REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1278/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, i po protutužbi tuženika- protutužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, protiv tužiteljice- protutužene ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 709,92 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od po:

11,94 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

11,94 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

11,94 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

11,94 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

11,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

21,10 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

18,84 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

11,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

14,33 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

24,39 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

37,58 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

21,10 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

11,94 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

45,92 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

23,35 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

12,07 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

11,94 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

25,61 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

11,94 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

11,94 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

11,94 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

11,94 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

25,61 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

2,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

8,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

30,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

6,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

r i j e š i o  j e

I. Smatra se da je protutužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja kao nepravovremen.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.281,08 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 27. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 11. rujna 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu farmaceutskog tehničara pri Bolničkoj ljekarni te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada 6,70 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 380,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Nadalje, navodi kako u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020 uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid -19 radi čega u tom razdoblju ima pravo na isplatu putnih troškova prema prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Stoga, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Podneskom od 16. prosinca 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 26. studenoga 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.332,00 eura za razdoblje od 1. 1. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 18,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

3. U odgovoru na tužbu od 25. siječnja 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Ujedno je podnio protutužbu kojom potražuje isplatu troškova prijevoza za one dane u mjesecu kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru koja protutužba je podvedena pod novi posl. broj Pr-118/2023.

4. Raspravnim rješenjem ovog suda od 20. veljače 2025. pripojen je spis ovog suda pod br. Pr-118/2025 spisu ovog suda pod br. Pr-1278/2023 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja te donošenja zajedničke odluke, a postupak će se voditi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-1278/2023.

5. U odgovoru na protutužbu od 20. veljače 2024. tužiteljica ističe kako je protutužbeni zahtjev nedopušten i neosnovan, da ZPP ne dopušta mogućnost postavljanja "uvjetnog" tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva pa predlaže isti odbaciti.

6. Rješenjem ovog suda br. Pr-118/2025-6 od 11. ožujka 2025. pozvan je tuženik- protutužitelj dopuniti tužbu tako da precizno, potpuno i određeno postavi tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja te je ujedno upozoren na posljedice ukoliko ne dopuni tužbu u određenom roku.

7. Kako tuženik-protutužitelj, u određenom roku, nije ispravio tužbu i tako ispravljenu vratio ovom sudu, to je sukladno odredbi čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 11. 5. 2018., 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., platnih lista i evidencije rada (koje sadrže plan i raspored rada) dostavljene od strane tuženika, saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po sudskom vještaku za ekonomsko-financijsko poslovanje od 12. 9. 2025., dopune vještačenja po vještaku OG od 21.10.2025. i 21. 1. 2026., zaključka Gradskog poglavarstva Grada Splita od 25. 5. 1994., obavijesti Prometa d.o.o. od 21. 4. 2020., e mail od 8. 9. i 9. 9. 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

9. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu farmaceutskog tehničara pri bolničkoj ljekarni;

- da tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 6,70 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada II tarifnoj zoni, što joj je odlukom tuženika od 11. 5. 2018. priznato;

- da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

10. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a prijeporna je i osnovanost istaknutog tuženikovog prigovora radi prebijanja.

11. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024.

13. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

14. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU (Narodne novine broj 56/2022, 127/22) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

14.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

14.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

14.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

15. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

16. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa] te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju, a kako joj je i odlukom tuženika od 11. 5. 2018. priznato, a koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

16.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 6,70 km (u oba smjera 13,40 km).

17. Sudski vještak za ekonomsko-financijsko poslovanje OG, dipl.oec. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. rujna 2025. navodi kako je za prijevoz na relaciji (Put Borika - Šine) u periodu od 08/2018 do 07/2022 cijena mjesečne karte za zaposlene osobe bila je 380,00 HRK (II tarifna zona), međutim, osobe s prebivalištem na području mjesnih odbora koji su u sastavu Grada Splita, a nalaze se izvan prve tarifne zone ostvarivale su pravo kupnje regresne karte. Kupnjom te karte po cijeni 290,00 HRK ostvarivale su uz pravo prijevoza na području prve tarifne zone i pravo prijevoza do adrese prebivališta. Od 08/2022 do 01/2023 cijena karte za JLS Split (novi tarifni model) iznosila je 270,00 HRK/35,84 EUR, a od 02/2023 do danas 30,00 EUR. Za vrijeme lockdown-a (22.03.-27.04.2020) prometovala je linija na relaciji Split – Omiš, međutim točni podatci o voznom redu nisu poznati, jer su svi arhivski podaci Promet-Split d.o.o. izgubljeni uslijed kibernetičkog napada 12.08.2025. Vještakinja je mišljenja kako u utuženom razdoblju 08/2018-09/2024 isplaćena naknada prijevoza tužitelju od strane tuženika iznosi 2,492.46 EUR, a po izračunu vještaka naknada prijevoza troška mjesečne karte iznosi 2,427.79 EUR, a naknada prijevoza za vrijeme lockdown-a (1 kn po km) iznosi 26.68 EUR, što znači da je tuženik isplatio veći iznos tužiteljici od iznosa koji je izračunao vještak i to u visini od 37.99 EUR.

17.1. S obzirom na prigovore tužiteljice na vještačenje, vještakinja OG u dopuni vještačenja od 21. listopada 2025., vezano uz naknadu troškova prijevoza u utuženom razdoblju 08/2018-09/2024 zaključuje da isplaćena naknada prijevoza tužiteljici od strane tuženika iznosi 2,492.46 EUR, po izračunu vještaka naknada prijevoza troška mjesečne karte iznosi 2,427.79 EUR i po izračunu vještaka naknada prijevoza za vrijeme lockdown-a (1 kn po km) iznosi 26.68 EUR, a ako se uključe i pozitivne i negativne razlike izračuna, proizlazi da je tuženik isplatio veći iznos tužiteljici od iznosa koji je izračunao vještak i to u visini od 37.99 EUR. Ako se uključe samo pozitivne razlike, proizlazi da je tuženik isplatio manji iznos tužiteljici i to u visini od 184.56 EUR

17.2. U ponovnoj dopuni vještačenja od 5. listopada 2025., a s obzirom na prigovore tužiteljice, vještakinja OG mišljenja je, a vezano uz naknadu prijevoza u utuženom razdoblju 08/2018-09/2024 da isplaćena naknada prijevoza tužiteljici od strane tuženika iznosi 2,492.46 EUR, a po dopunskom izračunu vještaka naknada prijevoza troška mjesečne karte iznosi 2,953.15 EUR i naknada prijevoza za vrijeme lockdown-a (1 kn po km) iznosi 26.68 EUR. Dakle, ako se uključe samo pozitivne razlike proizlazi da je tuženik isplatio manji iznos tužiteljici i to u visini od 709.92 eura.

17.3. Na provedeno dopunsko vještačenje vještakinje OG tuženik nije imao primjedbi, a primjedbi na dopunu vještačenja od 5. listopada 2025. nije imala ni tužiteljica pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke prihvaća u cijelosti.

18. Podneskom od 9. veljače 2026. tužiteljica je, a sukladno provedenom dopunskom vještačenju od 5. listopada 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 709,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

19. Podneskom od 10. prosinca 2025. tuženik navodi kako iz vještačenja OG proizlazi da je tuženik pretplatio troškove prijevoza u utuženom razdoblju za ukupno 37,99 eura pa u odnosu na sve tzv. "negativne razlike" mjesečnih isplata troška prijevoza izjavljuje prigovor prijeboja.

19.1. Tužiteljica u podnesku od 9. veljače 2026. navodi kako je tuženik izjavio neodređeni prigovor prijeboja, kao i da se prigovor radi prebijanja ne može istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka.

19.2. Tuženik u podnesku od 17. ožujka 2026. navodi kako ima pravo izjaviti prigovor radi prebijanja kao procesni prigovor i tražiti od suda da o njemu odluči u odnosu na tužbeni zahtjev, a s obzirom na to da potraživanje tuženika prema tužitelju premašuje zahtjev tužiteljice predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

19.3. U konkretnom slučaju tuženik je izjavio prigovor radi prebijanja u svezi negativnih razlika, dakle procesnopravni prigovor.

19.4. Prigovor radi prebijanja, čl. 333. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP ), govori o tome kako se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. On je u pravilu uvjetni, nesamostalni prigovor, ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu jer će sud o njemu odlučiti samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

20. Odredbom čl. 288.a st. 6. ZPP-a propisano je da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ovoga Zakona.

21. Tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka, koji je zaključen 9. travnja 2025., u podnesku od 10. prosinca 2025. izjavio procesni prigovor radi prebijanja za iznos tzv. negativne razlike, dakle u trenutku kad je bio prekludiran u isticanju tog prigovora pa se time isti ukazuje kao nepravovremen radi čega je odbačen, a kao u točki II. izreke rješenja.

22. Također, za istaknuti je kako navedeni prigovor radi prebijanja nije ni osnovan jer u konkretnom slučaju nema tražbine tuženika. Naime, tuženik je nakon provedenog financijskog vještačenja istaknuo prigovor radi prebijanja za tzv. negativnu razliku, međutim, vještakinja OG je u svom vještačenju od 12. rujna 2025. utvrđivala visinu naknade prijevoza prema svom nahođenju, a ne po nalogu suda, zanemarujući odluku tuženika o naknadi troškova prijevoza od 11. svibnja 2018. (kojom je tužiteljici priznata naknada po cijeni pokazne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split). Vještakinja je samoinicijativno koristeći zatražene podatke od strane javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split utvrdila da tužiteljica ima pravo na kupnju "regresne karte" po cijeni od 290,00 kn za I. tarifnu zonu, time se stavljajući u ulogu suca, a ne vještaka. Tek u dopuni vještačenja od 5. listopada 2025., na koju parnične stranke nisu imale primjedbi, vještakinja je pravilno izračunala visinu naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje u visini mjesečne pokazne karte za II. tarifnu zonu Javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split prema kojem tužiteljici pripada ta naknada u iznosu od 709,92 eura. Kako nema potraživanja tuženika prema tužiteljici, što je jedna od osnovnih pretpostavki za prijeboj, stoga se ukazuje i neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja.

23. Nadalje, u podnesku od 17. ožujka 2026. tuženik navodi kako je tužiteljica podneskom od 9. 2. 2026. smanjila tužbeni zahtjev te se on protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

23.1. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8) iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema kojemu se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

23.2. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog financijskog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

24. Imajući u vidu prednje, a kako iz nalaza i mišljenja vještakinje OG, odnosno dopune vještačenja od 5. listopada 2025. proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 709,92 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u izreci presude.

25. Glede prigovora tuženika kako tužiteljica nije prigovarala na odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza niti tražila izmjenu troškova prijevoza su neutemeljeni. Naime, tužiteljica ne traži izmjenu troškova prijevoza, već traži isplatu troškova prijevoza koji su joj odlukama tuženika priznati, ali nisu u cijelosti isplaćeni, jer je tuženik iste umanjivao za dane provedene na godišnjem odmoru ili bolovanju, što nije mogao budući da je troškove prijevoza mogao umanjiti samo za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Također, za navesti je kako pravo na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano dostavom dokaza o kupljenoj karti, odnosno predajom karte tuženiku jer za pravo tužiteljice na naknadu troškova prijevoza nije odlučno je li ona za dolazak na posao koristila osobni automobil ili pak javni prijevoz, već je valjalo utvrditi cijenu javnog prijevoznika (u ovom slučaju tvrtke Promet d.o.o.).

25.1. Također, za navesti je da je tužiteljica tražila isplatu troškova prijevoza po kilometraži samo za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020., a ne kako to tuženik navodi za cijelo utuženo razdoblje, dakle potražuje samo za vrijeme pandemije Covid- 19, kada nisu prometovale redovne linije javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, odnosno da su i prometovale linije (kako proizlazi iz maila Prometa d.o.o. da su za vrijeme pandemije prometovale linije na relaciji Split-Omiš, s time da točne podatke o voznom redu nemaju) nema podataka da bi tužiteljica tim linijama koje su prometovale mogla stići na posao na vrijeme i na posao se moglo doći samo osobnim automobilom, te po ocjeni ovog suda nije bilo za očekivati od radnika da u to vrijeme podnose zahtjeve poslodavcu o promjeni u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

26.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 150,00 eura, za sastav podnesaka od 20. 3. 2024., 19. 9. 2025. i 9. 2. 2026. po 150 eura, od 7. 3. 2025. 37,5 eura, za zastupanje na ročištu od 20. 2. 2025., 9. 4. 2025., 2. 7. 2025., 23.10.2025.,11.12.2025. i 19. 3. 2026. po 150 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 75,00 eura, ukupno 1.612,50 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 403,13 eura, te troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura, sveukupno 2.281,08 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice, a kao u točki III izreke rješenja.

26.2. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

26.3. U punomoći od 9. 9. 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a to je potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 2. 7. 2025.

26.4. Na dosuđeni iznos troška od 2.281,08 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 27. travnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 16.12.2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 26.11.2025.

U Splitu 27. travnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika