R E P U B L I K A H R V A T S K A

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, 22000 Šibenik

Poslovni broj: P-2174/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marku Spahiji, pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Grada Šibenika, OIB: 55644094063, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, Šibenik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika KV, zaposlenika tuženika, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.357,16 eura (32.829,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) uz zakonsku kamatu koja na navedeni iznos teče od 1. travnja 2019. pa sve do isplate po stopi sukladnoj članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa tuženikom imao poslovni odnos na temelju ugovora o najmu prostora u [adresa], Š [adresa]. Navedeni prostor da nije odgovarao minimalnim tehničkim i drugim uvjetima pa da je tužitelj, da može obavljati svoju obrtničku djelatnost, uložio svoja sredstva u iznosu od 32.829,00 kuna. Tuženik da je tužitelju priznao uloženi iznos, svojom odlukom od 17. siječnja 2006. ali da mu nije vratio uložena sredstva. Nadalje, da je tuženik ovrhom tražio naplatu najma za navedeni prostor, koji postupak ovrhe da je završio ukidanjem platnog naloga i to presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Povrv- 881/2018 od 1. travnja 2019.

1. 2. Tijekom postupka tužitelj je dodatno istaknuo kako je rok zastare potraživanja predmetnog iznosa prekinut podnošenjem tužbe (prijedloga za ovrhu) u predmetu Povrv-881/2018 jer da se radi o istoj pravnoj stvari. Nadalje, da se s tuženikom pokušao dogovoriti otkad mu je predan ključ prostora 2006. godine pa do 2014. godine kada je napustio prostor. Također, istaknuo je da mu je tuženik ponudio sklapanje aneksa ugovora 2005. godine na što nije pristao jer bi mu opterećenje bilo veće.

1. 3. Na ročištu održanom 18. ožujka 2026. tužitelj je konačno uredio svoj tuženi zahtjev na način da isti glasi kao u izreci, odnosno da potražuje iznos od 4.357,16 eura (32.829,00 kuna) uz zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2019., a sve na ime ulaganja u navedeni poslovni prostor.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio osnovi i visini tužbenog zahtjeva te je istaknuo i prigovor zastare potraživanja. U tijeku postupka dodatno je naveo kako su odlukom tuženika tužitelju priznati troškovi ulaganja u poslovni prostor te da mu je istovremeno odbijen zahtjev za povrat tih sredstava koji su uloženi u obnovu tog prostora i to jer bi se uložena sredstva refundirala na način da se zakupniku umanjuje mjesečna zakupnina, a ne da mu se jednokratno vrati taj iznos, a da je to sve bilo poznato tužitelju. Također, istaknuo je kako tužitelj nije plaćao zakupninu tuženiku i da je imao dug prema tuženiku. Tuženik da je u više navrata pokušavao postići dogovor s tužiteljem vezano za prijeboj navedenih dugovanja, ali da je tužitelj odbijao sklopiti aneks ugovora.

2. 2. Slijedom navedenog, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. 1. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Odluke Komisije za provedbu natječaja za raspolaganje s nekretninama Grada Šibenika od 17. siječnja 2006. (str. 2. spisa i dostavljeno na zapisnik od 23. listopada 2025.), troškovnika sanacije prostora za restauraciju i politiranje namještaja (str. 3. – 5. spisa), presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Povrv-881/2018 od 1. travnja 2019. (str. 6. – 11. spisa) i fotografija sa stranice 35. – 38. spisa).

3. 2. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. S obzirom na sve izvedene dokaze, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. 1. Predmet ovog postupka je povrat iznosa koje je tužitelj, kao zakupnik, uložio u poslovni prostor u vlasništvu tuženika u iznosu od 32.829,00 kuna, odnosno 4.357,16 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2019.

5. 2. U postupku je nesporno da je tužitelj uložio sredstva za uređenje poslovnog prostora u traženom iznosu, međutim sporno je da li je tuženik u obvezi isplatiti ta sredstva te je li nastupila zastara potraživanja.

6. 1. Pregledom Odluke Komisije za provedbu natječaja za raspolaganje s nekretninama Grada Šibenika od 17. siječnja 2006. (str. 2. spisa i dostavljeno na zapisnik od 23. listopada 2025.) uz troškovnik sanacije prostora za restauraciju i politiranje namještaja (str. 3. – 5. spisa), razvidno je da su priznati troškovi uloženi u adaptaciju poslovnog prostora u [adresa] na adresi Nikole [adresa] te da je odbijen zahtjev zakupnika ([obrt] obrt za restauraciju i politiranje namještaja) za isplatu dijela utrošenih novčanih sredstava za adaptaciju prostora iz razloga što je to protivno Pravilniku o priznavanju troškova ulaganja zakupnicima gradskih poslovnih prostora. Također, razvidno je da ukupni troškovi sanacije prostora za restauraciju i politiranje namještaja u navedenom poslovnom prostoru iznose 35.829,00 kuna. Također da je **.**.2007. ŠV podnio žalbu u svojstvu ovršenika protiv rješenja ovog suda poslovni broj Ovr-80/2007 od 21. veljače 2007., zaprimljenu na ovom sudu dana 20. ožujka 2007. kojoj žalbi prilaže navedenu odluku Grada Šibenika 6. 2. Pregledom presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Povrv-881/2018 od 1. travnja 2019. (str. 6. – 11. spisa), razvidno je da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Vuletina pod poslovnim brojem Ovrv-42/13 od 13. veljače 2013. i odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže ŠV platiti Gradu Šibeniku iznos od 66.488,58 kuna za zateznom kamatom. Uvidom u obrazloženje navedene presude razvidno je kako je prijedlog za ovrhu podnesen zbog neisplate zakupnine, dok je ŠV u prigovoru istaknuo kako nije u obvezi platiti zakupninu jer mu je Grad Šibenik priznao radove u vrijednosti 32.829,00 kuna.

7. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu sukladno Ugovoru o zakupu poslovnog prostora. Nadalje, da je tuženik priznao tužitelju ulaganja u poslovni prostor i to u visini od 35.829,00 kuna kao i da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu utrošenih sredstava jer je to protivno pravilniku o priznavanju troškova ulaganja zakupnicima gradskih poslovnih prostora i to odlukom od 17. siječnja 2006. Nadalje, da je tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi Ovr-80/2007 priložio navedenu odluku kojom mu je odbijen zahtjev za isplatu troškova. Također, utvrđeno je da je ovdje tuženik Grad Šibenik pokrenuo ovršni postupak zbog neisplaćenih iznosa zakupnine koji postupak se vodio pod poslovnim brojem Ovrv-42/2013 te da je rješenje o ovrsi doneseno 13. veljače 2013. na koje rješenje o ovrsi ovdje tužitelj ŠV je u roku od 8 dana od dana zaprimanja istog imalo pravo podnijeti prigovor što je i učinio. Slijedom navedenog da je pravomoćnom presudom ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju u ovrsi i odbijen zahtjev ovdje tuženika za isplatom iznosa od 66.488,58 kuna na ime neisplaćenih zakupnina predmetnog poslovnog prostora.

8. 1. Kako se tužitelj ne poziva na pravni osnov povrata navedenog iznosa, ovaj sud je isto ocjenjivao na temelju instituta stjecanja bez osnove.

8. 2. Člankom 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8. 3. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9. Odlukom Grada Šibenika od 17. siječnja 2006. (vidi točku 7. 1. ovog obrazloženja) zahtjev tužitelja za isplatu dijela utrošenih novčanih sredstava za adaptaciju prostora je odbijen, odnosno upravo onih novčanih sredstava koje zahtjeva i u ovom postupku.

10. Dakle, tužitelj je već prije donošenja navedene odluke, odnosno prije 17. siječnja 2006. godine podnio zahtjev za isplatu predmetnog iznosa, i takav zahtjev je odbijen. Nadalje, ovdje tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-80/2007 od 21. veljače 2007. kojoj žalbi je priložio odluku Grada Šibenika od 17. siječnja 2006.

11. 1. Kako zakon ne predviđa poseban rok zastare kod povrata stečenog bez osnove na isto se primjenjuje opći rok zastare.

11. 2. Člankom 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12. Tvrdnja tužitelja da je rok zastare potraživanja predmetnog iznosa prekinut podnošenjem tužbe (prijedloga za ovrhu) u predmetu Povrv-881/2018 jer da se radi o istoj pravnoj stvari, nije pravilna. Naime, u predmetu Povrv-881/2018 nije se radilo o isplati ovdje predmetnog iznosa već o isplati iznosa na ime zakupnine, tako da vođenjem tog postupak nije došlo do prekida tijeka zastare za ispunjenje predmetne obveze.

13. 1. Dakle, kako je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje predmetne obveze od tužitelja najranije od saznanja za odluku tuženika od 17. siječnja 2006. godine kojom mu je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa utrošenog za adaptaciju predmetnog poslovnog prostora, odnosno upravo predmetnog iznosa, a za koju je odluku zasigurno znao podnošenjem žalbe na rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-80/2007 od 21. veljače 2007, zaprimljena na sudu 20. ožujka 2007., kojoj žalbi je sam ŠV priložio navedenu odluku, a predmetna tužba je podnesena 26. kolovoza 2019., zasigurno je protekao rok zastare od pet godina od dana kada je tužitelj imao pravo zahtijevati isplatu predmetnog iznosa do podnošenja predmetne tužbe.

13. 2. Slijedom navedenog, a kako je prema stavu ovog suda nastupila zastara predmetnog potraživanja, slijedom čega je prigovor zastare tuženika osnovan, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

14. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku tako mu nije dosuđen ni trošak parničnog postupka, dok tuženik nije zahtijevao naknadu troškova.

Šibenik, 27. travnja 2026.

SUDAC

Marko Spahija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Tužitelju

- Tuženiku