Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1079/2023-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Leu Buljat, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buljat & Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. za izdavačku djelatnost, iz [adresa], OIB: 79517545745, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi objave ispravka i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026., održane u nazočnosti punomoćnice tužitelja Martine Pušić Buljat, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Buljat & partneri j.t.d. u Zagrebu i TI, odvjetničke vježbenice i zz za punomoćnike tuženika odvjetnike u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, dana 27. travnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745 tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 5.972,53 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. listopada 2017. godine pa do isplate, koje kamate su do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO- a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete za period od 14. kolovoza 2017. godine pa do zaključno s danom 17. listopada 2017. godine.

III. Odbija se tužiteljica ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745 na stranici broj 1.,ili 5. ili 6. u prvom idućem izdanju novina Jutarnji list objaviti ispravak sadržaja iz kojeg naslova je jasno vidljivo kako se radi o ispravku kako slijedi:

„„Prof. dr. sc. ŽI u obavljanju svih svojih dužnosti, a osobito dužnosti predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) u cijelosti je poštovala sve pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske, u svom radu primjenjuje visoke profesionalne standarde rada, pravila struke i postupanja. Prof. dr. sc. ŽI preuzela je funkciju predsjednice Povjerenstva kao profesionalac i stručna osoba kako bi isključivo svojim profesionalnim postupanjem doprinijela izradi Akcijskog plana, među inim i provedbi kurikularne reforme, sve sukladno odluci Hrvatskog sabora koji je usvojio Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije na sjednici od 17. listopada 2014. godine. Povjerenstvo koje je imenovao predsjednik Vlade Republike Hrvatske VI na sjednici Vlade od 26. siječnja 2017. godine, u svom je radu postupalo isključivo na temelju pozitivnih propisa Republike Hrvatske, a što očito ne odgovara pojedinim interesnim skupinama koje na sve načine, pa i iznošenjem neistina i objeda u sredstvima javnog priopćavanja, diskreditiranjem i blokiranjem rada Povjerenstva, istovremeno prikazujući prof. dr. sc. ŽI kao nepodobnu, nečasnu i nekompetentnu osobu, a sve temeljeno na neistinitim i neutemeljenim navodima. Ne samo da je s potpisom novinarke NI objavljen tekst s nizom neistina na str. 6-7, nego je korištena naslovna strana Jutarnjeg lista s naslovom i riječima koje diskvalificiraju, diskreditiraju i difamiraju moju profesiju i osobu, vrijeđaju moj javni kredibilitet, a moju funkciju predsjednice Povjerenstva obeščašćuju i objeđuju. Očito namjerno i potpuno suprotno pravilima novinarske struke pod ekskluzivni naslov prepun neistinitih navoda postavljena je moja fotografija radi ostavljanja još jačeg utiska na čitateljstvo, kako bi se u javnosti još više umanjio moj častan rad koji mi je povjeren.

Sadržaj članka temelji se na navodnoj analizi provedbe natječajnog postupka za odabir voditelja i članova Ekspertne radne skupine (u daljnjem tekstu: ERS) koju je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a koja analiza nije utemeljena na pozitivnim zakonskim propisima, te je u suprotnosti sa činjenicama. Prvenstveno, kao predsjednica Povjerenstva nemam nikakvu zakonsku obvezu odgovarati Ministarstvu znanosti i obrazovanja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), nego isključivo predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, te je potpuno nejasno na temelju kojih propisa Ministarstvo postupa u konkretnom slučaju. Pitanja iz navodne analize Ministarstva raspravljena su na dvjema redovitim sjednicama Povjerenstva, jedna održana u prostorijama Vlade Republike Hrvatske, a druga u prostorijama Ministarstva, te su navodi Ministarstva u cijelosti neosnovani.

Potpuno su neistiniti navodi objavljenog teksta kako izabrana voditeljica ERS ne ispunjava uvjete za voditelja obzirom je izbor voditelja i članova ERS provelo peteročlano povjerenstvo sastavljeno od tri člana iz redova Povjerenstva, te dva člana iz redova Ministarstva. Povjerenstvo za izbor voditelja i članova ERS-a je na svojim sastancima i dogovorenim načinima rada izvršilo izbor, te prijedlog izabrane voditeljice i članova ERS-a iznijelo usmeno na redovitoj 13. sjednici Povjerenstva. Kao predsjednica Povjerenstva poštivala sam odluke članova Povjerenstvo za izbor voditelja i članova ERS-a. Na redovitoj sjednici Povjerenstva donesena je odluka da će Povjerenstvo za izbor voditelja i članova ERS-a u ranije navedenom peteročlanom sastavu, sastaviti pismeno Izvješće o izboru voditeljice i članova ERS-a, što je i učinjeno, te je svaki član Povjerenstva za izbor voditelja i članova ERS-a svojim potpisom potvrdio sadržaj Izvješća. Za natječajna mjesta za koja predloženi članovi nisu dobili većinu glasova dogovoreno je ponavljanje natječaja. Iz navedenoga je vidljivo kako moja funkcija predsjednice Povjerenstva nema nikakvu nadležnost nad zadaćama peteročlanog Povjerenstva za izbor voditelja i članova ERS-a. Izvješće Povjerenstva za izbor voditelja i članova ERS-a provjerava i kontrolira pravna služba Ministarstva, a ne članovi i predsjednica Povjerenstva. Netočni su i navodi kako za voditelja ERS-a ne može biti izabrana osoba zaposlena u Ministarstvu jer je Povjerenstvo na održanoj sjednici donijelo zaključak kako kandidati mogu biti svi građani Republike Hrvatske, a sve kako bi se spriječilo diskriminiranje pojedinih skupina građana. Navedeni zaključak Povjerenstva moguće je utvrditi iz audio zapisa i drugih isprava sjednica Povjerenstva koji se nalaze u Ministarstvu.

Nadalje, Akcijski plan izabrane voditeljice DI kojim se prijavila na natječaj u cijelosti je u skladu s natječajnom dokumentacijom, a što se može utvrditi uvidom u istu. Akcijski plan kao prezentacijski sadržaj za novinare izrađen je u svrhu javne prezentacije, a ne kao dio natječajne dokumentacije dakle pogrešni su navodi kako sadržaj Akcijskog plana ne odgovara natječajnoj dokumentaciji.

Objavljeni tekst u potpunosti zanemaruje činjenicu kako Povjerenstvo odluke donosi na temelju mišljenja pravne službe Ministarstva koja je dužna provjeriti ispravnost prijava i svih isprava koje kandidati dostavljaju sukladno natječajnoj dokumentaciji. Povjerenstvo je na svojim sjednicama jasno i nedvosmisleno donijelo zaključak kojim će svim kandidatima koji ne udovoljavaju natječajnim uvjetima sudjelovanje u natječaju i izboru biti uskraćeno odnosno biti će proveden ponovni natječaj. Kao „krimen“ Povjerenstva navodi se i izbor samo voditeljice i sedmero članova ERS- a iako isto ne ovisi o Povjerenstvu već o kvaliteti i broju prijavljenih kandidata na objavljeni natječaj, a obzirom da pojedini prijavljeni kandidati nisu dobili većinu glasova Povjerenstva nisu niti mogli biti izabrani kao članovi ERS-a. Radi navedenoga će biti objavljen novi natječaj radi prijave kandidata na mjesto člana ERS-a.

Radi svega navedenoga prof. dr.sc. ŽI kao predsjednica Povjerenstva u cijelosti odbacuje sve navode i očite konstrukcije o navodnom protupravnom postupanju Povjerenstva, te ističe kako će u svom radu ustrajati na visoko postavljenim kriterijima pravila struke i profesionalnog ponašanja, dok je iz svih ranije navedenih činjenica vidljivo kako su navodi objavljeni u tekstu vaših novina površni i selektivno prikazuje činjenice kako bez prave i temeljite provjere tako i bez razumijevanja svih procesa rada Povjerenstva.“.

IV. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745 tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 2.606,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2026. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 18. listopada 2017. godine preporučenom poštanskom pošiljkom podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi objave ispravka i naknade štete, u kojoj navodi da je dana 14. kolovoza 2017. godine na prvoj stranici Jutarnjeg lista (tzv. Naslovnica) objavljena fotografija tužiteljice povezana s naslovom „Devet Krimena ŽI, Interna analiza otkriva teške nepravilnosti u provedbi kurikuralne reforme" dok je na 6. i 7. stranici navedenog izdanja pod naslovom „Zatajeni dokumenti" objavljen tekst koji se odnosi na navodno nezakonito postupanje tužiteljice kao predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti. Suprotno pravilima novinarske struke kao i pozitivnim zakonskim propisima u gore navedenom tekstu istaknut je čitav niz potpuno netočnih, neistinitih podataka, te je objavom istih tužiteljica neposredno povezana s navodno protupravnim i na zakonu neutemeljenim postupanjima.

2. Tužiteljica navodi da je navedenim postupanjem tuženik grubo povrijedio prava osobnosti tužiteljice, a osobito pravo na čast, ugled i dostojanstvo, te je objavljivanjem neistinitih, neprovjerenih i nepotpunih informacija kao i neosnovanim, samovoljnim, te proizvoljnim postupanjem s istima tužiteljici prouzročio teško nadoknadiva štetu u obavljanju profesionalne djelatnosti, s ljudske, poslovne i moralne strane.

3. Tužiteljica je dana 12. rujna 2017. godine pozvala tuženika objaviti ispravak gore navedene informacije sukladno članku 40.,42. stavak 2. i 41. stavak 2. i 4. Zakona o Medijima, te je tuženik dopisom od 15. rujna 2017. godine obavijestio tužiteljicu kako zatraženi ispravak neće biti objavljen.

4. Uvidom u izdanje novina Jutarnji list od 21. rujna 2017. godine tužiteljica je utvrdila kako je na stranici broj 24. ipak izvršio objavu koja sadrži tekst zahtjeva za objavu ispravka tužiteljice od 12. rujna 2017. godine ali isti nije objavljen sukladno članku 41. Zakona o medijima, jer tuženik nije objavu ispravka informacije izvršio na istovjetnom odnosno istovrijednom mjestu niti je iz naslova ispravka vidljivo kao se radi o ispravku. Štoviše, tužiteljica smatra kako je isto objavljen kao reagiranje na netočno objavljene informacije, a što je i opetovano suprotno članku 41. stavka 1. Zakona o medijima.

5. Slijedom navedenoga predlaže se sudu na temelju članka 21. stavak 1., 2. i 3. i članka 22. Zakona o medijima, te članaka 19. stavka 1. i 2.,1048., 1099. i 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima nakon provedenog postupka donijeti presudu:

„I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745 na stranici broj 1., ili 5. ili 6. u prvom idućem izdanju novina Jutarnji list objaviti ispravak sadržaja iz kojeg naslova je jasno vidljivo kako se radi o ispravku kako slijedi:

III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

6. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj osporava osnovanost tuženikovih prigovora iznesenih u ovom postupku, te tužitelj svojim podneskom od 02.06.2025. godine uređuje točku II. tužbenog zahtjeva na način da isti određuje u eurima (EUR) dok točka I. istoga ostaje neizmijenjena. Tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka na temelju na temelju članka 21., 22. i 23. Zakona o medijima, te članaka 19. stavka 1. i 2.,1048., 1099. i 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima nakon provedenog postupka donijeti presudu:

„I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745 na stranici broj 1.,ili 5. ili 6. u prvom idućem izdanju novina Jutarnji list objaviti ispravak sadržaja iz kojeg naslova je jasno vidljivo kako se radi o ispravku kako slijedi:

II. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745 tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 5.972,53 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14. kolovoza 2017. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“ 7. Kod ovako specificiranog tužbenog zahtjeva vezano uz promjenu valute vezano uz zatraženu naknadu štete, tužitelj ostaje do zaključenja glavne rasprave, te potražuje troškove postupka prema troškovniku i na te troškove zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba u cijelosti neosnovana, a to proizlazi prvenstveno iz činjenice da je tuženik u dnevnom listu "Jutarnji list" dana 21. rujna 2017. godine objavio ispravak kojim je tužitelju restituirao eventualno nastalu neimovinsku štetu. Međutim, to nije jedini medij u kojem je tuženik objavio gore spomenuti zahtjev za ispravak navoda iz utuženog članka!

9. Naime, tuženik je dana 21. rujna 2017. godine na internetskom portalu www.jutarnji.hr objavio taj isti ispravak, iako članak koji je predmet ove tužbe nikada nije bio objavljen na internetskom portalu www.jutarnji.hr! Tuženik napominje da je on samoinicijativno objavio ispravak objavljenih informacija i na internetskom portalu www.jutarnji.hr, a sve kako bi navedeni ispravak učinio dostupnim što većem broju ljudi. Tuženik napominje da je predmetni ispravak i dalje objavljen na linku: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dijana-vican-kao-celnica-povjerenstva- zakonski-nisam-obvezna-odgovarati-ministarstvu-vec-premijeru/6570300/ 10. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je svaka možebitna posljedica objave utuženog članka već prethodno u cijelosti reparirana objavom ispravaka u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista i na internetskoj stranici www.jutarnji.hr, pa da stoga tužitelju nikako ne pripada pravo na novčanu naknadu, jer ne postoji nikakva daljnja šteta koju bi trebalo reparirati.

11. Tuženik također navodi da ukoliko se u tražilicu google upiše "dijana vican jutarnji", tražilica na prvom i drugom mjestu izbacuje upravo objavu ispravka tužitelju, a svakako je za napomenuti kako pristup navedenoj objavi ispravka ima svatko tko se služi internetom. Također, isti rezultat (prvo i drugo mjesto pretrage) tražilica google izbacuje kad se upiše naslov utuženog članka (ponavlja se, utuženi članak nikada nije objavljen na portalu nego samo ispravak), pa time tuženiku nije jasno zašto je tužitelj odlučio ignorirati (kao da ne postoji) ispravak objavljen na internetskom portalu www. jutarnji.hr budući da je nemoguće da je taj ispravak promaknuo tužitelju.

12. Posljedično gore navedenom, tuženik smatra promašenim navode tužitelja kako ispravak informacije nije bio objavljen sukladno čl. 41. Zakona o medijima (dalje u tekstu ZM), jer da tuženik ispravak nije objavio na istovjetnom odnosno istovrijednom mjestu, te tuženik napominje da tužitelj pogrešno tumači odredbu čl. 41., st. 1. ZM. Tuženik pojašnjava da je navedenom odredbom propisano kako se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Tuženik navodi kako je ispravak, bez ikakvih izmjena ili dopuna objavljen na stranici broj 24 u dnevnom listu "Jutarnji list" dana 21. rujna 2017. godine, i to na način da je obavljen na jednoj cijeloj A3 stranici novina, zajedno sa preslikom članka koji se ispravlja. Tuženik zaključuje da je ispravak objavljen na način da ne može biti zabune na što se predmetni ispravak odnosi i na istovrijednom mjestu programskog prostora.

13. Tuženik dodatno ističe kako taj dan (21. rujna 2017.) u dnevnom listu "Jutarnji list" nije bio objavljen niti jedan drugi ispravak, dakle tužiteljica je jedina osoba čiji je ispravak bio objavljen u tiskanom izdanju "Jutarnji list" dana 21. rujna 2017. godine.

14. Da se radi o objavi ispravka na istovrijedan način tuženik se obvezuje na ročištu dostaviti na uvid original dnevnog lista "Jutarnji list" objavljenog dana 21. rujna 2017. godine, br.6861.

15. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, u vezi s čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, a da je u ovoj pravnoj stvari jasno da ne postoji niti jedan razlog za dosuđivanje satisfakcije tužitelju, budući da je eventualna šteta koja mu je nastala već popravljena, a svakako je jasno da ta eventualna šteta nije nastala u toj mjeri da bi mu pripala pravična novčana naknada.

16. Tuženik naglašava da pravična novčana naknada nije način reparacije neimovinske štete, budući da takva šteta nije podobna za reparaciju novčanom naknadnom (već eventualno restitucijom kroz objavu ispravka ili isprike) i treba se dosuđivati samo onda kada restitucija nije dovoljna, odnosno ako nije moguće popraviti štetu na drugi način i/ili postoje osobiti razlozi za dosuđivanje satisfakcije. Također, da valja imati na umu i članak 7., st. 2. ZM-a kojim je propisano da osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja, a što je u konkretnom predmetu i slučaj.

17. Tuženik navodi da je slijedom svega navedenog, jasno da je tužitelj podnio tužbu bez opravdanog razloga, budući da mu je šteta već nadoknađena, iz čega proizlazi da su njegova očekivanja u nesrazmjeru sa stvarnim stanjem.

18. Nadalje, tuženik ističe da šteta kao posljedica objave spornih članaka za tužitelja nikako nije mogla nastati, jer su svi navodi iz članka utemeljeni na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, sukladno čl. 21., st. 4., t. 1. i t. 3. ZM, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija i autorica članka je postupala u dobroj vjeri.

18. Tuženik naglašava da je autorica članka svoje navode iz predmetnog članka temeljila na Analizi provedbe natječajnog postupka za odabir voditelja i članova Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme temeljem uvida u dokumentaciju koju je izdalo Ministarstvo obrazovanja i znanosti, pa da stoga autorica članka nije imala razloga povjerovati da su objavljene informacije netočne.

19. Budući da se radi o dokumentima koje je objavilo tijelo državne uprave, to nakladnik ne odgovara za štetu, a sve sukladno čl. 21., st. 4., t. 1. ZM-a, te tuženik napominje kako se sloboda izražavanja ne smije ograničavati samo zato što netko nije u stanju prihvatiti javni rizik funkcije koju je svjesno preuzeo, te da tužitelj mora dopustiti da se njegov rad — bilo opravdano, bilo neopravdano — javno kritizira.

20. Naknada neimovinske štete mora se ograničiti samo na iznimno jake napade na prava osobnosti koji prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda, a ne na tužiteljevom osobnom i subjektivnom shvaćanju teksta.

21. Tuženik upućuje na odredbu čl. 186. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da tužba treba sadržavati činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i sve dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a da suprotno navedenom, tužitelj u tužbi samo paušalno navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno pravo na ugled, dostojanstvo i čast te da je objavljenim informacijama tužitelju prouzročena teško nadoknadiva šteta u obavljanju profesionalne djelatnosti, s ljudske, poslovne i moralne strane, a prema stavu tuženika u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti može dokazati da mu je nastala šteta objavom predmetnog članka jer mu nikakva šteta nije ni nastala.

22. Tuženik ističe kako su predmetni članci napisani i objavljeni u skladu sa zakonskim odredbama te u skladu s novinarskim postulatima, a autorica članka je postupala u dobroj vjeri i vjerno prenijela informacije u cilju informiranja javnosti.

23. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj u tužbi kojom na ime naknade neimovinske štete paušalno potražuje iznos od kn 45.000,00 nije ničime dokazao, pa da tužitelj osim što u spis dostavlja presliku spornog članka, presliku dopisa upućenog glavnom uredniku kao i presliku objavljenog ispravka (pri čemu ignorira ispravak objavljen na portalu), tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz da je ikakvu štetu (a kamo li u tom iznosu) zaista pretrpio.

24. Tuženik se u cijelosti protivi svim predloženim dokazima tužitelja kao nepotrebnim, budući da je tuženik svojim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu i svim dostavljenim dokazima dokazao kako su tužitelju sve eventualno nastale neugodnosti reparirane objavom dva ispravka, slijedom čega tužitelj nema pravo na isplatu pravične novčane naknade (jer ne postoji daljnja šteta koju bi trebalo reparirati), te tuženik u cijelosti osporava visinu zahtjeva za naknadom nematerijalne štete koji je paušalno postavljen te je nejasno po kojim je parametrima tužitelj odredio njegovu visinu, a i zahtjev tužitelja u tom dijelu nije obrazložen niti je tužitelj predložio ikakav dokaz koji bi opravdao njegov zahtjev za ispunjenje neimovinske štete, posebice u tolikom iznosu.

25. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti, te da obveze tužitelja na nadoknadu parničnih troškova tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

26. U daljnjem tijeku postupka, tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, s time da svojim podneskom od 22.07.2022. godine tuženik ustraje kod svih ranijih navoda i prigovora, tako da pored navedenog tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva.

27. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama u tijeku postupka, saslušao tužiteljicu osobno kao stranku, saslušao svjedokinju ŽIČ, svjedokinju NI, svjedoka II, te je saslušana i svjedokinja ZI, nakon kojih svih provedenih dokaza su stranke izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predlažu da sud donese odluku temeljem stanja spisa, zbog čega je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

28. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I. izreke ove presude.

29. Sud je utvrdio da je tužiteljica zatražila tužbom i u tijeku postupka konačnom specifikacijom tužbenog zahtjeva objavu ispravka kao i naknadu neimovinske štete nastale povredom njezina prava osobnosti povredom prava na čast, ugled i dostojanstvo. Ovi zahtjevi tužiteljice usmjereni su protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. u [adresa], OIB: 79517545745, koji tuženik je nesporno nakladnik „Jutarnjeg lista“ koji je objavio sporne navode i članak. Sud je temeljem odredbe čl. 40., čl. 41. i čl. 42. – sve Zakona o medijima utvrdio da je jedino zakonski dopušteno i moguće, kako u mirnom postupku, tako i podnošenjem tužbe i pokretanjem sudskog spora radi objave ispravka, isti zahtjev za objavu ispravka adresirati isključivo protiv glavnog urednika, a ovdje je taj zahtjev tužiteljice usmjeren protiv nakladnika. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da ne postoji tuženikova pasivna legitimacija, a time niti tuženikova odgovornost i obveza za objavu ispravka vezano uz predmetni članak, zbog čega je sud u cijelosti odbio tužiteljicu sa zahtjevom za objavu ispravka, a sve kao pod toč. III. izreke ove presude. Na osnovi navedenog utvrđenja i odluke suda, sud nije raspravljao niti će obrazlagati ostale prigovore tuženika vezano uz zatraženu objavu po tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, te da li je tuženik izvršio u skladu s odredbama Zakona o medijima (čl. 40-42.) objavu ispravka zatraženog po tužiteljici.

30. Slijedom iznesenog, preostali predmet raspravljanja je osnovanost i visina zahtjeva tužiteljice za naknadom neimovinske štete nastale objavom predmetnog članka i navoda na koje tužiteljica upire u ovom sporu.

31. Sud je utvrdio da nije sporno da je tuženik objavio sporni članak u „Jutarnjem listu“, kao i da isti „Jutarnji list“ od dana 14. kolovoza 2017. godine sadrži na naslovnici i u samom tekstu objavljenom na 6. i 7. stranici opremu, fotografiju tužiteljice, te naslove i podnaslove kao što to tužiteljica navodi u samoj tužbi i u tijeku postupka. Nije sporno da je tuženik reagirao na zatraženu objavu ispravka po tužiteljici upravo na način koji tuženik opisuje u svom odgovoru na tužbu, kao i u tijeku postupka, a koji način objave tužiteljica ne smatra da su u skladu s odredbama Zakona o medijima, kao i da joj te radnje tuženika nisu otklonile i naknadile nastalu štetu.

32. Sud je utvrdio da je tuženik dokazao da je u dnevnom listu "Jutarnji list" dana 21. rujna 2017. godine objavio ispravak bez ikakvih izmjena ili dopuna objavljen na stranici broj 24 u dnevnom listu "Jutarnji list" dana 21. rujna 2017. godine, i to na način da je obavljen na jednoj cijeloj A3 stranici novina, zajedno sa preslikom članka koji se ispravlja, pa da tako ne može biti zabune na što se predmetni ispravak odnosi i na istovrijednom mjestu programskog prostora, te kako taj dan (21. rujna 2017.) u dnevnom listu "Jutarnji list" nije bio objavljen niti jedan drugi ispravak, dakle tužiteljica je jedina osoba čiji je ispravak bio objavljen u tiskanom izdanju "Jutarnji list" dana 21. rujna 2017. godine. Tuženik ustraje kod tvrdnje da se radi o objavi ispravka na istovrijedan način tuženik se obvezuje na ročištu dostaviti na uvid original dnevnog lista "Jutarnji list" objavljenog dana 21. rujna 2017. godine, br.6861. Bez obzira na ove tvrdnje tuženika, potpuno je jasno da 24. i 6. -7. stranica nisu istovjetne i ne znače mjesto jednakovrijedno za objavu ispravka, kako to propisuje Zakon o medijima, a što je utvrdio sud u ovom sporu.

33. Uz navedeno, sud je utvrdio da tuženik navodi da je on objavio gore spomenuti ispravak navoda iz utuženog članka dana 21. rujna 2017. godine objavio i na internetskom portalu www.jutarnji.hr taj isti ispravak, iako članak koji je predmet ove tužbe nikada nije bio objavljen na internetskom portalu www.jutarnji.hr. Tuženik ovo svoje činjenje obrazlaže na način da je on samoinicijativno objavio ispravak objavljenih informacija i na internetskom portalu www.jutarnji.hr, a sve kako bi navedeni ispravak učinio dostupnim što većem broju ljudi, a da je predmetni ispravak i dalje objavljen na linku: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dijana-vican-kao- celnica-povjerenstva-zakonski-nisam-obvezna-odgovarati-ministarstvu-vec premijeru/6570300/

34. Sud je utvrdio da tuženik navodi da je ovim svojim postupcima svaku možebitnu posljedicu objave utuženog članka već prethodno u cijelosti reparirao objavom ispravaka u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista i na internetskoj stranici www.jutarnji.hr, pa da stoga tužitelju nikako ne pripada pravo na novčanu naknadu, jer ne postoji nikakva daljnja šteta koju bi trebalo reparirati. Tuženik također navodi da ukoliko se u tražilicu google upiše "dijana vican jutarnji", tražilica na prvom i drugom mjestu izbacuje upravo objavu ispravka tužitelju. Sud je stava da je tužitelj samo trebao postupiti prema traženju tužiteljice i zakonskim odredbama koje reguliraju način objave ispravka, te da bi time sva daljnja činjenja tuženika bila potpuno suvišna i nepotrebna, a na koja se poziva tuženik u ovom sporu.

35. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud je saslušao tužiteljicu osobno kao stranku, te utvrdio da je ona po zanimanju sveučilišna profesorica, koja je u svom iskazu navela da ima više od 30 godina staža u visokom školstvu i za to vrijeme da je obnašala brojne funkcije, kako u tuzemnim, tako u inozemnim različitim tijelima, a uz ostalo je bila i predsjednica brojnih komisija, povjerenstava i sl., da bi u siječnju 2017. godine od strane predsjednika Vlade RH bila imenovana predsjednicom Posebnog stručnog povjerenstva, a vezano uz tu funkciju je na nju vršen medijski linč od 6. mjeseca iste godine pa nadalje.

36. Navodi da je prvi put doživjela takvu neugodu kao što je to bilo u večernjim satima s 13. na 14.08.2017. godine, kada je dobila poruku s prikazom naslovne stranice Jutarnjeg lista na kojem je bila njezina velika fotografija i za nju strašan naslov: "Devet krimena ŽI". Posebno je tužiteljicu pogodilo što se to sve nalazi na naslovnici kao i njezina fotografija, spominjanje mojih navodnih 9 krimena, moje puno ime i prezime, a kada je otvorila tekst na koji se naslovnica poziva, uočila je da isti tekst nema apsolutno nikakve veze s njom. Taj tekst se odnosio na nešto što uopće nije bilo u njezinoj nadležnosti, jer je kao predsjednica posebnog Stručnog povjerenstva imala obvezu voditi rad istog tijela i odgovarala je za to predsjedniku Vlade RH, te smatra da su naslovnica i tekst čista zlonamjerna konstrukcija, s ciljem da se tužiteljicu difamira, omalovaži njezin rad, uvrijedi i okleveta.

37. Tužiteljica navodi da je ona kao posljedicu šoka, koji je doživjela, dobila aritmije srca, koje prije nikad nije imala, a na poseban upit suca odgovara da te aritmije nije liječila. Bilo joj je strašno što je uočila da je usred ljeta stavljena fotografija nje u zimskom džemperu, a odnosi se tekst na navodna zbivanja neposredno prije objave teksta, te to tužiteljica smatra samo dodatkom na cijelu zločestu konstrukciju. Bila je zabrinuta kako će na te novine reagirati njezin sin, s obzirom da je javna osoba i rektorica Sveučilišta u Zadru sa 600 zaposlenih, s pet i pol tisuća studenata, a da se o njoj u nacionalnim novinama javno razlijeva takva priča. Sve to smatra jednom zlonamjerom konstrukcijom, sračunatom da je se omalovaži.

38. Tužiteljica iskazuje da su je nazvali prorektori, koji su bili u šoku zbog objave predmetnog članka i cijelog prikaza u ovim novinama, te su se pitali tko mi to priređuje, a s istim pitanjem su joj se javljali i brojni kolege, prijatelji i znanci.

39. Na poseban upit raspravnog suca, odgovara da je ona i nadalje ostala rektorica Sveučilišta, ali je morala koristiti razne poslovne skupove i druge prilike da ljudima koje je susretala objasni kakva je to neistina.

40. To je sve utjecalo i na to da je do kraja godine bila razriješena funkcije predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva, iako je vrhunski obavljala taj posao, uživajući puno povjerenje kolega i premijera, da bi premijer odlučio da će promijeniti povjerenstvo, kojem je ona do tada bila na čelu.

41. Tužiteljica navodi da je ona podnijela ovu tužbu iz razloga što smatra da ono što je tuženik učinio i na što se poziva u tijeku ovog postupka, kao na objavu ispravka, tužiteljica ne smatra ispravkom. Tužiteljica navodi da ona očekuje da se demanti objavi i na naslovnici i da se učini sve što propisuje Zakon o medijima, vezano uz ispravak. Cijeni da tuženik to nije učinio. U svom iskazu navodi da ona onim što je do sada tuženik učinio, nije dobila zadovoljštinu za štetu koja joj je učinjena, te da ona kroz cijeli svoj staž nije nikada doživjela niti sličnu, a kamoli ovakvu neugodnu situaciju s novinama, jer je s medijima uvijek imala dobru komunikaciju, kao i s novinarima, a ovog je prvi put da je doživjela bilo što slično. Vezano uz objavu predmetnog članka nitko s tužiteljicom nije komunicirao prije objave istog, ni na koji način, a ponavlja da se taj članak uopće ne odnosi na ono što je tužiteljica radila i za što je bila imenovana.

42. Tužiteljica napominje da su se ljudi raspitivali o tome što je to napisano o tužiteljici, s time da su neki to tužiteljicu pitali direktno, a neki o tome pričali i komentirali u kuloarima, što je tužiteljicu jako nerviralo, te je ona stalno imala potrebu opravdavati se, i to na samom Senatu i vijećima. Navodi da ona zaobilazi i kioske i tamo izložene novine, pa i „Jutarnji list“, jer se i dalje osjeća jako loše.

43. Tužiteljica ustraje kod tvrdnje da ono što je objavio tuženik nije ispravak, kako je njoj protumačeno da treba biti po Zakonu i da bi tužiteljici prava satisfakcija bila upravo ta, da se objavi ispravak kako je to predviđeno Zakonom, i to i na samoj naslovnici najavi i da bude objavljen na način na koji je objavljen i sporni članak.

44. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je vidjela da je na naslovnici objavljen ispravak, odnosno upućivanje na ispravak, te tužiteljica odgovara da je isto vidjela vezano uz jednu njezinu kolegicu na naslovnici Slobodne Dalmacije, koja upućuje da je u istom broju sadržan i ispravak, te je i ona očekivala da joj se na način kako joj je šteta nanesena, ista i ispravi, a u skladu sa zakonskim propisom.

45. Na poseban upit punomoćnika tuženika što je točno u spornom tekstu, osim naslova na naslovnici bilo neistinito u odnosu na samu tužiteljicu osobno i njoj uzrokovalo povredu prava osobnosti, tužiteljica odgovara da je na naslovnici objavljen već spomenuti naslov s fotografijom, koji upućuje na njezinih navodnih 9 krimena, a da iz samog teksta jasno proizlazi da se uopće ne radi o njoj, niti njezinoj djelatnosti i zaduženjima, već se piše o TIČ. Navodi da većina čitatelja pročita naslove, a samo jako znatiželjni i tekst. Tužiteljica naglašava da je nejasno, obzirom na naslov teksta, kako je na naslovnici uopće moglo biti naslov u kojem je sadržano njezino ime i još objavljena njezina fotografija i kleveta, vezano uz navodne krimene.

46. Tužiteljica opetovano u svom iskazu navodi da je ona bila odgovorna samo premijeru koji ju je imenovao, a razrješenje tužiteljice i cijelog povjerenstva je uslijedilo na pritisak koji je vršen od strane medija i javnosti, a ovaj članak je dao tome snažan doprinos.

47. Punomoćnik tuženika prigovara istinitosti dijela iskaza, vezano uz objavu ispravka, tj. najave ispravka na naslovnici nekih novina, kao i vezano uz razloge za razrješenje tužiteljice s mjesta predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva.

48. U daljnjem tijeku postupka, sud je proveo dokaz i saslušanjem svjedokinje ŽIČ, nesrodne s tužiteljicom iz kojeg iskaza je sud utvrdio da je ova svjedokinja u poslovnom odnosu sa tužiteljicom i predmetni članak i naslovnica na koji se odnosi predmet ovog spora izazvali su velik šok kod svjedokinje i kod tužiteljice. Svjedokinja navodi da se ona više ne može točno sjetiti sadržaja članka zbog proteka vremena, ali se sjeća burne reakcije koju je izazvao, te da je tužiteljica bila jako iznervirana zbog sadržaja i predmetne objave navodeći da to nisu istine. Tužiteljica je u predmetno vrijeme bila rektorica Sveučilišta u Zadru, a svjedokinja je u to doba bila prorektorica istog Sveučilišta. Bilo je vrijeme godišnjih odmora te se svjedokinja čula uglavnom s članovima Uprave Sveučilišta i oni su reagirali kao i sama svjedokinja. Čuli su se telefonski s članovima Uprave i svi su zajedno uočili da predmetni tekst vrvi neistinama. Te tvrdnje su bile veoma uvredljive za tužiteljicu te su je izlagale daljnjim neistinama o njoj. Poznato je svjedokinji da je da je bilo osoba koje su povjerovale u uvredljive navode iz članka.

49. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinja odgovara da je tužiteljica u vrijeme objave predmetne objave bila izvan [adresa], ali kada se vratila da su razgovarale o tome kako ju je predmetni članak uzrujao i tužiteljica je bila zbog njega izvan sebe, te je rekla da isti članak jako utječe na njezinu obitelj, i to negativno, i da su njezin sin i sestra bili jako pogođeni istom objavom. Tužiteljica je svjedokinji rekla da ju to ometa u radu. Prošlo je jako puno vremena pa svjedokinja navodi da joj se teško sjetiti svega, ali je tužiteljica pričala o raznim problemima koje joj u svakodnevnom radu stvara predmetni članak, od nespavanja pa nadalje.

50. Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedokinja odgovara da joj nije poznato da bi bio objavljen ispravak predmetnog članka. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da se nakon objave predmetnog članka čula s tužiteljicom jednom ili dvaput u vrijeme same objave članka, a kada je krajem kolovoza krenuo uobičajeni rad na Sveučilištu redovito su se sastajale i razgovarale o tome.

51. Punomoćnik tuženika prigovara iskazu svjedokinje vezano uz povredu prava osobnosti tužiteljice jer se radi o strogo osobnom pravu o kojem samo tužiteljica može iskazivati te smatra da je iskaz danas saslušane svjedokinje irelevantan te poriče istinitost istoga.

52. Sud je u tijeku parnice saslušao i svjedokinju NI po zanimanju novinarku, nesrodnu s tužiteljicom, zaposlenicu tuženika, koja u iskazu navodi da je ona upoznata s predmetom spora, jer je bila autorica spornog članka. Za opremu teksta te gdje će biti u samim novinama, pod kojim naslovima i slično odgovara i određuje urednik.

53. U doba kada je nastao sporni članak bila je aktualna javna rasprava o reformi sustava obrazovanja, te je bilo jasno da je došlo do neslaganja i prijepora između tadašnje ministrice obrazovanja ZI i ovdje tužiteljice, a tužiteljica je bila postavljena za predsjednicu Povjerenstva za izbor članova ekspertne skupine koja se trebala baviti prosvjetnom reformom. Vlada RH je imenovala tužiteljicu na navedeno mjesto.

54. Svjedokinja NI iskazuje da je ovaj članak nastao nakon više dojava nekoliko članova Povjerenstva za izbor članova ekspertne skupine koji nisu bili zadovoljni načinom rada tog Povjerenstva upozoravajući na nepravilnosti tijekom rada istog Povjerenstva, a vezano uz izbor novih članova ekspertne skupine, čija je skraćenica je ERS. Svjedokinja navodi da je od jednog člana ovog Povjerenstva dobila jednu analizu na kojoj se temelji njezin članak. Svjedokinja navodi da je ona tužiteljicu prije objave samog članka više puta pokušavala kontaktirati telefonskim pozivom i SMS-om, na koje joj tužiteljica nije odgovorila. Svjedokinja je pokušavala kontaktirati tužiteljicu prije objave članka što je u skladu s pravilima novinarske struke, a kada ne uspiju kontaktirati onog na koga se članak odnosi to navedu u članku, što je ovdje bio slučaj.

55. Ovaj članak je objavljen u Jutarnjem listu, a tjedan dana nakon objave članka, tužiteljica se u „Večernjem listu“ opširno referira na navode članka svjedokinje NI iz „Jutarnjeg lista“. Ovo svjedokinja navodi da je dan nakon objave članka u „Večernjem listu“ s navodima tužiteljice isto prenijela u „Jutarnjem listu“, kako bi upravo ukazala i omogućila da se vidi i druga strana njezina članka.

56. Svjedokinja navodi da je ona smatrala da ono što je napisala u članku je istina, jer je riječ bila o analizi koju je naručila tadašnja ministrica prosvjete ZI, a tekst je baziran isključivo na citatima iz spomenute analize koja je pokazivala određene nepravilnosti rada Povjerenstva.

57. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da ona nije autor naslova objavljenog uz predmetni članak na naslovnici „Jutarnjeg lista“ jer to nije njezina ovlast, već to radi urednik, a sam tekst koji se nalazi u naslovu: "Devet krimena Dijane ŽI" ne nalazi se nigdje tako napisano u njezinu članku, već je to bila sloboda promišljanja urednika.

58. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da su se u analizi koja joj je bila dostavljena spominjali određeni propusti i nepravilnosti, a sada se ne može zbog proteka vremena sjetiti da li se točno imenom spominjala sama tužiteljica ili Povjerenstva. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da je Analiza naručena na traženje tadašnje ministrice ZI osobno iz pozicije ministrice i svjedokinja smatra da je legitimno da ministar tako nešto zatraži u slučaju suspektnosti vezano uz određeno ponašanje i postupke, dok na poseban upit raspravnog suca odgovara da su Analizu radili službenici Ministarstva prosvjete koji podatak je svjedokinji dala sama ministrica ZI. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da ne zna tko tehnički priprema rad samog Povjerenstva, te da više zbog proteka vremena ne zna više na koji način su se donosile i trebale donositi odluke u samom Povjerenstvu, te smatra da je u cijelosti postupila po pravilima struke.

59. Sud je saslušao i svjedoka ŠI, redovitog sveučilišnog profesora Sveučilišta u Zadru, nesrodnog tužiteljici, koji u svom iskazu navodi da je u vrijeme nastanka spornog članka bio prorektor Sveučilišta u Zadru, a tužiteljica je bila rektor Sveučilišta u Zadru, te da je ostao zatečen naslovnicom „Jutarnjeg lista“ kao značajnih novina u Republici Hrvatskoj i naslovom "Devet krimena ŽI". To ga je zaprepastilo, jer tužiteljicu ne doživljava kao osobu koja bi činila krimene i nije mu uopće bilo jasno na što se predmetni tekst odnosi te je potražio tekst u tom izdanju „Jutarnjeg lista“ i shvatio da u samom spornom tekstu ne spominju ti navodni krimeni tužiteljice ni u čemu bi se sastojali kakvi propusti tužiteljice kao predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva koje je bilo zaduženo za rad na praćenju obrazovne reforme. Članak je bio objavljen u vrijeme godišnjih odmora i tužiteljica je bila u inozemstvu, međutim kada se tužiteljica vratila iz inozemstva odmah je sazvala Kolegij uprave Sveučilišta te svjedok navodi da je uočio da je vidno potresena zbog članka i naslovnice „Jutarnjeg lista“ gdje se posebno istakla njezina fotografija i navođenje njezinih navodnih devet krimena.

60. Tužiteljica je tražila da iznesu svoje viđenje spornog članka i naslovnice „Jutarnjeg lista“ te da li smatraju da se to negativno implicira na status i rad njihovog Sveučilišta navodeći da je ona isto vrlo teško primila, kao i njezin sin i posebno njezina sestra, a to iz razloga što se njegova majka i njezina sestra prikazuju u krajnjem negativnom svijetlu.

61. Svjedok navodi da su oni na kolegiju uprave sveučilišta rekli da smatraju da je predmetni članak kao i naslovnica krajnje neugodna za tužiteljicu osobno kao i za njihovo Sveučilište, ali da smatraju da tužiteljica ne treba odstupiti s pozicije rektora. Svjedok navodi da su oni bili svjesni činjenice da će mnogim njihovim kolegama sa Sveučilišta morati odgovarati o čemu se u stvari radi, iako je bilo iz sadržaja članka jasno da ne sadrži konstatacije sadržane na naslovnici o tzv. devet krimena tužiteljice.

62. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da je tužiteljica još dosta vremena nakon izlaska samog predmetnog „Jutarnjeg lista“ trpjela posljedice te objave koja se širila i putem elektronskih medija između građana, a svjesna činjenice da „Jutarnji list“ nije zanemariv medij, te navodi da je tužiteljici bilo nejasno zašto je upotrijebljen tako težak rječnik u opisu njenog djelovanju te se žalila na nesanicu, a vezano uz njezinu zabrinutost vezanu uz spornu objavu.

63. Svjedok na poseban upit punomoćnika tuženika da li je svjedoku poznato što je prethodilo predmetnoj objavi kod tuženika i što je bio povod za pisanje predmetnog članka svjedok odgovara da je to bila činjenica da je tužiteljica bila na čelu Posebnog stručnog povjerenstva i da je u društvu i to kako u stručnoj, tako i ostaloj javnosti, postojao niz prijepora o tome kako se treba provesti reforma školstva i tko bi u tome trebao sudjelovati.

64. Ovaj svjedok na poseban upit raspravnog suca odgovara da mu nije poznato na kojim temeljima se zasnivao predmetni članak, ali zna da su u samom Posebnom stručnom povjerenstvu sudjelovale brojne ugledne i poznate osobe.

65. Sud je kao svjedoka saslušao i ZI, sveučilišnu profesoricu, nesrodnu tužiteljici, koja iskazuje da kada ju je sud upozorio što je predmet spora može reći da joj je isto okvirno poznato. Navodi da se ne sjeća da bi upravo vezano uz predmet ovog spora davala kakve izjave, ali da je tada davala izjave na dnevnoj bazi.

66. U to doba je ova svjedokinja postala ministrica i radili su reviziju ERS-a koje je biralo Posebno stručno povjerenstvo kojem je na čelu bila tužiteljica, koliko pamti. Koliko svjedokinja pamti komisija formirana od njezinog Ministarstva koja je bila sačinjena od uglavnom od pravnika iz Ministarstva i izvan Ministarstva, pročešljala je dokumentaciju vezano uz izbor članova ERS-a, te su pronađene određene nepravilnosti. O reviziji tih izbora sačinjen je izvještaj koji je pohranjen u dokumentaciju tj. arhivu Ministarstva i dostavljen Uredu premijera na uvid. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da se ona ne sjeća točno o kojim se uočenim propustima radilo, ali u bitnome da se radilo o određenom nepoštivanju procedure za izbor članova ERS-a.

67. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da joj nije poznato da li bi postojala pravna odgovornost tužiteljice za uočene proceduralne propuste, ali je činjenica da su ti propusti uočeni i da se tužiteljica nalazila na čelu tijela koje je trebalo vršiti izbor članova ERS-a temeljem propisane procedure, a da su propusti uočeni.

68. Sud je utvrdio iz svih danih iskaza, kako tužiteljice, tako i iz iskaza saslušanih svjedoka, da niti jedno od njih ne tvrdi da bi se u samom spornom tekstu objavljenom u „Jutarnjem listu“ koji je predmet ovog spora navodili kakvi propusti i „krimeni“ tužiteljice, kako to najavljuje naslov na naslovnici istog „Jutarnjeg lista“ u kojem je članak objavljen.

69. Sud je utvrdio da svjedoci KI i ŽIČ ponavljaju tvrdnje tužiteljice iz njezina iskaza kako ju je jako pogodila objava koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, da je to bilo jako uvredljivo i štetilo tužiteljici i njezinoj obitelji, tj. sestri i sinu, jer je njihova sestra i majka prikazana negativno i uvredljivo, te da je zbog toga morala obrazlagati o čemu se radi i svojim poslovnim suradnicama, ali ne znaju navesti koji bi to dio teksta bio i što je to točno za tužiteljicu bilo negativno i uvredljivo, te u čemu se to tužiteljica opravdavala, kao i oni za nju, u odnosu na druge poslovne kolege i suradnike tužiteljice. Nitko od ovih svjedoka ne sjeća se spornog članka tj. njegova sadržaja, a oboje su u to doba bili bliski poslovni suradnici tužiteljice.

70. Tužiteljica navodi da je trpjela duševne bolove, dobila aritmiju koju ranije nije imala, ali da zbog toga nije tražila liječničku pomoć, te ne dostavlja bilo kakvu liječničku dokumentaciju vezano uz navedene zdravstvene smetnje, kao i nesanicu i slično, što navodi u svom iskazu, a što su naveli dijelom i svjedoci KI i ŽIČ.

71. Tužiteljica navodi da je raspušteno Posebno stručno povjerenstvo, pa tako i ona maknuta s čela istog, te iz njezina iskaza proizlazi da se dogodilo zbog spornog članka i objave u „Jutarnjem listu“, iako iz sadržaja samog spornog teksta, ne proizlazi da se tužiteljica tereti za bilo koji krimen, a kamo li za navodnih „devet krimena“ kako to proizlazi iz naslovnice spornog „Jutarnjeg lista“, a tužiteljica, prema utvrđenju ovog suda ničim ne dokazuje da je do raspuštanja povjerenstva kojem je bila na čelu, došlo upravo zbog objave spornog članka.

72. Ako su i sugrađani tužiteljice, stekli dojam temeljem naslovnice da postoji neki njezin krimen, tada to sigurno nije stekao predsjednik Vlade Republike Hrvatske, jer bi zasigurno pročitao članak, a ne samo naslov i upoznao se s onim što je bio predmet članka, te je tako bilo lako utvrditi da sam tekst ne tereti tužiteljicu osobno ni za kakav krimen, a kamo li za njih devet, kako to proizlazi iz naslovnice spornog „Jutarnjeg lista“ od 14. kolovoza 2017. godine. Nesporno je, kako to tvrdi i tužiteljica i njezini suradnici KI i ŽIČ, saslušani kao svjedoci, da je ovaj primjerak „Jutarnjeg lista“ i sporni članak, objavljeni upravo u sezoni godišnjih odmora, pa je za očekivati da nije niti probudio veći interes čitatelja, koji su, za pretpostaviti i tako bili na godišnjem odmoru.

73. U odnosu na navode tužiteljice da je na naslovnici objavljena njezina fotografija u puloveru, a članak objavljen u sredini ljeta, te da se time od strane tuženika išlo dodatno povrijediti i ismijati tužiteljicu, sud cijeni da se radi o fotografiji tužiteljice koja nije lažna, niti to tužiteljica tvrdi, te da je učinjena u javnom prostoru i događaju, pa time može biti i objavljena, neovisno o sezoni u kojoj je nastala i neovisno o odjeći koju je tužiteljica nosila, te da sama okolnost zimske odjeće u kojoj je tužiteljica bila kada je fotografija ranije učinjena, a onda objavljena 14.08.2017. godine, nije i ne može biti od značaja na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa tako sud upravo navedenu okolnost nije niti cijenio kod ocjene osnovanosti i visine njezina tužbenog zahtjeva, kao niti da bi zbog sporne objave bilo raspušteno povjerenstvo kojem je bila na čelu, te da bi imala zdravstvene smetnje u vidu aritmije srca, jer to tužiteljica nije dokazala u ovom postupku, a kako je sud utvrdio.

74. Autorica teksta svjedokinja NI, navodi da ona nije sudjelovala u odabiru i slaganju naslovnice „Jutarnjeg lista“ od 14.08.2017. godine, kao niti odabiru naslova na naslovnici i u samom tekstu, već da je to učinio urednik. U odnosu na sam tekst koji je objavljen navodi da je isto uslijedilo nakon određenih dojava o nepravilnostima, kao i analize koju je dobila o objavljenom nadzoru rada Povjerenstva. Također, svjedokinja navodi da je pokušala u više navrata prije objave spornog članka kontaktirati tužiteljicu, ali da u tome nije uspjela, kao i da je tužiteljica nakon par dana o istoj temi, referirajući se na ovdje sporni članak iz „Jutarnjeg lista“ dala opsežan intervju u „Večernjem listu“ te da je o tom s navodima tužiteljice svjedokinja prenijela isto u „Jutarnjem listu“ kako bi se čula i druga strana njezina članka, a koju je iznijela tužiteljica u „Večernjem listu“.

75. Iz iskaza svjedokinje ZI sud je utvrdio da ona svojim iskazom, kao niti sadržajem samog članka, ne tereti tužiteljicu niti za jedan, a kamo li za „devet krimena“, te da je predmet članka bio predmet rasprava u široj društvenoj i stručnoj zajednici, ali ne spominje bilo kakvu odgovornost tužiteljice osobno za određene nepravilnosti pronađene od strane Komisije formirane od strane Ministarstva kojem je ova svjedokinja bila tada na čelu, a vezano uz izbor članova ERS-a, o čemu je sačinjen izvještaj koji je pohranjen u arhivu navedenog Ministarstva kao i dostavljen Uredu premijera na uvid.

76. Sud je svim saslušanim svjedocima poklonio vjeru, te utvrdio da suradnici tužiteljice potvrđuju nelagodu koju je ona imala zbog predmetne objave, iako ne pamte sam tekst, kao i da su nelagodu osjećali članovi njezine obitelji, dok svjedokinja NI potvrđuje razloge sačinjavanja predmetnog članka i navode tuženika o objavama koje su vezano uz isto vršili nakon objave spornog članka, a kako bi objavili ispravak koji je tražila tužiteljica, kao i istupe tužiteljice vezano uz isto i u drugim glasilima, što sud cijeni kao okolnost uz koju je vezana ocjena suda o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.

77. Sud je i iskaz svjedokinje ZI prihvatio kao istinit, jer je životno i uvjerljivo da se zbog proteka vremena ne sjeća točno svih detalja, ali potvrđuje da se radilo o utvrđenom nepoštivanju procedure kod izbora članova ERS-a, te za isto ne tereti tužiteljicu.

78. Sam iskaz tužiteljice, kao što je i očekivano i uobičajeno u ovakvoj vrsti sporova, je subjektivan, jer se radi o okolnosti da ju je snažno povrijedila naslovnica sa objavljenim naslovom koji sugerira određenih devet njezinih krimena, koji ničim nisu obrazloženi ili potvrđeni u samom članku koji je bio objavljen na listovima predmetnog „Jutarnjeg lista“ na str. 6-7, a po njoj zatražen ispravak na str. 24. dana 21. rujna 2017., te da je tužiteljica u pravu kada kaže da ista objava nije u skladu s odredbama Zakona o medijima u dijelu koji isti propisuje način na koji se objava ispravka vrši.

79. Nadalje, treba navesti da samoinicijativna objava isprava u elektronskom obliku izvršena po tuženiku, kao i objava vezana uz članak iz „Večernjeg lista“ u kojem se tužiteljica o spornom članku i objavi „Jutarnjeg lista“ očitovala, a tuženik, kako to navodi i svjedokinja NI, objavila u samom „Jutarnjem listu“, objavio kako bi dao priliku da se vidi i druga strana objavljene priče. Nije sporno da autorica članka nije uspjela razgovarati i time i nije razgovarala s tužiteljicom prije objave spornog članka u „Jutarnjem listu“ dana 14. kolovoza 2017. godine, s naslovom „Devet krimena ŽI“ i fotografijom tužiteljice na naslovnici tog broja „Jutarnjeg lista“, te naslovom na str. 6-7. gdje je objavljen predmetni članak pod naslovom „Zatajeni dokumenti“, stvara se dojam da je tužiteljica skrivila devet stvari, te da su uz to i zatajeni dokumenti, te je, prema utvrđenju suda, potpuno nesporno da se time upućuje upravo na tužiteljicu osobno kao osobu koja ima te krimene i koja je očito i zatajila određene dokumente, iako iz sadržaja samog članka ne proizlazi ništa drugo. Očito je, prema utvrđenju ovog suda, bila namjera tuženika, tj. njegova urednika da ova naslovnica i naslovi dobro prodaju primjerak „Jutarnjeg lista“ od 14. kolovoza 2017. godine, koje vrijeme se naziva vremenom „kiselih krastavaca“, tj. vremenom bez pravih novinarima i javnosti zanimljivih tema, što ovaj sud ne smatra u skladu s novinarskom etikom i pravilima novinarske struke.

80. Sud je utvrdio da objava koja je predmet spora nije ispravljena u smislu odredbe čl. 40., čl. 41. st. 1. te čl. 42. Zakona o medijima, a svakom je jasno da str. 6-7 i st. 24. nemaju i nisu nikada imale isti značaj u novinama, te ne znače jednakovrijedno mjesto, kako to propisuje Zakon o medijima, pa tako niti ovaj put. Objave na internetskim stranicama i ostalo što je tuženik samoincijativno bio učinio, moglo je biti izostavljeno, samo da je tuženik po traženju tužiteljice objave ispravka postupio prema već više puta citiranim odredbama Zakona o medijima, a što tuženik nesporno nije učinio.

81. Cijeneći sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, te činjenicu da bi objava naslovnice od 14.08.2017. godine s već više puta citiranim naslovom, te fotografijom tužiteljice na način da onaj tko se ne bi po imenu sjetio o kome se radi, prisjetio se ugledavši fotografiju tužiteljice, te naslov uz sam članak „Zatajeni dokumenti“, nakon ove najave na naslovnici, prema utvrđenju suda bi kod svakog prosječnog čovjeka izazvale nelagodu, povredu duševnog mira i sigurnosti, povrijedile čast, ugled i dostojanstvo osobe, a tako i kod tužiteljice kao i što su povrijedile i porodicu tužiteljice. Nesporno je da je tužiteljica istodobno i javna osoba, ali to prema utvrđenju suda ne znači da se ista može koristiti za povećanje prodaje određenog tiska objavom bombastičnih i neistinitih najava i naslova članaka, te je sud utvrdio da je tuženik time povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, povredom njezina prava na čast, ugled i dostojanstvo, sve u smislu odredbe čl. 21. st. 1., st. 2., st. 3. u vezi odredbe čl. 22. Zakona o medijima, obzirom da je sud utvrdio da ne postoji niti jedan od uvjeta iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, te u vezi odredbe čl. 19. i čl. 1100 - sve ZOO-a, je utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti zatražene visine za neimovinsku štetu, kao pod toč. I. izreke ove presude.

82. Sud je slijedom iznesenog, cijeneći da su te tvrdnje iznesene na naslovnici i u naslovu teksta povrijedile tužiteljicu osobno, kao i njezinu obitelj prikazujući tužiteljicu namjerno u svjetlu počinjenja devet krimena, tj. u negativnom svjetlu, takve da u smislu odredbi ranije citiranih odredbi Zakona o medijima, kao i čl. 21. st. 1., st. 2., st. 3., st. 6, kao i čl. 22. st. 1 i st. 2., te čl. 23. Zakona o medijima (ZM) kao i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) i čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, imajući u vidu i intenzitet duševnih bolova tužiteljice koje su nastale tom objavom, kao i trajanje istih, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala osnovanost i visinu zatražene pravične novčane naknade, obzirom da je sud utvrdio da je tuženik objavom predmetnog članka tj. naslovnice i naslova vezano uz sam članak, izostankom na zakonit način učinjene objave pravovremeno i uredno zatraženog ispravka, tuženik tužiteljici pričinio neimovinsku štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrede prava osobnosti, za koju je sud utvrdio da obimom, intenzitetom, trajanjem te povrede i duševnih bolova zbog iste, kao i vodeći računa o svim ostalim okolnostima predmetnog slučaja, tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.972,53 EUR koji iznos čini protuvrijednost ranije u tužbi zatraženog iznosa od 45.000,00 EUR, a prema fiksnom tečaju konverzije, zbog čega je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao pod toč. I. izreke ove presude, smatrajući da je tužiteljica dokazala osnov i visinu istog upravo u zatraženom iznosu, obzirom na vrstu i intenzitet povrede koja je tužitelju nanesena objavom neistinitih i neprimjerenih navoda za tužiteljicu o njezinim krimenima, objavom i fotografije uz takav naslov na naslovnici gdje ju se imenom i prezimenom izričito navodi, kao i naslovom o „zatajenim dokumentima“, a da o istome vezano uz osobu tužiteljice nema niti riječi u samom članku, gdje bi se eventualno njezini „krimeni“ i povezivali s njom, a što je u ukupnosti bilo krajnje negativno i uvredljivo za tužiteljicu.

83. Sud je utvrdio da u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, u vezi odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, tužiteljici pripada na dosuđeni iznos neimovinske štete i zatezna kamata od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, što je dan 18. listopada 2017. godine, kada je tužiteljica preporučenom poštanskom pošiljkom podnijela ovaj tužbeni zahtjev, pa do isplate, te je sud od dana 18. listopada 2017. godine pa do isplate dosudio tužiteljici zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete, a kao pod toč. I. izreke ove presude, a u smislu istih zakonskih odredbi i utvrđenja, sud je odbio zahtjev tužiteljice za dosuđenje zatezne kamate za period zatražen na ovu naknadu od 14. kolovoza 2017. godine pa do zaključno s danom 17. listopada 2017. godine, kao s neosnovanim, a kao pod toč. II. izreke ove presude.

84. Sud je utvrdio da tuženik nije dokazao u smislu odredbe čl. 21. st. 4. i st. 6. ZM- a, postojanje okolnosti na koje se poziva u ovom sporu, a koje bi ga oslobodile odgovornosti, jer se sporni navodi s naslovnice i naslova samog članka ne zasnivaju na istinitom utvrđenju, interesu javnosti, kao niti na dobroj vjeri urednika tuženika koji je uredio i opremio novine, a što je sud sve utvrdio iz provedenog dokaznog postupka, kao i što nije točno da je tuženik objavio zatraženi ispravak na Zakonom o medijima propisan način, što je sud sve već ranije obrazložio, pa su ti prigovori tuženika utvrđeni neosnovanima u cijelosti, a svime je tuženik, osim sadržajem članka, uputio čitatelja da je upravo tužiteljica osobno ta koja je skrivila devet krimena, dok iz samog sadržaja članka, kao i dokumenta na kojem se sadržaj članka zasniva, isto ne proizlazi, kao niti iz iskaza saslušanih svjedoka.

85. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. I. i IV. izreke ove presude.

86. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, sudske pristojbe na presudu, dok u spisu ne postoji dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, a za njezino potraživanje je nastupila zastara, pa ista nije niti dosuđena tužiteljici.

87. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, ročište 18.06.2018., ročište 11.10.2018., ročište 15.11.2018., podnesak 21.05.2022., podnesak 06.09.2023., ročište 10.03.2025., ročište 14.05.2025., podnesak 02.06.2025., ročište 12.02.2026.

– svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova, što čini 1000 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 2.000,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 500,00 EUR, te čini zbir od 2.500,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,18 EUR, što čini ukupni trošak tužiteljice u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 2.606,18 EUR u kojem iznosu je i dosuđen tužiteljice u cijelosti kao pod toč. IV. izreke ove presude, jer tužiteljica nije uspjela u ovoj parnici samo s neznatnim dijelom troška zbog čega nisu nastali posebni parnični troškovi.

89. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 27. travnja 2026. godine pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.

90. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,18 EUR

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte