REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-55/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, kojeg zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., odvjetnica u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-219/2024-14 od 6. ožujka 2026., na sjednici vijeća, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-219/2024-14 od 6. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da tužitelju TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, da tužitelju TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati dodatak na plaću u ukupnom bruto iznosu od 1.690,74 eura (tisuću šesto devedeset eura i sedamdeset četiri centa), sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi:

- iznos od 85,36 eura od dana 16. lipnja 2022., do isplate

- iznos od 85,48 eura od dana 16. srpnja 2022., do isplate

- iznos od 85,78 eura od dana 16. kolovoza 2022., do isplate

- iznos od 85,79 eura od dana 16. rujna 2022., do isplate

- iznos od 85,78 eura od dana 16. listopada 2022., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. studenog 2022., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. prosinca 2022., do isplate

- iznos od 90,94 eura od dana 16. siječnja 2023., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. veljače 2023., do isplate

- iznos od 90,92 eura od dana 16. ožujka 2023., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. travnja 2023., do isplate

- iznos od 92,76 eura od dana 16. svibnja 2023., do isplate

- iznos od 92,75 eura od dana 16. lipnja 2023., do isplate

- iznos od 92,87 eura od dana 16. srpnja 2023., do isplate

- iznos od 100,21 eura od dana 16. kolovoza 2023., do isplate

- iznos od 93,92 eura od dana 16. rujna 2023., do isplate

- iznos od 94,76 eura od dana 16. listopada 2023., do isplate

- iznos od 99,36 eura od dana 16. studenog 2023., do isplate

- iznos od 50,34 eura od dana 16. prosinca 2023., do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.375,00 eura (tisuću tristo sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje ja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Ukazuje da je obrazloženje kontradiktorno zbog toga što visina dodatka na plaću nije određena niti jednom važećom odlukom , odnosno propisom; da pravni stav nema uporišta u provedenim dokazima, da je odluka u suprotnosti sa sadržajem provedenih dokaza; ukazuje da je valjalo zaključiti da tužitelj na temelju ranijih akata poslodavca imao priznato pravo na povećanje plaće za rad u posebnim uvjetima rada u visini od 10 % (propisano čl. 5. Pravilnika o plaćama Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo iz 2010. godine), međutim nakon što je sklopio ugovor o radu od 22. travnja 2022. kojim je prihvatio primjenu akata poslodavca, uključujući Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., otpala je pravna osnova na temelju koje bi mu se navedeni dodatak na plaću mogao isplaćivati u visini od 10 %. Ukazuje da je Pravilnik o plaćama iz 2010. koji je određivao visinu dodatka od 10% stavljen izvan snage stupanjem na snagu Pravilnika iz 2020., dok Temeljni kolektivni ugovor nije sadržavao konkretnu visinu dodatka. Ističe da tuženik ne može samoinicijativno određivati visinu tog dodatka; da je sud odluku u svezi iznosa od 10% dodatka trebao obrazložiti, da sud nije vodio računa o znatnom vremenskom odmaku u kojem je taj dodatak bio određen Pravilnikom o plaćama iz 2010.; da je tuženik državna agencija i visina plaće njegovih zaposlenika određuje se temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, pa tuženik ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana. Osporava i odluku o trošku budući da trošak nije dosuđen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/22, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice uz isplatu dodatka na plaću zbog obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada u periodu od svibnja 2022. do 15. prosinca 2023. i to u iznosu 10% plaće.

6. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenica tuženika, da je obavljala poslove s posebnim uvjetima rada sukladno odredbi čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada „Narodne novine“ 5/1984; da ima sklopljen Ugovor o radu od 22. travnja 2022. osnovom kojeg je radila na radnom mjestu tehničkog suradnika u Odsjeku za nadzor sjemenskih usjeva, u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo. Nije sporno niti da je tim Ugovorom određeno da se tuženik obvezuje za obavljene poslove djelatniku isplaćivati plaću određenu aktima poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i Kolektivnog ugovora, te da je, čl. 10. Ugovora, propisano da je poslodavac dužan plaću i druge naknade isplaćivati djelatniku mjesečno, sukladno propisima o radu te odredbama akata poslodavaca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i Kolektivnog ugovora.

7. Nije sporno niti da u utuženom periodu nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada; da poslodavac nije donio odluku o kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, da je Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023.; da je odredbom čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., odnosno čl. 53. TKU za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću; a da će se radna mjesta s takvim posebnim uvjetima rada i visina posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorom; da je u utuženom periodu na snazi bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku; da je prema Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. st. 2. Pravilnika); da je odredbom članka 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023. propisano je da radniku Agencije koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće.

8. Sporno je, pripada li tužiteljici u utuženom periodu dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10 %.

9. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud usvojio je zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da tužiteljica i u utuženom periodu ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada; da primjenom odredbe čl. 9. st. 3. u vezi sa čl. 94. Zakona o radu valja primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, da pravo na dodatka na plaću za posebne uvjete rada slijedi iz Ugovora o radu, Pravilnika o plaćama, naknadama i ostalim materijalnim pravima te odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i odredbama ZR, da samo visina dodatka nije bila određena ; da stoga valja i za utuženi period primijeniti taj dodatka u visini od 10% plaće; a što prema izračunu tuženika iznosi 1.690,74 eura.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je jasno i detaljno obrazložio slijed osnovom kojeg je došao do zaključka da na tužiteljicu valja primijeniti povoljnije pravo, a to znači u činjenici kada joj i pozitivni popisi u utuženom periodu priznaju pravo na dodatak za plaću za posebne uvjete rada, ali je propušteno donošenjem GKU odrediti visinu toga dodatka, da tada valja primijeniti upravo onaj iznos, odnosno postotak koji se primjenjivao u vremenu prije utuženog perioda.

12. Pritom je pravilno primijenio odredbu čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. te čl. 53. TKU za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. (ranije čl. 54. TKU za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017.), kao i čl. 9. i čl. 94. ZR.

13. Dakle, činjenica da u utuženom razdoblju nije bio sklopljen GKU, niti je poslodavac donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada ne isključuje pravo tužiteljice na dodatak za posebne uvjete rada, a kako je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% od osnovne plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., a što predstavlja povoljnije pravo za tužiteljicu. Dakle, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 9. st. 3. ZR.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. t. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka se određeno žalbom ne osporava jer žalbeni navod da su troškovi postupka dosuđeni suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije dovoljno određen jer tuženik nije iznio nikakve određene navode, pojedinosti koji trošak i zašto smatra da je dosuđen suprotno navedenoj Tarifi.

16. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli - Pola 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško