REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 172 K-238/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antoniji Miočić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Lerge Smokrović, u kaznenom postupku protiv optuženog SĐ zbog dva kaznena djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25., dalje u tekstu: KZ) u vezi s člankom 34. KZ-a i uz primjenu članka 51. KZ-a, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KO-DO-121/2026 od 25. veljače 2026., nakon javne rasprave održane 3. travnja 2026., 17. travnja 2026. i 22. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Zadru Mislava Marčića, optuženog SĐ i zamjenice braniteljice Vedrane Vitlov, odvjetnice u Zadru, 27. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SĐ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. S i pok. O rođene T, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju kuhar, sa završenom srednjom školom za kuhara, nezaposlen, na slobodi se uzdržava neprijavljenim ribarskim poslovima, neoženjen, bez djece, bez čina i bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, vlasnik broda od 8 metara, osuđivan,

k r i v  j e

što je

dana 3. siječnja 2026. oko 23,50, u Zadru, Varoška 3, nakon što su policijski službenici Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s Ispostavom [adresa] - SĐĆ i OĐ, postupajući povodom dojave o narušavanju javnog reda i mira u caffe baru „Frenky“ te u skladu sa svojim ovlastima iz čl. 13. st. 1. toč. 8. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ br. 76/09, 92/14 i 70/19), izdali mu naredbu da prestane s narušavanjem javnog reda i mira, oglušio se na te naredbe policijskih službenika te u nakani da spriječi postupanje policijskih službenika govorio im da su mulci i budale, da će ih slomiti, da im jebe majku pandursku, uslijed čega su mu dali naredbu da prestane s daljnjim vrijeđanjem i narušavanjem javnog reda i mira, nakon čega se iznova oglušio o njihove naredbe pa su imenovani oštećenici prema njemu primijenili sredstva prisile u vidu tjelesne snage i sredstava za vezivanje i to na način da su ga spustili na pod, čemu se on opirao udarajući nogama po njihovim potkoljenicama i govoreći im da će im polomiti ruke i noge kad izađe van, pritom svojom glavom udarajući grebući o tlo, pa kad su ga oštećeni policijski službenici pokušali spriječiti u daljnjem samoozljeđivanju te mu stavili sredstva za vezivanje na ruke i pomoću PVC vezica mu vezali noge, tijekom čega im je govorio da ako počne rat da će prvo pobiti njih dvojicu te da ima hepatitis i da će pljuvati po njima i zaraziti ih, kada su oštećenicima u pomoć došli policijski službenici TĐ i FĐ, nakon čega su ga uspjeli uvesti u službeno vozilo – maricu, pri čemu su oštećeni policijski službenici SĐĆ i OĐ zadobili tjelesne ozljede, i to obojica više kontuzijskih biljega i oguljotina kože prednje strane lijeve potkoljenice,

dakle, s namjerom da silom spriječi službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisilom prema službenoj osobi, a kaznenim djelima su službenim osobama nanesene tjelesne ozljede,

čime je počinio pokušaj dva kaznena djela protiv javnog reda – prisile prema službenoj osobi, opisana u članku 314. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/26., dalje u tekstu: KZ) i u vezi s člankom 34. KZ-a, kažnjiva po članku 314. stavku 2. KZ-a, uz primjenu članka 51. KZ-a,

pa se optuženom SĐ na temelju članka 314. stavka 2. KZ-a za svako kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a i u vezi s člankom 34. KZ-a utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca,

pa se optuženi SĐ, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ-a

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE.

II. Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ-a optuženom SĐ

i z r i č e s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu, a preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne optuženiku ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

III. Na temelju članka 54. KZ-a optuženom SĐ se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. siječnja 2026., pa nadalje.

IV. Na temelju članka 69. KZ-a optuženom SĐ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ-a u vezi s člankom 58. stavkom 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela izrečene kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a optuženi SĐ se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1) do 6) ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj: KO-DO- 121/2026 od 25. veljače 2026. protiv optuženog SĐ zbog dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a u vezi s člankom 34. KZ-a i uz primjenu članka 51. KZ-a

1.1. Stranke su se na raspravi 3. travnja 2026. suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac, sve sukladno odredbi članka 19.b ZKP-a.

2. Optuženik je u odnosu na optužbu naveo da se ne smatra krivim te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o ispitivanju svjedoka ŽĐ od 2. veljače 2026. (list spisa 73-74) te svjedoka OĐ od 12. veljače 2026. (list spisa 83-84), a na raspravi od 22. travnja 2026. ispitan je stalni sudski vještak dr. Denis Sabljar te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 13. veljače 2026. (list spisa 86-93). Također je pročitano izvješće policijskih službenika od 4. siječnja 2026. (list spisa 8-9), izuzev dijela o obavljenom obavijesnom razgovoru s UĐ, medicinska dokumentacija za oštećenog OĐ (list spisa 10), medicinska dokumentacija za oštećenog SĐĆ (list spisa 11), obrazac medicinske dokumentacije za okrivljenika (list spisa 13 i 33-34), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenika (l.s. 14) te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Anite Galić Mihić, dr. med. spec. sudske medicine od 2. veljače 2026. (l.s. 77-80). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 144-145) iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osuđivana osoba.

4. Optuženik je u obrani na raspravi iskazao da samo može ponoviti da je bio pijan i da se uopće ne sjeća ničega. Iskazao je da se želi liječiti i liječenje bi mu pomoglo. Ničega od te večeri da se ne sjeća i da su mu nejasni zaključci provedenog psihijatrijskog vještačenja da bi morao imati još nekakvu bolest da bi bio bitno smanjeno ubrojiv. Iskazao je da možda trijezan zna što će biti, ali pijan da stvarno ne zna ništa. Njemu bude žao kada čuje što napravi. S puno ljudi se posvađao zbog tog alkohola. Uvijek to krene od jednog piva i dođe do svega. Nema toliko problem s ovisnošću, već s alkoholnim ludilom što mu se dogodi kada popije. Imao je periode kada bi se ostavio alkohola. Iskazao je da doista ne može reći koliko je tu večer popio, a sigurno nije samo dva piva. I u ranijoj obrani je optuženik iskazao da se ne sjeća događaja jer je konzumirao alkohol i kada popije nije svjestan što se događa, pa smatra da mu prvenstveno treba liječenje, iako nije ovisan o alkoholu.

5. S obzirom na očitovanje optuženika o optužbi, kao i njegovu obranu, u konkretnom postupku sporan je tijek inkriminiranog događaja, dakle cjelokupno postupanje optuženika, posljedice u vidu tjelesnog ozljeđivanja policijskih službenika te stupanj ubrojivosti optuženika.

6. U odnosu na tijek postupanja prema optuženiku iskazivali su oštećenici SĐĆ i OĐ, dok je u odnosu na ozljede koje su zadobili pročitano sudskomedicinsko vještačenje, pri čemu stranke nisu niti imale primjedbe na pročitano niti je predlagano neposredno ispitivanje vještakinje. Sud je materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu cijenio vjerodostojnom i istinitom, a ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u pitanje.

6.1. U odnosu na policijsko postupanje prema optuženiku, iz iskaza svjedoka oštećenog SĐĆ proizlazi da je bio poslan u caffe bar Frenky od stane šefa smjene, jer muška osoba radi probleme u istom. Dolaskom na mjesto događaja uočio je optuženika kojeg poznaje iz ranijih postupanja, a prema njemu su postupali i noć prije kada je radio probleme u bolnici. Svjedok je iskazao kako optuženik nije na njegovo traženje htio izaći ispred kafića, a kada je konačno izašao, počeo ga je vrijeđati da je mulac i budala. Tada je nazvao kolegu OĐ koji je bio na Poluotoku da požuri, a optuženik mu je psovao majku, a svjedok mu je davao brojna upozorenja da prestane s remećenjem javnog reda i mira. Nakon nekih pet minuta je došao kolega OĐ te je optuženiku priopćeno uhićenje te su mu uporabom sredstava prisile vezane ruke. Optuženik se u tom trenutku nalazio na podu, na trbuhu i opirao se zbog čega je glavom udarao i grebao o tlo te su ga htjeli podići, međutim on je počeo mlatiti nogama te je prvo pogodio OĐ u potkoljenicu, a svjedoka nogom, također u potkoljenicu. Optuženik im je govorio da će im polomiti ruke i noge kad izađe i ako počne rat da će prvo pobiti njih dvojicu, kao i da ima hepatitis i da će pljuvati po njima i zaraziti ih. Nakon događaja da je na potkoljenicama uočio ogrebotine, a te ozljede da nije imao prije postupanje te su nastale zbog toga što ga je optuženik udarao po potkoljenicama.

6.2. Iz iskaza svjedoka OĐ proizlazi da je po dolasku na intervenciju uočio optuženika koji mu je poznat iz ranijih postupanja. Čim ih je uočio, počeo ih je vrijeđati da im jebe majku pandursku, da će ih slomiti i slično. Optuženik se oglušio na upozorenje da prestane i nastavio je s remećenjem javnog reda i mira, a kolega SĐĆ ga je uhvatio za jednu, a svjedok za drugu, te je nad optuženikom primijenjen ključ na lakat i kontrolirano spuštanje na pod. Optuženik je pritom pružao aktivni otpor konstantno se trzajući te je glavom udario o pod. Svjedok je iskazao da je optuženiku stavio lisice, ali je isti nastavio s aktivnim otporom te je počeo s nogama udarati po njihovim potkoljenicama te im je prijetio da će im polomiti ruke i noge kada izađe van. U jednom trenutku je počeo pljuvati po njima, a spomenuo je da ima hepatitis i da će ih zaraziti te su mu morali staviti vezice i pričekati dolazak „marice“ jer ga nisu mogli staviti u vozilo. Dok su čekali dolazak „marice“, optuženik ih je vrijeđao i rekao da kada bi izbio rat, da bi ih prve ubio.

6.3. U odnosu na tjelesno ozljeđivanje obojice oštećenika, u dokaznom postupku pročitana je liječnička dokumentacija te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Anite Galić Mihić, dr. med., spec. sudske medicine iz kojeg proizlazi da je kod oštećenog OĐĆ kao i kod oštećenog OĐ utvrđeno više kontuzijskih biljega i oguljotina kože prednje strane lijeve potkoljenice, odnosno zadobili su jednake ozljede. Ozljede potkoljenice u vidu više kontuzijskih biljega i oguljotina kože svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu te su utvrđene ozljede nastale djelovanjem tupe mehaničke sile i mogle su nastati i udarcem nekim tupotvrdim sredstvom kakvo je noga obuvena u cipelu. Za nastanak utvrđenih ozljeda bila su potrebna minimalno dva udarca zadana silom slabog intenziteta. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi i da ozljede koje je svaki oštećenik zadobio predstavljaju u ukupnosti tjelesnu ozljedu i ozljede oba oštećenika su mogle nastati na način kakav se okrivljeniku stavlja na teret. Stranke nisu imale primjedbi na pročitani nalaz i mišljenje te nisu tražile neposredno ispitivanje vještakinje.

7. Obrani je u postupku bila sporna ubrojivost optuženika te je u dokaznom postupku ispitan stalni sudski vještak dr. Denis Sabljar iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik ovisnik o opijatima, marihuani F11.2 i F12.2 i alkoholu F10.2 F19.2 – politoxicomania. Tempore criminis je bio smanjeno sposoban vladati svojom voljom i postupcima, smanjeno je mogao shvatiti značenje svojih postupaka te je po zaključku vještaka bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno te bi zbog svoje ovisnosti mogao ponovno počiniti neko teže kazneno djelo. U vještačenju je predloženo primijeniti sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o marihuani i alkoholu, koje se prema vještaku može provesti u ambulantnim uvjetima.

7.1. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka dr. Denisa Sabljara proizlazi kako je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na zaključak da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, vještak je iskazao da je optuženik sam naveo da je pio više piva dnevno, a pojačana konzumacija alkohola i heptanoni koje uzima svakako mogu utjecati na okrivljenika da se ne sjeća sljedeći dan svog postupanja, a kod bitno smanjene ubrojivosti uz zabilježeno bi morala biti utvrđena i neka druga bolest, kao npr. višegodišnja epilepsija. Okrivljenik nema težu duševnu bolest da bi bio neubrojiv niti neku drugu zdravstvenu smetnju koja bi dovela do zaključka da bi bio bitno smanjeno ubrojiv. On sam zna kakav je kada popije, odnosno svjestan je u kakvo stanje će se dovesti, pa sam utjecaj alkohola kod njega inkriminirane prigode nije doveo do bitno smanjene ubrojivosti. Glede navoda o heptanonima, vještak je pojasnio da je u mišljenju navedeno da je optuženik ranije uzimao heptanone, a u zatvoru da ne uzima nikakvu terapiju. Zaključno je vještak naveo da je optuženik djela počinio po odlučujućim utjecajem ovisnosti. Predmetno vještačenje sud u cijelosti prihvaća kao stručno, nepristrano i sastavljeno sukladno pravilima struke,

8. Slijedom navedenog, analizom suglasnih, životnih i logičnih iskaza oštećenih SĐĆ i OĐ, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao istinite, sud je utvrdio da je optuženi JĐ postupao na način kako mu se to činjenično stavlja na teret, odnosno da se najprije oglušio na zakonitu naredbu policijskih službenika da prestane s narušavanjem javnog reda i mira, koja je dana sukladno članku 13. stavku 1. točki 8. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, a njegovo postupanje je bilo usmjereno na sprječavanje postupanja policijskih službenika nakon što mu je predočeno uhićenje te je uz vrijeđanje i prijetnje uporabio i silu u navedenoj namjeri i to na način da je, uz opiranje uhićenju, dok je bio na podu na koji su ga policijski službenici kontrolirano spustili, svojim nogama udarao po potkoljenicama policijskih službenika SĐĆ i OĐ. Da bi policijski službenici prilikom takvog njegovo postupanja zadobili naprijed navedene i opisane tjelesne ozljede proizlazi iz pročitanog sudskomedicinskog vještačenja, koje se temelji na liječničkoj dokumentaciji za oštećenike i koje vještačenje ovaj sud prihvaća u cijelosti kao stručno, nepristrano i sastavljeno sukladno pravilima struke, pri čemu niti stranke nisu imale primjedbi na isto. Zaključno, da bi djelo ostalo u pokušaju sud je utvrdio također iz iskaza ispitanih oštećenika, s obzirom da je iz istih razvidno da su policijske radnje provedene, odnosno optuženik ih nije spriječio svojim radnjama, već je uhićen.

8.1. Optuženikova obrana se ovom sudu ukazuje prihvatljivom, s obzirom na navode psihijatrijskog vještačenja da pojačana konzumacija alkohola i heptanoni koje optuženik uzima svakako mogu utjecati da se on ne sjeća svog postupanja sljedeći dan, međutim, upravo s obzirom na tu okolnost, dakle da se optuženik prema svom iskazu niti ne sjeća ovog događaja, sud njegovu obranu niti nije posebno cijenio.

9. Slijedom navedenog, analizom ovako provedenog dokaznog postupka i to cijeneći provedene dokaze pojedinačno, kao i u međusobnoj vezi te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom optuženika, sud smatra nedvojbeno dokazanim da je optuženi JĐ počinio u stjecaju dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ-a.

9.1. Naime, kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a u inkriminiranom modalitetu čini onaj tko silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a pri tome je nanesena tjelesna ozljeda. U radnji optuženika koji se opirao uhićenju te policijske službenike udarao nogama po potkoljenicama, sve upravo s ciljem sprječavanja istih kao službenih osoba u obavljanju službene radnje sadržano je poduzimanje radnji koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti. Naime, kao što je gore navedeno, djelo je ostalo u pokušaju, s obzirom da su policijski službenici obavili službenu radnju, a cijeneći da je policijskim službenicima SĐĆ i OĐ nanesena tjelesna ozljeda, ostvarena je kvalifikatorna okolnost iz članka 314. stavka 2. KZ-a.

9.2. Slijedom navedenog s obzirom da su policijski službenici uspjeli savladati optuženika te ga uhititi, unatoč njegovom opiranju i sili koju je primijenio u vidu udaraca nogom od kojih su oštećenicima nastale tjelesne ozljede, ostvarena su objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a i u vezi s člankom 34. KZ-a prema oba oštećenika, odnosno uz primjenu odredaba o stjecaju, sud je utvrdio da je optuženik počinio dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi.

10. Nadalje, optuženik je za kazneno djelo kriv, postupao je s izravnom namjerom, svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno, ali je njegova sposobnost shvaćanja svog ponašanja i upravljanja svojim postupcima, bila smanjena, ali ne bitno, što sve proizlazi iz izloženog vještačenja psihijatrijskim pregledom optuženika, pri čemu je vještak dao jasne razloge zbog kojih optuženik nije bio bitno smanjeno ubrojiv, koji su izloženi i koje razloge ovaj sud u cijelosti prihvaća. Slijedom navedenog, u postupanju optuženika ostvarena su sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna obilježja dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju te ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

11. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, imajući na umu olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio kod optuženika, sve kako je to propisano člankom 47. KZ-a.

11.1. Sud je pritom optuženiku olakotnim cijenio iskazano žaljenje zbog svog postupanja, dok mu je otegotnim cijenio raniju višekratnu osuđivanost, između ostalog i zbog istog kaznenog djela, odnosno okolnost da je optuženik specijalni recidivist.

11.2. Uzimajući u obzir naprijed utvrđeno, sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, polazeći pritom od stupnja krivnje, odnosno polazeći od utvrđenja da je optuženik kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, jer premda je ista sastavni element oba djela, uzima se u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Također je prilikom odmjeravanja kazne sud uzeo u obzir da je optuženik djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti, kao i da je djelo ostalo u pokušaju. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, sud je optuženiku za svako od kaznenih djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a i u vezi s člankom 34. KZ-a utvrdio kazne zatvora od po 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Primjenom odredbi o stjecaju, a na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u ukupnosti, sud je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, primjenjujući pritom i djelomičnu uvjetnu osudu iz članka 57. KZ-a, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne optuženiku ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Sud smatra da će se upravo ovako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora, kao i izrečenom jedinstvenom kaznom, postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Dodatno, izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom, omogućit će se optuženiku ponovno uključivanje u društvo, a s dužim vremenom provjeravanja, uz odsluženje kazne zatvora iz neuvjetovanog dijela kazne zatvora, na njega će se dodatno utjecati da ne čini više kaznena djela i da svoje postupanje uskladi s društvenim i pravnim normama, sve pod upozorenjem o mogućnosti opoziva uvjetovanog dijela kazne zatvora.

12. Sukladno odredbi članka 54. KZ-a, optuženiku se u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. siječnja 2026., pa nadalje.

13. S obzirom na zaključke iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, dakle, da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti, kao i da zbog te ovisnosti postoji mogućnost da u budućnosti počini neko teže kazneno djelo ako se ne liječi, sud je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera sukladno stavku 3. istog članka i zakona može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ-a u vezi s člankom 58. stavkom 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela izrečene kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

14. Glede odluke o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženika oslobodio obveze da naknadi troškove iz članka 145. stavka 2. točaka 1) do 6) ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja. Naime, optuženik je u istražnom zatvoru od 4. siječnja 2026. i u zatvoru nema nikakvih prihoda, pa je, cijeneći duže vrijeme koje je bez prihoda, za zaključiti kako isti trošak kaznenog postupka ne bi mogao podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Antonia Miočić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-121/2026,

2. optuženi SĐ, putem Zatvora u Zadru,

3. braniteljica po službenoj dužnosti Tanja Budimir Gulan, odvjetnica u Zadru,

4. oštećeni SĐĆ,

5. oštećeni OĐ.