REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5538/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ljuljana Maravić Pirš iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa odvjetnik Josip Grošeta iz Zagreba, poradi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 12. ožujka 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LK, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g. u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao davatelja kredita, i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita ništetan te da nema pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos od 157.650,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.08.2025.g. pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II Prihvaća se dio podrednog zahtjeva tužitelja LK, koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g., u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44 , posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koja glasi: „...Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…“ -pa stoga navedena odredba ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 2.870,67 EUR s zateznim kamatama, kako slijedi:

- na iznos od 21,17 EUR od 01.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 21,07 EUR od 01.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 21,45 EUR od 01.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 21,66 EUR od 01.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 22,02 EUR od 01.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 21,48 EUR od 01.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 62,70 EUR od 01.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 63,47 EUR od 01.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 62,33 EUR od 01.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 62,39 EUR od 01.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 63,06 EUR od 01.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 68,20 EUR od 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 64,76 EUR od 01.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 69,13 EUR od 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,80 EUR od 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 70,11 EUR od 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,27 EUR od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,43 EUR od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 68,15 EUR od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,21 EUR od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,46 EUR od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,96 EUR od 01.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,91 EUR od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,41 EUR od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 68,35 EUR od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,11 EUR od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 70,18 EUR od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 69,94 EUR od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 71,39 EUR od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 71,12 EUR od 01.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 71,66 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 76,32 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 75,36 EUR od 07.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 29,41 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 29,03 EUR od 07.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 28,42 EUR od 06.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 29,71 EUR od 04.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 31,36 EUR od 06.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,19 EUR od 05.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,60 EUR od 05.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,08 EUR od 07.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,17 EUR od 06.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 32,38 EUR od 04.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,10 EUR od 06.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 20,18 EUR od 09.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,63 EUR od 06.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,02 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 18,96 EUR od 05.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 18,91 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,20 EUR od 06.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,45 EUR od 05.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,49 EUR od 07.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 06.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,43 EUR od 06.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,51 EUR od 07.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,37 EUR od 08.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,41 EUR od 04.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 09.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,09 EUR od 06.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,32 EUR od 08.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,43 EUR od 06.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,35 EUR od 05.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,91 EUR od 08.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,29 EUR od 09.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,32 EUR od 09.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,17 EUR od 04.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,72 EUR od 08.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,70 EUR od 06.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,82 EUR od 02.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,00 EUR od 11.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,25 EUR od 08.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,12 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,21 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 08.02.2014.g do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 069-50- 3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g., u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 7.675,41 EUR s zateznim kamatama, kako slijedi:

-na iznos od 14,14 EUR od 01.11.2008.g. do isplate

-na iznos od 19,68 EUR od 01.01.2009.g. do isplate

-na iznos od 23,67 EUR od 01.02.2009.g. do isplate

-na iznos od 25,48 EUR od 01.03.2009.g. do isplate

-na iznos od 20,51 EUR od 01.04.2009.g. do isplate

-na iznos od 21,46 EUR od 01.05.2009.g. do isplate

-na iznos od 13,85 EUR od 01.06.2009.g. do isplate

-na iznos od 8,26 EUR od 01.07.2009.g. do isplate

-na iznos od 9,75 EUR od 01.08.2009.g. do isplate

-na iznos od 12,70 EUR od 01.09.2009.g. do isplate

-na iznos od 12,44 EUR od 01.10.2009.g. do isplate

-na iznos od 9,46 EUR od 01.11.2009.g. do isplate

-na iznos od 15,05 EUR od 01.12.2009.g. do isplate

-na iznos od 19,54 EUR od 01.01.2010.g. do isplate

-na iznos od 25,92 EUR od 01.02.2010.g. do isplate

-na iznos od 24,46 EUR od 01.03.2010.g. do isplate

-na iznos od 33,12 EUR od 01.04.2010.g. do isplate

-na iznos od 31,48 EUR od 01.05.2010.g. do isplate

-na iznos od 34,68 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

-na iznos od 62,39 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

-na iznos od 56,69 EUR od 07.08.2010.g. do isplate

-na iznos od 74,12 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

-na iznos od 68,10 EUR od 07.10.2010.g. do isplate

-na iznos od 58,41 EUR od 06.11.2010.g. do isplate

-na iznos od 78,85 EUR od 04.12.2010.g. do isplate

-na iznos od 104,85 EUR od 06.01.2011.g. do isplate

-na iznos od 86,44 EUR od 05.02.2011.g. do isplate

-na iznos od 92,89 EUR od 05.03.2011.g. do isplate

-na iznos od 84,68 EUR od 07.04.2011.g. do isplate

-na iznos od 86,16 EUR od 06.05.2011.g. do isplate

-na iznos od 121,01 EUR od 04.06.2011.g. do isplate

-na iznos od 124,41 EUR od 06.07.2011.g. do isplate

-na iznos od 153,53 EUR od 09.08.2011.g. do isplate

-na iznos od 138,57 EUR od 06.09.2011.g. do isplate

-na iznos od 122,20 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

-na iznos od 120,44 EUR od 05.11.2011.g. do isplate

-na iznos od 119,18 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

-na iznos od 126,99 EUR od 06.01.2012.g. do isplate

-na iznos od 133,80 EUR od 05.02.2012.g. do isplate

-na iznos od 134,71 EUR od 07.03.2012.g. do isplate

-na iznos od 130,00 EUR od 06.04.2012.g. do isplate

-na iznos od 133,18 EUR od 06.05.2012.g. do isplate

-na iznos od 135,35 EUR od 07.06.2012.g. do isplate

-na iznos od 131,69 EUR od 07.07.2012.g. do isplate

-na iznos od 132,66 EUR od 04.08.2012.g. do isplate

-na iznos od 129,91 EUR od 09.09.2012.g. do isplate

-na iznos od 123,98 EUR od 06.10.2012.g. do isplate

-na iznos od 130,30 EUR od 08.11.2012.g. do isplate

-na iznos od 133,34 EUR od 06.12.2012.g. do isplate

-na iznos od 131,21 EUR od 05.01.2013.g. do isplate

-na iznos od 119,28 EUR od 08.02.2013.g. do isplate

-na iznos od 129,42 EUR od 09.03.2013.g. do isplate

-na iznos od 130,30 EUR od 09.04.2013.g. do isplate

-na iznos od 126,33 EUR od 04.05.2013.g. do isplate

-na iznos od 113,98 EUR od 08.06.2013.g. do isplate

-na iznos od 113,67 EUR od 06.07.2013.g. do isplate

-na iznos od 116,70 EUR od 02.08.2013.g. do isplate

-na iznos od 121,56 EUR od 11.09.2013.g. do isplate

-na iznos od 128,30 EUR od 08.11.2013.g. do isplate

-na iznos od 124,82 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

-na iznos od 127,29 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

-na iznos od 130,07 EUR od 08.02.2014.g. do isplate

-na iznos od 118,29 EUR od 06.03.2014.g. do isplate

-na iznos od 121,58 EUR od 06.03.2014.g. do isplate

-na iznos od 120,51 EUR od 06.04.2014.g. do isplate

-na iznos od 116,86 EUR od 07.05.2014.g. do isplate

-na iznos od 115,70 EUR od 07.06.2014.g. do isplate

-na iznos od 116,22 EUR od 08.07.2014.g. do isplate

-na iznos od 120,36 EUR od 07.08.2014.g. do isplate

-na iznos od 123,84 EUR od 09.09.2014.g. do isplate

-na iznos od 123,12 EUR od 08.10.2014.g. do isplate

-na iznos od 126,12 EUR od 07.11.2014.g. do isplate

-na iznos od 128,17 EUR od 09.12.2014.g. do isplate

-na iznos od 126,96 EUR od 07.02.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.02.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 10.03.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 09.04.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.05.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.07.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.07.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 08.09.2015.g. do isplate

sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, na ime ulazne naknade za obradu kredita isplati iznos od 358,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23.03.2006. godine do isplate sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke:"

III Odbija se dio podrednog zahtjeva tužitelja LK, koji glasi.

"IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, isplati iznos od 6.130,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.10.2015.g. pa do isplate, i to od dana 01.10.2015.g. pa do dana 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatna stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.954,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.10.2015.g. pa do isplate, i to od dana 01.10.2015.g. pa do dana 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatna stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.", kao i za nalaganje tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. da mu plati 1.638,96 eur na i 3.656,96 eura te 3,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17.06.2010.godinedo isplate 132,72 EUR s zateznim kamatama koje teku od dana 30.12.2022. godine do isplate.

IV Utvrđuje se neosnovanim prigovor radi prebijanja tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. od 77.136,28 eura s zateznim kamatama od 22. ožujka 2006.godine do isplate.

V Utvrđuje se neosnovanim prigovor radi prebijanja tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. od 24.950,76 eura s zateznim kamatama od 1. listopada 2015. godine do isplate.

VI Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. godine navodi da je 07.03.2006.g. u Zagrebu, tužitelj je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 069-50-3317991, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., u iznosu od 124.300,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, uz rok otplate od 360 mjeseci, odnosno 30 godina, uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% godišnje, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio naprijed navedenog ugovora.

Radi osiguranja cjelokupne tražbine upisano je založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Šibeniku, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR koja u naravi predstavlja kuću i dvor ukupne površine 282 čm, u suvlasništvu supruge tužitelja KK u 1/3 dijela.

Odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO) određeno je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

Naime, iz sadržaja ugovora o kreditu razvidno je da isti ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

Tužitelj ističe kako je i prema presudi Suda Europske unije od 30. travnja 2014. g. u predmetu broj C-26/13 navedeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već iste moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da oni na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogu predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njih proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate). O iznesenom je donio svoj stav i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Takvo nezakonito postupanje banke da su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Odredba čl. 4. ZOO-a propisuje da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard). Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, čini je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice.

Naime, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ih stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj smatra da je Ugovor o kreditu broj 069- 50-3317991, od dana 07.03.2006.g., ništetan obzirom je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, a iz razloga jer stranke nisu postigle suglasnost glede bitnih sastojaka ugovora. Ovo stoga jer ništetan pravni posao ne proizvodi pravne učine pa su jednako kao i glavni ugovor, bez pravnog učinka i svi kasniji dodaci odnosno aneksi glavnog ugovora.

Nadalje, tuženik je u konkretnom obveznom odnosu povrijedio niz zakonskih odredbi na štetu tužitelja, naime odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima, kojom se jamči ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, a osim toga i odredbu članka 4. ZOO-a kojom se jamči savjesnost i poštenje svih sudionika u obveznom odnosu pa je postupanje tuženika kao ugovorne strane koja je sastavljala odredbe spornog ugovora, i nametnula obveze tužitelju na nejasan i nerazumljiv način, to je navedeno postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu protivno načelu slobode ugovaranja i uređivanja ugovornih odnosa, a postupanje tuženika je u ovom konkretnom slučaju protivno i odredbi članka 6. koja određuje zabranjenim ostvarivanje prava iz obveznih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno i priznato. Nadalje, postupanje tuženika u konkretnoj pravnoj stvari je protivno odredbi članka 8. ZOO-a koja određuje da je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se drugome može prouzročiti šteta.

Revizijom Vrhovnoga suda RH Rev-907/02 jasno se utvrđuje sljedeće:

Nije moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijeni, jer ukoliko je cijena ništetna, onda je ništetan i ugovor. Ranijom revizijom Vrhovnoga suda RH Rev-111/96 utvrđeno je sljedeće:

Način isplate cijene predstavlja bitni sastojak ugovora, pa budući da o tome nije postignuta suglasnost stranaka, smatra se da ugovor nije niti sklopljen. Pravne posljedice takvog utvrđenja iste su kao i kod ništetnosti ugovora. Radi se o bitnim sastojcima ugovora po prirodi pravnog posla, ali i zato jer su im to svojstvo dale stranke.

Ako navedenu praksu primijenimo na konkretan slučaj, nedvojbeno se može utvrditi da je pravomoćnom presudom u kolektivnoj tužbi potrošača, koju je potvrdio Visoki trgovački sud RH, utvrđeno da je svih osam tuženih banaka ugovaralo nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF (što čini predmet ugovora) te o promjenjivoj kamatnoj stopi (što čini cijenu). Valja reći da dio cijene čini i valutna klauzula, budući da se i kamata plaćala iskazana u CHF vrijednostima te u postotku od visine glavnice u CHF valuti u kunskoj protuvrijednosti. Budući da su to ugovori u kojima je ništetna cijena, ali još i predmet ugovora, a radi se o bitnim sastojcima ugovora o kreditu što je već utvrđeno i u prvoj presudi VTS-a od 13. lipnja 2014. – analogno zauzetim stavovima Vrhovnog suda RH, svi CHF ugovori moraju biti utvrđeni ništetnima, što je potpuno u skladu sa člancima 270., 322., 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog tužitelj sa velikom sigurnošću tvrdi – konvalidacija ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi konverzijom CHF kredita nije nastupila, što je u skladu s revizijama Vrhovnoga suda RH Rev-870/01, Rev-899/06, Rev-1743/11, Rev-556/10 i Rev-1970/11 te su svi CHF ugovori i ništetni, što je u skladu s revizijama Rev-907/02 i Rev-111/96 Vrhovnoga suda RH. Nastavno na naprijed navedeno, predmetni ugovori su ništetni, posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stranka temeljem ništetnog ugovora primila, temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, koji određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Dakle, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 344.200,57 kuna sukladno Izračunu stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo, Lidiju Česnik od dana 04.06.2019.g.

Tužitelj slijedom naprijed navedenog predlaže, ukoliko se tuženik bude protivio priležećem nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo, Lidije Česnik od dana 04.06.2019.g., da sud odredi provođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja iznosa razlike između ugovorenih i stvarno plaćenih mjesečnih anuiteta kredita, kao i na okolnost utvrđenja što je tuženik temeljem ništetnog ugovora o kreditu tužiteljici dao odnosno isplatio, nadalje, koliko je tužitelj tuženiku na ime ništetnog ugovora o kreditu tuženiku platio te da utvrdi razliku preplaćenog iznosa koji je tuženik dužan vratiti tužitelju na ime ništetnog ugovora o kreditu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dan plaćanja svakog obroka, kao i da vještak točno odredi na koji iznos i od kojeg datuma teku zakonske zatezne kamate.

Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj zadržava pravo precizirati postavljeni tužbeni zahtjev u pogledu visine iznosa koji je tuženik dužan platiti- vratiti tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime vraćanja onoga što je tuženik temeljem ništetnoga ugovora primio, a dužan je vratiti tužiteljici. Nastavno na sve naprijed navedeno, vidljivo je da je tuženik mijenjao kamatnu stopu svojevoljno, slijedom čega su se mijenjali i mjesečni iznosi obroka koje je tužitelj morao plaćati.

Naime, temeljem Prijepisa knjigovodstvene kartice od strane tuženika dana 28.05.2019.g. razvidno je da je tuženik sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke promijenio kamatnu stopu, o čemu tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri kao i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate.

Navedenom odredbom tuženiku je omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja kredita, što je tuženik sukladno odlukama o kamatnim stopama redovito činio, pa se tako od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta i to na način: da je dana 31.10.2015.g. kamatna stopa iznosila 5,25% godišnje, dana 30.04.2013.g. kamatna stopa je iznosila 4,75% godišnje, dana 31.10.2010.g. kamatna stopa je iznosila 5,00% godišnje, dana 05.07.2011.g. kamata je iznosila 4,75% godišnje, dana 05.07.2018.g. kamatna stopa je iznosila 5,25% godišnje.Iz navedenih jednostranih povećanja kamatnih stopa od strane tuženika vidljivo je kako je tuženik u vremenskom periodu od ugovaranja pa do zadnjeg povećanja kamatne stope, povećao kamatnu stopu za iznos veći od 40 % čime je tuženik ostvario dodatnu zaradu za 40 % u odnosu na cijenu (kamatnu stopu) kredita koju je tuženik ugovorio s tužiteljem prilikom ugovaranja. Tužitelj ni u kojem slučaju nije mogao predvidjeti prilikom ugovaranja kredita, a niti u bilo kojem drugom trenutku, kako će joj tuženik na prije opisani način povećati cijenu (kamatnu stopu) kredita u ovako kratkom roku od jedne godine za ovako značajan relativan ali i apsolutni iznos.

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđenom presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od dana 13.06.2014.g., i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.04.2015.g., kojima je donesena odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv ukupno sedam banaka u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, u bitnome utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003.g., do 31.12.2008.g., a koje povrede su nastavljene i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke. Nesporna je činjenica da prije zaključenja kao i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, u konkretnom slučaju tužiteljice, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.g., do 06.08.2007.g., i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 07.08.2007.g., pa nadalje, protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Odlučujući povodom revizije izjavljene protiv pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013.g., Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj: Revt-249/14 od 09.04.2015.g., iste potvrdio te dao i svoje tumačenje, navodeći sljedeće:

„Polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su 1-7 tužene banke (među kojima je i ovdje tuženik) sklapale u spornom razdoblju sa potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizni razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, a zbog čega su takve odredbe od strane sudova ocijenjene nerazumljivim, te posljedično tome i nepoštenim….“

Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske je analizirajući ugovore o kreditima utuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, utvrdio da su odredbe kojima se daje pravo banci da donese jednostranu odluku o izmjeni redovne kamatne stope nepoštene, potvrđujući time stajališta nižih sudova o tome da je formulacija odredbe glede promjenjive kamatne stope bila neodređena, čime je korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

Temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502.c. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Članak 296. Zakona o obveznim odnosima propisuje da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a ovo pravilo se ne primjenjuje samo na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

S tim u vezi, ističe se kako je iz predmetnog Ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio sa tuženikom razvidno da isti ne sadrži parametre i metodologiju izračuna kamatne stope, a jednako tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovarati o promjeni kamatne stope, već je ista mijenjana jednostranom odlukom tuženika kako je to prethodno pojašnjeno. Slijedom navedenog postupanja tužitelj je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika. Naime, korisnik kredita, ovdje tužitelj, je s visinom kamatne stope bio upoznat samo na dan sklapanja Ugovora, dok ni u jednom trenutku nije mogao procijeniti kako će se i u kojem smjeru tijekom budućeg kreditnog razdoblja cijena kredita (kamatna stopa) kretati.

Imajući u vidu navedeno, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u Ugovoru o kreditu broj 069-50- 3317991 utvrdi ništetnom odredba čl.2. kojom je ugovorena „ Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ Polazeći od toga da je dio ugovorene odredbe koja omogućava tuženiku da jednostranom odlukom povećava ugovorenu redovnu kamatnu stopu nepošten, pa stoga i ništetan, s učinkom ex tunc, tužitelj je bio u obvezi vraćati kredit tuženiku u onom iznosu kako je ugovoreno ugovorom o kreditu, a prema kojem je ugovorena kamatna stopa od 3,95%, slijedom čega je tužitelj stekao pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog jednostrane promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 33.970,24 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Budući da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991 ništetna, to su bez pravnog učinka i sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita. Sve anuitete od dana zaključenja Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991, tužitelj je uredno i pravovremeno podmirio. Odredbom članka 1. Ugovora o kreditu broj 069-50- 3317991 ugovoreno je da banka korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 124.300,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (07.03.2006.g.), a prema otplatnoj tablici dobivenoj od tuženika početni anuitet iznosio je 629,81 CHF dok je srednji tečaj CHF prema tečajnoj listi HNB iznosio 4,557 kn za jedan švicarski franak. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta na izravnu štetu tužiteljice. U vremenskom periodu od otplate prvog anuiteta pa sve konačno do isplate zadnjeg anuiteta, vrijednost anuiteta porasla je za više od 39% u odnosu na početni anuitet. Navedenu štetu promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF prilikom ugovaranja snosila je isključivo tužiteljica. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Na str. br. 65. odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., tako je navedeno:

- cit. „Kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, ocjenjuje da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.“, te

- cit. „Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga o tome banka nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipskim formuliranim ugovorima koje su banke sastavile same, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nisu prouzročile ni promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope, nego ugovorne odredbe.“.

Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač nije niti na koji način bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u Ugovoru o kreditu broj 069-50-3317991 sklopljenom dana 07.03.2006.g., utvrde ništetnim odredbe o promjeni ugovorene valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora. Obzirom je ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka, tužiteljica smatra da je zbog promjene ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak predmetni kredit preplatila za iznos od najmanje od 85.383,78 kuna, s time da na svaki pojedino utvrđeni iznos potraživanja tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Tužitelj smatra najvažnijim od svega naglasiti kako su svi ugovori o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, pa tako i predmetni, ništetni u cijelosti. Ovo stoga jer u navedenim ugovorima, pa tako i u predmetnom, odredba ugovora o cijeni, nije niti određena niti odrediva. Naime, temeljem već postojeće sudske prakse Vrhovnog suda RH iz 1997.g. i 2003.g. proizlazi kako je ugovor ništetan ako je ništetna odredba ugovora o cijeni. Ovo stoga jer se radi o bitnom sastojku ugovora. Revizijom Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-907/02 utvrđeno je sljedeće: „Nije moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijeni, jer ukoliko je cijena ništetna, onda je ništetan i ugovor.“ Revizijom Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-111/96 utvrđeno je sljedeće: „Način isplate cijene čini bitni sastojak ugovora, pa budući da o tome nije postignuta suglasnost, smatra se da ugovor nije niti sklopljen. Pravne posljedice takvog utvrđenja iste su kao i kod ništetnosti ugovora. Radi se o bitnim sastojcima ugovora po prirodi pravnog posla, ali i zato jer su im to svojstvo dale stranke. Primjenom naprijed navedene sudske prakse na konkretan predmet, nedvojbeno se može utvrditi da su i sve presude iz kolektivne tužbe u slučaju „Franak“ primjenjive u konkretnom slučaju kao što je na konkretan slučaj primjenjiva relevantna praksa europskih sudova jer se istima utvrđuje da su nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (što čini predmet ugovora), kao i o promjenjivoj kamatnoj stopi (što čini cijenu). Naime, dio cijene čini i valutna klauzula, budući se i kamata plaćala iskazana u CHF vrijednostima te u postotku od visine glavnice u CHF prema tečajnoj listi tuženika u kunskoj protuvrijednosti.

Obzirom su to ugovori kojima je ništetna cijena kao i predmet ugovora a radi se o bitnim sastojcima ugovora o kreditu-analogno naprijed navedenim revizijama, svi ugovori s valutnom klauzulom u CHF moraju biti utvrđeni ništetnima.

Presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-6632/17, od dana 14.06.2018.g., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1401/12, od 04.07.2013.g. kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tužena banka, u različitim vremenskim periodima od kojih je najraniji siječanj 2004. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je navedenom odlukom utvrđeno da je između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odredba čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991, koje određuju da je redovna kamatna stopa, tijekom postojanja obveze, promjenjiva, je nepoštena, a time i ništetna, što je utvrđeno stavom izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revt-249/14 od dana 09.04.2015.g. koji je navedeni stav iznio u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 od dana 04.07.2014.g., u predmetu u kojem je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Nadalje je ništetna odredba ugovora kojom se utvrđuje da će tužena banka kamatu obračunavati u CHF, a naplaćivati u kunama po srednjem tečaju HNB važeće na dan plaćanja, jer se radi o bitnim sastojcima spornog ugovora. U obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: “To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.“ Vrhovni sud Republike Hrvatske, obrazlažući nerazumljivost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, naglašava kako je više nego očito da je navedena odredba nerazumljiva jer su ugovori o kreditu tuženih banaka, među kojima je i tuženik, sklapani prema unaprijed pripremljenim obrascima. Vrhovni sud Republike Hrvatske naglašava da je evidentna nerazumljivost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prosječnom potrošaču, a sve razumijevajući da je riječ prije svega o visoko stručnim pojmovima, koji su razumljivi jedino stručnjaku u ekonomskom području, i to isključivo onom koji ima specijalističko znanje u bankarskom sektoru. Vrhovni sud Republike Hrvatske, očitujući se, također, o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naglašava kako je iskustvo i znanje banaka, a onda i tuženika u konkretnom slučaju, u odnosu na znanje i iskustvo potrošača u tom području, nemjerljivo! Iz navedenog je vidljivo kako je unošenje neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope u ugovore o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da je tužiteljica jedino na dan zaključenja ugovora o kreditu znala kolika je visina kamatne stope, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila određena, a niti odrediva. Temeljem odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) citirana presuda u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dakle obvezuje i naslovni sud u ovom postupku. Identičnu odredbu sadrži i čl. 118. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15). Tužitelj slijedom navedenoga smatra da je sporni ugovori koji je sklopio sa tuženikom ništetan, no ukoliko sud, povrh već ranije zauzetih stavova Vrhovnog suda RH smatra prvotnopostavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan, tužitelj postavlja i alternativni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim odredaba spornih ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbe spornih ugovora o valutnoj klauzuli u CHF ništetnima te isplatu preplaćenih iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa na naplatu, pa do konačne isplate.

Stoga zahtijeva:

"I./ Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g. u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao davatelja kredita, i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita ništetni te da nemaju pravnog učinka.

II./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnih ugovora primio, iznos od 344.200,57 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.05.2019.g. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

III./ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanja Ugovora iz točke I. izreke presude, na način da se zemljišnoknjižnom odjelu navedenog suda nalaže provesti brisanje:

-založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR a koja u naravi predstavlja kuću i dvor ukupne površine 282 čm i to u suvlasništvu ĆK, KK, i UK svakoga u 1/3 dijela, za korist tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, (upisanog sa ranijom adresom sjedišta [adresa]), na temelju Ugovora o kreditu od 14.03.2006. OU-58/06-1, javnog bilježnika Branko Ranogajec iz Zagreba, radi osiguranja tražbine u iznosu od 124.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s redovnom kamatom po stopi od 4,50% godišnja, promjenjiva, kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ovog ugovora iznosi 15 % godišnje, promjenjiva te naknade i druge troškove, koja je upisana pod posl.br.Z-1496/06.

IV./Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

Tužitelj postavlja alternativni tužbeni zahtjev za slučaj da sud tijekom dokaznog postupka, unatoč zauzetom stavu Vrhovnog suda RH da kad je ništetan bitan sastojak ugovora, ništetan je ugovor u cijelosti, pa sud utvrdi djelomičnu ništetnost spornih ugovora, tužiteljica moli i predlaže, da sud umjesto prvotnopostavljenog tužbenog zahtjeva, usvoji slijedeću presudu

"I./ Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g., u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44 , posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koje glase: „...Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama…“ -pa stoga navedene odredbe ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

II./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 33.970,24 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.12.2007.g. pa do konačne isplate, i to od 01.12.2007.g. pa do 31.12.2007.g. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 224,15 kn od 01.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 222,95 kn od 01.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 226,91 kn od 01.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 229,09 kn od 01.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 232,86 kn od 01.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 226,36 kn od 01.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 649,59 kn od 01.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 656,89 kn od 01.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 644,97 kn od 01.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 678,37 kn od 01.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 652,35 kn od 01.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 705,36 kn od 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 669,60 kn od 01.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 714,70 kn od 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 721,50 kn od 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 724,49 kn od 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 715,69 kn od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 717,20 kn od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 703,84 kn od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 693,91 kn od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 696,35 kn od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 701,29 kn od 01.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 700,65 kn od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 695,33 kn od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 704,85 kn od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 712,44 kn od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 723,32 kn od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 720,58 kn od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 735,41 kn od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 732,30 kn od 01.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 737,65 kn od 01.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 785,43 kn od 01.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 775,27 kn od 01.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 293,30 kn od 01.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 289,28 kn od 01.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 283,02 kn od 01.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 295,72 kn od 01.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 311,97 kn od 01.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 300,16 kn od 01.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 304,44 kn od 01.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 299,04 kn od 01.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 299,81 kn od 01.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 315,82 kn od 01.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 181,11 kn od 01.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 191,26 kn od 01.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 185,89 kn od 01.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 179,97 kn od 01.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 179,29 kn od 01.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 178,73 kn od 01.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 181,34 kn od 01.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 183,71 kn od 01.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 183,40 kn od 01.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 183,59 kn od 01.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 181,82 kn od 01.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 182,74 kn od 01.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 183,37 kn od 01.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 182,04 kn od 01.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 182,18 kn od 01.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 181,11 kn od 01.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 178,89 kn od 01.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 180,96 kn od 01.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 181,88 kn od 01.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 180,99 kn od 01.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 178,99 kn od 01.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 176,50 kn od 01.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 179,87 kn od 01.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 179,99 kn od 01.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 178,50 kn od 01.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 174,07 kn od 01.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 173,78 kn od 01.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 174,70 kn od 01.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 176,18 kn od 01.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 178,31 kn od 01.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 176,99 kn od 01.01.2014.g. do isplate

- na iznos od 88,76 kn od 01.02.2014.g. do isplate

- na iznos od 87,74 kn od 01.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 86,94 kn od 01.04.2014.g. do isplate

- na iznos od 84,96 kn od 01.05.2014.g. do isplate

- na iznos od 83,97 kn od 01.06.2014.g. do isplate

- na iznos od 81,23 kn od 01.07.2014.g. do isplate

- na iznos od 80,38 kn od 01.08.2014.g. do isplate

- na iznos od 79,39 kn od 01.09.2014.g. do isplate

- na iznos od 77,62 kn od 01.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 76,47 kn od 01.11.2014.g. do isplate

- na iznos od 75,14 kn od 01.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 42,36 kn od 01.01.2015.g. do isplate

- na iznos od 71,82 kn od 01.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 70,16 kn od 01.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 68,44 kn od 01.04.2015.g. do isplate

- na iznos od 66,71 kn od 01.05.2015.g. do isplate

- na iznos od 64,99 kn od 01.06.2015.g. do isplate

- na iznos od 63,20 kn od 01.07.2015.g. do isplate

- na iznos od 61,41 kn od 01.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 59,68 kn od 01.09.2015.g. do isplate

- na iznos od 57,83 kn od 01.10.2015.g. do isplate

- na iznos od 28,00 kn od 01.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 31,09 kn od 01.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 34,17 kn od 01.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 37,26 kn od 01.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 40,27 kn od 01.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 43,20 kn od 01.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 46,06 kn od 01.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 49,05 kn od 01.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 50,49 kn od 01.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 53,26 kn od 01.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 57,75 kn od 01.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 62,33 kn od 01.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 63,37 kn od 01.11.2016.g. do isplate

- na iznos od 66,14 kn od 01.12.2016.g. do isplate

- na iznos od 68,91 kn od 01.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 73,73 kn od 01.02.2017.g. do isplate

- na iznos od 76,51 kn od 01.03.2017.g. do isplate

- na iznos od 77,08 kn od 01.04.2017.g. do isplate

- na iznos od 82,05 kn od 01.05.2017.g. do isplate

- na iznos od 82,39 kn od 01.06.2017.g. do isplate

- na iznos od 85,01 kn od 01.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 87,63 kn od 01.08.2017.g. do isplate

- na iznos od 90,17 kn od 01.09.2017.g. do isplate

- na iznos od 92,71 kn od 01.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 95,25 kn od 01.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 97,71 kn od 01.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 100,18 kn od 01.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 102,56 kn od 01.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 105,03 kn od 01.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 107,41 kn od 01.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 109,72 kn od 01.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 112,03 kn od 01.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 114,34 kn od 01.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 116,65 kn od 01.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 118,89 kn od 01.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 121,12 kn od 01.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 193,72 kn od 01.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 154,10 kn od 01.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 127,59 kn od 01.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 129,67 kn od 01.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 11,64 kn od 01.03.2019.g. do isplate

- na iznos od 13,00 kn od 01.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 15,39 kn od 01.05.2019.g. do isplate

III./ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g., u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 85.383,78 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.02.2008.g., pa do konačne isplate, i to od 01.02.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 46,79 kn od 01.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 76,15 kn od 01.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 126,47 kn od 01.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 50,85 kn od 01.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 333,10 kn od 01.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 373,82 kn od 01.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 314,05 kn od 01.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 317,01 kn od 01.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 352,44 kn od 01.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 620,82 kn od 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 441,02 kn od 01.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 669,58 kn od 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 704,70 kn od 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 720,58 kn od 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 676,84 kn od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 685,19 kn od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 618,28 kn od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 569,02 kn od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 582,13 kn od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 608,09 kn od 01.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 605,83 kn od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 579,58 kn od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 628,84 kn od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 668,33 kn od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 724,61 kn od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 711,63 kn od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 787,86 kn od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 773,40 kn od 01.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 831,55 kn od 01.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.047,64 kn od 01.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 996,29 kn od 01.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 782,43 kn od 01.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 734,64 kn od 01.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 657,64 kn od 01.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 819,64 kn od 01.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.030,64 kn od 01.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 878,64 kn od 01.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 932,64 kn od 01.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 866,60 kn od 01.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 879,64 kn od 01.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.158,04 kn od 01.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.083,64 kn od 01.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.311,64 kn od 01.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.194,92 kn od 01.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.066,64 kn od 01.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.052,61 kn od 01.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.054,64 kn od 01.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.091,46 kn od 01.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.157,63 kn od 01.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.164,64 kn od 01.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.127,14 kn od 01.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.152,64 kn od 01.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.169,14 kn od 01.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.141,64 kn od 01.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.148,64 kn od 01.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.125,79 kn od 01.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.081,79 kn od 01.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.130,64 kn od 01.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.154,64 kn od 01.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.136,64 kn od 01.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.643,64 kn od 01.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.123,29 kn od 01.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.131,64 kn od 01.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.100,64 kn od 01.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.001,64 kn od 01.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.000,64 kn od 01.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.023,14 kn od 01.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.059,84 kn od 01.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.115,64 kn od 01.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.055,64 kn od 01.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.140,15 kn od 01.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.055,64 kn od 01.01.2014.g. do isplate

- na iznos od 957,60 kn od 01.02.2014.g. do isplate

- na iznos od 933,84 kn od 01.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 912,60 kn od 01.04.2014.g. do isplate

- na iznos od 883,60 kn od 01.05.2014.g. do isplate

- na iznos od 874,82 kn od 01.06.2014.g. do isplate

- na iznos od 879,47 kn od 01.07.2014.g. do isplate

- na iznos od 911,60 kn od 01.08.2014.g. do isplate

- na iznos od 936,60 kn od 01.09.2014.g. do isplate

- na iznos od 932,60 kn od 01.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 954,60 kn od 01.11.2014.g. do isplate

- na iznos od 969,60 kn od 01.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 942,60 kn od 01.01.2015.g. do isplate

- na iznos od 992,80 kn od 01.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 973,35 kn od 01.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 974,60 kn od 01.04.2015.g. do isplate

- na iznos od 974,60 kn od 01.05.2015.g. do isplate

- na iznos od 969,36 kn od 01.06.2015.g. do isplate

- na iznos od 974,60 kn od 01.07.2015.g. do isplate

- na iznos od 969,36 kn od 01.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 969,36 kn od 01.09.2015.g. do isplate

- na iznos od 969,36 kn od 01.10.2015.g. do isplate

- na iznos od 38,53 kn od 01.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 38,53 kn od 01.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 38,53 kn od 01.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 38,53 kn od 01.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 38,53 kn od 01.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 38,53 kn od 01.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 26,77 kn od 01.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 130,87 kn od 01.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.11.2016.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.12.2016.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 130,87 kn od 01.02.2017.g. do isplate

- na iznos od 130,87 kn od 01.03.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.04.2017.g. do isplate

- na iznos od 130,87 kn od 01.05.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.06.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.08.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.09.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 2.030,87 kn od 01.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 830,87 kn od 01.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 30,87 kn od 01.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 130,87 kn od 01.03.2019.g. do isplate

IV./Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

Zatim podneskom od 27. rujna 2025. godine zahtijeva:

"I./. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g. u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao davatelja kredita, i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita ništetan te da nema pravnog učinka.

II./Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos od 157.650,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.08.2025.g. pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

III./Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.", a podredno:

"I./ Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 069-50-3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g., u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44 , posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koja glasi: „...Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…“ -pa stoga navedena odredba ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

II./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 2.870,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.12.2007.g., pa do konačne isplate, i to od 01.12.2007.g. pa do 31.12.2007.g. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kako slijedi:

- na iznos od 21,17 EUR od 01.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 21,07 EUR od 01.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 21,45 EUR od 01.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 21,66 EUR od 01.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 22,02 EUR od 01.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 21,48 EUR od 01.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 62,70 EUR od 01.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 63,47 EUR od 01.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 62,33 EUR od 01.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 62,39 EUR od 01.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 63,06 EUR od 01.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 68,20 EUR od 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 64,76 EUR od 01.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 69,13 EUR od 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,80 EUR od 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 70,11 EUR od 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,27 EUR od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,43 EUR od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 68,15 EUR od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,21 EUR od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,46 EUR od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,96 EUR od 01.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,91 EUR od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 67,41 EUR od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 68,35 EUR od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 69,11 EUR od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 70,18 EUR od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 69,94 EUR od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 71,39 EUR od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 71,12 EUR od 01.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 71,66 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 76,32 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 75,36 EUR od 07.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 29,41 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 29,03 EUR od 07.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 28,42 EUR od 06.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 29,71 EUR od 04.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 31,36 EUR od 06.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,19 EUR od 05.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,60 EUR od 05.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,08 EUR od 07.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,17 EUR od 06.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 32,38 EUR od 04.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,10 EUR od 06.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 20,18 EUR od 09.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,63 EUR od 06.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,02 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 18,96 EUR od 05.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 18,91 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,20 EUR od 06.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,45 EUR od 05.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,49 EUR od 07.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 06.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,43 EUR od 06.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,51 EUR od 07.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,37 EUR od 08.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,41 EUR od 04.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 09.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,09 EUR od 06.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,32 EUR od 08.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,43 EUR od 06.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 19,35 EUR od 05.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,91 EUR od 08.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,29 EUR od 09.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,32 EUR od 09.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,17 EUR od 04.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,72 EUR od 08.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,70 EUR od 06.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 18,82 EUR od 02.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,00 EUR od 11.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,25 EUR od 08.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,12 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,21 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 08.02.2014.g do isplate

III./ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 069-50- 3317991, sklopljen dana 07.03.2006.g., u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Branko Ranogajec iz Zagreba, Zajčeva 44, posl.br. OU-58/06-1, dana 14.03.2006.g a koji je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 7.675,41 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.11.2008.g., pa do konačne isplate, i to od 01.08.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kako slijedi:

-na iznos od 14,14 EUR od 01.11.2008.g. do isplate

-na iznos od 19,68 EUR od 01.01.2009.g. do isplate

-na iznos od 23,67 EUR od 01.02.2009.g. do isplate

-na iznos od 25,48 EUR od 01.03.2009.g. do isplate

-na iznos od 20,51 EUR od 01.04.2009.g. do isplate

-na iznos od 21,46 EUR od 01.05.2009.g. do isplate

-na iznos od 13,85 EUR od 01.06.2009.g. do isplate

-na iznos od 8,26 EUR od 01.07.2009.g. do isplate

-na iznos od 9,75 EUR od 01.08.2009.g. do isplate

-na iznos od 12,70 EUR od 01.09.2009.g. do isplate

-na iznos od 12,44 EUR od 01.10.2009.g. do isplate

-na iznos od 9,46 EUR od 01.11.2009.g. do isplate

-na iznos od 15,05 EUR od 01.12.2009.g. do isplate

-na iznos od 19,54 EUR od 01.01.2010.g. do isplate

-na iznos od 25,92 EUR od 01.02.2010.g. do isplate

-na iznos od 24,46 EUR od 01.03.2010.g. do isplate

-na iznos od 33,12 EUR od 01.04.2010.g. do isplate

-na iznos od 31,48 EUR od 01.05.2010.g. do isplate

-na iznos od 34,68 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

-na iznos od 62,39 EUR od 06.07.2010.g. do isplate

-na iznos od 56,69 EUR od 07.08.2010.g. do isplate

-na iznos od 74,12 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

-na iznos od 68,10 EUR od 07.10.2010.g. do isplate

-na iznos od 58,41 EUR od 06.11.2010.g. do isplate

-na iznos od 78,85 EUR od 04.12.2010.g. do isplate

-na iznos od 104,85 EUR od 06.01.2011.g. do isplate

-na iznos od 86,44 EUR od 05.02.2011.g. do isplate

-na iznos od 92,89 EUR od 05.03.2011.g. do isplate

-na iznos od 84,68 EUR od 07.04.2011.g. do isplate

-na iznos od 86,16 EUR od 06.05.2011.g. do isplate

-na iznos od 121,01 EUR od 04.06.2011.g. do isplate

-na iznos od 124,41 EUR od 06.07.2011.g. do isplate

-na iznos od 153,53 EUR od 09.08.2011.g. do isplate

-na iznos od 138,57 EUR od 06.09.2011.g. do isplate

-na iznos od 122,20 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

-na iznos od 120,44 EUR od 05.11.2011.g. do isplate

-na iznos od 119,18 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

-na iznos od 126,99 EUR od 06.01.2012.g. do isplate

-na iznos od 133,80 EUR od 05.02.2012.g. do isplate

-na iznos od 134,71 EUR od 07.03.2012.g. do isplate

-na iznos od 130,00 EUR od 06.04.2012.g. do isplate

-na iznos od 133,18 EUR od 06.05.2012.g. do isplate

-na iznos od 135,35 EUR od 07.06.2012.g. do isplate

-na iznos od 131,69 EUR od 07.07.2012.g. do isplate

-na iznos od 132,66 EUR od 04.08.2012.g. do isplate

-na iznos od 129,91 EUR od 09.09.2012.g. do isplate

-na iznos od 123,98 EUR od 06.10.2012.g. do isplate

-na iznos od 130,30 EUR od 08.11.2012.g. do isplate

-na iznos od 133,34 EUR od 06.12.2012.g. do isplate

-na iznos od 131,21 EUR od 05.01.2013.g. do isplate

-na iznos od 119,28 EUR od 08.02.2013.g. do isplate

-na iznos od 129,42 EUR od 09.03.2013.g. do isplate

-na iznos od 130,30 EUR od 09.04.2013.g. do isplate

-na iznos od 126,33 EUR od 04.05.2013.g. do isplate

-na iznos od 113,98 EUR od 08.06.2013.g. do isplate

-na iznos od 113,67 EUR od 06.07.2013.g. do isplate

-na iznos od 116,70 EUR od 02.08.2013.g. do isplate

-na iznos od 121,56 EUR od 11.09.2013.g. do isplate

-na iznos od 128,30 EUR od 08.11.2013.g. do isplate

-na iznos od 124,82 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

-na iznos od 127,29 EUR od 06.12.2013.g. do isplate

-na iznos od 130,07 EUR od 08.02.2014.g. do isplate

-na iznos od 118,29 EUR od 06.03.2014.g. do isplate

-na iznos od 121,58 EUR od 06.03.2014.g. do isplate

-na iznos od 120,51 EUR od 06.04.2014.g. do isplate

-na iznos od 116,86 EUR od 07.05.2014.g. do isplate

-na iznos od 115,70 EUR od 07.06.2014.g. do isplate

-na iznos od 116,22 EUR od 08.07.2014.g. do isplate

-na iznos od 120,36 EUR od 07.08.2014.g. do isplate

-na iznos od 123,84 EUR od 09.09.2014.g. do isplate

-na iznos od 123,12 EUR od 08.10.2014.g. do isplate

-na iznos od 126,12 EUR od 07.11.2014.g. do isplate

-na iznos od 128,17 EUR od 09.12.2014.g. do isplate

-na iznos od 126,96 EUR od 07.02.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.02.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 10.03.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 09.04.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.05.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.07.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 07.07.2015.g. do isplate

-na iznos od 128,61 EUR od 08.09.2015.g. do isplate

IV./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, isplati iznos od 6.130,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.10.2015.g. pa do isplate, i to od dana 01.10.2015.g. pa do dana 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatna stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

V./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.954,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.10.2015.g. pa do isplate, i to od dana 01.10.2015.g. pa do dana 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatna stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

VI./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, na ime ulazne naknade za obradu kredita isplati iznos od 358,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23.03.2006.g. pa do isplate, i to od dana 23.03.2006.g. pa do 31.12.2007.g. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, isplati iznos od 3,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17.06.2010.g. pa do isplate, i to od dana 17.06.2010.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a, te se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, u roku od 15 dana, isplati iznos od 132,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30.12.2022.g. pa do isplate, i to od dana 30.12.2022.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

VII./Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 9. rujna 2019. godine prvenstveno smatra da su eventualno kumulirani zahtjevi protivni odredbama čl. 186 i čl. 187. Zakona o parničnom postupku, poriče osnovanost tužbenog zahtjeva pozivajući se na odredbu čl. 19.c st. 1. toč. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) te razmatra posljedice konverzije budući je ista provedena pa su navodno ništetne ugovorne odredbe izmijenjene prisilnim propisom i voljom stranaka i to retroaktivno što isto vrijedi i za ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev, a zatim podneskom od 12. prosinca 2019. smatra da su u postupku kolektivne zaštite potrošača pravna zaštita pruža na općenitoj razini te tužitelj mora dokazati nepoštenost i posljedičnu ništetnost konkretnih ugovornih odredaba sukladno odredbama čl. 96, st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača, smatra da je ugovorna odredba u valutnoj klauzuli u CHF jasna, uočljiva i razumljiva te je tužitelj bio informiran o svim rizicima ovakvog ugovora i o tim odredbama se pojedinačno pregovaralo, zbog čega nema neravnoteže u pravnima i obvezama stranaka na tužiteljevu štetu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, promjenjiva kamatna stopa jest ugovorena, ali već nakon manje od 8 godina je bitno snižena te je i ova ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te je bio upoznat s njom, a svaka promjena te stope je posljedica samo objektivnih tržišnih okolnosti te dalje opisuje iste, prigovara visini tužbenog zahtjeva i prigovara zastari te ističe prigovore radi prebijanja u podnesku od 18. veljače 2020. na 190.426,15 kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. u slučaju da bude prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u podnesku od 9. rujna 2020. opet prigovara radi prebijanja za 581.183,30 kn s zateznim kamatama od 22. ožujka 2006. sve do isplate, ako bi bio prihvaćen tužbeni zahtjev, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tužitelj u podnesku od 27. veljače 2025. se protivi prigovoru radi prebijanja u cijelosti jer banka nema tražbinu prema tužitelju te ih predlaže odbiti.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kreditu od 7. ožujka 2026., otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, tužiteljev dopis od 15. siječnja 2016. s otplatnim planom kredita, valutnom klauzulom u CHF i u euru, i pregledom izvršenih uplata, izjavu o prihvatu izračuna konverzije od 8. prosinca 2015., dodatak ugovoru o kreditu od 28. siječnja 2016., tuženikov dopis bez nadnevka o provedenoj konverziji s otplatnim planom, brojne odluke koje su stranke priložile nisu posebno ocjenjivane ni navođene kao neodlučne, zahtjev za kredit, tuženikovu ponudu stambenih kredita i promotivne letke s pregledom kretanja tržišnih parametara, stručni članci koje prilaže tuženik nisu posebice ocjenjivani jer ne predstavljaju dokaz u postupku tj. ispravu, uvid u izvještaj ovlaštenog revizora - nadopuna od 13. siječnja 2016., preslušao tužitelja, svjedok EK nije preslušana jer je tuženik odustao od tog prijedloga na ročištu 17. veljače 2025., odredio računovodstveno vještačenje, nije posebice ocjenjivan nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Česnik od 4. lipnja 2019., jer sud određuje vještačenje, a tuženik se nije suglasio da isti nalaz bude ocijenjen kao dokaz u ovom postupku, te nije preslušan svjedok NK - javni bilježnik primjenom stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-321/2023-2 od 31. siječnja 2023., i Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a k tomu je isti svjedok pravnik po naobrazbi te ne mora i nema stručnog znanja za objašnjavanja strankama kod potvrde ugovora o kreditu o značenju i rizicima valutne klauzule u CHF i parametrima za određivanje promjenjive kamatne stope.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a podredni je osnovan djelomice, prigovori radi prebijanja nisu osnovani.

6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 7. ožujka 2006. godine na 124.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja, uz redovnu kamatnu stopu od 4,50% godišnjom promjenjivom i u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženikovim uz naknadu od 0,50% od iznosa kredita, jednokratno i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita s rokom otplate od 360 mjeseci i namjenom - stambeni kredit, a otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom na dan dospjelosti, a osiguranje naplate je ugovoreno osnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu založnog dužnika MK i ĆK, te su parnične stranke 28. siječnja 2016. sklopile dodatak tom ugovoru sukladno kojem je početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u eurima izračunata po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita 79.046,11 eura, a preostala neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. prije provedbe konverzije jest 92.921,99 eura u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan dospjelosti, ukupno utvrđen iznos anuiteta prema otplatnom planu u eurima do tog dana iznosi 57.350,36 eura, a ukupno uplaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u eurima do tog dana iznosi 54.395,82 eura te je tuženikova tražbina temeljem konverzije 2.954,54 eura, i preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutom klauzulom u eurima nakon provedbe konverzije na taj dan iznosila bi 67.971,23 eura u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan dospjelosti, te je utvrđena razlika između izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice prije konverzije i izračunom utvrđene preostale glavnice nakon konverzije 24.950,76 eura koja novčana obveza tužiteljeva prema tuženiku u toj visini prestaje, a tužitelj duguje tuženiku na ime preostale neotplaćene glavnice tog dana 67.971,23 eura, što je utvrđeno u navedene isprave.

7. Kako je tužitelj podneskom od 27. rujna 2025. godine preinačio tužbu i dio podrednoga zahtjeva povećanjem, a tuženik se je tomu protivio podneskom od 8. listopada 2025. godine, sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-13/17). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja , koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret (ESLJP, zahtjev br. 14692/18). To isto vrijedi i za novoutužene svote razlike glavnice, naknade za obradbu kredita i tzv. manjka utvrđenog konverzijom, budući sud ocjenjuje da je to pottrebno za potpuno uređivanje odnosa među strankama.

8. Glede tužbenog zahtjeva, tužitelj ga zapravo zasniva na primjeni odredbe čl.296.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).

9. No ovdje je sud vezan pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku poslovni broj Rev-2221/18-11 i Revt-249/14-2 u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača započetom na Trgovačkom sudu u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 te o kojoj presudi je odlučivao Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudama poslovni broj Pž-7129/13-4 i Pž-6632/17-10 primjenom odredbe čl.502 C Zakona o parničnom postupku te je tuženikov prigovor u tom dijelu neosnovan.

10. Na osnovi odredbe čl.1021. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o kreditu se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, uza neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Prema stajalištu ovog suda pobuda za sklapanje ugovora o kreditu na tužiteljevoj strani jest dobivanje određene novčane svote a na tuženikovoj strani jest dobivanje naknade za korištenje tog novca tj. kamate budući je na osnovi ove zakonske odredbe ugovor o kreditu naplatan pravni posao te u odnosu na utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora treba reći da je tužitelj dobio na raspolaganje ugovorenu svotu, a tuženik dobiva otplatom glavnicu i kamate te se sukladno odredbi čl.9. Zakona o obveznim odnosima je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, što je i učinjeno s obje ugovorne strane do prijevremene otplate kredita. Uz to i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/17-10 izražava stajalište da primjenom odredaba čl.1021. Zakona o obveznim odnosima bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenoga novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata te eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa s obzirom da to nisu bitni elementu ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih ne povlači ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Također i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a pozivom na presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. te primjenom čl.6.st.1. Direktive 93/13/EEZ navodi da se želi ponovno uspostaviti ravnoteža između stranaka odnosno trgovca i potrošača a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe. Neovisno o tomu što se ova presuda Suda Europske unije odnosi na zakonsku konverziju, bitno je njeno tumačenje navedenog čl.6. st.1. navedene Direktive, tj. da unatoč nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF- u ugovor obvezuje nadalje parnične stranke do otplate, ako je u stanju nastaviti važiti i bez ovih nepoštenih odredaba, što je ovdje slučaj, jer je ugovor ispunjen u cijelosti s obje strane. Ovaj sud ocjenjuje da predmetni ugovor o kreditu može važiti i bez ovih nepoštenih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF-u i promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštenost tj. ništetnost kojih će biti obrazložena potonje glede podrednoga zahtjeva, jer je ugovor ispunjen od strane obje ugovorne strane i upravo utvrđenje ništetnosti takvih nepoštenih ugovornih odredaba moguće je uspostaviti ravnotežu između parničnih stranaka tako što će zbog utvrđenih ništetnosti navedenih ugovornih odredaba posljedica te ništetnosti biti vraćanje onoga što je stečeno bez osnove s tuženikove strane i tako će ugovorne strane biti dovedene u jednak položaj. Konačno, odredba čl.296. Zakona o obveznim odnosima odnosi se na ništetnost pojedinačnih odredaba a ne svih općih uvjeta ugovora te sama po sebi ne može biti osnova za ništetnost cijeloga ugovora o kreditu.

11. Slijedom toga je sud odbio tužbeni zahtjev, jer ugovor može opstati unatoč ništetnosti pojedinih odredaba, posebice o valutnoj klauzuli u CHF- u i promjenjivoj kamatnoj stopi, što će biti obrazloženo nastavno.

12. Sada je pitanje osnovanosti podrednoga zahtjeva.

13. Glede promjenjive kamatne stope, ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

15. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

16. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

17. Na osnovi takvih ugovornih odredaba i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, makar povremeno, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spada i tužitelj po zanimanju- voditelj službe unaprjeđenja prodaje.

18. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.

19. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.269. st.1. i 2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.

20. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba iz čl. 2. utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit radi izgradnje kuće. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

21. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je i ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula iz čl. 1. i 7. ugovora ništetna, a u oba slučaja ugovori o kreditu mogu opstati bez ovih ugovornih odredaba, kako je obrazloženo i za promjenjivu kamatnu stopu pa je slijedom toga i tužiteljev iskaz u tom dijelu prihvaćen zbog prethodno obrazloženih razloga tj. s obzirom na njegovo zanimanje pa tako nije ni mogao znati što znači CHF kao valuta utočišta niti predvidjeti posljedice takvog ugovora te kako je ugovor sastavio neprijeporno sam tuženik to je primjenom odredbe čl.319. st.2. i čl.320. st.1. Zakona o obveznim odnosima ugovor tumačen sukladno tomu da se razumijeva ovaj ugovor kako to odgovara navedenim načelima ugovorenog prava i u korist tuženikovu.

22. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

23. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu te s obzirom na njegovo zanimanje i tuženikovo nastupanje kod pregovora o sklapanju ovog ugovora kako iskazuje ocjenjuje da nije znao niti mogao znati ništa potonje o ovima bitnim činjenicama niti ih je mogao razumjeti.

24. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF- a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute, kao i razlika zbog prijevremene otplate primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na prijevremenu otplatu prijevremenog tečaja na dan isplate kredita i primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu a prijevremenu otplatu prama početnom otplatnom planu te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

25. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 28. kolovoza 2025. godine je utvrđeno da je ta razlika za promjenjivu kamatnu stopu 2.870,67 eura kao u točki 1. mišljenja, a za razliku u valuti je 7.675,41 euro kao u točki 2. mišljenja, razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu tuženikovom primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu za anuitete za koje je utvrđen manje plaćeni iznos jest -1.031,02 eura, kao u točki 3. mišljenja, razlika u iznosu anuiteta primjenom srednjeg tečaja tuženikovog u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za koje je utvrđen manje plaćen iznos jest -398,65 eura, kao u točki 4. mišljenja, razlika glavnice je 6.130,88 eura te je prema dodatku ugovoru o kreditu utvrđen manjak 30. rujna 2015. od - 295,54 eura kao u točki 5. mišljenja, zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja obračunate do 30. rujna 2015. iznose 4.408,61 eura kao u točku 6. mišljenja, naknada prilikom sklapanja ugovora je plaćena 22. ožujka 2006. u svoti od 385,68 eura, a prama knjigovodstvenoj kartici su naplaćeni i troškovi od 3,98 eura 16. lipnja 2010. godine, te 132,72 eura 29. prosinca 2022. godine kao u točki 8. mišljenja, čemu prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 8. listopada 20205., a vještak otklanja na ročištu 12. ožujka 2026. godine navodeći da je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te navodi da je prilikom izračuna razlike preostale glavnice na dan 30. rujna 2015. godine pod točkom 5. nalaza prilikom utvrđivanja preostale glavnice u CHF i novoutvrđene glavnice u eurima uzeo u obzir i razliku glavnice u kunama po tuženikovu obračunu od 190.426,14 kn te je nakon uzimanja u obzir navedenog iznosa izračunata razlika preostale glavnice od 6.130,88 eura, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i obrazložen, zasnovan na mjerodavnim ispravama u spisu te je neosnovan tuženikov prigovor budući je vještak uzeo u obzir i ovu navedenu svotu kojoj je tuženik prigovarao.

26. Sada je prijeporno pitanje zastare za ovaj novčani dio podrednoga zahtjeva, tj. isplate za razliku nastalu zbog ništenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u.

27. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništavost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 11. lipnja 2019. godine.

28. Također je neosnovan prigovor zastare za ovaj dio povećanog tužbeni zahtjev naveden u tuženikovu podnesku od 8. listopada 2025. godine .Naime, budući je tužba podnesena tijekom zastarnog roka kako je obrazloženo prethodno, to se primjenom odredbe čl. 241.Zakona o obveznim odnosima prekida zastara, a primjenom odredbe čl. 245, st 1. i 3. istog Zakona počinje teći iznovice od dana kada je spor okončan, a to još nije, već će biti učinjeno kada ova presuda postane pravomoćna te tužitelj ima pravo raspolagati tužbenim zahtjevom tijekom postupka, a suprotno bi bilo protivno čl. 6. navedene Konvencije

29. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o namjenskom kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.

30. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.

31. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao na tuženikov poziv, a nije imao izbora zbog povećane mjesečne otplate. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

32. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.

33. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:

- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

34. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je uzeo u obzir i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i Rev- 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.

35. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19, prema stajalištu ovog suda tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine u smislu da tužitelj nema pravnu osnovu iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

36. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u postupku konverzije, a nije ni dokazao da se sporazumio s tužiteljem o načinu korištenja iznosa koji je uplatio temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi, prihvaćajući tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu.

37. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („zatvaranje mjesečnih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova Ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.

38. To isto vrijedi i za promjenjivu kamatnu stopu.

39. Na osnovi odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač s obzirom na njegovo zanimanje - voditelj odjela unaprjeđenja prodaje te namjenu kredita tj. kupnju nekretnine za stanovanje za osobne potreba,što odgovara namjeni kredita - stambeni, a činjenica što je kao osiguranje kredita njegova supruga dopustila uknjižbu zaloga na naslijeđenoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne utječe na njegovo svojstvo potrošača, prihvaćajući njegov iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv da je to bila jedina nekretnina koju su mogli založiti kako bi ostvario kredit, dočim tuženik ne dokazuje suprotno, premda je dokazni teret na njemu.

40. Sud je odbio podredni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva isplatu razlike glavnice od 6.130,88 eur u točki IV.

41. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice . U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Nadalje sud ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

42. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, a ostali prigovori nisu obrazlagani kao nepotrebni.

43. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

44. Samim tim, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF-u.

45. U odnosu na točku V. podrednog zahtjeva tj tzv. manjak od 2.954,54 eura, sud ga je ocijenio neosnovanim te odbio, jer se isto obrazloženje kao za razliku glavnice odnosi i na ovaj dio tužbenog zahtjeva na ime utvrđenog manjka u uplatama do konverzije, a k tomu tužitelj nije dokazao da je ovaj manjak nastao samo zbog ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i koliko ili i zbog manjih uplata tužiteljevih i koliko.

46. Glede ništenosti ugovorne odredbe čl. 3. ugovora o kreditu o kojim je ugovorena tzv. ulazna naknada od 0,50 posto od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020. godine jest da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl.49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo a presudom Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-229/19 i C- 289/19 je utvrđeno da odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da odredba sadržana u aleatornom ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga i potrošača, kao što se to ugovori o leasingu dionica, mora smatrati nepoštenom ako se s obzirom na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir datum njegova sklapanja tom odredbom može tijekom njegova ispunjavanja prouzročiti znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, i to čak i u slučaju ako bi ta neravnoteža nastupila samo ako bi se ostvarile određene okolnosti ili ako bi navedena odredba u drugim okolnostima mogla čak koristiti potrošaču te u tim okolnostima je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li odredba kojom se unaprijed utvrđuje prednost koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga ostvaruje u slučaju prijevremenog raskida ugovora o kreditu mogla prouzročiti takvu neravnotežu od trenutka sklapanja navedenog ugovora, uzimajući u obzir okolnosti sklapanja ugovora, kao i da odredbe ove Direktive treba tumačiti na način da se prodavatelj robe ili pružatelj usluga, koji je kao prodavatelj potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koju je nacionalni sud, kada se ugovor može održati na snazi bez te ugovorne odredbe proglasio nepoštenom i posljedično ništetnom ne može pozivati na zakonsku naknadu štete predviđenu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava koja bi bila primjenjiva da ne postoji navedena ugovorna odredba. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-323/22 od 13. srpnja 2023. godine.

47. Po ocjeni ovoga suda isto stajalište vrijedi i za ugovornu odredbu o naknadi za sklapanje kredita, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv da s njim tuženik nije pregovarao o ovoj naknadi već je dobio unaprijed pripremljen ugovor s tuženikove strane, uzevši u obzir njegovo zanimanje u vrijeme sklapanja ugovora te je tako utvrđeno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor , što i nije prijeporno te se o njemu nije pregovaralo posebice o ovima ugovornim odredbama naknadama te tužitelju te odredbe nisu bile ni protumačene.

48. Odredbom čl.6. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) je propisano da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Čl.10. st.3. istog Zakona je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan se suzdržati od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika , u ostvarivanju svog prava.

49. U odnosu na čl. 3. ugovora o kreditu tj. o naknadi za sklapanje samog ugovora, sud ocjenjuje da je i ova ugovorna odredba ništetna, kao prethodno pitanje, budući se o njoj nije pregovaralo te je suprotna navedenim načelima obveznoga prava, zbog čega tužitelj nije ni mogao utjecati na sadržaj ove ugovorne odredbe niti njenu visinu, sve prihvaćajući njegov iskaz kao životan i uvjerljiv zbog prethodno obrazloženih razloga, a to primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05-155/23) pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena naknada nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

50. Prigovor zastare u odnosu na ovu naknadu nije osnovan primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine. Naime, kako je ova odredba utvrđena ništetnom kao prethodno pitanje po odredbi čl. 12, st. 1. Zakona o parničnom postupku, sukladno odredbi čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima to primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona je tuženik dužan vratiti isto što je naplatio na ime tih naknada. Stoga se na ovo vraćanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl.225. st.1. Zakona o obveznim odnosima te počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

51. Stoga je prihvaćen ovaj dio podrednog zahtjeva iz točke VI.

52. U odnosu na svote od 3,98 eura i 132,72 eura iz točke VI. podrednog zahtjeva, isti se odnose na troškove kredita od 16. lipnja 2010. godine i 29. prosinca 2022. godine. Po ocjeni ovog suda, isto što je obrazloženo o tzv. ulaznoj naknadi za obradu kredita o osnovanosti i zastari bi se odnosilo i na ovaj dio podrednog zahtjeva. No, tužiteljevim iskazom i ispravama u spisu nije dokazano kakvi su to troškovi i na što se odnose, tim više što to nije navedeno ni u samom ugovoru o kreditu, je li o njima pregovarano, je li tuženik upoznao i objasnio tužitelju te troškove, je li tužitelj mogao utjecati na to da se ti troškovi umanje ili izostave te je li to u konačnici uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na njegovu štetu, a sama činjenica što su ti troškovi navedeni u knjigovodstvenoj kartici tih nadnevaka tj. to što ih je platio ne daje mu pravo na povrat možebitno stečenog bez osnove pa je taj dio zahtjeva odbijen.( Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.godine).

53. Stoga je prihvaćen dio zahtjeva iz točke VI za 385,68 eur, a odbijen za 3,98 eura i 132,70 eura.

54. Dakle, sud je prihvatio točku I. podrednog zahtjeva u cijelosti, a odbio je točke IV. i V. istoga, također u cijelosti, dočim je dio zahtjeva iz točke VI. prihvatio djelomice, a djelomice odbio.

55. U odnosu na točke II. i III. podrednog zahtjeva, sud je prihvatio isti za utvrđenje ništenosti valutne klauzule u CHF-u, a u odnosu na novčane svote u tom dijelu zahtjeva je točno kako je na ime razlike zbog ništenosti promjenjive kamatne stope tužitelj u tužbi zahtijevao 4.508,63 eura, a u podnesku od 27. rujna 2025. godine 2.870,67 eura tj smanjio ga je za 1.638,96 eura, dočim je za razliku nastalu ništetnošću valutne klauzule u CHF-u u tužbi zahtijevao 11.332,38 eura, a u ovom podnesku 7.675,41 euro te je smanjenje tj. razlika 3.656,96 eura. Budući se je tuženik podneskom od 8. listopada 2025. godine protivio smanjenu ovog dijela podrednog zahtjeva kao djelomičnom povlačenju tužbe, sud je u ovom novčanom dijelu odlučivao o podrednom zahtjevu kako je naveden u tužbi te je odbio ove dvije razlike, a prihvatio novčani dio podrednog zahtjeva kako je tužitelj zahtijevao u podnesku od 27. rujna 2025. godine, budući je sukladan računovodstvenom nalazu i mišljenju.

56. U odnosu na prigovor radi prebijanja u podnesku od 9. rujna 2020. godine, na 581.183,30 kn tj. 77.136,28 eura, isti se odnosi na sam tužbeni zahtjev. Kako je taj tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovna, sud ocjenjuje da ni ovaj prigovor nije osnovan, jer nema tražbina koje bi se mogle sresti i na tja način umanjiti tj. prebiti.

57. Glede prigovora radi prebijanja iz podneska od 18. veljače 2020. godine, isti se odnosi na razliku utvrđenu čl. 5. dodatka ugovoru o kreditu tj. 190.426,15 kn ili 24.950,76 eura, koje je računovodstveni vještak uzeo u obzir u točki 5. mišljenja tj. odbio je od ukupne razlike za iznose preostale zbog razlike nastale ništetnošću promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u od ukupno 236.612,22 kn i dobio je razliku od 46.193,08 kn tj. 6.130,88 eura, kako to i razjašnjava u usmenom očitovanju na ročištu 12. ožujka 2026. godine, a tih 190.426,45 kn ili 24.950,76 eura tužitelj pak zahtijeva kao tzv. razliku glavnice pa je i ovaj prigovor ocijenjen neosnovanim, jer je ta svota ocijenjena i uračunata u konačan iznos razlike nastale zbog ništenosti ove dvije ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u, slijedom čega tuženik ne može opet istu svotu isticati u prebijanje nakon što je već odbijena računovodstvenim vještačenjem.

58. Točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenoga, kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 4. u svoti od -398,65 eura, kao i što je utvrđeno da je kamatna stopa bila jedno vrijeme otplate kredita niža od početno ugovorene kao u toč. 3. mišljenja i to za -1.031,02 eura.

59. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo. K tomu je tuženik svjesno pristao na takav dobitak u vidu tzv negativne razlike tečaja CHF-a , znajući i morajući znati da će biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelj u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF-a za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF-a, uračunavši u takvo postupanje i tzv negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe, kako je i bilo u stvarnosti. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetna , sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tečaja CHF-a tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, dočim je jedino tuženik ostvario korist usuprot svima ovima načelima obveznog prava, koja koristi zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).

60. Zatim, sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je tečaj CHF-a bio snižen u odnosu na početno ugovoreni, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti, sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine.

61. Zatezne kamate na pojedine mjesečne svote teku od prvog idućeg dana nakon uplate od dana dospjelosti u odnosu na razliku za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te sve tri naknade sve po stopi propisanoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećane od pet tj tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

62. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 452. Zakona o parničnom postupku kako su obje stranke uspjele s približno jednakim omjerom to je odlučeno kao u točki VI izrjeke.

U Zagrebu, dana 27. travnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika