REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-520/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar&Špehar&Rukavina, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici odvjetnici Vlatki Glad-Zakšek iz Zagreba, Armuševa 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-60/2021-67 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-60/2021-67 od 22. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Nalaže se tuženoj ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.741,62 kn ( 2.221,99 EUR ) na ime troška popravka automobila, sa zateznom kamatom tekućom od 29.06.2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak ovoga postupka u iznosu od 2.267,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.“

2. Pravovremenu žalbu protiv presude podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je nalaz vještaka Daniela Sikirića nepotpun, nejasan i nestručan, da vještak nije ispunio obvezu iz čl. 258. st. 1. ZPP, da se temelji na pretpostavkama, ukazuje na nedostatke u nalazu, da vještak neosnovano tvrdi da oštećenja na turbini dolaze brzo, da je iz radnog naloga Auto Hrvatska automobili d.o.o Zadar vidljivo da je suprug tuženice pri zamjeni sam kupio ulje, pa se postavlja pitanje ispravnosti i kvalitete istog; da loše ulje vodi lošem podmazivanju ležajeva turbine, da vještak ne otklanja druge moguće uzroke oštećenja, da činjenica da je vozilo prošlo tehnički pregled nije dostatan argument za otklanjanje izvjesnih uzroka i tijeka kvarova na vozilu. Ističe da je vještak preuzeo ulogu suca, da sud ni je našao utvrđenim da je prilikom probne vožnje svjetlila crvena lampica za ulje, da to nije odlučna činjenica u postupku, da je svjedok EP govorio o upaljenoj lampici na kontrolnoj ploči tijekom probne vožnje, kao i da je prodavač uvjeravao tužiteljicu u potpunu ispravnost predmetnog vozila te ukazuje na odredbu čl. 402. st. 2. i 4. ZOO. Dodaje i da u pogledu utvrđenja suda da tužiteljica nije u roku dva mjeseca od saznanja za postojanje skrivenog materijalnog nedostataka obavijestila tuženicu sud isti temelji na iskazu tuženice i supruga, da ne cijeni kao jednakovrijedne iskaze tužiteljice i svjedoka DP, ukazuje na ispis poziva tužiteljice prema tuženici i njezinom suprugu, da je tuženica uredno obaviještena o kvaru motora jer je isti nastupio 30. travnja 2021., popravljen 29. lipnja 2021., a tuženica je o istom obaviještena i pisanim dopisom 24. svibnja 2021., da prodavatelj odgovora i za materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinaku presude, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu tuženica navodi da je žalba neosnovana. Ističe da žalbeni navodi predstavljaju subjektivnu interpretaciju tehničkih procesa od strane tužiteljice ; da su njezini hipotetski navodi u suprotnosti s nalazom i mišljen jem stalnog sudskog vještaka; da je proizvoljna i konstatacija kojim određene radove na vozilu iz travnja 2020. kao zamjena termostata i crijeva dovodi u uzročno-posljedičnu vezu s kasnijim kvarom motora; da su paušalni i navodi o kontaminiranom ulju, odnosno prevelikom intervalu zamjene ulja te dugotrajnom neadekvatnom podmazivanju . Ističe da vještak nije pregledavalo vozilo jer više nije izvorno, da tužiteljica želi prebaciti nemar oko održavanja vozila na tuženicu; da je tužiteljica odbila zamjenu turbine nakon dijagnosticiranog kvara u studenom 2020. te nastavila voziti automobil, radila reparaciju u upitnim servisima u Bosni i Hercegovini. Ukazuje da je vještak utvrdio da oštećenja na turbo kompresoru nastaju relativno brzo, a imajući u vidu da je vozilo od kupnje do odlaska na dijagnostiku prešlo 3000 km, pravilan je zaključak vještaka da je nakon kupoprodaje vozila došlo do iznenadnog kvara u sustavu podmazivanja koji kvar se ne može predvidjeti i u trenutku prodaje nije postojao. Ukazuje na iskaz vještaka na raspravi 15. studenog 2024.; da je prilikom prodaje tužiteljica vozilo detaljno pregledala sa savjetnikom; da je odradila probnu vožnju; da je pravilan zaključak suda da sve i da je postojao skriveni nedostatak tužiteljica nije dokazala da je u zakonskom roku obavijestila tuženu o skrivenom nedostatku. Ukazuje da sud nije utvrdio da je prilikom probne vožnje svijetlila crvena lampica za ulje te ukazuje na odredbu članka 403. stav 1. ZOO; iskaz tužiteljice i svjedoka OP te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.221,99 eura (16.741,62 kune) sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2021., a na ime naknade štete nastale na vozilu uslijed postojanja materijalnih nedostataka na vozilu.

6. Nije sporno da je tuženica tužiteljici osnovom Ugovora o kupoprodaji vozila od 13. srpnja 2020. prodala predmetno vozilo marke AUDI M1, model 1,9 TDI reg. oznake [registarska oznaka], proizvedeno u Njemačkoj 2009.

7. Sporno je, i u žalbenom postupku, je li predmetno vozilo imalo skrivenih nedostataka, jesu li tuženoj isti bili poznati, je li ju tužiteljica u zakonskom roku obavijestila o postojanju nedostataka, odnosno postoji li odgovornost tuženice za nedostatke stvari.

8. Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužiteljice, uz zaključak, da tužena ne odgovara za materijalne nedostatke na predmetnom vozilu jer iz nalaza i mišljenja vještaka Daniela Sikirića uz dopune nalaza slijedi da u trenutku prijelaza rizika na kupca nije postojao materijalni nedostatak na stvari, odnosno kvar koji bi bio uzrokom kasnijih kvarova na vozilu. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je prije kupoprodaje obavljen servis u ovlaštenom servisu Auto Hrvatska 24. travnja 2020. (kada je zamijenjen termostat i crijevo za vodu, kao i ulje i filter ulja pri 152.000 kn), da je obavljen i redovan tehnički pregled 11. svibnja 2020. te probna vožnja i pregled od strane tužiteljice i svjedoka OP prilikom kupoprodaje, da iz nalaza vještaka slijedi da da su nedostaci postojali manifestirali bi se u vidu prekomjernog dimljenja uslijed neispravnog rada motora ili promijenjenog zvuka motora. Također zaključuje prvostupanjski sud da sve i da je utvrđeno postojanje materijalnog nedostatka na vozilu za koji bi postojala odgovornost tuženice kao prodavatelja, tužiteljica nije u roku od dva mjeseca od saznanja za postojanje skrivenog nedostatka obavijestila tuženicu jer je prvi kvar vozila uočen u studenom 2020., pa je taj rok istekao u siječnju 2020., a tužiteljica je obavijest o nedostatku - dopis uputila tuženici tek 14. svibnja 2021. Dodaje i da sve i da je svijetlila crvena lampica za ulje prilikom pregleda i kupoprodaje vozila, tužiteljica je tada trebala imati saznanje da kupuje vozilo s ozbiljnim nedostatkom u sustavu podmazivanja, slijedom čega joj ni u tom slučaju ne pripadaju prava s naslova odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke. Odluku temelji na odredbama čl. 400., čl. 402. st. 1. i čl. 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023).

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana odluka u bitnom pravilna i zakonita. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je cijeneći da je voz ilo kupljeno 13. srpnja 2020. valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: ZOO), ali je i neovisno o tome odluka pravilna u dijelu glavnog zahtjeva jer su u bitnom relevantne odredbe istovjetne.

10. Nisu počinje bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP na koju se sadržajno ukazuje. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Upravo je tako postupio prvostupanjski sud, izveo dokaze koje je ocijenio bitnima za donošenje odluke, analizirao je istaknute prigovore i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, a koje se odnose na utvrđenje postojanja ili ne nedostataka stvari u vrijeme prelaska rizika na kupca i odgovornosti tuženice za eventualne skrivene nedostatke prodane stvari.

12. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 258. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 258. t. 1. ZPP propisano je da prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a upozorit će se i na posljedice davanja lažnog iskaza. Činjenica da tužiteljica nije zadovoljna nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno zaključkom istog da kvar na vozilu koji se dogodio je iznenadnog karaktera, odnosno iznenadni kvar u sustavu podmazivanja (ulja pumpa i/ili začepljenje uljnih kanala) i u trenutku prodaje nije postojao, ne ukazuje na nestručnost danog nalaza. Ne može se zaključiti niti da vještak nije predmet vještačenja brižljivo razmotrio jer je isti nalaz temeljio na činjenicama iznesenim u navodima stranaka i svjedoka te materijalnoj dokumentaciji u predmetu. Pregled vozila, kraj činjenice da je vozilo popravljeno, time izmijenjeno, nije bio potreban radi donošenja pravilnog i stručnog nalaza i mišljenja, pa to nije nedostatak u postupanju vještaka.

12.1. Nadalje, vještak je u nalazu naznačio da je 24. travnja 2020. na vozilu u ovlaštenom servisu izvršena zamjena termostata i crijeva za vodu, da je 11. svibnja 2020. vozilo bilo na redovnom tehničkom pregledu, a na kojem je prošlo ispitivanje ispušnih plinova, da iz toga slijedi da do trenutka kupoprodaje vozilo nije imalo problem s prekomjernim dimljenjem, da isto nije zamijećeno niti prilikom probne vožnje, odnosno kupoprodaje, da je tužiteljici 4. studenog 2020. nakon prijeđenih 3000 km preporučena zamjena turbine, da je ista izvršila reparaciju turbine u servisu u BIH Autocentar Školjić Tešalj 20. studenog 2020., da tom prilikom izvjesno nije ugrađen nov originalan turbokompresor (što zaključuje po cijeni naznačenoj u računu), da nakon prijeđenih 5000 km dolazi do reklamacije na turbokompresor, da je tom prilikom Expert Auto servis d.o.o. Jelah u radnom nalogu (7. lipnja 2021.) napisao da oštećenja na turbini nastala su zbog kontaminiranog ulja, neadekvatnog podmazivanja ležajeva turbine, da je zaključak vještaka da je najvjerojatnije došlo do termičkih naprezanja glave motora, a kako nije izvršena defektaža od strane vještaka ili ovlaštenog servisa koja bi dokumentirala sva oštećenja u vrijeme preporuke za zamjenu turbokopresora (4. studenog 2020.) da se može pretpostaviti da se radilo o neispravnosti u sistemu podmazivanja; da kako je ulje i filter ulja zamijenjeno pri 152000 km u ovlaštenom servisu, a kvar identificiran na 155 000 km kvaliteta ulja i filtera ne bi smjela biti upitna; da to sumnju usmjerava na uljnu pumpu; da se radilo o kvaru iznenadnog karaktera koji nije postojao u vrijeme kupnje.

12.1.1. Na glavnoj raspravi 15. studenog 2024. vještak je dodao i da da je prilikom tehničkog pregleda bilo problema u sustavu podmazivanja došlo bi do trenutnog kvara na turbokompresoru, a što bi onda rezultiralo prekomjernim dimljenjem u ispušnom sustavu, pa bi rezultat eko-testa morao biti negativan, kao i da se turbokompresor vrti izrazito velikim brzinama od 250000 okretaja u minuti, pa na dalje, pa kvar na istom u slučaju neadekvatnog podmazivanja može nastati u svega nekoliko sekundi ; zato se radi o iznenadnom kvaru.

12.1.2. Posljednjom dopunom u odnosu na dostavljen radni nalog od 17. travnja 2020. vještak je po uvidu u isti očitovao se da je tom prilikom zamijenjen termostat , da kako je u radnom nalogu navedeno da na dužim relacijama na otvorenoj cesti radna temperatura motora ne ide preko 70 stupnjeva da je to simptom kvara kada termostat ostane zaglavljen u otvorenom položaju, pa motor ne može postići radnu temperaturu, da je termostat zamijenjen, a da kvar istog nije mogao prouzročiti kasnije kvarove na motoru predmetnog vozila.

12.2. S obzirom na takav nalaz u kojem je vještak argumentirao odgovorio na primjedbe tužiteljice neosnovano tužiteljica ustraje u navodu da prolaz tehničkog pregleda nije dostatan argument za otklanjanje uzroka i tijeka kvarova na vozilu kako ih ista i u žalbi prezentira. Naime, vještak na činjenicu prolaska tehničkog pregleda ukazuje kao na samo jednu okolnost koja u vezi s drugima (paljenjem, odnosno ne paljenjem signalne lampice za ulje, činjenicu da je tužiteljici bila preporučena zamjena turbine, da je ista izvršila reparaciju turbine, dakle ne zamjenu, da oštećenja na turbo kompresoru nastaju relativno brzo uslijed velikog broja okretaja istog u minuti, sve to cijeneći i u međuvremenu prijeđenu kilometražu vozila (3000 km studeni 2020. plus 5000 km travanj 2021.), kao i da je vozilo pregledano i prošlo probnu vožnju prilikom kupnje) vodi zaključku da je do kvarova na pogonskom motoru i turbokompresoru došlo zbog neadekvatnog podmazivanja sklopova motora; a da bi isto, da je postojalo u trenutku kupoprodaje, bilo primijećeno u vidu dimljenja, neispravnog rada motora, odnosno promijenjenog zvuka motora. Stoga i po stavu ovoga suda, logičan je zaključak vještaka da je do kvara na vozilu došlo u trenutku kada je tužiteljica primijetila neispravan rad u vidu neispravne turbine i prekomjernog dimljenja, dakle nakon kupoprodaje.

12.3. Neosnovano tužiteljica ukazuje i na činjenicu - navod o kontaminiranom ulju u radnom nalogu Expert Auto servisa d.o.o. od 7. lipnja 2021., odnosno da se ulje nije redovito mijenjalo jer je vještak jasno zaključio da kako je ulje i filter ulja zamijenjen pri 152000 km u ovlaštenom servisu, a kvar identificiran na 155000 km kvaliteta ulja i filtera ne bi smjela biti upitna, što sumnju usmjerava prema uljnoj pumpi, a za koju je naveo da se ne mijenja preventivno i da tuženik stoga nije imao mogućnosti ut jecaja na nastanak iznenadnog kvara.

12.4. Ne može se prihvatiti niti tvrdnja tužiteljice da oštećenja na turbini ne dolaze isključivo brzo već da se ista troši polako, pa da prođe i nekoliko desetak sati ili tjedana prije nego dođe do puknuća turbine jer je logičan nalaz vještaka da uslijed vrlo velikih brzina vrtnje, okretaja i oštećenja na turbini brzo nastaju.

12.5. Neprihvatljivo je i ustrajanje davanju značaja činjenici da je u radnom nalogu Auto Hrvatska automobili d.o.o. [adresa] naznačeno da je suprug tuženice sam kupio ulje jer je vještak obrazložio da kvaliteta ulja i filtera cijeneći da je vozilo prešlo 3000 km ne bi smjela biti upitna. Stoga neosnovano tužiteljica ističe i da su bili predugi intervali zamjene ulje, a koju činjenicu nije niti isticala do zaključenja prethodnog postupka, odnosno u prvostupanjskom postupku, pa to ne može više niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP.

12.6. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je nalaz vještaka pravilan i stručan podoban da se na istom temelji pravilna sudska odluka, da prigovori tužiteljice isto nisu uspjeli osporiti (pa je nepotrebno novo vještačenje), a nastavno iz toga izveo zaključak da vozilo nije imalo skrivenih nedostataka u vrijeme prelaska rizika na kupca i da stoga ne postoji odgovornost prodavatelja niti obveza istog da tužiteljici naknadi nastalu štetu u vidu popravka vozila.

13. U svezi paljenja crvene lampice za ulje sud prvog stupnja je, pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP zaključio, analizom i ocjenom izvedenih dokaza, da prilikom probne vožnje prilikom kupnje vozila signalna lampica za ulje nije svijetlila; a pritom je ocijenio neživotnim iskaz tužiteljice da je prilikom probne vožnje svijetlila crvena lampica od ulja, cijeneći da i tužiteljica i svjedok EP navode da su se slijedećeg dana odvezli iz [adresa] u [adresa] i da je sve bilo u redu, kao i zaključak vještaka da ukoliko je svjetlila signalna lampica za ulje tijekom vožnje tužiteljici nije moglo ostati nepoznato da vozilo ima ozbiljan nedostatak, da paljenje signalne lampice upozorava na prenizak tlak ulja u sustavu, da je to ozbiljan znak, zbog kojeg treba odmah zaustaviti automobil te ugasiti motor, da se to uči pri obuci budućih vozača u auto-školama.

13.1. Kada se pri tome cijeni da se glede paljenja lampice radi o činjenici koja se prvi puta spominje tek u iskazu tužiteljice, nastavno da i svjedok EP iskazuje i da nije bio zainteresiran (prilikom pregleda vozila), da je vidio da razgovaraju da je auto u redu, ispravan, da je nešto (prodavatelj) objašnjavao oko lampice, da ista ne bi smjela svijetliti u vožnji, da ništa ne smije svijetliti u vožnji, ali i da, što slijedi i iz iskaza tužiteljice i svjedoka, su se slijedeći dan odvezli se vozilom do [adresa] (iz [adresa]), i da je sve bilo u redu, to je pravilno i po stavu ovoga suda, prihvaćajući nalaz vještaka i u dijelu što znači uključena signalna crvena lampica za ulje, zaključio sud prvog stupnja da je neživotan i nelogičan, dakle neistinit iskaz tužiteljice kada iskazuje da je prilikom probne vožnje svjetlila crvena lampica za ulje jer to ne slijedi iz drugih dokaza, tim više kada iz nalaza vještaka slijedi da paljenje takve lampice na vozilu ukazuje na postojanje problema, nedostatka u vozilu. Stoga, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice da je ju je prodavatelj (suprug tuženice) uvjeravao u ispravnost vozila, neovisno o „upaljenoj lampici“.

13.2. Osim toga, sud prvog stupnja je obrazložio zašto ne prihvaća iskaz OP u dijelu da je suprug tuženice uvjeravao tužiteljicu da je sve u redu s vozilom bez obzira na lampicu. Naime, kako i navodi prvostupanjski sud, svjedok ne iskazuje da je lampica svijetlila prilikom probne vožnje, već da je suprug tuženice objašnjavao tužiteljici oko elektronike i da lampica ne bi smjela svijetliti u vožnji, da je obavljena probna vožnja i da je auto bio dobro, da su auto pregledali i da on nije bio zainteresiran. Ovdje valja dodati da taj svjedok iskazuje i da je čuo da je prodavatelj objašnjavao za lampicu da ništa ne smije svijetliti u vožnji. Iz takvih iskaza u svezi s drugima, cijeneći i značaj upaljene lampice ne može se zaključiti da je prilikom kupoprodaje lampica za ulje svijetlila, a da je suprug tuženice uvjeravao tužiteljicu da je sve u redu s vozilom.

13.3. Ovdje valja dodati i da neosnovano tužiteljica osporava nalaz navodeći da je vještak preuzeo ulogu suca, a u dijelu kada ukazuje na značaj paljenja crvene lampice i saznanje koje bi tužiteljica iz toga trebala imati jer osim što je prvostupanjski sud utvrdio da lampica za ulje nije se palila, odnosno svjetlila, vještak je u nalazu ukazao na značaj paljenja te lampice i saznanja, zaključke koji iz toga moraju biti izvedeni jer za ta saznanja ne treba biti stručnjak za vozila, a to je okolnost za koju je potrebno stručno znanje vještaka.

14. Stoga, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da ne postoji odgovornost tuženice kao prodavatelja jer vozilo nije imalo materijalni nedostatak u trenutku prelaza rizika na kupca, čl. 400. ZOO.

15. Pritom je i pravilno zaključio da i pod pretpostavkom da se radilo o nedostatku (a što nije utvrđeno) tužiteljica o nedostatku nije pravovremeno obavijestila prodavatelja odnosno u roku od dva mjeseca sukladno odredbi čl. 404. st. 1. ZOO jer se prvi kvar kao posljedica nedostatka pojavio u studenom 2020. – problemi s turbinom, a tužiteljica tuženicu o nedostatku na vozilu obavještava dopisom tek 14. svibnja 2021. nakon drugog kvara kada je vozilo u travnju 2021. stalo. Ispis poziva nije izveden kao dokaz u predmetnoj pravnoj stvari, a pravilno je, kako je već navedeno, primijenjena odredba čl. 8. ZPP, pa i u ocjeni iskaza stranaka i svjedoka.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

17. Odluka o trošku osporava se u smislu da je pogrešna budući je neosnovano odbijen zahtjev tužiteljice, a koji žalbeni navod nije osnovan. Ukazuje se nastavno i na nepravilnu primjenu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u dijelu u kojem je odučeno o naknadi troškova za sastav podnesaka. Taj i takav žalbeni navod nije određen jer tužite ljica nije iznijela nikakve određene navode, pojedinosti, koji podnesak i radi čega nije bio potreban radi vođenja postupka.

18. Kako je žalba neosnovana, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuž iteljice za naknadu troška žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev tuženice jer odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško