Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-718/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], (prije: iz Njemačke, Schwindegg, Muhldorfer Str. 41,) OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dinki Dobrović Legović odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene HJZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Burazin odvjetniku u ZOU Josipu Janković, Mate Burazin u Karlovcu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 20. ožujka 2023. godine, u prisutnosti tužitelja-protutuženika CJ, punomoćnika tužiteljice Darga Gojak odvjetnika u [adresa], punomoćnice tuženika Irene Blauhron odvjetnice u Karlovcu, odsutnosti tužene KJ, a objavljene dana 27. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I.
Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja HJ u dijelu koji glasi:
''Nalaže se tuženoj HJZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.979,12 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanu za tri postotna poena, a koje kamate teku na svaki pojedini iznos:
53,09 € od dana 05.11.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 08.12.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 14.01.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 08.02.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 08.03.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 08.04.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 23.05.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 09.06.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 08.07.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 20.08.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 12.09.2022. god., pa do isplate,
53,75 € od dana 11.10.2022. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 12.10.2022. god., pa do isplate,
99,54 € od dana 06.12.2022. god., pa do isplate,
53,75 € od dana 20.12.2022. god., pa do isplate,
85,00 € od dana 19.01.2023. god., pa do isplate,
100,00 € od dana 20.02.2023. god., pa do isplate,
125,00 € od dana 18.03.2023. god., pa do isplate,
75,00 € od dana 11.05.2023. god., pa do isplate,
100,00 € od dana 09.06.2023. god., pa do isplate,
50,00 € od dana 21.07.2023. god., pa do isplate,
75,00 € od dana 21.08.2023. god., pa do isplate,
100,00 € od dana 14.09.2023. god., pa do isplate,
50,00 € od dana 22.11.2023. god., pa do isplate,
200,00 € od dana 14.03.2024. god., pa do isplate,
75,00 € od dana 23.04.2024. god., pa do isplate,
100,00 € od dana 16.10.2024. god., pa do isplate, sve u roku 15 dana.", radi nedopuštenosti.
II.
Nalaže se tuženoj HJZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.774,52 eura (šest tisuća sedam sto sedam deset četiri eura i pedeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanu za tri postotna poena, a koje kamate teku na svaki pojedini iznos:
73,00 € od dana 29.10.2016 god., pa do isplate,
73,00 € od dana 18.11.2016 god., pa do isplate,
149,31 € od dana 09.12.2016 god., pa do isplate,
150,64 € od dana 20.12.2016 god., pa do isplate,
149,51 € od dana 16.01.2017. god., pa do isplate,
147,99 € od dana 15.02.2017. god., pa do isplate,
146,13 € od dana 23.03.2017. god., pa do isplate,
147,32 € od dana 14.04.2017. god., pa do isplate,
146,81 € od dana 10.05.2017. god., pa do isplate,
146,33 € od dana 17.06.2017. god., pa do isplate,
292,65 € od dana 14.08.2017. god., pa do isplate,
146,09 € od dana 02.10.2017. god., pa do isplate,
148,12 € od dana 28.10.2017. god., pa do isplate,
148,65 € od dana 27.11.2017. god., pa do isplate,
245,54 € od dana 13.01.2018. god., pa do isplate,
198,16 € od dana 17.02.2018. god., pa do isplate,
146,99 € od dana 20.04.2018. god., pa do isplate,
145,53 € od dana 04.06.2018. god., pa do isplate,
295,31 € od dana 18.06.2018. god., pa do isplate,
146,00 € od dana 23.07.2018. god., pa do isplate,
146,00 € od dana 24.08.2018. god., pa do isplate,
146,59 € od dana 20.09.2018. god., pa do isplate,
146,66 € od dana 22.10.2018. god., pa do isplate,
147,65 € od dana 26.11.2018. god., pa do isplate,
298,63 € od dana 06.02.2019. god., pa do isplate,
146,00 € od dana 21.02.2019. god., pa do isplate,
146,00 € od dana 23.3.2019. god., pa do isplate,
142,01 € od dana 29.04.2019. god., pa do isplate,
146,59 € od dana 08.05.2019. god., pa do isplate,
146,00 € od dana 08.07.2019. god., pa do isplate,
0,55 € od dana 16.07.2019. god., pa do isplate,
146,00 € od dana 09.08.2019. god., pa do isplate,
291,99 € od dana 11.10.2019. god., pa do isplate,
146,73 € od dana 28.10.2019. god., pa do isplate,
147,99 € od dana 29.11.2019. god., pa do isplate,
147,32 € od dana 31.12.2019. god., pa do isplate,
147,32 € od dana 11.2.2020. god., pa do isplate,
149,98 € od dana 22.04.2020. god., pa do isplate,
24,72 € od dana 23.05.2020. god., pa do isplate,
132,72 € od dana 17.7.2020. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 24.09.2020. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 09.12.2020. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 29.01.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 04.03.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 15.4.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 14.05.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 10.06.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 05.07.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 10.8.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 13.09.2021. god., pa do isplate,
53,09 € od dana 13.10.2021. god., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III.
Nalaže se tuženoj HJZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.019,78 eura (jedna tisuća devetnaest eura i sedam deset osam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude (27. travnja 2026.) do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi, Stranke su bivši bračni drugovi koji su brak sklopili 22.8.2007.godine, a koji je razveden dana 7.2.2017.godine pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, posl.broj: P Ob- 219/15 od 28.10.2016.godine. Tijekom trajanja braka, odnosno 4.2.2014. godine tužitelj je s Kreditnom bankom Zagreb d.d. sklopio Ugovor o kunskom kreditu uz valutnu klauzulu, broj ugovora: 7230000719, u visini 25.000,00 € na rok otplate od 120 mjeseci. Novčana sredstva pribavljena temeljem spomenutog kredita, stranke su utrošile za uređenje kuće u kojoj su tada živjele na adresi [adresa] u [adresa], točnije na uređenje kuhinje, kupaonice, dječje sobe te dnevnog boravka. Bračna zajednica tužitelja i tužene stvarno je egzistirala do 8.7.2015.godine, nakon kojeg dana je ta bračna zajednica u naravi prestala postojati, nakon čega je tužitelj odselio u Njemačku. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, dakle do 8.7.2015.godine vršena je otplata mjesečnih rata kredita opisanog u točki 2. ove tužbe, te se ima smatrati da su za to vrijeme tužitelj i tužena u jednakoj mjeri sudjelovali u otplati toga kredita. Tužitelj je podneskom od dana 24. lipnja 2025. (list br. 62-63) specificirao tužbeni zahtjev.
2. Tužena u odgovoru na tužbu tvrdi da joj nije bilo poznato da je tužitelj 2014. godine podigao kredit kod Zabe. Navedeni kredit je očito podigao za svoje osobne potrebe, a ne za uređenje kuće. Tužena navodi da je uređenje kuće i promjene stolarije na adresi [adresa] bilo tijekom 2008/2009 godine i tada su stranke podigle kredit kod Hypo banke.,
3. Obzirom da je tužba podnesena dana 29. listopada 2021. godine, stoga je tužitelj ovlašten potraživati pojedinačni mjesečne iznose koji su plaćene za vraćanje kredita do dana 29. listopada 2021., radi čega je njegov tužbeni zahtjev za iznose koje je platio nakon 29. listopada 2021. godine odbačen kao nedopušten i odlučeno je kao u točci I. izreke presude. Tuženik protivio povećanju tužbenog zahtjeva i stoga je sud primjenom članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točci I. izreke presude.
4. Preostali tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja HJ i tužene HJZ kao stranaka u postupku, dokaz saslušanjem svjedoka NJ, ŠJ, SJ, TJ, ĐJ, dokaz čitanjem i pregledavanjem vjenčanog lista sa lista br. 6, Ugovor o kunskom kreditu uz valutnu klauzulu od 04. veljače 2014 sa lista br. 7-11, pregled uplata sa lista br. 12-14, preslik ponude Kulaš d.o.o. sa lista br. 22-24, preslik Ugovora o kreditu od 21. listopada 2008. sa lista br. 26-29, izvadak iz matice vjenčanih sa lista br. 35-36, preslik rješenja MUP RH-, PU Karlovačke od 03. veljače 2020. sa lista br. 37-40, stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Karlovac od 03 veljače 2016. sa lista br. 41-42, preslik potvrde Addiko bank d..d. od 30. kolovoza 2018. sa lista br. 43, preslik uplata po kreditu sa lista br. 56-58, te uvidom u spis ovoga suda posl. br. P Ob-45/2017 (prije: P Ob-219/2015). Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).
6. Obzirom da je tužba podnesena dana 29. listopada 2021. godine tj. nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: novi OBZ – na snazi od 01. studenog 2015. godine), stoga se sukladno odredbama članaka 551. st. 1. i st. 2. i 553. novog OBZ primjenjuju odredbe novog OBZ s time da se ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.
7. Dakle, odredba članka 44. stavak 1. OBZ-a glasi: Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. (Stavak 2.) Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. (Stavak 3.) Smatra se da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.
8. Dakle, između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj i tužena bivši bračni drugovi koji su brak sklopili 22.8.2007.godine, a koji je razveden dana 7.2.2017.godine pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, posl. broj: P Ob- 219/15 od 28.10.2016.godine.Ovu činjenicu potvrđuje izvadak iz matice vjenčanih sa lista br. 35-36,
9. Zatim, uvidom u Ugovor o kunskom kreditu uz valutnu klauzulu od 04. veljače 2014 sa lista br. 7-11, pregled uplata sa lista br. 12-14, godine proizlazi, da je tužitelj s Kreditnom bankom Zagreb d.d. sklopio dana 04. veljače 2014. godine Ugovor o nenamjenskom kunskom kreditu uz valutnu klauzulu, broj ugovora: 7230000719, u visini 25.000,00 € na rok otplate od 120 mjeseci, da otplaćuje kredit tijekom cijelog utuženog razdoblja.
10. Iz preslike ponude Kulaš d.o.o. od 19. studenog 2008. godine sa lista br. 22- 24 proizlazi, da je tvrtka Kulaš d.o.o. dalo ponudu za ugradnju četiri prozora i dva balkonska vrata za iznos od 19.737,85 kuna. Zatim, iz preslik Ugovora o kreditu od 21. listopada 2008. sa lista br. 26-29 proizlazi, da se tužitelj OJ kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili ugovor o nenamjenskom kreditu u iznosu od 70.000,00 kuna na rok otplate sedam godina.
11. Nadalje, iz preslik rješenja MUP RH-, PU Karlovačke od 03. veljače 2020. sa lista br. 37-40 proizlazi, da je tužena HJZ izjavila da je na adresi [adresa] do 2015. godine, te da je njen suprug OJ se iselio s navedene adrese 8. srpnja 2015. godine zbog bračnih problema.
12. Zatim, iz stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Karlovac od 03. veljače 2016. sa lista br. 41-42 proizlazi, da je tužena izjavila da je tužitelj podigao dva kredita, s jednim da je podmirio troškove i obnovio kuću, dok je drugi potrošio u kockarnici i na društvo.
13. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. P Ob-45/2017 (prije: P Ob-219/2015) sud je utvrdio, da je tužitelj OJ odnio tužbu za razvod braka protiv tužene HJZ dana 27. kolovoza 2015. godine, da je dana 19. listopada 2015. godine tužena izjavila da je tužitelj od 8. srpnja 2015. otišao na privremeni rad i da joj šale za nju i dijete mjesečno za uzdržavanje 3.000,00 kuna, da je kuća početkom braka bila u izrazito lošem stanju i da su ona i tužitelj uložili u kuću oko 30.000,00 eura i da je ona u dobrom stanju za stanovanje, da priznaje da tužitelj ne živi sa njima već četrnaest mjeseci.
14. Dakle, između parničnih stranaka je sporna činjenica da li su novčana sredstva koja je primio tužitelj temeljem Ugovora o kunskom kreditu uz valutnu klauzulu od 04. veljače 2014. iznosu od 25.000,00 eura utrošena kako tvrdi tužitelj za uređenje kuće na adresi u [adresa] ili nisu kako tvrdi tužena.
15. Tužitelj OJ tvrdi, da su svi novci od kredita utrošeni u kuću, dok tužena HJZ tvrdi da novci od kredita nisu utrošeni u kuću i da je za kredit saznala tek 2017. ili 2018. godine prilikom čišćenja kuće kada je pronašla isprave o kreditu i to nakon što se tužitelj iselio iz kuće.
16. Sud nije povjerovao tuženoj HJZ i svjedoku SJ da tužitelj novac dobiven od banke temeljem ugovora o kreditu nije utrošio za uređenje kuće. Ovakav pristran i neistinit iskaz su tužena HJZ i svjedok GJ dali zbog očite zainteresiranosti za ishod ovoga postupka, i to tužena kao stranka u postupku i svjedok kao njen kućni prijatelj. Naime, logično i životno je da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice utrošio novac za uređenje kuće i vraćanje prijašnjeg kredita kojim se također obnavljala kuća, a što su potvrdili svojim iskazima tužitelj OJ, te svjedoci LJ, ŠJ, EJ, ĐJ. Naime, tužitelj je cijelo vrijeme braka radio kao vozač kamiona i kao takav je imao pristojne stalne prihode, dok tužena nije radila. Osim toga, tužena je nakon prestanka bračne zajednice 8. srpnja 2015. ostala u kući do danas neprekidno, te je logično da su u kući ostali svi računi za kupnju cijevi za vodu, odvod, za struju, pločice i dr. građevinski materijal, te za izvođenje vodoinstalaterskih radova, električarskih radova, keramičarskih radova, za kupljeni namještaj u kuhinji i dnevnom boravku. Međutim, po ocjeni suda tužena nije navedene račune s ciljem dostavila u spis, jer bi isti vjerojatno potvrdili da su radovi u kući i opremanje kuće izvršeni neposredno nakon što je tužitelj podigao kredit. Nadalje, tužena je po vlastitoj izjavi živjela sa tužiteljem u bračnoj zajednici do 8. srpnja 2015., dok je tužitelj podnio tužbu za razvod braka dana 27. kolovoza 2015. godine kojem razvodu se tužena protivila. Naime, da je istinit navod tužene da je tužitelj utrošio novac od kredita u kockarnici i na drogu bilo bi logično za očekivati da je ona podnijela tužbu za razvod braka, a ne tužitelj. Osim toga, tužena nije dostavila niti jedan objektivni neposredni dokaz da je upravo njen otac njoj predao iznos od 145.000,00 kuna radi uređenja kuće i kupnje namještaja, a obzirom da je prema iskazima svjedoka bio korisnik socijalne pomoći i imao ukupno šestero djece. Dakle, bilo bi logično i životno, da je tužena znajući da je tužitelj sklon kockanju i drogi, te znajući da novac ulaže u tuđu kuću u vlasništvu oca tužitelja i strica tužitelja, da novac koji je navodno dobila od oca osigura na način da sačuva račune o plaćanju građevinskog materijala, plaćanju radnika koji su izvodili građevinske radove, plaćanju opreme za kuhinju, kupaonicu itd. u slučaju razvoda braka, ili da osigura neke druge dokaze, osobito uz činjenicu da novac koji je navodno dobila od oca tj. iznos od 145.000,00 kuna nije mali novac osobito za osobu koja prima socijalnu pomoć i ima još petero djece pored tužene kojima sa novcem može pomoći, a niti tuženoj koja je nezaposlena.
17. Nadalje, iskaz tužitelja i svjedoka je potvrđen i na objektivan način. Naime, iz preslike Ugovora o kreditu od 21. listopada 2008. proizlazi, da je sklopljen na vrijeme od 7 godina tj. do dana 21. listopada 2015. godine, dok je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen dana 4. veljače 2014. godine. Dakle, drugi ugovor o kreditu je sklopljen za vrijeme trajanja prvog ugovora o kreditu, odnosno navedena činjenica potvrđuje iskaz oca tužitelja NJ koji je potvrdio, da je podigao kredit kod Kreditne banke da zatvori prvi kredit i da je ostatak novca utrošio za uređenje kuće.
18. Stoga je tužena HJZ dužna plaćati polovicu mjesečnih obroka kredita i to za utuženo razdoblje od 29. listopada 2016. do dana 29. listopada 2021. (dana podnošenja tužbe) u ukupnom iznosu od 6.774,52 eura. Slijedom navedenog, a primjenjujući gore citirani članak 44. stavak 1., 2. i 3. OBZ-a sud je odlučio kao u točci II. izreke presude. Obzirom da se tužena protivila preinaci tužbenog zahtjeva, a sud preinaku nije dopustio, stoga je valjalo odbiti dio naknadno preinačenog – povišenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje nakon podnošenja tužbe u ukupnom iznosu od 1.979,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama i odlučiti kao u točci I. izreke presude.
19. Zatim, sud je odbio tuženoj prigovor zastare radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što je tužitelj potraživao ½ plaćenih obroka kredita unatrag pet godina od dana podnošenja tužbe sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.)
20. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154 stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).
21. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023) i prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 8.753,64 eura.
22. Naime, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 29. listopada 2021. (tbr. 7. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska kojim se očituje odgovor na tužbu od dana 13. siječnja 2022. (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od dana 07. travnja 2025. (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 23. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od dana 24. lipnja 2025. (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 26. studenog 2025. (tbr. 9. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 17. ožujka 2026. (tbr. 9. toč. 1.) u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 27. travnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) u iznosu od 100,00 eura.
23. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,83 eura (troškovnik list br. 78).
24. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi zastupanja i pristojbe u iznosu od 1.556,83 eura. Međutim, obzirom da tužitelj potražuje iznos od 1.456,83 eura (troškovnik list br. 78) sud nije ovlašten tužitelju priznati veći trošak od potraživanog troška.
25. Nadalje, tužitelj je sa osnovom tužbenog zahtjev uspio sa 100%, dok je sa visinom specificiranog konačnog tužbenog zahtjeva uspio sa 70%, dok je tužena sa visinom uspjela 30%, to proizlazi da je tužitelj uspio sa 85% ukupnog tužbenog zahtjeva, a tužena sa 15%, odnosno da se tužitelju mogu dosuditi parnični troškovi u 70% iznosu (85% - 15%).
26. Stoga je sud dosudio tužitelju ukupan iznos troškova od 1.019,78 eura (70% od 1.456,83 eura)
27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu, 27. travnja 2026. godine
Sudac
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.
Dostavljeno :
1. Dinka Dobrović Legović odvjetnica u Karlovcu
2. Mate Burazin odvjetnik u Karlovcu
