mogućnost nikako ne može isključiti da je upravo uslijed košenja s trimerom odvodnog kanala i pokosa odvodnog kanala došlo do odbacivanja kamenog materijala – kamena u prednje vjetrobransko staklo nadolazećeg osobnog automobila kojim je upravljala MŠ. Posebno se ukazuje da je uviđajem na licu mjesta (neposrednim opažanjem mjesta događaja) i na temelju nalaza vještaka utvrđeno da su neposredni kolni ulazi u dvorište kuće u [adresa] te susjedni kolni ulazi nasuti kamenim agregatom 0-60 mm u ne uvaljanom, ne zbijenom stanju, već da su samo ugaženi uslijed gaženja kotačima. Isto tako je utvrđeno da postoji objektivna mogućnost da kameni materijal u odvodni kanal i pokos odvodnog kanala dospije s vozila koja prometuju kolnikom.

7.2. Okolnost da svjedokinja i tuženik različito iskazuju glede položaja tijela tuženika prilikom košenja sud cijeni kao mogućnost da se tuženik pomicao prilikom radnje košenja, jer vještak navodi da: „…Kada se uzme u obzir smjer kretanja osobnog automobila marke VW Golf VII registracijske oznake SB 351-GU iz smjera istoka u smjeru zapada, te smjer vrtnje glave trimera, sve to upućuje na zaključak kako je SŠ bio okrenut prema nadolazećem automobilu marke VW Golf VII reg. oznake [registarska oznaka] ili bočno svojom desnom stranom, vršeći košnju pokosa odvodnog kanala bližeg kolniku.“. Dakle, moguće je da se tuženik okretao bočno prilikom košenja, a ne da je isključio bio okrenut leđima ili prema vozilu. Treba uzeti u obzir i okolnost da je svjedokinja tuženika opazila u vožnji. S druge strane, sud ocjenjuje neživotnim i nelogičnim iskaz tuženika u dijelu u kojemu navodi da bi svjedokinja tražila po selu koga bi mogla optužiti i kada je vidjela tuženika da kosi da je njega odlučila optužiti za oštećenje na vozilu. Jednako tako sam tuženik decidirano navodi da je bio okrenut prema automobilu, a vještak zaključuje da upravo u tom položaju košnje „…postoji objektivna tehnička mogućnost i nikako se ne može takva mogućnost isključiti da je uslijed košenja s trimerom odvodnog kanala i pokosa odvodnog kanala došlo do odbacivanja kamenog materijala – kamena u prednje vjetrobransko staklo nadolazećeg osobnog automobila…“.

8. Slijedom navedenoga, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je dana 23. ožujka 2024. oko 16,15 sati, u mjestu [adresa], došlo do štetnog događaja na način da je uslijed tuženikova košenja s trimerom odvodnog kanala i pokosa odvodnog kanala došlo do odbacivanja kamenog materijala – kamena u prednje vjetrobransko staklo nadolazećeg osobnog automobila u vlasništvu tužitelja kojim je upravljala MŠ te da je visina pretrpljene štete 330,00 eura kako je utvrdio vještak i koji iznos popravka je tužitelj platio prema predočenom računu za popravak vozila.

9. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 1046., 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1095., 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

9.1. Visina imovinske štete određena je sukladno članku 1095. stavka 1. ZOO-a, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a. Način popravljanja imovinske štete propisuje odredba članka 1085. ZOO. Prema odredbi stavka 1. članka 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a prema odredbi stavka 3. istoga članka ZOO, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZOO, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

9.2. S obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio imovinsku štetu uslijed udara kamena u vjetrobransko staklo vozila, to je temeljem odredbe članka 1085. ZOO tužitelju s osnova imovinske štete dosuđen iznos od 330,00 eura prema nalazu i mišljenju vještaka i u skladu sa računom za plaćeni popravak vozila.

9.3. Na dosuđeni iznos štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata. S obzirom da se prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a tužitelj je popravak vozila platio prema računu od 22. kolovoza 2024., to kamate teku od dana kada je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO. S obzirom da je vozilo popravljeno 22. kolovoza 2024., tužitelju pripadaju kamate od 23. kolovoza 2024. pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki V. izreke presude.

10.1. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa naznačenom vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023., dalje: Tarifa, vrijednost boda 1 bod=2 eura) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

10.2. Tužitelj zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u iznosu od 971,84 eura. Tuženik je popisao trošak u iznosu 1.357,74 eura.

10.3. U postupku je došlo do promjene vrijednosti predmeta spora uslijed koje je došlo do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife (vps od podnošenja tužbe do 18. studenog 2025. iznosila je 841,69 eura, a od 19. studenog 2025. do zaključenja glavne rasprave 330,00 eura, str.104-105). Odlučujući o troškovima postupka sud je tužitelju za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno istaknutom zahtjevu (330,00 eura).

10.4. Naime, u odluci VSRH broj Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. izražena su slijedeća pravna shvaćanja:

„1. kad tužitelj u tijeku postupka mijenja tužbeni zahtjev po njegovoj visini mijenja se u sporu i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, pa se u takvoj situaciji glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a ne prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu;

2. prema odredbi čl. 193. st. 2 ZPP sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, no budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koja nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. Visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva.“.

10.5. U odluci od 25. svibnja 2021. VSRH navodi da shvaćanje toga suda izraženo u odluci posl. broja: Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. (da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za poduzete prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja) nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

10.6. Prema shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP, stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

10.7. Prema odredbi članka 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

10.8. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva koji iznosi.

11. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 25 bodova), sastava obrazloženih podnesaka od 26. veljače 2025., 19. studenog 2025. i 17. ožujka 2026. za svaki u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7.), trošak zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 7. svibnja 2025. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu, 17. ožujka 2026. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) i na uviđaju na licu mjesta 15. listopada 2025. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 49 Tarife) te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu 25,00 eura (Tbr.9.3. Tarife, 50% nagrade), što ukupno iznosi 375,00 eura.

11.1. Kad se navedenom trošku doda pripadajući PDV (Tbr. 46 Tarife, 25% iznosa 375,00 eura) od 93,75 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 468,75 eura.

11.9. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za prometno- tehničko vještačenje u iznosu 257,74 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 39,82 eura (vps 841,69 eura) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 eura (vps od 330,00) pa je tužitelju ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 779,58 eura.

11.2. U preostalom dijelu za iznos od 192,26 eura, zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj platio predujam za vještačenje u iznosu 257,74 eura, a popisao je trošak u iznosu 450,00 eura.

11.3. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (330,00 eura) vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva (330,00 eura). Tužitelj je i s osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka koje je sud ocijenio osnovanima u točki III. izreke presude.

11.2. Zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki V. izreke presude.

11.3. Opreza radi, budući je u postupku došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i posljedično tome promjene vrijednosti predmeta spora i visine nagrade za poduzete radnje po punomoćnicima ističe se da je tuženik predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i kao da je u cijelosti uspio u sporu pa tako ne bi bio osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj VSRH, Rev-36/2022-3 od 15. prosinca 2022. i Rev 1216/2022-2).".

11.4. Nadalje, ističe se da je tužitelj u postupku u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom dok u odnosu na povučeni dio nisu nastali posebni troškovi jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili posebni dokazi pa prema stavu ovoga suda, a sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP/Sud) tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti.

11.5. Naime, u presudi ESLJP Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18. srpnja 2013., Zahtjev br. 28963/10), Sud primjećuje da članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku obuhvaća pravilo da „gubitnik plaća”, prema kojemu neuspješna stranka mora platiti troškove uspješne stranke te da prema stavku 2. istog članka, kada je stranka djelomično uspjela u sporu, sud toj stranci može naložiti da naknadi odgovarajući dio troškova druge stranke. Nadalje, da se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te nagrade u parničnim postupcima načelno izračunavaju u odnosu na vrijednost predmeta spora. Na temelju članka 35. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u slučajevima kada tužitelj traži isplatu novčanog iznosa, vrijednost predmeta spora odgovara iznosu potraživanom u tužbenom zahtjevu. Stoga, što tužitelj potražuje veći iznos, veća će biti nagrada tuženikova odvjetnika. Ova pravila zajedno znače da će tužitelj, kada je, kao što je to slučaj u ovom predmetu, samo djelomično uspio u parničnom postupku, možda morati platiti tuženikove troškove (uključujući odvjetničke nagrade) u skladu s postotkom zahtjeva koji je odbijen. Točnije, kada sud presudi da je tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika osnovan, ali pretjerano visok, naložit će tuženiku da tužitelju plati naknadu štete, a tužitelju istovremeno može naložiti da plati tuženikove troškove postupka. Kada tužitelj traži previsok iznos, troškovi mogu premašiti iznos dodijeljene naknade pa će ukupna financijska korist biti na strani tuženika unatoč utvrđenju da je tužitelj pretrpio gubitak zbog čega mu je naknada štete i dodijeljena. ESLJP utvrđuje da je svrha ovih pravila zaštititi tuženike od tužitelja koji ističu previsoke zahtjeve (koji su inače osnovani) i time nerazumno povećavaju troškove odvjetnika koji zastupa tuženika. Budući da pravilo „gubitnik plaća” i s njim povezano pravilo prema kojem jedna stranka plaća troškove druge stranke (uključujući odvjetničku nagradu) u omjeru koji odgovara njihovu uspjehu u postupku, pri čemu će iznos troškova ovisiti o visini tužbenog zahtjeva, potencijalne parničare odvraćaju od podnošenja (preuveličanih) zahtjeva pred sudovima, ESLJP smatra da se to može smatrati ograničenjem koje ometa pravo na pristup sudu (Klauz protiv Hrvatske, vidi predmet A, loc. cit.). Takvo se ograničenje ne može smatrati nespojivim s člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Međutim, iznos troškova procijenjenih u svjetlu određenih okolnosti danog predmeta materijalni je čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo pristupa na sud. Kako je Sud u brojnim prigodama naglasio, ograničenje koje utječe na pravo na pristup sudu neće biti spojivo s člankom 6. stavkom 1. osim ako teži legitimnom cilju, te ako postoji razuman odnos razmjernosti između iskorištenih sredstava i legitimnog cilja koji se teži postići (vidi, primjerice, predmet A, prethodno citirano, stavak 55.). Sud stoga mora preispitati je li to postignuto u ovom predmetu. ESLJP primjećuje da se načelo na kojem počivaju pravilo „gubitnik plaća” i gore prikazano povezano pravilo o naknadi troškova sastoji u izbjegavanju neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica. Sud stoga smatra da ova pravila kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova općenito teže legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih.

11.6. Sud ponavlja da je prvenstveno na nacionalnim tijelima, posebice sudovima, da tumače i primjenjuju domaće pravo. To se posebice odnosi na to kako sudovi tumače pravila postupovne prirode. Uloga Suda ograničena je na utvrđivanje jesu li učinci takvog tumačenja spojivi s Konvencijom (vidi, primjerice, predmet Tejedor García protiv Španjolske, 16. prosinca 1997., stavak 31., Izvješća 1997-VIII i predmet Pérez de Rada Cavanilles protiv Španjolske, 28. listopada 1998., stavak 43., Izvješća 1998- VIII). Do povrede članka 1. Protokola br. 1. može doći samo ukoliko se pobijane odluke odnose na podnositeljevo „vlasništvo” u smislu te odredbe. „Vlasništvo” može biti „postojeće vlasništvo” ili potraživanja koja su dovoljno utvrđena da se mogu smatrati „imovinom”. Potraživanje se može smatrati imovinom samo kad je dovoljno utvrđeno da se može izvršiti (vidi, primjerice, predmet Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke, 9. prosinca 1994., stavak 59., serija A br. 301-B).

11.7. Budući da je podnositeljevo potraživanje naknade štete u slučaju Klauz protiv Hrvatske priznato u iznosu koji mu je dodijeljen konačnom presudom Vrhovnog suda od 24. travnja 2007., ESLJP smatra da je to potraživanje dovoljno utvrđeno da se može kvalificirati kao „imovina” zaštićena člankom 1. Protokola br. 1. te da znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo podnositelja da mirno uživa svoje vlasništvo (vidi predmet Perdigão, stavak 61.). Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovoj temi (vidi predmet Perdigão, stavci 63.-79.), te razloge na temelju kojih je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. zbog pretjeranih troškova postupka Sud smatra da je miješanje u pitanju bilo propisano zakonom, da je bilo u općem interesu, ali da se njime nije postigla potrebna poštena ravnoteža između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva, to jest, da nije bilo razmjerno te da je stoga došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

12. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka iz točke III. Izreke presude kamate teku od dana donošenja presude 27. travnja 2026., a tužitelj je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Zatezne kamate su određene primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, neposredno,

2. Tuženik po punomoćniku Ramoni Karakaš-Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu, neposredno.