REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-41/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ŽIVINA d.o.o., Velika Veternička, Velika Veternička 20, OIB: 28030764714, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Pažin, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-357/2023-41, od 3. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 27. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja DC, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-357/2023-41, od 3. veljače 2026., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 357/2023-41, od 3. veljače 2026., presuđeno je i riješeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DC koji glasi:

"Tuženik ŽIVINA d.o.o. Velika Veternička 20, 49252 Velika Veternička, OIB 28030764714 dužan je tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 12.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, iznos od 9.236,35 € s kamatom od 5. rujna 2022. do isplate te naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju DC u roku od 15 dana naknaditi tuženiku ŽIVINA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR (slovima: četiri tisuće).

III Odbija se zahtjev tužitelja DC za naknadu troška postupka u iznosu od 6.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika ŽIVINA d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.125,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužitelja DC od 24. lipnja 2024.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio je tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga, s naglaskom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno ukazuje na sporne postavke na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, a koje se odnose na tvrdnju da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom radnika osposobljenog za rad na siguran način zbog nepotrebnog primicanja palete koja je težila oko 60 kg, da je sporna paleta težila oko 60 kg, te da tužitelj nije postupao prema pravilniku tuženika kojim je propisano da vozači ne smiju ručno pomicati robu koja je teža od 20 kg. Pri tome se posebno ukazuje na činjenicu da za odluku o krajnjoj nepažnji ili bilo kakvoj nepažnji težina palete uopće nije bitna jer tužitelj nije istovarivao teret, niti ga pokušao ručno istovariti teret nego samo povući prema rubu poluprikolice, a uzrok pada je nastupio zbog oštećenja ambalaže kao skrivene mane koja nije bila vidljiva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje, pa nije mogao ni pravilno primijeniti materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu, po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđe pomoć i njege i izgubljene zarade.

7. U postupku nisu sporne aktivna legitimacija i pasivna legitimacija, a sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

8. Pravni okvir spora glede odgovornosti za ozljedu na radu u konkretnom slučaju odnosi se na primjenu:

- odredbe članka 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,), kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom.

- odredbe članka 68. stavka 1. ZZR kojom je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

- odredbe članka 25. st. 1., i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) kojom je propisano da se ozljeda na radu, i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove smatra da potječe od rada, i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom, ili krajnjom nepažnjom radnika, ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

- odredbe članka 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), kojom je propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

- odredbe članka 1063. st. 1. ZOO-a, o objektivnoj odgovornosti za štetu, jer se šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili djelatnosti smatra da potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

- odredbe članka 1067. ZOO-a st. 1. i 2. kojom je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

- odredbe članka 1067. st. 3. ZOO-a kojom je propisano da se vlasnik djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

8. 1. U konkretnom slučaju primjenjuju se:

- i odredbe članka 15. Pravilnika o radu tuženika kojim je između ostalog propisano da je radnik u obavljanju svojih svakodnevnih poslova obvezan raditi s nužnom pozornošću i na način kojim ne ugrožava svoj život ili zdravlje, kao i zdravlje i život drugih radnika te sigurnost opreme i strojeva, te da radnik sam odgovara za svoju sigurnost i zdravlje, kao i za sigurnost i zdravlje drugih radnika uzrokovano njihovim ponašanjem na poslu, te da je radnik u provođenju zaštite na radu i okoliša posebno dužan, između ostalog, prihvatiti osposobljavanje i provjeru znanja radi ostvarenja rada na siguran način, pridržavati se propisanih i priznatih mjera zaštite na radu i naputaka proizvođača sredstva rada te prihvatiti svaku provjeru koja je u vezi sa zaštitom zdravlja i zaštitom na radu, raditi s dužnom pozornošću na način koji ne ugrožava njegov život i zdravlje te upotrebljavati i održavati u ispravnom stanju osobna zaštitna sredstva koja su mu povjerena na uporabu i rukovanje.

- Pravilnik o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta kod tuženika (dalje: Pravilnik o zaštiti na radu) kojim su propisana pravila zaštite na radu prilikom utovara i istovara tereta u transportna sredstva cestovnog prometa (kamion s poluprikolicom – cerada, kamion sa šuboden poluprikolicom, kamion s kiper prikolicom) i to:

- odredba članka 2. Pravilnika o zaštiti na radu kojom je propisano da su se pravila zaštite na radu propisanih tim Pravilnikom dužni pridržavati svi vozači prilikom utovara i istovara tereta.

- odredba članka 7. Pravilnika o zaštiti na radu kojom je propisano da ukoliko je težina tereta veća od 20 kg, vozač ne smije ručno istovarati teret.

- odredba članka 8. Pravilnika o zaštiti na radu kojom je propisano da se utovar i istovar paletne robe (roba složena na paletama) te manipulacija robom u poluprikolici vrši viličarem (ručnim ili mehaniziranim), osim ako nije za to propisano drugo istovarno sredstvo (dizalica, prijenosna traka ili slični uređaji), te da je vozač dužan robu pregledati i propisno osigurati.

- Pravilnik o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta ((NN 49/1986, 59/1996, 71/2014), i to

- odredba članka 10. Pravilnika prema kojoj se utovar i istovar tereta mora se obavljati u namjenskoj, neoštećenoj i za rad sigurnoj ambalaži.

- odredba članka 11. Pravilnika prema kojoj pri ručnom utovaru i istovaru težina tereta ne smije biti veća od 25 kg, udaljenost na koju se teret prenosi ne smije biti duža od 60 m, a visina slaganja tereta viša od 1,5 m.

- odredba članka 12. prema kojoj iznimno, ručno prenošenje tereta može biti organizirano i tako da jedan radnik prenosi teret težine veće od 25 kg, ali ne veće od 50 kg.

9. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 29. lipnja 2020., te da je upoznat s organizacijom i procesom rada te zaštitom na radu.

- iz uvida u evidencijski karton o radniku osposobljenom za rad na siguran način i Potvrde o osposobljenosti za rad na siguran način od 17. srpnja 2020. proizlazi da je tužitelj osposobljen za samostalan rad na siguran način na radnom mjestu vozača kamiona kod tuženika.

10. U postupku su glede nastanka štetnog događaja i organizacije posla saslušani svjedoci i tužitelj.

10.1. Na osnovu provedenih dokaza, a posebno na osnovu iskaza svjedoka UC i ŠC prvostupanjski sud zaključio je da je tužitelj u trenutku štetnog događaja postupao protivno pravilima o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta propisanih za vozače kamiona Pravilnikom o zaštiti na radu kod tuženika jer je samoinicijativno, bez naloga nadređene osobe i bez stvarne potrebe, protivno članku 7. stavku 4. Pravilnika o zaštiti na radu i članku 8. Pravilnika o zaštiti na radu, pomicao paletnu robu težine oko 60 kg koju je svjedok ŠC mogao i planirao istovariti viličarem s dugim vilicama, te je bio svjestan ili je morao biti svjestan svog pogrešnog postupanja budući da je kod tuženika, kod kojeg je do tada bio zaposlen godinu i pol dana, bio obučen za rad na siguran način na radnom mjestu vozača kamiona te upoznat s pravilima o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta. Pri tome se navodi da je postupao s krajnjom nepažnjom radnika osposobljenog za rad na siguran način u nepotrebnom pokušaju primicanju palete koja je težila oko 60 kg povlačenjem iste u teretnom prostoru poluprikolice za jednu dasku koja je zbog težine i upotrijebljene sile pukla, budući nije upotrijebio ni pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek, na što tuženik nije mogao utjecati niti je posljedice istog mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, pa stoga ne postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju.

10.1. Posebno se napominje da tužitelj, iako tvrdi suprotno, nije dokazao da bi mu povodom predmetne ozljede kao ozljede na radu bila priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a s obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja, ista se ne bi niti smatrala ozljedom na radu jer do iste došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja pri obavljanju rada (članak 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 98/19).

11. Drugostupanjski sud smatra da je zaključak prvostupanjskog suda da je šteta nastala isključivo zbog radnje tužitelja koju poslodavac nije mogao predvidjeti, za sada preuranjen i u suprotnosti s provedenim dokazima.

12. Naime, sam tijek događanja nije moguće sagledati isključivo kroz analizu postojećih propisa o zaštiti na radu i korištenju zaštitne opreme za rad, bez da se analizira sama organizacija rada kog tuženika i uzrok koji je doveo do same nezgode.

13. Pri tome je bitno ukazati da je provedba postupka prijave ozljede na radu, osim Zakonom o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.), regulirana je i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) i Pravilnikom o pravima uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22. i 33/23.).

13.1. Prijava ozljede na radu u Republici Hrvatskoj obvezna je u roku od 8 dana od nastanka ozljede, a podnosi je poslodavac na tiskanici OR. Ako poslodavac to ne učini, prijavu podnosi izabrani liječnik ili sam radnik. U slučaju ozljede na radu u prostoru poslodavca, težom ozljedom na radu smatra se ona ozljeda kod koje je nakon pružene hitne medicinske pomoći, radnik zadržan na bolničkom liječenju. U tom slučaju između ostalog o ozljedi na radu treba obavijestiti inspekciju zaštite na radu i stručnjaka zaštite na radu.

14. U konkretnom slučaju izostala je prijava ozljede na radu, a o ozljedi nisu obaviješteni ni inspekcija zaštite na radu ni stručnjak zaštite na radu, tako da analizu dinamike same nezgode i odgovornosti za istu treba utvrditi u ovom postupku.

14.1. Pri tome treba poći od zakonske presumpcija da za nastalu ozljedu na radu poslodavac odgovara neovisno o tome je li za poslove zaštite na radu angažirao stručnu osobu ili te poslove obavlja sam, a za posljedice koje se odnose na nastalu štetu i zdravlje radnika, poslodavac odgovara sukladno propisima Zakona o obveznim odnosima. Kako je odredbom članka 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu propisano da se ozljeda na radu smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te da može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom, ili krajnjom nepažnjom radnika, ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, na poslodavcu je teret dokazivanja da su nastupile navedene okolnosti.

15. Dakle, u postupku prvostupanjski sud svoju analizu događaja temelji na iskazima svjedoka, a da pri tome nije imao u vidu osnovni uzrok nezgode, a to je puknuće palete na kojoj je bila upakirana roba čiju težinu kao i stanje ambalaže nije u postupku adekvatno ocijenio. Pri tome je u potpunosti zanemareno da o nezgodi nisu obaviješteni ni inspekcija zaštite na radu ni stručnjak zaštite na radu, pa je izostala i njihova stručna analiza uzroka nezgode i način postupanja tužitelja u konkretnoj situaciji, zbog čega drugostupanjski sud smatra da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno.

16. U ponovljenom postupku polazeći od činjenice da je na tuženiku teret dokazivanja da postoje okolnosti zbog kojih se tuženik kao poslodavac može osloboditi odgovornosti za štetu u potpunosti, ili da se njegova odgovornost može umanjiti, prvostupanjski sud prije svega na egzaktan način treba utvrditi prije svega težinu tereta koji je tužitelj pokušao primaknuti radi istovara strojem, te pri tome posebno utvrditi stanje ambalaže zbog čijeg je pucanja i došlo do nezgode, ta da li se provjera stanja ambalaže može pripisati isključivo tužitelju. Glede postupanja tužitelja prilikom istovara, a s obzirom na propust da se događaj prijavi inspekciji zaštite na radu, potrebno je ocijeniti i potrebu saslušanja stručnjaka zaštite na radu koji bi ocijenio protokol postupanja kod istovara robe u konkretnom slučaju, jer bez podataka o vrsti teretnog vozila, stanja i načina utovara i istovara robe, njezine težine i sl. nije moguće ocijeniti da li je tužitelj kršio propise pravilnika o radu u mjeri da se radi o gruboj nepažnji ili bi se pak radilo samo o eventualnom doprinosu nastanku štete.

17. Nakon što utvrdi sve sporne činjenice prvostupanjski sud utvrditi će odgovornost za štetu i procijeniti da li je za štetu odgovoran tuženik ili tužitelj, ili postoji njihova podijeljena odgovornost. U slučaju da se utvrdi odgovornost ili djelomična odgovornost tuženika, potrebno je provesti vještačenja radi ocijene opravdanosti visine zahtjeva za naknadu štete.

18. Kako je presuda ukinuta u odluci o glavnoj stvari, ukinuto je i rješenje o troškovima postupka, o kojima će biti odlučeno u ponovljenom postupku.

19. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 370. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić