Poslovni broj: UsI-1128/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja NJ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, Velebitska 71, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade za uređenje voda, 27. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II- 325-08/24-02/103, URBROJ: 517-09-2-2-24-2, od 15. ožujka 2024. godine.

II. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev i poništava se dio točke 4. izreke rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Srednjodalmatinsko primorje i otoci", KLASA: UP/I-325-10/23-05/0081024, URBROJ: 374-3404-2-23-1, od 12. lipnja 2023. godine, koji glasi "plaća se od 1.1.2023.", pa se u tomu poništenom dijelu rješava "plaća se od 5.7.2023.", dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u dijelu kojim se traži poništavanje preostaloga dijela toga rješenja.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/24-02/103, URBROJ: 517-09-2-2-24-2, od 15. ožujka 2024. godine, odbijena je žalba NJ (ovdje tužitelja) izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Srednjodalmatinsko primorje i otoci", KLASA: UP/I-325-10/23-05/0081024, URBROJ: 374-3404-2-23-1, od 12. lipnja 2023. godine, kojim mu je utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 32,19 eura/242,54 kuna za neizgrađeno građevinsko zemljište površine 5.824 m[2] na adresi [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji se plaća od 01. siječnja 2023. godine do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 06. svibnja 2024. godine tužitelj je naveo da nije vlasnik predmetne nekretnine, tako da nije dužan platiti predmetnu naknadu za uređenje voda, a na što se tuženik nije niti osvrnuo u svom rješenju. Istaknuo je da s obzirom da se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige, da nije jasno zbog čega ga je tuženik obvezao na plaćanje predmetne naknade za uređenje voda. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela, te da se naloži tuženiku da mu naknadi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za 250,00 eura PDV-a, uz zatezne kamate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 30. ožujka 2026. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao za sastav tužbe i zastupanje na raspravi po 500 bodova uvećano za 25% PDV-a.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. U ovom upravnom sporu nije sporna površina predmetne nekretnine za koju je utvrđena naknada za uređenje voda, te visina utvrđene mjesečne naknade za uređenje voda.

9. Sporno je to je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, odnosno je li dužan plaćati naknadu za uređenje voda.

10. Člankom 13. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“ broj 153/09, 90/11 – članak 118. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prostornom uređenju i gradnji, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17 i 66/19; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.

11. Člankom 14. stavkom 1. Zakona određeno je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.

12. Člankom 15. Zakona propisano je da je osnovica za obračun naknade za uređenje voda četvorni metar (m[2] ) predmetne nekretnine.

13. Člankom 17. stavkom 2. Zakona određeno je da se naknada za uređenje voda iz članka 17. stavka 1. Zakona obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.

14. Uvidom u spis javnopravnog tijela proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, sukladno članku 13. stavku 1. i članku 14. stavku 1. Zakona, rješenjem od 12. lipnja 2023. godine tužitelju utvrdilo mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 32,19 eura/242,54 kuna za neizgrađeno građevinsko zemljište površine 5.824 m[2] na adresi [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji se plaća od 01. siječnja 2023. godine do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja. Podatke o predmetnoj nekretnini tužitelja prvostupanjsko tijelo je pribavilo iz očevidnika za obračun komunalne naknade, a sve temeljem članka 17. stavka 2. Zakona. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv tog rješenja od 12. lipnja 2023. godine, tuženik je istu odbio. Ovakvo rješenje tuženika nije zakonito i pravilno, dok je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela djelomično nezakonito i nepravilno.

15. Iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu tužitelja, tj. za kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], proizlazi da je tužitelj njen vlasnik postao 05. srpnja 2023. godine, odnosno od trenutka podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva [(članak 120. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14)]. To znači da su mu javnopravna tijela u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi obvezu plaćanja naknade za uređenje voda od tog datuma, a ne od 01. siječnja 2023. godine.

16. U dijelu prvostupanjskog rješenja koji nije poništen, nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

17. Zbog navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS- a, poništiti rješenje tuženika, te djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti dio izreke rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim se tužitelja za jedan manji period obvezalo na plaćanje predmetne naknade za uređenje voda dok nije bilo zakonske osnove za to (od 01. siječnja do 04. srpnja 2023. godine). Dio tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevano poništavanje preostaloga dijela prvostupanjskog rješenja je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

18. Budući da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu, i to u manjem dijelu, trebalo je, u skladu s odredbom članka 147. stavka 2. ZUS-a, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, odnosno odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Splitu, 27. travnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ