Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-909/2021-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja COR MERIDIANUM, dom za starije i nemoćne osobe, OIB: 55841815424, Split, Pazigradska 10, kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović - Mirošević, odvjetnik u Supetru, protiv tuženika Cor Aureum – domovi za starije osobe, OIB: 80956349052, Supetar, Ive Vujnovića 14, kojeg zastupa punomoćnik Neven Matas, odvjetnik u Splitu, nakon održane usmene i glavne javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CS, odvjetničke vježbenice kod Tonija Babića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Nevena Matasa, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru poslovni broj Ovrv-247/2019 od 19. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženiku Cor Aureum – domovi za starije osobe, OIB: 80956349052, isplatiti tužitelju COR MERIDIANUM, dom za starije i nemoćne osobe, OIB: 55841815424, iznos od 10.634,79 eura / 80.127,81 kuna[1] zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te zajedno sa nastalim i predvidivim troškovima ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 369,35 eura / 2.782,85 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, pa se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju COR MERIDIANUM, dom za starije i nemoćne osobe, OIB: 55841815424, naknaditi tuženiku Aureum – domovi za starije osobe, OIB: 80956349052, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 27. lipnja 2019. javnom bilježniku Dinku Martinoviću u Supetru podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) isplati iznos od 10.634,79 eura / 80.127,81 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru poslovni broj Ovrv-247/2019 od 19. svibnja 2021., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-909/2021-3 od 17. ožujka 2022. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) ovršenik (sada tuženik) je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navodeći kako osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja u cijelosti, te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja.

4. Tužitelj se na ročištu održanom 30. studenoga 2022. (stranice 46-47 spisa) očitovao na navode tuženika, te istaknuo kako je predmetno potraživanje nastalo iz smještaja štićenika u domu tužitelja, a po nalogu tuženika. Tuženik da je za pojedine osobe imao ishođeno rješenje Centra za socijalnu skrb radi smještaja istih u dom, ali da nije raspolagao smještajnim kapacitetima kako bi mogao stvarno smjestiti sve štićenike.

5. Tuženik je podneskom od 8. veljače 2023. (stranice 103-104 spisa) osporio navode tužitelja kao i postojanje bilo kakvog ugovornog odnosa s tužiteljem, te ponovno istaknuo prigovor zastare predmetnog potraživanja. Naveo je kako tuženik nema saznanja da bi ovrhovoditelju bio dužan bilo kakav iznos iz osnova isporuke vode tijekom 2015. i 2016. Ističe kako tužitelj nije ovlašten niti registriran za isporuku vodne usluge, pa tako niti za izdavanje računa na temelju takve navodne izvršene usluge. Također, u odnosu na dostavljeni račun pod oznakom broj 234-01-1 ističe da je isti izdan na ime ŠS, a ne na ime tuženika pa u odnosu na taj dio potraživanja ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: kartice kupaca 0117 od 31. svibnja 2019. (stranica 7 spisa), računa broj 65-01-1 (stranica 48 spisa), računa broj 183-01-1 (stranica 49 spisa), računa broj 224-01-1 (stranica 50 spisa), računa broj 234-01-1 (stranica 51 spisa), računa broj 17-01-1 (stranica 52 spisa), računa broj 34-01-1 (stranica 53 spisa), računa broj 79-01-1 (stranica 54 spisa), računa broj 99-01-1 (stranica 55 spisa), računa broj 115-01-1 (stranica 56 spisa), računa broj 131-01-1 (stranica 57 spisa), računa broj 153-01-1 (stranica 58 spisa), računa broj 188-01-1 (stranica 59 spisa), računa broj 208-01-1 (stranica 60 spisa), računa broj 16-01-1 (stranica 61 spisa), računa broj 102-01-1 (stranica 62 spisa), računa broj 117-01-1 (stranica 63 spisa), računa broj 132-01-1 (stranica 64 spisa), računa broj 147-01-1 (stranica 65 spisa), računa broj 156-01-1 (stranica 66 spisa), računa broj 162-01-1 (stranica 67 spisa), računa broj 163-01-1 (stranica 68 spisa), računa broj 164-01-1 (stranica 69 spisa), kartice kupca 0117 za 2015. godinu (stranica 70 spisa), kartice kupca 0117 za 2016. godinu (stranica 71 spisa), kartice kupca 0117 za 2017. godinu (stranica 72 spisa), dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Supetar od 16. prosinca 2022. (stranica 101 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Brač Supetar (stranica 111 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 7. travnja 2017. (stranice 112-113 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 6. listopada 2017. (stranica 114 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 6. studenoga 2017. (stranice 115-116 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 28. kolovoza 2019. (stranica 117 spisa) i rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 4. siječnja 2022. (stranica 118 spisa). Nadalje, u postupku je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Milenku Galiotu, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dostavio ga u spis 7. travnja 2025. (stranice 193-201 spisa). Isti vještak je i na ročištu glavne rasprave održanom 20. ožujka 2026. nadopunio pisani nalaz i mišljenje usmenim vještačenjem.

7. Također, u postupku je izveden dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja ES (stranica 162 spisa), zastupnice po zakonu tuženika LS (stranica 163 spisa), te HS (stranice 157-158 spisa), GS (stranice 163-164 spisa) i ĐS (stranica 165 spisa) u svojstvu svjedoka.

8. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Na temelju rezultata provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog postupka bio je odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 10.634,79 eura / 80.127,81 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime računa ispostavljenih tuženiku na ime potrošnje vode, troškova smještaja, obračuna kamata i režijskih troškova.

11. Radi lakšeg razumijevanja ovaj sud je tužbeni zahtjev podijelio u četiri dijela, ovisno o pravnoj osnovi temeljem koje tužitelj potražuje isplatu.

12. Prvi dio tužbenog zahtjeva odnosi se na račune koje je tužitelj izdao tuženiku za potrošnju vode, i to za mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2015., te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2016., u ukupnom iznosu od 5.593,92 eura.

13. Drugi dio tužbenog zahtjeva odnosi se na račun koji je tužitelj ispostavio tuženiku za obračun kamata po računu broj 137013, u iznosu od 108,23 eura.

14. Treći dio tužbenog zahtjeva odnosi se na račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku za smještaj štićenice US u lipnju 2017., za razliku troška smještaja US u travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 2017., te račune koje je ispostavio tuženiku za smještaj (bez navođenja štićenika na kojega se odnosi) u mjesecima srpanj, kolovoz i rujan 2017., sve u ukupnom iznosu 2.665,74 eura.

15. Četvrti dio tužbenog zahtjeva odnosi se na račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku za režijske troškove u mjesecima listopad, studeni i prosinac 2017., u ukupnom iznosu od 2.266,88 eura.

16. Među strankama nije bilo sporno da tuženik nije platio tužitelju ukupno iznos od 10.634,79 eura / 80.127,81 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime računa izdanih na ime potrošnje vode, troškova smještaja, obračuna kamata i režijskih troškova.

17. U postupku su prvenstveno bile sporne pravne osnove istaknutog tužbenog zahtjeva.

18. U odnosu na prvi dio tužbenog zahtjeva bila je sporna aktivna legitimacija tužitelja, a potom je bilo sporno je li voda isporučena baš tuženiku, kao i u kojoj količini.

19. Glede drugog dijela tužbenog zahtjeva bilo je sporno temeljem čega je tuženiku ispostavljen račun za obračun kamata.

20. Glede trećeg dijela tužbenog zahtjeva bilo je sporno je li US u periodu od travnja do listopada 2017. bila smještena kod tužitelja, i to po nalogu tuženika. Također, bilo je sporno za smještaj kojih štićenika su ispostavljeni računi za smještaj u mjesecima srpanj, kolovoz i rujan 2017., kao i je li tužitelj u navedenim mjesecima pružao usluge smještaja štićenika, po nalogu tuženika.

21. Glede četvrtog dijela tužbenog zahtjeva za račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku za režijske troškove u mjesecima listopad, studeni i prosinac 2017. bilo je sporno na koje režijske troškove se ispostavljeni računi odnose.

22. Pored navedenih spornih pitanja bila je sporna i visina svih dijelova istaknutog tužbenog zahtjeva. U tom smislu bilo je sporno na koji način je tužitelj utvrdio visinu cijene isporučene vode, bio je sporan način obračuna kamate, bila je sporna i cijena usluge smještaja štićenika u domu tužitelja, kao i visina cijene režijskih troškova. Također, bilo je sporno i je li nastupila zastara predmetnih tražbina.

23. Glede pasivne legitimacije tuženika u odnosu na račun broj 234-01-1, koji je izdan na ime ŠS, [adresa] (stranica 51 spisa), ovaj sud je utvrdio da navedeni račun nije predmet raspravljanja u ovom postupku, budući da iznos od 4.500,00 kuna, na koliko je isti izdan, nije niti utužen. Naime, tužitelj je za sve utužene iznose dostavio odgovarajuće račune (kako sudu tako i sudskom vještaku), pa stoga sud zaključuje da račun broj 234-01-1, izdan na ime ŠS, [adresa], nije predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku.

24. Nadalje, odlučujući o nastanku obveze tuženika da isplati utuženi novčani iznos tužitelju, odnosno odlučujući o postojanju i visini tražbine tužitelja, ovaj sud je izveo dokaz čitanjem kartice kupaca 0117 od 31. svibnja 2019. (stranica 7 spisa), te utvrdio da tužitelj u svojim poslovnim knjigama, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 10.634,79 eura / 80.127,81 kuna.

25. Čitanjem računa broj 65-01-1 (stranica 48 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. travnja 2015., na ime tuženika za iznos od 1.643,93 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 15. svibnja 2015. Čitanjem računa broj 183-01-1 (stranica 49 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. rujna 2015., na ime tuženika za iznos od 7.542,35 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 30. rujna 2015. Čitanjem računa broj 224-01-1 (stranica 50 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. studenoga 2015., na ime tuženika za iznos od 3.738,95 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 30. studenoga 2015. Čitanjem računa broj 17-01-1 (stranica 52 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. siječnja 2016., na ime tuženika za iznos od 1.756,70 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. siječnja 2016. Čitanjem računa broj 34-01-1 (stranica 53 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 29. veljače 2016., na ime tuženika za iznos od 1.692,26 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 29. veljače 2016. Čitanjem računa broj 79-01-1 (stranica 54 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. svibnja 2016., na ime tuženika za iznos od 4.061,16 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. svibnja 2016. Čitanjem računa broj 99-01-1 (stranica 55 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. lipnja 2016., na ime tuženika za iznos od 1.885,59 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 30. lipnja 2016. Čitanjem računa broj 115-01-1 (stranica 56 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. srpnja 2016., na ime tuženika za iznos od 2.401,13 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. srpnja 2016. Čitanjem računa broj 131- 01-1 (stranica 57 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. kolovoza 2016., na ime tuženika za iznos od 2.803,89 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. kolovoza 2016. Čitanjem računa broj 153-01-1 (stranica 58 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 25. listopada 2016., na ime tuženika za iznos od 6.590,53 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 25. listopada 2016. Čitanjem računa broj 188-01-1 (stranica 59 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. studenoga 2016., na ime tuženika za iznos od 2.965,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 30. studenoga 2016. Čitanjem računa broj 208-01-1 (stranica 60 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. prosinca 2016., na ime tuženika za iznos od 2.787,78 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. prosinca 2016.

26. Iz prethodno navedenih računa proizlazi da su svi izdani tuženiku radi naplate potrošnje vode za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2015., te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2016.

27. Čitanjem računa broj 16-01-1 (stranica 61 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. siječnja 2017., na ime tuženika za iznos od 815,46 kuna, kao i da je dospio na naplatu 31. siječnja 2017. Iz navedenog računa proizlazi da je izdan na ime obračuna kamata po računu 137013.

28. Čitanjem računa broj 102-01-1 (stranica 62 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. lipnja 2017., na ime tuženika za iznos od 2.790,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 30. lipnja 2017. Iz navedenog računa proizlazi da je izdan na ime smještaja US za lipanj 2017.

29. Nadalje, čitanjem računa broj 117-01-1 (stranica 63 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. srpnja 2017., na ime tuženika za iznos od 3.350,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. srpnja 2017. Čitanjem računa broj 132-01-1 (stranica 64 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. kolovoza 2017., na ime tuženika za iznos od 3.350,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. kolovoza 2017. Čitanjem računa broj 147-01-1 (stranica 65 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 30. rujna 2017., na ime tuženika za iznos od 3.350,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 30. rujna 2017.

30. Iz prethodno navedenih računa proizlazi da su izdani tuženiku na ime troškova smještaja za srpanj, kolovoz i rujan 2017.

31. Čitanjem računa broj 156-01-1 (stranica 64 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 3. studenoga 2017., na ime tuženika za iznos od 7.245,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 18. studenoga 2017. Iz navedenog računa proizlazi da je izdan na ime razlike smještaja za US, i to za mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2017.

32. Čitanjem računa broj 162-01-1 (stranica 67 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. prosinca 2017., na ime tuženika za iznos od 9.699,73 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. prosinca 2017. Čitanjem računa broj 163-01-1 (stranica 68 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. prosinca 2017., na ime tuženika za iznos od 7.300,07 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. prosinca 2017. Čitanjem računa broj 164-01-1 (stranica 69 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 31. prosinca 2017., na ime tuženika za iznos od 80,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 31. prosinca 2017.

33. Iz prethodno navedenih računa proizlazi da su izdani tuženiku na ime režijskih troškova za listopad, studeni i prosinac 2017.

34. Nadalje, čitanjem dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Brač Supetar (stranica 111 spisa) od 18. travnja 2023. ovaj sud je utvrdio da je US, OIB: [osobni identifikacijski broj], bila smještena u domu tuženika počevši od 6. travnja 2017. do 28. prosinca 2021. Iz istog dopisa proizlazi kako ŠS nije koristio uslugu smještaja na teret pravnog prednika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

35. Čitanjem rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 7. travnja 2017. (stranice 112-113 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je US, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznato pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja u domu tuženika počevši od 6. travnja 2017., dok iz rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 6. listopada 2017. (stranica 114 spisa) proizlazi kako istoj korisnici prestaje pravo na socijalnu uslugu - privremeni smještaj. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je prilikom posjete korisnice u domu utvrđeno kako je njezino stanje u poboljšanju i da više ne postoji potreba za privremenim smještajem.

36. Nadalje, čitanjem rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 6. studenoga 2017. (stranice 115-116 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je US, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznato pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u domu tuženika, počevši od 21. listopada 2017. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako je korisnica bila ranije privremeno smještena u dom tuženika, te da je u postupku preispitivanja privremenog smještaja i obavljenog očevida korisnica izjavila da želi biti u domu i da je zadovoljna pruženom njegom i brigom.

37. Čitanjem rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 28. kolovoza 2019. (stranica 117 spisa) ovaj sud je utvrdio da je istim rješenjem obustavljen postupak u predmetu preispitivanja prava US, OIB: [osobni identifikacijski broj], na socijalnu uslugu dugotrajni smještaj u domu tuženika. Naime, iz obrazloženja istog rješenja proizlazi kako je Centar po službenoj dužnosti 5. lipnja 2019. pokrenuo postupak preispitivanja prava navedenoj korisnici, te da je tijekom postupka izvršen očevid i obavljen razgovor s korisnicom u domu tuženika.

38. Čitanjem rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 4. siječnja 2022. (stranica 118 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je US, OIB: [osobni identifikacijski broj], prestalo pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja, zbog smrti, s danom 28. prosinca 2021.

39. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. ožujka 2024. ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem HS u svojstvu svjedoka (stranice 156-158 spisa). Navedena svjedokinja iskazivala je kako je u razdoblju od 2001. do 2019. bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu ravnatelja. Glede računa koji se odnose na potrošnju vode (stranice 48-61 spisa) svjedokinja je navela kako su to računi koje je tužitelj plaćao za tuženika, i potom ih prefakturirao tuženiku. Na ovaj način da se postupalo iz razloga što nije bila razdvojena voda između tužitelja i tuženika, u vidu mjerila za potrošnju vode. Nadalje je navela kako je tužitelj imao dvije jedinice, jedna da je bila u Supetru (gdje je bilo sjedište) i druga u Bolu. Glede računa kojima je zaračunat trošak smještaja istaknula je kako je tuženik dobio od Ministarstva rješenje o smještaju za US, ali da stvarno nije imao mjesta za smještaj navedene osobe, pa da je ista bila smještena kod tužitelja. Tuženik da za smještaj US nije vršio nikakva plaćanja tužitelju, pa da je tužitelj stoga ispostavio račune za usluge smještaja. Svjedokinja pojašnjava kako se na stranici 64 spisa nalazi račun koji se odnosi na zaračunatu razliku smještaja za gđu US, te kako se na stranici 65 spisa nalazi račun kojim je zaračunat trošak smještaja za rujan 2017. Nadalje pojašnjava da je to iznos koji je tuženiku plaćalo Ministarstvo, a da je tužitelj na taj iznos zaračunavao razliku do 4.500,00 kuna, koliko je iznosio mjesečni trošak smještaja. Ističe kako vjerojatno za svaki mjesec nije ispostavljana razlika za smještaj, već da je ispostavljena kao zbirni iznos za nekoliko mjeseci. Glede računa koji su ispostavljeni za režijske troškove (list 67-69 spisa) svjedokinja se nije mogla sjetiti na što se isti odnose. Također, navela je da svaki dom posjeduje matičnu knjigu korisnika iz koje se vidi tko je sve konzumirao usluge smještaja. Navela je kako su utuženi računi ispostavljeni tuženiku, te da je u vrijeme njihova izdavanja ravnatelj tuženika bio gospodin GS. Svjedokinja je navela kako je bila ravnateljica tuženika dok je tuženik bio u vlasništvu tužitelja. Nadalje, da je osnivač tužitelja COR HOSPITUM, a osnivač COR HOSPITUM-a da je upravo ona.

40. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. lipnja 2024. ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja ES (stranica 162 spisa), te je ista navela kako je na radnom mjestu vršitelja dužnosti ravnatelja tužitelja od kada je gđa HS otišla u mirovinu. Glede utuženih računa istaknula je kako o istima nema nikakvih saznanja, te kako ne zna na što se isti odnose.

41. Na istom ročištu ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika ZS (stranica 163 spisa), koja je navela kako je na radnom mjestu ravnatelja tuženika od ožujka 2021. Navodi kako je utužene račune prvi put vidjela kada je zaprimljeno predmetno rješenje o ovrsi, te kako je odmah po primitku predmetnog rješenja o ovrsi zatražila od knjigovodstva da utvrdi postoje li po tim računima dugovanja u knjigovodstvu tuženika, međutim, računovodstvo da ju je obavijestilo da nema nikakvih podataka glede predmetnog potraživanja. Nadalje, navodi kako je odmah nakon zaprimanja predmetnog rješenja o ovrsi kontaktirala HS i zatražila pojašnjenja vezano za izdane račune. Također, vezano za troškove smještaja navodi kako nije dobila nikakve sporazume, ugovore niti specifikacije temeljem kojih su ispostavljeni predmetni računi. Glede US da je utvrdila kako postoji rješenje Centra za socijalnu skrb i da je ista bila smještena u domu tuženika. Inače da Centar svake godine vrši preispitivanja je li korisnik doista smješten u domu, te da je utvrđeno da je navedena štićenica bila smještena u domu tuženika.

42. Također, na istom ročištu ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem GS u svojstvu svjedoka (stranice 163-164 spisa), kada je isti naveo kako je bio zaposlen u domu tuženika otprilike od 2015. do 2020., te kako nema puno saznanja o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika iz ovog postupka. Glede računa koji se odnose na potrošnju vode od strane tuženika da se istom čini kako tuženik nije plaćao vodu. Glede štićenice US navodi kako je riječ o osobi koja je trebala biti smještena u dom nakon moždanog udara, te da joj je on ponudio da bude smještena u Bolu, ali da su članovi njezine obitelji rekli da im je to predaleko, pa da je ista u dogovoru s gospođom HS smještena u dom u Supetru. Formalno da je država plaćala troškove smještaja gospođe US za dom u Bolu. Nadalje je naveo kako dom u Supetru nije imao kvotu za smještaj od strane ministarstva, pa da mu je ostalo nejasno je li punu cijenu trebalo nadoknaditi ili ne. Glede režijskih troškova da ih dom tuženika nije plaćao, te da su domovi tužitelja i tuženika dijelili plaću socijalnog radnika koji da je bio zajednički.

43. Na istom ročištu ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem ĐS u svojstvu svjedoka (stranica 165 spisa), te je isti naveo kako je 1. svibnja 2015. kupio dom tuženika od gospođe HS. Da je živio u [adresa] i rijetko dolazio, te da je imao povjerenje u gospodina GS i gospođu HS. Da je potpisao ugovor o preuzimanju udjela u domu tuženika, te da je u tom ugovoru stajalo kako dom tuženika nema nikakvih obveza. Naveo je kako je zamolio gospodina GS, koji je bio ravnatelj, da sve provjeri, odnosno da provjeri je li mu gospođa HS sve rekla. Već na sitnim detaljima da je uočio da je prevaren, pa tako kada bi dolazio povremeno u dom da su postojale pritužbe od strane osoblja i štićenika, a da je vidio i nedostatke u karticama koje su se odnosile na kupnju hrane za potrebe doma. Predmetne račune da nikada nije vidio jer to nije bilo u domeni njegova posla.

44. Nadalje, a budući da je u postupku bila sporna visina tužbenog zahtjeva, te da pojedini utuženi iznosi nisu bili pojašnjeni od strane tužitelja, ovaj sud je odlučio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke, te je za vještaka imenovan Milenko Galiot, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo.

45. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota (stranice 193-201 spisa), proizlazi da svi utuženi računi imaju elemente računa i da se mogu smatrati knjigovodstvenom ispravom u smislu Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 85/2024.). Također, vještak je dao svoje mišljenje kako je kontrolom knjiženih računa utvrdio da se utuženi računi iz tablice br. 1, od reda 1. do 19., u ukupnom iznosu od 63.048,01 kuna, proknjiženi u poslovne knjige tuženika. Nakon toga da je tuženik 31. prosinca 2017., temeljnicom br. 45, bez određenog pojašnjenja, stornirao navedeni ukupni iznos (-63.048,01 kuna) i nakon toga u spomenutoj kartici obveza tuženika prema tužitelju nema (0,00 kuna). Isto tako, kontrolom knjiženih računa iskazanih u kartici tužitelja (dobavljača), vještak je utvrdio da utuženi računi iz tablice br. 1, od reda 20. do 22. (režijski troškovi), u ukupnom iznosu od 17.079,80 kuna, nisu proknjiženi u poslovne knjige tuženika.

46. Glede računa obračuna kamata (stranica 61 spisa) vještak je utvrdio kako tužitelj nije dostavio cjelokupan obračun iz kojega bi bilo razvidno kako je obračun kamata izrađen i na temelju kojih iznosa (računa). Također, a glede računa koji se odnose na režijske troškove (stranice 67-69 spisa), vještak je utvrdio kako nema dokaza na što se točno odnose režijski troškovi, kao i da nema priloga uz te račune. Glede računa koji se odnose na trošak smještaja (stranice 63-65 spisa) vještak je utvrdio kako je u istima iskazan trošak smještaja, ali ne piše na koga se isti odnosi. Na posebno traženje vještaka tužitelj je vještaku dostavio račune društva Vodovod Brač d.o.o., koji su bili osnova za prefakturiranje, izuzev računa za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2016. Također, na posebno traženje vještaka tužitelj je dostavio presliku evidencije (dnevnika) tužitelja, a u kojoj pod rednim brojem 318, stoji da je US, OIB: [osobni identifikacijski broj], bila smještena u dom tužitelja od 6. travnja 2017. do 2. listopada 2017.

47. Stalni sudski vještaka za financije i računovodstvo Milenko Galiot je na ročištu glavne rasprave održanom 20. ožujka 2026. (stranice 224-225 spisa) nadopunio pisani nalaz i mišljenje usmenim vještačenjem, te pojasnio kako je pisani nalaz i mišljenje u ovom predmetu izradio na temelju naloga suda, dokumentacije koja se nalazila u spisu predmeta, te dokumentacije pribavljene od tužitelja i tuženika u tijeku provođenja vještačenja. U tablici br. 1 nalaza i mišljenja da je iskazao sve podatke koje je koristio iz dokumentacije tužitelja. U tablici broj 2a i 2b nalaza i mišljenja da je iskazao podatke koji se temelje isključivo na dokumentaciji koju mu je dostavio tuženik. U tablici broj 1 (stupci 6-13) da je razvrstao sve troškove koji su knjiženi u utuženom razdoblju po vrstama, a predmetne podatke da je uzeo iz računa i konto kartica koje mu je dostavio tužitelj. Da je tako u navedenim stupcima iskazao po redovima za svaki račun od broja 1 do broja 22, te na kraju zbrojio sve navedene troškove za cijelo razdoblje po vrstama troškova i ukupno iskazao u kunama i eurima.

48. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota ovaj sud prihvaća kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, međutim, zadatak vještaka je bio dostavljenu dokumentaciju promatrati i ocijeniti s knjigovodstvenog aspekta, u smislu visine tužbenog zahtjeva. Stoga, u pogledu utvrđenja pravnih osnova tužbenog zahtjeva, sud nije niti uzimao u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota.

49. Naime, ovaj sud prihvaća kao istinite iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni s drugim spisu priloženim ispravama. Iskaz zastupnice po zakonu tužitelja ES, kao i iskaz svjedoka ĐS ovaj sud nije posebno ocjenjivao budući da su isti iskazivali kako nemaju saznanja o u tuženim računima.

50. Prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na račune koje je tužitelj prefakturirao tuženiku za potrošnju vode, u ukupnom iznosu od 5.593,92 eura, ovaj sud je ocijenio neosnovanim.

51. Naime, tužitelj ovom sudu, a niti na traženje stalnom sudskom vještaku nije dostavio račune koji su bili osnova za prefakturiranje potrošnje vode u mjesecima ožujak, travanj i svibanj 2016.

52. S druge strane, tužitelj je stalnom sudskom vještaku Milenku Galiotu dostavio račune društva Vodovod Brač d.o.o., koji su bili osnova za prefakturiranje tuženiku potrošnje vode u mjesecima travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2015., te za siječanj, veljaču, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2016. Međutim, tužitelj ovom sudu nije dostavio dokaz iz kojega bi proizlazilo da bi navedene vodne usluge bile isporučene na potrošno mjesto koje je koristio baš tuženik.

53. Slijedom navedenoga, prvi dio tužbenog zahtjeva ovaj sud uzima kao nedokazan, a samim time i neosnovan, i to prvenstveno u pogledu pravne osnove, ali i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva (za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2016.).

54. Nadalje, drugi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na račun koji je tužitelj ispostavio tuženiku za obračun kamata po računu broj 137013, u iznosu od 108,23 eura, ovaj sud također ocjenjuje neosnovanim.

55. Naime, tužitelj ovom sudu, a niti stalnom sudskom vještaku Milenku Galiotu, nije dostavio cjelokupan obračun iz kojega bi bilo razvidno kako je obračun kamata izrađen i na temelju kojih iznosa (računa).

56. Stoga, i ovaj dio tužbenog zahtjeva kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, sud uzima kao nedokazan, a samim time i neosnovan.

57. Nadalje, treći dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku za smještaj štićenice US, u ukupnom iznosu od 2.665,74 eura, ovaj sud također ocjenjuje neosnovanim.

58. Naime, ovaj sud ocjenjuje istinitim iskaz zastupnice po zakonu tuženika LS, u dijelu kada navodi kako Centar za socijalnu skrb svake godine vrši preispitivanja je li korisnik doista smješten u domu, pa da je na taj način potvrđeno da je US bila smještena u domu tuženika.

59. Također, iz javnih isprava - rješenja Centra za socijalnu skrb Brač – Supetar od 7. travnja 2017. (stranice 112-113 spisa), od 6. listopada 2017. (stranica 114 spisa) i od 6. studenoga 2017. (stranice 115-116 spisa), jasno proizlazi kako je gospođa US bila smještena u domu tuženika u periodu od 6. travnja 2017. pa do 28. prosinca 2021. Iz navedenih javnih isprava proizlazi kako su tijekom njezinog smještaja u domu tuženika vršene redovite kontrole, očevidi i preispitivanja potrebe za uslugom smještaja navedenoj korisnici, a kada je potvrđeno da je gospođa US bila smještena u domu tuženika.

60. Budući da vjerodostojnost prethodno navedenih javnih isprava nije niti osporena tijekom postupka, to je ovaj sud sukladno članku 230. ZPP-a, uzeo da je istinita činjenica da je gospođa US bila smještena u domu tuženika u periodu od 6. travnja 2017. do 28. prosinca 2021.

61. S druge strane, preslike evidencije (dnevnika) tužitelja dostavljene stalnom sudskom vještaku Milenku Galiotu, iz kojih bi proizlazilo da je US, OIB: [osobni identifikacijski broj], bila smještena u dom tužitelja od 6. travnja 2017. do 2. listopada 2017., ovaj sud je vrednovao u sklopu svih ostalih dokaza bez automatske pretpostavke istinitosti sadržaja, te ocijenio da ove isprave nisu istinite. Naime, riječ je o jednostranim privatnim ispravama koje je sastavio tužitelj, a njihov sadržaj je u suprotnosti sa sadržajem javnih isprava navedenih pod točkom 59. obrazloženja ove presude.

62. Također, ovaj sud ocjenjuje da nisu istiniti iskazi svjedoka HS i GS, u dijelu kada navode da bi US bila smještena u domu tužitelja, po nalogu tuženika, a budući da su i ovi navodi proturječni spisu priloženim javnim ispravama.

63. Pored navedenoga, tužitelj ovom sudu nije dostavio nikakve dokaze niti radi dokazivanja visine cijene usluge smještaja u domu tužitelja.

64. Slijedom navedenoga, i treći dio tužbenog zahtjeva ovaj sud uzima kao nedokazan, a samim time i neosnovan, i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

65. Konačno, i četvrti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku za režijske troškove, u ukupnom iznosu od 2.266,88 eura, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim.

66. Naime, tužitelj ovom sudu, a niti stalnom sudskom vještaku Milenku Galiotu, nije pojasnio niti dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno na što se točno odnose „režijski troškovi“ navedeni na utuženim računima.

67. Stoga, i ovaj dio tužbenog zahtjeva kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, sud uzima kao nedokazan, a samim time i neosnovan.

68. Dakle, slijedom svega naprijed navedenoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a, trebalo je uzeti da tužitelj nije dokazao ni osnove ni visinu svog potraživanja.

69. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke, pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

70. Tužitelj je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa kako to isti nije učinio, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane. Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje, pa je tužitelj bio dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a što je u konkretnom slučaju izostalo, radi čega je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud u cijelosti ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, te odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

71. Nadalje, a budući da je predmetni tužbeni zahtjev ovaj sud u cijelosti ocijenio kao neosnovan, to nije posebno niti ocjenjivao istaknuti prigovor zastare.

72. Odluka suda o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

73. S obzirom na odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 139/2023; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 228 spisa), tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 30. studenoga 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav podneska od 8. veljače 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 8. veljače 2023. 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 16. ožujka 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 8. studenoga 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 20. ožujka 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 5. lipnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 20. studenoga 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 4. veljače 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 20. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

odnosno ukupno 1025 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 2.050,00 eura. Iznos od 2.050,00 eura uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tuženiku ukupno priznat iznos od 2.562,50 eura.

74. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

75. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 13. rujna 2024. kojim je tražio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta, a budući da je sukladno članku 122.a ZPP-a, stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, neovisno o ishodu spora.

76. Također, tuženiku nije priznato pravo na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude budući da tuženik na ovo ročište nije niti pristupio, kao niti pravo na naknadu troška pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, te trošak pristojbe na presudu, a budući da tuženik nije određeno naveo u kojim iznosima traži naknadu.

77. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

78. S druge strane, a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, njegov zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo je odbiti kao neosnovan.

79. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

80. Konačno, za napomenuti je da je sud u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci ove odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici

Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.)

U Splitu 27. travnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis