Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž Ovr-232/2025-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d. OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21., zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Zec&partneri iz Osijeka, protiv ovršenika SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., radi odlučivanja o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja Hrvatskog telekoma d.d., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-411/2025-2 od 30. lipnja 2025., 27. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-411/2025-2 od 30. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke rješenja.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-411/2025-2 od 30. lipnja 2025. riješeno je:
"I Nalaže se ovršeniku OB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 140,63 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovan".
2. Protiv navedenog rješenja i to samo u odnosu na točku II. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eura pravovremeno žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže da se žalba uvaži, preinači pobijano rješenje i ovrhovoditelju dosudi naknada daljnjih troškova ovrhe u cijelosti kao i naknada troškova za sastav žalbe podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov zahtjev za naknadom troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te ovrhovoditelj ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Također navodi da je isprava temeljem koje je provedena odluka dostavljena s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti te se stoga radi o trošku koji je bio potreban. U svojoj žalbi ovrhovoditelj se poziva i na rješenje Vrhovnog suda broj Rev-74/2023 od 14. veljače 2023., pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. kao i na odluke županijskih sudova.
3. Na žalbu ovrhovoditelja ovršenik nije dostavio odgovor.
4. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u nastavku teksta: OZ) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koje ističe ovrhovoditelj u svojoj žalbi.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadom troškova koje je imao u postupku izvansudske ovrhe protiv ovršenika na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javne bilježnice Gordane Večerić iz Pregrade, poslovni broj Ovrv-1673/2023 od 5. svibnja 2023. U zahtjevu za naknadom troškova izvansudske ovrhe ovrhovoditelj zahtijeva naknadu troškova sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te naknadu troškova za sastav zahtjeva za naknadu troškova sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa) i to u ukupnom iznosu od 203,13 eura.
7. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem dosudio ovrhovoditelju trošak u ukupnom iznosu od 140,63 eura i to: za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 37,50 bodova odnosno 75,00 eura temeljem Tbr. 11. točka 6. Tarife te za sastav zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 18,75 bodova odnosno 37,50 eura temeljem Tbr. 11. točka 10. Tarife sve uvećano za pripadajući PDV.
7.1. Prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika. U obrazloženju prvostupanjske odluke navedeno je kako trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju nije priznat jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovrhe obzirom je javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi te je isto dostavio ovrhovoditelju.
8. Odredbom članka 283. stavak 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je stavkom 4. propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.
8.1. Iz navedene zakonske odredbe nesporno proizlazi kako postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez zahtjeva ovrhovoditelja.
9. Ovrhovoditelj je podnio zahtjev Financijskoj agenciji na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave, koja činjenica među strankama nije niti sporna, ali ovrhovoditelj nije morao poduzimati radnje radi ishođenja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donijetog na temelju vjerodostojne isprave obzirom je javni bilježnik po službenoj dužnosti izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti.
10. Kako je postupak izvansudske ovrhe na temelju članka 284. OZ-a pokrenut na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika koji je ovrhovoditelju i dostavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, to proizlazi da ovrhovoditelj isti trošak nije imao te stoga ne postoji niti obveza ovršenika da mu ga naknadi unatoč tome što Tbr. 36. točka 2. Tarife regulira pravo odvjetnika na nagradu za isti trošak.
11. Neosnovano se u konkretnom slučaju ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023. te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-101/23-5 od 5. lipnja 2023. u pogledu naknade troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom se radi o činjenično sasvim drugačijoj situaciji. Naime, u navedenim postupcima radilo se o zahtjevu za naknadom troškova izravne naplate sukladno članku 209. stavak 1. OZ- a u kojoj osnova za plaćanje nije bilo rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika, već ovršna sudska odluka, tako da se u toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske nije niti mogao izjašnjavati o pitanju utjecaja odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a na odlučivanje o zahtjevu za naknadom troška iz Tbr. 36. točka 2. Tarife u postupku izvansudske ovrhe pokrenutom na temelju rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika. Nadalje, ovrhovoditelj se poziva na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-267/24 i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-491/24, ali navedene odluke se temelje na pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 74/23, a koje se pravno shvaćanje u ovom konkretnom slučaju ne može primijeniti.
12. Stoga je suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pa je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a valjalo potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu gdje je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka.
13. Sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom isti nije uspio sa žalbom.
14. U preostalom nepobijanom dijelu (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.
15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 27. travnja 2026.
Sudac
Ivica Raguž