REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
Poslovni broj: P-1170/2020-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja: 1) PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Goranu Jujnoviću Lučiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković j.t.d., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXII Zagrebu, protiv tuženice MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, Jadranska 3, radi sporova iz nasljeđivanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1 . i 2. koji glasi:
„1.Utvrđuje se da u ostavinu iza pokojnog PA, OIB: [osobni identifikacijski broj] ne ulazi dio obiteljske kuće sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 778 ZGR, u naravi STAMBENO POSLOVNA ZGRADA ukupne površine 150m2, k. o. [katastarska općina]-Makar, a koji dio u naravi predstavlja drugi kat i potkrovlje te pripadajući zajednički dijelovi nekretnine, s tim da će se točan omjer suvlasničkog dijela utvrditi nakon provedenog građevinskog vještačenja.
2. Utvrđuje se da je tužitelj PA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik dijela obiteljske kuće sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 778 ZGR, u naravi STAMBENO POSLOVNA ZGRADA ukupne površine 150m2, k. o. [katastarska općina]-Makar, a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja drugi kat i potkrovlje obiteljske kuće s pripadajućim zajedničkim dijelovima nekretnine, s tim da će se točan omjer suvlasničkog dijela utvrditi nakon provedenog građevinskog vještačenja.
3.Utvrđuje se da su tužitelj PA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelj ŽA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te tuženica MA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u 1/3 suvlasničkog dijela obiteljske kuće sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 778 ZGR, u naravi STAMBENO POSLOVNA ZGRADA ukupne površine 150m2, k. o. [katastarska općina] -Makar, i to dijela nekretnine koji u naravi predstavlja prizemlje i prvi kat obiteljske kuće s pripadajućim zajedničkim dijelovima nekretnine, s tim da će se točan omjer suvlasničkog dijela utvrditi nakon provedenog građevinskog vještačenja.
4.Tužitelj PA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlašten je na temelju ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime suvlasničkog dijela obiteljske kuće sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 778 ZGR, u naravi STAMBENO POSLOVNA ZGRADA ukupne površine 150m2, k. o. [katastarska općina]-Makar, a koji dio u naravi predstavlja drugi kat i potkrovlje obiteljske kuće s pripadajućim zajedničkim dijelovima nekretnine, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena MA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tim da će se točan omjer suvlasničkog dijela utvrditi nakon provedenog građevinskog vještačenja.
5.Nalaže se tuženiku MA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljima PA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju 1) PA i 2) ŽA da solidarno isplate tuženici MA trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.180,00 EUR- a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja ove presude, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 20. studenog 2020., tužitelj je, u bitnom, naveo da je ovaj sud je dana 09.srpnja 2020. godine donio Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog PA, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: „Ostavitelj“), poslovni broj O-400/2020 kojim se nasljednicima pokojnog ostavitelja proglašavaju stranke u ovom postupku (dalje u tekstu: „Rješenje“). Navodi i da je točkom I. A) 1) Rješenja utvrđeno je da ostavinu Ostavitelja čini nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Makar (dalje u tekstu: „Nekretnina“). Nadalje da su točkom II. Rješenja nasljednicima Ostavitelja na temelju zakona u pogledu Nekretnine proglašene su stranke u ovom postupku, svatko u 1/3 dijela. Točkom IV. Rješenja nasljednici PA i ŽA upućeni su u parnicu protiv sunasljednice MA radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje Nekretnine. Navodi se i da je tužitelj PA je dana 24.srpnja 2020. godine protiv Rješenja podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od dana 28.rujna 2020. godine posl. br. Gž-1206/2020, te sukladno točki IV. Rješenja, tužitelj je podnio ovu tužbu radi utvrđenja da u ostavinu ne ulazi dio obiteljske kuće izgrađene na Nekretnini. Navodi i da je dana 15.veljače 2018. godine pred vršiteljem dužnosti javnog bilježnika Anamarijom Arapović Vranješ iz [adresa] održana je ostavinska rasprava iza pokojnog PA, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: „Ostavitelj“) na kojoj je utvrđeno da je Ostavitelj u času smrti između ostalog bio vlasnik Nekretnine u cijelosti. Na idućoj ostavinskoj raspravi održanoj dana 15. svibnja 2018. godine vršitelj dužnosti javnog bilježnika Anamarija Arapović Vranješ iz [adresa] donijela je djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim se nasljednicima pokojnog PA, OIB: [osobni identifikacijski broj] proglašavaju PA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: „Nasljednici), svatko u 1/3 dijela. Navodi i da je na predmetnoj ostavinskoj raspravi utvrđeno je kako se Nekretnina sastoji od prizemlja s poslovnim prostorom, prvog i drugog kata te potkrovlja s pripadajućom okućnicom. Tužitelj je ostavinskoj raspravi izjavio da je svojim vlastitim sredstvima financirao izgradnju i obnovu obiteljske kuće te da je digao kredit koji je sam otplaćivao i ulagao u kuću. Također je naveo da je sudjelovao u troškovima legalizacije iste i da je Ostavitelj za života govorio da potkrovlje ostavlja njemu odnosno njegovim sinovima te da je nakon rođenja sina ŽA njegov cijeli drugi kat. MA, sestra tužitelja, nije se složila s gornjim navodima dok se ŽA, druga sestra tužitelja, složila s navodima tužitelja. Tužitelj PA ne tvrdi kako bi bio knjižni suvlasnik Nekretnine, već kako je privređivanjem zajedno s ostaviteljem stekao izvanknjižno pravo vlasništva, u kojem smislu predmetna Nekretnina u navedenom dijelu ne ulazi u ostavinu Ostavitelja unatoč činjenici da je isti bio upisan kao vlasnik u trenutku otvaranja ostavine. Poziva se na čl. 75. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje u tekstu „ZN“) propisano je da neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim Čl. 75. st. 2. ZN-a propisano je da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Smatra da među strankama nije sporno kako predmetna Nekretnina predstavlja obiteljsku kuću u kojoj su PA i ŽA te sin MA živjeli s ocem do njegove smrti, a nakon očeve smrti iste su tamo nastavile živjeti, i to sin tuženice u prizemlju kuće, tužiteljica ŽA na prvom katu, a tužitelj PA s obitelji na drugom katu kuće. S time u vezi, tužitelji ističu kako, iako je Ostavitelj imao spavaću sobu na prvom katu kuće, isti je jednako tako boravio i na drugom katu kuće, a s obzirom da je riječ o obiteljskoj kući. Pored navedenog, da je tužitelj PA svakodnevno u obiteljskoj kući boravio s ocem, zajedno su redovito ručali i večerali te se isti svakodnevno brinuo o ocu kao ukućanin. U tom smislu, činjenica da bi se Ostaviteljeva spavaća soba nalazila na prvom katu gdje živi tužiteljica ŽA ne znači kako Ostavitelj ne bi živio u obiteljskoj zajednici s tužiteljem PA te kako isti ne bi privređivao s pokojnim ocem, a budući da su svi zajedno živjeli u obiteljskoj kući u zajedničkom domaćinstvu. S obzirom na to da je tužitelj PA uložio znatna financijska sredstva u izgradnju i adaptaciju predmetne obiteljske kuće u kojoj je živio zajedno s ocem, smatra nedvojbenim da je isti na temelju članka 75. ZN-a svojim radom i davanjima pridonio da se poveća vrijednost imovine Ostavitelja, odnosno vrijednost obiteljske kuće. Tuženica MA je na ostavinskoj raspravi izjavila kako ne osporava činjenicu da su kompletni troškovi adaptacije obiteljske kuće podmireni preko računa trgovačkog društva u vlasništvu tužitelja VA. Pritom tužitelj PA nanovo ističe kako nije sporno da bi ostavitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, već je u konkretnom slučaju sporno je li tužitelj privređivao s ostaviteljem. Tužitelj navodi da je u prilog tvrdnji kako bi privređivao s ostaviteljem na način da je snosio troškove izgradnje te kompletne adaptacije nekretnine priložio nepobitne dokaze, a čiju vjerodostojnost je potvrdila i sunasljednica, odnosno tužiteljica ŽA. Štoviše, pored same izgradnje i adaptacije obiteljske kuće, tužitelj PA je održavao i sve „zajedničke prostore“ koje je koristila nasljednica MA, uključujući, ali ne ograničavajući se na parking, dvorište te okućnicu. Tužitelji podredno ističu kako, ukoliko sud ne bi prihvatio da bi tužitelj PA stekao dio Nekretnine na temelju članka 75. ZN-a, isti je svakako stekao dio Nekretnine nadogradnjom, odnosno adaptacijom iste uz suglasnost Ostavitelja. Člankom 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: „ZV“) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. U konkretnom slučaju, Ostavitelj je izričito izjavio kako je suglasan s izvođenjem radova na Nekretnini u zamjenu za stjecanje suvlasničkog dijela Nekretnine, a koji bi u naravi predstavljao drugi kat i potkrovlje obiteljske kuće. S obzirom na to da je Ostavitelj kao vlasnik Nekretnine izričito dozvolio tužitelju PA da preuredi obiteljsku kuću uz namjeru da tužitelj stekne odgovarajući suvlasnički dio obiteljske kuće koji u naravi predstavlja drugi kat i potkrovlje iste, nesporno je tužitelj PA stekao pravo vlasništva predmetne Nekretnine u navedenom dijelu. Tužitelji ističu kako isti nisu u mogućnosti precizirati tužbeni zahtjev na način da se točno utvrdi suvlasnički dio Nekretnine koji ne ulazi u ostavinu, iz razloga što obiteljska kuća nije etažirana te se ne može utvrditi koliki suvlasnički dio u naravi predstavljaju drugi kat kuće i potkrovlje, tužitelji zadržavaju pravo precizirati tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju predmetne Nekretnine.
1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelji su u spis dostavili Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj od dana 09.07.2020. godine posl.br. O-400/2020,; Rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 28.09.2020. godine posl.br. Gž-1206/2020; Zapisnik od 15.05.2018. godine posl.br. O-251/13, Izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, predlažu uvid u spis kod Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. O-429/2019 odnosno uvid u spis kod Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. O-400/2020, Rješenje Županijskog suda u Varaždinu od dana 18.06.2020., Gž. 783/2020.
2. U odgovoru na tužbu tužena MA, u bitnom se, protivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovorila je vrijednosti predmeta spora smatrajući je označenom znatno manje nego je vrijednost predmetne nekretnine. Tužena se protivi la tužbenim navodima i tužbenim zahtjevima kao neosnovanima. Predložila je tužbene zahtjeve odbiti uz osudu tužitelja na solidarno plaćanje troškova parničnog postupka tuženoj skupa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužena ukazuje na načelo povjerenja u zemljišne knjige kao jedno od najvažnijih načela u stjecanju i zaštiti prava vlasništva koje štiti stjecatelja prilikom stjecanja nekretnine. Navodi i da u vlasničkom i zemljišnoknjižnom pravu djeluje presumpcija da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine. Onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano n ije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. U sporovima o stjecanju prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava, osoba koja polaže određena stvarna prava na nekretninu mora dokazati da je bila u dobroj vjeri pa prema pravilima o teretu dokazivanja, onaj tko tvrdi da je u dobroj vjeri stekao nekretninu ili neko stvarno pravo, mora tu činjenicu dokazati. U konkretnom slučaju, smatra da, tužiteljevo postupanje kako ga opisuje, sve kada bi bilo istinito, a nije, ne može se smatrati savjesnim i poštenim. Iz izvatka zemljišne knjige stvarno i mjesno nadležnog Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižnog odjela, za područje KO 317063 [adresa] – [adresa], u ZU 1869, na nekretninama označenima i opisanima kao zgrad na čestica 778ZGR, stambeno poslovna zgrada, u površini od 150 m2, te čestica zemlje [katastarska čestica], stambeno-poslovna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište, površine 283 m2, razvidno je da se kao isključivi vlasnik vodio pokojni prednik stranaka
– otac, PA, OIB [osobni identifikacijski broj]. Pokojni prednik parničnih stranaka PA preminuo je 19. svibnja 2013. godine. Navodi da je isti bio pismena osoba i potpuno poslovno sposobna, te da je kojim slučajem imao bilo kakvu namjeru raspolagati svojom nekretninom, životno je, logično i uvjerljivo, da bi isti to uradio u za to predviđenom obliku i postupku, obzirom je već imao bogato životno iskustvo u svezi sređivanja imovinsko-pravnih odnosa na predmetnoj nekretnini, što da je razvidno iz sadržaja povijesnog zemljišno-knjižnog izvoda koji se prilaže. Navodi i da isti nije sačinio oporuku niti za života bilo kakvu ispravu temeljem koje bi raspolagao makar i dijelom svoje nekretnine. U odnosu na navode tužitelja u kojem se tvrdi da je tužitelj PA vlastitim sredstvima financirao izgradnju i obnovu obiteljske kuće te da je digao kredit koja novčana sredstva je uložio u kuću i sam otplaćivao dospjele anuitete kredita navodi se da takav navod nije istinit. Tužitelji na tu okolnost nisu ponudili nikakav relevantan dokaz. Smatra da tužitelji nisu čak ni precizirali svoje navode kao npr. kada, kod koje banke, koliki iznos i u koju svrhu je tužitelj digao kredit, kako bi se te okolnosti mogle provjeriti kod navodne banke iz koje dokumentacije bi se moglo sve utvrditi kao npr. tko je kreditni dužnik, u kojem iznosu i pod kojim uvjetima, koja je svrha dizanja kredita itd. Navodi da tužitelji svjesni neistinitosti ovoga navoda namjerno ne nude relevantan dokaz, već nude dokaz saslušanjem svjedoka. Osim toga, da je tužitelj bio investitor sasvim sigurno bi znao tko je izvođač koji radova i u koje vrijeme, te kolike su količine i vrste materijala upotrijebljene, koliko su vremenski trajali radovi. Smatra da bi imao bi i odgovarajuće ugovore s izvođačima. O tome tužitelji nemaju bilo kakvih saznanja a ujedno nemaju niti nude bilo kakve dokaze. Tužitelji nadalje navode da je njihov pokojni otac govorio da potkrovlje ostavlja „njemu“ odnosno njegovim sinovima, te da je nakon rođenja sina ŽA njegov cijeli drugi kat. Dakle, ako se radilo o usmenoj oporuci tada tužiteljima treba skrenuti pozornost na odredbe ZN koje, kao imperativne odredbe, reguliraju pitanje valjanosti usmene oporuke i obveze osoba kojima je ista priopćena. Navodi i da se u konkretnoj pravnoj stvari sasvim je sigurno da se ne radi o usmenoj oporuci. Isto tako, iz navoda se ne može sa sigurnošću utvrditi na koga se odnosi zamjenica „njemu“. Ujedno, ostavlja „njemu“ odnosno „njegovim sinovima“ ukazuje da nasljednik nije određen. Smatra da se iz navoda tužitelja u kojem tvrde da je pokojni otac govorio da potkrovlje ostavlja „njemu“ odnosno njegovim sinovima, jasno proizlazi zaključak da pokojni otac stranaka nije za života raspolagao predmetnom nekretninom i da se isti osjećao kao isključivi vlasnik svega, dakle, da tužitelj PA nije stekao pravo vlasništva na nekretnini niti na bilo kojem njenom dijelu temeljem građenja niti bilo kojom drugom pravnom osnovom za života pokojnog oca stranaka. Navodi i da naprijed citirana izjava tužitelja sadržana u prvoj rečenici na trećoj stranici tužbe dokazuje netočnost navoda tužitelja u narativnom dijelu tužbe na četvrtoj stranici, stavku prvom, točke V/ u kojoj navode: „Tužitelji podredno ističu kako, ukoliko sud ne bi prihvatio da bi tužitelj PA stekao dio nekretnine na temelju članka 75.ZN-a, isti je stekao dio nekretnine nadogradnjom, odnosno adaptacijom iste uz suglasnost ostavitelja.“ Smatra da da tužbeni navodi proturječe, što samo za sebe dovoljno ukazuje na neistinitost tvrdnji tužitelja o navodnom stjecanju prava vlasništva tužitelja na onom što se tužbenim zahtjevom traži. Također, iako je to sudionicima ovoga parničnog postupka poznato, nadogradnja i adaptacija nisu istovjetni pojmovi. Navodi i da tužitelji ujedno ne objašnjavaju zbog čega nisu za života pokojnog tate od istoga zahtijevali bilo kakvu ispravu kojom bi dokazali da su stekli pravo vlasništva na onom što sada tužbenim zahtjevima traže. Tužitelji ni tijekom ostavinskog postupka nisu dostavili bilo kakvu dokumentaciju kojom bi barem pokušali dokazati svoje navode o navodnom stečenom pravu vlasništva po pravnim osnovama i na dijelovima nekretnine kako to sada postavljenim tužbenim zahtjevima traže. Glede navoda tužitelja da je ostavitelj imao spavaću sobu na prvom katu kuće navodi da se je ostavitelj imao, ne samo spavaću sobu na prvom katu kuće, nego čitavu kuću, a svi koji su u toj kući stanovali imaju samo status najmoprimca - podstanara. Navodi i da se podstanarskim odnosom ne može se stjecati pravo vlasništva na nekretnini bez obzira da li podstanar dograđuje, nadograđuje ili adaptira nekretninu u kojoj stanuje. Smatra da su tužitelji kao podstanari kod svog pokojnog tate imali su obvezu istom plaćati najamninu za dijelove nekretnine koje drže u najmu. Stoga je u ostavinskom postupku ostalo neraspoređeno potraživanje ostavitelja s osnova najamnine. Prikazivati pokojnog tatu kao osobu koja je imala samo spavaću sobu na prvom katu kuće, osim što je neosnovano i nekorektno prema pokojniku, ujedno je u opreci s drugim navodima tužbe i sadržaja ostavinskog spisa. Navodi i da kao imovinu ostavitelja tijekom ostavinskog postupka tužitelji nisu naveli da je ostavitelj imao samo spavaću sobu na prvom katu kuće. Ističe da je zajednicu života ostavitelj imao je sa svojom kćeri – tužiteljicom ŽA, jer je u suštini, uobičajeno, svakodnevno živio i spavao na prvom katu, te su brigu o njemu pružale tužiteljica ŽA i tužena, a smatra i da tužena je itekako vodila računa o zdravlju i higijeni tate, tako da su je susjedi često zbog toga nazivali „sanitarkom“ a neki čak i „odredom za čistoću“, po uzoru na nekada popularnu dokumentarnu emisiju „Odred za čistoću“. Navodi i da je pokojni tata stranaka imao je pristojna mirovinska primanja još od rada u Njemačkoj. Čitava nekretnina kupljena je njegovim novcem i sagrađena njegovim novcem i radom, radnom snagom koju je osobno plaćao i u svemu ostalom njegovim novčanim sredstvima. Svaka gradnja bila je u ime ostavitelja i za ostaviteljev račun. Tome se bilo tko nije na bilo kakav način ikada protivio. Sve što je sagrađeno na zemljištu nečijeg vlasništva, konkretno, zemljištu u vlasništvu pokojnog tate stranaka, je vlasništvo pokojnog tate stranaka, a koje vlasništvo je trenutkom smrti, po sili zakona, prešlo na njegove nasljednike, istog nasljednog reda na jednake dijelove, a rješenjem o nasljeđivanju deklarirano. Navodi i da tužitelji od svoga oca nisu nikada tražili da mi na bilo kakav način prizna neko njihovo posebno pravo na čitavoj ili dijelu nekretnine. Tužitelji navode da su troškovi adaptacije obiteljske kuće podmireni preko računa trgovačkog društva u vlasništvu tužitelja PA. Trgovačko društvo je pravna osoba, ima svoj subjektivitet. Dakle, sve kada bi ovakva tvrdnja tužitelja bila točna, što se poriče, tužitelj bez obzira je li vlasnik ili nije pravne osobe, na ovakav način ne bi mogao steći pravo vlasništva na nekretnini u svoju korist kao fizička osoba. Osim prednjeg, navodi i da tužitelj ne dostavlja bilo kakav dokaz na tu okolnost. Smatra da je tužitelj proturječan i u svojim navodima sadržanima u stavku drugom na stranici 4.narativnog dijela tužbe kada navodi: „Tužitelj je u prilog tvrdnji kako je privređivao s ostaviteljem na način da je snosio troškove izgradnje te kompletne adaptacije nekretnine priložio nepobitne dokaze“, pa ovakav navod proturječi prethodnim tužiteljevim navodima da su troškovi adaptacije obiteljske kuće podmireni preko računa trgovačkog društva u vlasništvu tužitelja PA. Stoga, smatra kako je, netočna je tvrdnja, koju tužitelj ni s čime ne dokazuje, da je ostavitelj kao vlasnik nekretnine izričito dozvolio tužitelju PA da preuredi obiteljsku kuću uz namjeru da tužitelj stekne odgovarajući suvlasnički dio obiteljske kuće koji u naravi predstavlja drugi kat i potkrovlje iste.
3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.
3.1. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. obrazloženja ove presude, te su saslušane parnične stranke, kao i svjedoci PAG, sin pok. P, OA, sin pok. PAG, FA, sin pok. Ž, SA pok. VA, GA kći M, ŠA sin pok PAG, NA, sin pok VA, AA sina VA, TA sina VA, te ĐA sin pok. V, pregledan je spis Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. O-400/2020.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovaj sud je dana 09.srpnja 2020. godine donio Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], poslovni broj O-400/2020 kojim se nasljednicima pokojnog ostavitelja proglašavaju stranke u ovom postupku. Točkom I. A) 1) Rješenja utvrđeno je da ostavinu Ostavitelja čini nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Makar. Nadalje da su točkom II. Rješenja nasljednicima Ostavitelja na temelju zakona u pogledu Nekretnine proglašene su stranke u ovom postupku, svatko u 1/3 dijela. Točkom IV. Rješenja nasljednici PA i ŽA upućeni su u parnicu protiv sunasljednice MA radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje Nekretnine.
5.1. Pregledom ostavinskog spisa broj O-400/2020 utvrđeno je da tužitelji tijekom ostavinskog postupka nisu tvrdili da su ostaviteljem zajednički privređivali u smislu članka 75. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 141/19; dalje u tekstu: ZN) zbog čega drugi kat i potkrovlje ne bi ulazili u ostavinu, a niti su iznosili druge činjenice iz kojih bi prvostupanjski sud imao osnovu zaključiti da žalitelj traži izdvajanje iz ostavinske imovine dijela nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar primjenom naprijed navedene zakonske odredbe. Navedeni zaključak proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1206/2020-2 od 28. rujna 2020.
5.2. Odredbom članka 75. stavak 1. ZN-a propisano je da neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici, te svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala, dok su živjeli u zajednici, stavkom 2. je propisao da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu, te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Stavkom 3. je propisano da se pravo iz stavka 1. ovog članka ostvaruje samo na zahtjev ovlaštenika, a to pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.
5.3. Dakle, izdvajanje u korist potomka koji je privređivao s ostaviteljem opravdano je ako su ispunjene ove pretpostavke:
- da je ostaviteljev potomak živio u zajednici s ostaviteljem,
- da je svojim radom i pomaganjem u privređivanju pridonosio toj zajednici,
- da je taj rad utjecao na povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine.
5.4. Tužitelji u ostavinskom postupku nisu tržili izdvajanje iz ostavinske imovine dijela nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu, ali pravni interes za podnošenje ove tužbe sukladno odredbi čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) kao procesna pretpostavka za podnošenje tužbe na utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP proizlazi upravo iz točke IV. Rješenja kojom su tužitelji 1 i 2 kao nasljednici pok. PA upućeni su u parnicu protiv sunasljednice MA radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje Nekretnine. Kako je u ostavinskom postupku broj O-400/2020 nesporno da je ostavitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik sporne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar kčbr. [katastarska čestica] zgr. stojna kuća sa 158 m2, odnosno da njegovo vlasništvo proizlazi iz javne isprave u smislu članka 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – ispravak– dalje u tekstu: ZZK) koji Zakon se primjenjivao u vrijeme smrti ostavitelja, to je primjenom članka 224. stavak 2. ZN-a na temelju predmnjeve da je sadržaj javnih isprava istinit, sud donio rješenje o nasljeđivanju i ujedno tužitelja 1. uputio da svoje tvrdnje dokaže u parnici. Naime, naprijed citiranom zakonskom odredbom određeno je da sud neće prekinuti postupak u slučaju ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine i o kojima ovisi predmet zapisa, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku. Navedeno proizlazi iz ranije navedenih odluka ovog suda dana 09.srpnja 2020. i odluke Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1206/2020-2 od 28. rujna 2020. kojom odbijena žalba PA i potvrđeno naprijed navedeno rješenje. Navedena činjenica upisa u zemljišnim knjigama prednika parničnih stranaka na predmetnoj nekretnini u vrijeme smrti nije sporna među strankama.
5. 5. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio:
- da je još u ostavinskom postupku utvrđeno da se predmetna kuća u [adresa] sastoji od prizemlja s poslovnim prostorom, prvog i drugog kata te potkrovlja (koje nije dovršeno, postoje samo goli zidovi) s pripadajućom okućnicom te da u prizemlju živi sin MA, a prije od 1995. do 2016. MA, na prvom katu ŽA koja je prije živjela u zajedničkom domaćinstvu s ocem te je nakon njegove smrti ostala tu sama živjeti, a na drugom katu gdje su dva stana živi PA s obitelji. Iz takvih navoda svih stranaka (zapisnik s ostavinske rasprave kod javnog bilježnika od 15. svibnja 2018.) već proizlazi da tužitelj nije živio u zajedničkom domaćinstvu s pok. ocem i da već zbog toga nije ispunjena pretpostavka za izdvajanje dijela nekretnina u smislu članka 75. stavka 1. ZN-a, a niti je tužitelj govorio o svom pravu na izdvajanje već je tvrdio da drugi kat i potkrovlje ne ulaze u ostavinu jer da je on ulagao svoja sredstva u taj dio kuće te da je ostavitelj za života rekao da taj dio pripada njemu i da se neće dijeliti (roč. od 15. travnja 2019), odnosno da je vlastitim sredstvima financirao renoviranje obiteljske kuće i sudjelovao u troškovima legalizacije te da je otac za života govorio da potkrovlje ostavlja njemu i njegovim sinovima (roč. kod javnog bilježnika od 15. svibnja 2018.).
- tužitelj saslušan na glavnoj raspravi održanoj 14. listopada 2025. te je iz njegovog iskaza razvidno da kuća koja je predmet postupka ima 4 etaže, suteren, prizemlje, prvi kat i drugi kat i to u skladu s elaboratom legalizacije, odnosno kako je pojasnio suteren, prizemlje gdje je živio njegov otac i sada sestra, prvi kat gdje živi on, te drugi kat koji je u biti potkrovlje, krovište prenamijenjeno u stambeni dio. Tužitelj je u svom iskazu ukazao da je sudjelovao i doprinosio radom. Naveo je da mu je otac za za života rekao da je to njegovo i da se time služim i radim, s čime da se složila i njegova majka. Naveo je da je kao maturant kupio aparat za sladoled i što bi ljeti zaradio dao bih ocu te da su skupa smo dizali kuću. Naveo je da je doprinosio i za potkrovlje i suteren te je digao kredit, kao i da je to radio i putem agencije Kompas. Sve što se radilo na kući ja sam u tome doprinosio. Naveo je da je otvorio trgovačko društvo te mi je otac rekao s obzirom da imam novaca da pomognem. Uredilo se krovište. Naveo je da u je taj dio nekretnine počeo to koristiti 1982-1983, a da je tu počeo živjeti kad se oženio od 1984. je počeo tu živjeti te do danas živim tamo. Tužitelja je naveo i da je sve bilo je bilo izgrađeno u roh bau, te je uređivao zidove te terasu. Naveo je i da je on sam legalizirao kuću, radi mogućnosti dizanja kredita. Na kući su produžili stepenice da se može ući u potkrovlje, te da su da su razmišljali da bi to moglo biti visoko potkrovlje, kako sada i je. Taj dio sam htio dati djeci, sinovima tako da se i na taj dio može dići kredit. Naveo je da je zahtjev za legalizaciju podnesen 2010, a da je riješen 2014., razmišljali su o etažiranju, odnosno bio je dogovor da se napravi etažiranje no tada je otac preminuo i sve je stalo. Navodi da je on platio cijelu legalizaciju i troškove adaptacije, te da je tužena sporila posjed i suvlasništvo njegovog dijela tek kad je otac umro. Naveo je da gradnja kuće započeta oko 1966. / 1967. Kad je bio dijete, peti razred osnovne škole, kad je išao u [adresa], tada je bio samo suteren. Isto tako da je gradnja završena gradnja kuće završena 1988./1989. naveo je da je radio cijelu fasadu i to znam kada, jer mi je žena bila trudna sa sinom, to je bilo 1986. Tužitelj je nadalje naveo, na upit kada je završena koja etaža, da se radilo na način da je otac, dok je bio u Njemačkoj, kad bi se vratio kupio blokete, žal , te da je mu otac napravio konstrukciju preko koje sam ja iznosio taj materijal na prvi kat, gdje stoji. Otac bi obično dolazio pred ljeto ili Božić, digli bi 4-5 redova bloketa i opet se čekalo da dođe iz Njemačke. Sjeća se da smo nalijevali serklaž, negdje 1970. g., sjeća se da ga je sestra O zvala da počinje crtani, otac se ljutio na njega. Naveo je i da su izvođači radova po fazama i vrsti radova, bili susjedi, zidanje, zatim i otac, majka koja bi mu pomogla kad nije bilo oca, a kad su bile terase bila je radna akcija po 20-30 susjeda. Radove su nam radili samo vodoinstalateri i električari, radio je pok UA, prizemlje. Na prvom katu je radio pok. DA struju, a on da je sam kasnije radio adaptaciju. Na prvom katu gdje je on radio je BA, a na potkrovlju nema struje. Na svim etažama da je radio preinake i sam to financirao i dovodio majstore. Na kužini je ocu pomagao električar LA, vanjski wc je radio RA kao i preinake na njegovoj etaži. Vodu je radio pok. F, a u njega su bili radnici ZA i S, kako su ga zvali kao i KA. Tužitelj 1 je istako da je otac prije nego je išao u mirovinu radio u pekari. Prvih godina kad je došao iz Njemačke je radio susjedima stepenice, a da mu je on pomagao, to je bilo kratko. Tužitelj je također naveo da je ostavitelj imao 340,00-350,00 maraka Njemačke mirovine i oko 1.200,00 kn mirovine u Hrvatskoj. Istakao je i da se ostavitelj iz Njemačke vratio kraj1973. na 1974, te da nije dobio nikakvu pisanu ispravu kojim bi se potvrdio njegov suvlasnički dio, no da je otac rekao da kada se napravi etažiranje neće biti upitno. Naveo je i da nikad nije ništa radio bez suglasnosti oca.
5.6. Tužiteljica 2. u svom iskazu se složila sa svime što je njen brat, tužitelj 1. rekao. Navela je da je živjela tu na katu s ocem, a brat je živio na prvom katu dok je za potkrovlje otac rekao da ide njegovim sinovima, sinovima od njenog brata. Etažiranje se nije završilo dok je otac bio živ. Poznato joj je da je brat preuredio taj kat na kojem su živjeli. Podigao je kredit kod Kompasa, uredio stepenice. Nije se uredio samo moj kat već se uredio i suteren i jedan apartman u kojem je sestra živjela. To je bilo krajem 1980-ih. Brat je u svemu aktivno sudjelovao, financijski i moralno. Kad se otac razbolio ostavio me kući i davao mi je plaću, a ja sam se brinula o ocu. Ja sad tu živim i nastavila sam ulagati uz pomoć brata. Tijekom vremena da su iznajmljivali neke sobe te novac ulagali u radove koji su se radili. Napomenula je i da kad je otac bio bolestan da je brat pomagao vodeći ga u bolnicu. Istakla je da je živjela s ocem otkad se rodila pa do njegove smrti, da je živjela s bratom i ocem u jednom kućanstvu, kao i da otac nije mogao samostalno, sa svojim financijama dovršiti kuću, financiralo se od sladoleda pa do kada je brat otvorio firmu i nadalje. Navela je i da su s bratom na sladoledima svi radili, te da je MA živjela s u domaćinstvu dok se nije udala 1982.
5.7. Tuženica je u svom iskazu napomenula da sladolede, odnosno novce za aparat nije financirao brat nego su roditelji posudili od rođaka CA iz [adresa] te sam ja ona po te novce i kasnije su se ti novci vratili od ljetine, što su radili odnosno od onoga što su zaradili to ljeto. Što se tiče toga da je brat sudjelovao u financiranju svega napominjem da bi brat uzeo predujam od agencije Kompas i onda smo svi radili, čistila sam sobe, peglala i kasnije bi se to vratilo. Brat je sve financirao na način da bi rekao ocu da će uzeti materijal preko firme jer je to tako jeftinije. Kad se on oženio nije živio u zajedničkom domaćinstvu s ocem jer imamo svi svoje domaćinstvo, a to što je vršio preinake vršio je u svom dijelu, koji koristi i u kojem živi. Navodi i da se ona udala 1982. g, ali da je sudjelovala u svim kućnim poslovima, čuvala baku, pomagala i ljeti bih prala, čistila, s ocem sam išla u poljoprivredu. Svi smo sudjelovali, i moj muž i sin kad je odrastao. Navela je i da je nije mene nitko plaćao, nego sam ja smatrala da mora sudjelovati jer smo svi u tome radili zajedno. Ljetina, odnosno ono što bi se zaradilo preko ljeta se ulagalo u kuću. Na okolnosti izvora prihoda navela je da je pok. tuženica navodi da je prije bio u Njemačkoj, a nakon što se vratio bavio se prijevozom, nakon čega je radio u Napretku, radio je poljoprivredu, te kako se dobro razumio u majstorske radove odrađivao je i takve poslove nakon čega ga je IA zaposlio u pekari. Istakla je da je kao curica u pekari radila noćne smjene, da je imala veću plaću od oca i ja sam te novce isto davala, ulagala u kuću. Navela je da je otac zezao da ima veću plaću od njega. Navela je tužitelj 1. da je uzimao predujam od Kompasa, otac bi mu dao novce, a on bi rekao da će uzimati materijale preko svoje firme jer je tako povoljnije. Ako bi uzeo materijal na čekove na odgodu mama bi mu vratila. Kad je bilo razgovora o tome hoće li se dići kredit, jer sam ja trebala dignuti kredit pa sam pitala za hipoteku, rekao je da ne može jer je već realiziran kredit zbog njegove firme. Smatra da nije dizao kredit zbog kuće nego zbog svog posla. Navodi i da joj je otac je govorio da brat i ŽA na njega radi pritisak da napiše što kome pripada te da su tada govorili protiv nje. Navodi da je otac je rekao da ne želi tako nešto napisati nego da se podijelim kad on umre. Navodi i da je brat izbjegavao zajednička druženja, očev rođendan, baš zbog tih tema. Poslije očeve smrti ŽA nije radila. Navodi i da su često pile kavu i ŽA je govorila da joj brat kaže da je ona u njegovome, da je čak i plakala, a da je ona rekla da je to sve njihovo dok se ne podijele. Navela je i da je brat pomagao ocu u gradnji da mu je pomagao, da su svi pomagali kao što je i ona majci pomagala u domaćinstvu. Imali smo i bolesne bake o kojima se trebalo brinuti. Navela je i da je brat na prvom katu i prvom katu je od kad se oženio. Navela je i da je bila na prvom katu i potkrovlju da je bila, ali da nema ključ. Ključ se mogao uzeti, bio je u griljama, svačiji tako i njihov, ali nisam uzimala ključ. Naglasila je i da da svoju plaću u nije ona uzimala već bi je davala ocu i majci u kućanstvo. Isto je bilo i s novcem od sladoleda. Isto tako, da je otac sam financijski mogao graditi kuću, jer je kuća sama donosila, jer su imali do 40 kreveta koje smo iznajmljivali.
6. Tužitelj, prema stajalištu ovog suda tužitelj 1, odnosno prema utvrđenjima iz ovog dokaznog postupka, nije živio u zajednici s ostaviteljem, a očito nije sporno da radio i pomagao na onome što je smatrao svojim katom tijekom dugog niza godina, no u ovakvom činjeničnom supstratu iz provedenog dokaznog postupka nije moguće utvrditi da bi se taj doprinos rezultirao povećanjem vrijednosti ostaviteljeve imovine na način da bi stekao pravo na dio ostavine koji bi bio veći od onoga koje mu pripada sukladno rješenju o nasljeđivanju, odnosno koji bi prelazio taj dio i eventualno formirao veću vrijednosti koja bi odgovarala njegovom doprinosu koji bi rezultirao povećanju imovine. U odnosu na zajednicu s ostaviteljem, jasno je iz iskaza parničnih stranaka da je tužiteljica 2 živjela u zajednici s istim, dok je tužitelj 1., živio od 1984. (ženidbe) u istoj kući, no ne i na istom katu. Iz iskaza parničnih stranaka može se utvrditi obiteljska suradnja, doprinos svih jednom obiteljskom životu. Tužitelj pod 1. je možebitno bio financijski stabilniji te angažiran u radu na obiteljskoj kući, no isti pri tome ne prilaže baš nikakve materijalne dokaze u vidu dokumentacije npr. na okolnost dana realiziranja kredita, svrhe, iznosa otplate, iznosa u plaćanju troškova, radova na kući, troškova legalizacije. Tuženica nije izrijekom osporila navode o plaćanju troškova legalizacije kuće od strane tužitelja 1, no isti ni ne navodi o kojem bi se iznosu radilo.
6.1.Teret dokaza u konkretnoj slučaju je na tužiteljima, a isti na okolnost visine kojom bi se utvrdilo eventualno povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine nije priložio dokaze. Pri tome je potrebno naglasiti da je vještačenje po vještaku građevinske struke predloženo na okolnost utvrđenja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koji ne ulazi u ostavinu, iz razloga što obiteljska kuća nije etažirana te se ne može utvrditi koliki suvlasnički dio u naravi predstavljaju drugi kat kuće i potkrovlje (predloženo u tužbi i na pripremnom ročištu), a ne zbog eventualnog utvrđenja koliko su radovi adaptacije drugoga kata kuće i potkrovlja ili pak kuće u cjelini možebitno povisili vrijednost cjelokupne nekretnine. Iz iskaza saslušanih svjedoka nije moguće utvrditi, odnosno zanemariti i doprinos samog ostavitelja, odnosno istog isključiti svega što se u dugom nizu godina radilo na kući, da je bio zaposlen, da su se upravo prema navodima tužitelja 1, radovi na neki način i vezali za njegov dolazak iz Njemačke („otac je opet dolazio pred ljeto ili Božić, digli bi 4-5 redova bloketa i opet se čekalo da dođe iz Njemačke“). Posebno imajući u vidu da je on bio vlasnik predmetne nekretnine, da je i sam bio zaposlen, te da je imao mirovinu, da je svojedobno radio u inozemstvu. Nadalje, je potrebno naglasiti da je tuženik predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem dokumentacije trgovačkog društva u vlasništvu tužitelja 1, ukoliko je isti priloži kao dokaz svojih navoda. No, tužitelj takve dokaze nije priložio podatke, dokumentaciju preko kojeg je su eventualno izvršena plaćanja vezana za povećanje ostaviteljeve imovine u odnosu na predmet spora. Upravo iz navedenih razloga ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po vještacima građevinske i financijsko-knjigovodstvene struke, sve vodeći se načelom ekonomičnosti i načelom koncentracije postupka, a imajući u vidu i pravila o teretu dokaza.
7. Svrha odredbe članka 75. ZN-a nije priznavanje prava na izdvajanje dijela iz ostavine svakom potomku koji je radio u zajednici s ostaviteljem, već to pravo pripada samo onom potomku čiji se rad ne može tretirati kao prosta reprodukcija postojeće imovine. To znači da se rad potomka koji je živio u zajednici s ostaviteljem, a koji nije izražen u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, ne može uzeti u obzir u smislu navedenog propisa. Kod povećanja vrijednosti imovine, kada dolazi do primjene spomenuti propis, treba razumjeti novo stečena dobra, tako i poboljšanja koja povećavaju vrijednost imovine. U konkretnom slučaju tužitelj 1. nije dokazao visinu eventualno egzistentnog povećanja vrijednosti imovine.
7.1. Pojmom povećanja vrijednosti članak 75. ZN-a jasno je odredio granice prava, koje na osnovi tog propisa postoje. To su u prvom redu stjecanje novih dobara i poboljšanje na imovini kao rezultat rada potomka za života u zajednici s ostaviteljem. U okviru navedenog propisa ne spadaju slučajevi privređivanja u kojima nema takvog prinosa potomka u povećanju vrijednosti imovine. Tužitelj u konkretnom predmetu traži točno određene dijelove ostavine i to traži izdvajanje predmetnog dijela nekretnine, a za navesti je da pravo na izdvajanje iz ostavine nije pravo na određenu stvar ili grupu stvari nego na alikvotni dio ostavine čija vrijednost mora biti srazmjerna povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine nastalom uloženim doprinosom. Upravo, navedeno povećanje visinom nije moguće utvrditi. Tužiteljica 2, koja je živjela u zajednici s ostaviteljem ni ne tvrdi da bi njenim, odnosno radom i pomaganjem u privređivanju pridonijela toj zajednici na način da bi to utjecalo na povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine, barem ne više od onoga kako se po redovnom tijeku života doprinosi u zajednici.
8. S obzirom da tužitelji 1 i 2 ni ne tvrde da su eventualno sudjelovali pri stjecanju zemljišta na kojem je izgrađena kuća ili da bi eventualno nekretninu u tom dijelu stekli na drugi način, to tužitelj 1. eventualno može imati pravo na obveznopravni zahtjev, a ne na stvarnopravni zahtjev za izdvajanjem iz ostavinske imovine predmetnih nekretnina.
9. Polazeći od sadržaja odredbe čl. 156. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) koja propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, osim ako što drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine bilo je potrebno utvrditi eventualnu primjenu navedene odredbe. Svjedokinja GA je navela da joj je tužitelj 1. G mi je jako dobar susjed, te da joj je poznato mi je da je njegov otac uvijek govorio da sinu Š ostavlja kat, a potkrovlje unucima. Ivanov nadimak je bio N te je njegov otac govorio da ostavlja nasljedniku. Na kući se uvijek nešto radilo, a poznato joj je da je pokojni A uvijek govorio da će mu PA pomoći te mu je pomagao. To je bilo po starinski, on je bio sin i sve što je trebao pomoći on je radio. Navela je da je pok. A da će sve ostaviti VA, No, ni iz navedenog kao ni iz iskaza drugih svjedoka po provedenom dokaznom postupku tužitelj nije dokazao da je uz suglasnost oca izvršio adaptaciju predmetnog dijela upravo u svrhu stjecanja prava vlasništva na tom dijelu.
9.1. Nesporno je da svjedoci tijekom postupka navode da je tužitelj 1. sudjelovao u radovima, da se radilo na renoviranju kata i potkrovlja, pri čemu svjedokinja GA, te TA i AA, sinovi tužitelja 1 navode da je njihov otac financirao gradnju, pri čemu ŠA i NA spominju i da je radove odrađivao tužitelj pod 1 obzirom da je on muško, odnosno da i nije za očekivati da će žena raditi građevinske radove. Iz iskaza svjedokinje GA razvidno je da su pri radovima bili prisutni i tužitelj i pok. A, te da su A, G i T prodavali sladoled. Nadalje, iz iskaza svjedoka također proizlazi da je ostavitelj radio i u Njemačkoj, da je imao hrvatsku i njemačku mirovinu, navodilo se i na je ostavitelj govorio da će ostaviti kat tužitelju jer ima mušku djecu, razvidno i iz iskaza svjedoka OA sina pok. PAG. Ipak, svjedok PAG sin pok. P naveo je da ga je pok. PA čija bila kuća koja je predmet spora zamolio da obavi neke radove te je on to prihvatio i odrađivao je radove vezane za električnu struju. Iako je naveo da ga je u vrijeme gradnje slabo viđao, naveo je da je radio elektroinstalacije negdje 1980.-tih godina. Te da ga je za radove me platio tada pok. PA naveo je i da su radove dok je on radio obično radili prijatelji pok. VA. Navedeno se preklapa i dopunjuje s navodima tužitelja 1, da su ljudi tada pomagali jedni drugima, te da je kod rada terase bila radna akcija od oko 20-30 susjeda. Isto tako, svjedok FA pok. Ž navodi da mu tužitelj nije ništa plaćao za radove koje je odradio jer su prijatelji. Na prijateljskoj osnovi pomagao je i svjedok ĐA, koji je naveo da je sudjelovao u renoviranju kuće njegovog oca odnosno prvog kata negdje u razdoblju od 2009-2012. Svjedok NA također navodi da je više ljudi bilo prisutno pri radovima, da je to vodio PA, ali mu nije poznato tko je sve plaćao. Da su svi radili na kuću naveo je i ŠA,, a da je PA muško, pa je i on izvodio te radove. Isto tako, iz iskaza supruga tuženice SA može se utvrditi da je su suteren, prizemlje i prvi ka bili napravljeni kad su se oženili, a to je prema navodima ŽA bilo 1982, ada je potkrovlje bilo u grubim radovima kojima je i on pomagao. Naveo je da su oni u suterenu živjeli od 1995-2012., što se poklapa s utvrđenijima iz ostavinskog postupka. Naveo je i da se rekonstrukcija potkrovlja radila 1983. – 1984. a prvi kat iza 2000. no ne sjeća se točno. Svjedoci TA i AA kao govorili su o onome što ima je poznato o radovima na kući i o ulaganju njihovog oca u kuću, okućnicu, proces legalizacije, pomoći djedu. Iz njihovih iskaza proizlazi da je djed govorio da je kat očev, a da potkrovlje njemu i bratu. Svjedok TA naveo je da je on u svoj dio kata uložio oko 40.00,00 EUR-a, te da je to htio urediti jer je smatrao da je to njegovo.
9.2. No, tužitelj nije ostavio dio nekretnine oporučno tužiteljima 1 i 2, tužitelji nisu dokazali da su na drugi način stekli nekretnine koje su predmet spora u opsegu izvan onog definiranog Rješenjem o nasljeđivanju, a isto tako, iskazima svjedoka nije utvrđena visina poboljšanje na imovini ostavitelja kojoj bi svojim radom pridonio tužitelj kao potomak ostavitelja. Konkretno, veličina (novčana vrijednost) njegova doprinosa kojim je povećana vrijednost ostaviteljeve imovine, te koji dio ostaviteljeve imovine odgovara vrijednosti ovog doprinosa.
9.3. No, na ovom mjestu valja navesti da, iako sud nije vezan pravnom osnovom kako je tužitelj označava u tužbi(čl.186.stav.3. ZPP-a) to je međutim vezan činjeničnom osnovom tužbe na temelju koje obavlja pravnu kvalifkaciju određenog pravnog odnosa pa kako je tužitelj 1 u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je privređivanjem zajedno s ostaviteljem stekao izvanknjižno pravo vlasništva, no ipak nije moguće utvrditi što je i koliko od ulaganja odrađeno zajednički i uz dogovor s ostaviteljem i u koju svrhu, te u kojoj mjeri bi navedeno uvećavalo imovinu ostavitelja.
10. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP -a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.
11. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.
11. 1. Slijedom navedenog, na podlozi ranije navedenih činjeničnih utvrđenja uz primjenu citiranih materijalnopravnih i procesnopravnih odredbi, trebalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
12. Prema odredbi članka 40. stava 1. i 2. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi. Prema stavku 3. istoga članka, ako je vrijednost predmeta spora naznačena previsoko ili prenisko, sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika može najkasnije na pripremnom ročištu provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Na pripremnom ročištu održanom 16. rujna 2025. ovaj sud je uvažavajući navode parničnih stranaka, vrijednost spora naznačenu u tužbi, kao i imajući u vidu načelo ekonomičnosti i koncentracije postupka odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 Eura.
12.1. Tuženoj koja je u sporu uspjela u cijelosti se prema odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a dosuđuje trošak postupka koji je bio potreban i nužan. Tuženoj bi pripao trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr 8 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine bro 138/23) - 500 bodova, uz vrijednosti boda od 2,00 € (Tbr. 54), za zastupanja na ročištima od - 16.rujna2025.,14.listopada.2025.,12.siječnja.2026.,30.siječnja.2026.,25.veljače.2026, 09.travnja.2026. po Tbr 9 točka 1 Tarife u iznosu od po 1.000,00 € po ročištu, uvećano za 25% PDV-a, no ovaj sud je postupajući u granicama postavljenim zahtjevom sukladno čl. 2. st.1 ZPP-a dosudio zatraženi iznos od po 740,00 Eura po radnji odnosno ukupan iznos od 5.180,00 EUR-a. Tužitelji su jedinstveni suparničari pa je i njihova odgovornost za troškove dosuđene protivnoj strani solidarna u smislu odredbe čl. 201. ZPP, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima.
13. Sukladno svemu navedenom, odlučeno je pod točkom II izreke ove presude.
Imotski, 27. travnja 2026.
Sutkinja
Sanja Vrgoč
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda.
DNA
1. tužiteljima 1. i 2. – po punomoćniku
2. tuženici -po punomoćniku
3. u spis
