Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-49/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja ZG, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, zastupan po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri u Zagrebu, Masarykova 21, te umješača na strani tuženika Autoflota d.o.o., Zagreb, Ljudevita Posavskog 43, OIB: 96788157124, zastupanog po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u OD Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 1.438,01 eura, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Tomislava Hajdeka, punomoćnice tuženika odvjetnice Ane Valjalo te punomoćnice umješača odvjetničke vježbenice KG, na ročištu za objavu presude, 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.438,01 eura (tisuću četiristo trideset osam eura i jedan cent) sa zatraženim zateznim zakonskim kamatama tekućim na taj iznos od 3. kolovoza 2022. pa do isplate i nastalim troškovima postupka u iznosu od 223,96 eura te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec, Zagreb, Ulica grada Mainza 24, poslovni broj: Ovrv-122869/2022 od 31. siječnja 2023.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura (tisuću tristo dvanaest eura i pedeset centa).

III. Odbija se zahtjev tuženika u preostalom dijelu troška u iznosu od 187,50 eura, kao neosnovan

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati umješaču na strani tuženika parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (pet sto eura).

V. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika u preostalom dijelu troška u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, ZG, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], je 12. prosinca 2022., podnio prijedlog za ovrhu na koji je javni bilježnik Boža Svedrec, Zagreb, Ulica grada Mainza 24, 31. siječnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-122869/2022, a na temelju kojeg se nalaže ovršeniku, sada tuženiku, UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, da plati tužitelju iznos od 1.438,01 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 3. kolovoza 2022. pa do isplate i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 223,96 eura / 1.687,43 kuna.

2. Tuženik, tada ovršenik, je 31. listopada 2024., protiv navedenog rješenja o ovrsi, podnio pravodoban prigovor (stranica 23-48 spisa), osporavajući osnovu i visinu, budući da servis [obrt] nije izvršio popravak vozila. Pojašnjava da su omaškom izdane 2 narudžbenice kako bi se popravila predmetna šteta i to servisu Autoflota d.o.o., koje je i popravilo štetu, te servisu ovrhovoditelja koji je zaprimio zahtjev za izdavanjem narudžbenice, ali nije izvršio popravak vozila već da je na temelju narudžbenice neopravdano izdao i poslao račun za popravak koji nije obavljen. Ističe da popravak štete nastale 3. rujna 2021., opisane u izvidu štete broj 078903/0 od 8. rujna 2021. i dopunskom izvidu štete broj 078903/1 od 13. listopada 2021. izvršen je u servisu Autoflota d.o.o., a što potvrđuje i račun broj 261/1/31 od 31. prosinca 2021. u kojem su navedeni istovjetni podaci s onima iz Izvida i dopunskog izvida (račun podmiren 21. siječnja 2022.). Ukazuje da je narudžbenica, koja je izdana ovrhovoditelju, izdana 11. srpnja 2022. odnosno u vremenskom razdoblju od gotovo 6 mjeseci od nastanka štete. Navodi da iz računa ovrhovoditelja br. A 218/P1/1 od 28. srpnja 2022. proizlazi da je ovrhovoditelj izdao račun za popravak vozila koji bi bio potreban na temelju prvotnog Izvida koji je dostavljen zajedno s narudžbenicom od 11. srpnja 2022., a koji popravak je već ranije ,obavljen u drugom servisu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i naložiti ovrhovoditelju naknadu parničnih troškova.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu, se rješenjem posl. broj: Povrv-792/2023 od 14. kolovoza 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

4. Po prigovoru tuženika, Trgovački sud u Zagrebu je donio rješenje posl. broj:

Povrv-49/2024 od 5. veljače 2024. kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je u dijelu u kojem naloženo plaćanje nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga (članak 57., čl. 282 st. 3 te čl. 58. st. 3. OZ).

5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je naveo da je u svoj autoservis „ [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz“ 11. srpnja 2022., zaprimio vozilo marke PEUGEOT 208, reg. ozn. [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], vlasnika tuženika, a sve u cilju popravka istoga. Da je istoga dana, 11. srpnja 2022., e-mailom na adresu tuženika poslao zamolbu za narudžbenicu popravka predmetnog vozila, zajedno sa izvidom štete HOK osiguranja d.d. posl.br. 078903/0 (br.štete 0303/2104036) koji Izvid je rađen 4. rujna 2021.(Izvid 9/2021). Dana 12. srpnja 2022., tuženik dostavlja tužitelju narudžbu popravka predmetnog vozila, nakon čega tužitelj pristupa popravku vozila. Dakle da tuženik daje tužitelju odobrenje za popravak predmetnog vozila. Dana 28. srpnja 2022. tužitelj ispostavlja račun br. 218/P1/1 za izvršene radove popravka predmetnog vozila u iznosu od 10.834,70 kn / 1.438,01 EUR, te isti dostavlja tuženiku na naplatu. Navodi da je dopisom od 17. kolovoza 2022.., tuženik vratio (otklanja) tužitelju račun br. 218/P1/1 s obrazloženjem da je predmetno vozilo već ranije popravljeno od strane drugog servisa, te da postoji dokaz o kontroli ugradnje. Kasnijom korespondencijom s tuženikom, a i iz podneska tuženika, isti navodi kako je omaškom izdao dvije narudžbenice popravka (jednu ranijem servisu i jednu tužitelju), pa nije u obvezi platiti račun tužitelja. Ističe da se na odnos tužitelja i tuženika imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima u dijelu koji uređuje postupanje povodom Ugovora o nalogu. U odnosu na navode tuženika u kojima isti tvrdi da tužitelj nije popravio predmetno vozilo jer da je vozilo popravljano u servisu Autoflota, a u prilog kojim navodima tuženik dostavlja račun popravka i izvod žiro računa iz kojih je vidljivo kako je servisu Autoflota doista plaćen trošak izdanog računa 261/1/31, tužitelj ističe kako je račun koji je on izdao radi popravka predmetnog vozila također istovjetan izvidu štete koji je imao prilikom preuzimanja vozila (Izvid 9/2021) i koji je dostavljen tuženiku prilikom pribave narudžbenice popravka, pa je nejasno zbog čega onda tuženik smatra da upravo tužitelj nije popravio predmetno vozilo, već smatra da je isto popravljeno od strane servisa Autoflota. Ukazuje da je jedina razlika između računa servisa Autoflota (261/1/31) i računa tužitelja (218/P1/1) u tome što račun tužitelja ne sadrži popravak desnog reflektora, a koji je naveden u Dopunskom izvidu štete od 13. listopada 2021. (Izvid 10/2021), i to iz razloga što tužitelju taj Dopunski izvid štete (Izvid 10/2021) nije niti predočen prilikom predaje vozila, niti je isti smatrao da bi desni reflektor trebalo popravljati, jer bi u suprotnom on sam tražio da se sačini dopunski izvid štete. Nadalje, iz dopunskog izvida štete od 10/2021 razvidno je kako je na predmetnom vozilu između ostalog bilo nužno izvršiti i popravak (zamjenu) desnog reflektora, te da je za isto određena kontrola ugradnje. Navedeno znači da kada servis izvrši navedeni popravak, mora osiguranju poslati fotografije izvršenog rada kako bi osiguranje bilo sigurno da je popravak (zamjena) predviđenog dijela vozila (desni reflektor) doista i izvršen. Navedeno nije sporno, te je uobičajeno kod zamjene određenih dijelova vozila. Ističe da je tužitelju predmetno vozilo dovezeno s popravljenim desnim reflektorim, slijedom čega isti nije imao razloga tražiti od HOK osiguranja d.d. da sastave bilo kakav dopunski izvid, obzirom da osim oštećenja opisana u Izvidu iz 9/2021, drugih oštećenja na vozilu nije bilo. Budući da prema Izvidu iz 9/2021 (kojeg je tužitelj imao na uvid i koje je slao tuženiku glede odobrenja popravka) nije naložena kontrola ugradnje, logično je da tužitelj u tom slučaju nije fotografirao vozilo nakon popravka jer to nije niti bio obvezan. S druge strane pak, iz korespondencije procjenitelja HOK osiguranja d.d. i tuženika razvidno je kako je kontrola ugradnje (desnog reflektora) izvršena, u što tužitelj nema razloga sumnjati tim više što u trenutku kada je vozilo došlo kod njega u servis prednji desni reflektor nije bilo nužno popravljati (mijenjati), međutim isto tako procjenitelj HOK osiguranja d.d. navodi da se na slikama za kontrolu ugradnje koju im je slao serviser vidi dio koji je zasigurno popravljen; a to je opet desni reflektor, ne i ostatak desne strane vozila. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

6. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je ostao u bitnome kod istog. Ističe da popravak desnog retrovizora nije jedina razlika između predmetnih računa. Razlikuju se i u vremenu izdavanja. Račun servisa Autoflota d.o.o. izdan je 13. prosinca 2021., a tužiteljev račun više od pola godine kasnije, 28. srpnja 2022. Naime, Tuženik u e-mailu od 28. veljače 2022. pita je li slikan samo reflektor ili postoje slike cijelog vozila, a temeljem kojih bi se moglo zaključiti je li vozilo popravljeno prema računu koji je plaćen servisu Autoflota d.o.o. jer je Tuženik uzeo u obzir mogućnost, koju je i napisao u e-mailu, da je vozilo popravljen tek sada u servisu [obrt] jer samo reflektor nije fakturiran. U odgovoru HOK osiguranje d.d. kaže i sljedeće: „na slikama za kontrolu ugradnje koje nam je slao serviser se vidi dio vozila koji je zasigurno popravljen, tako da po meni nije sporno da li je vozilo popravljeno u Rijeci“. S obzirom na pitanje iz e-maila, jasno je da je HOK osiguranje d.d. pod „dio vozila koji je zasigurno popravljen“ podrazumijevao i ostatak oštećene desne strane. Slijedom toga je Tužiteljevo tumačenje da „dio koji je zasigurno popravljen“ podrazumijeva „samo desni reflektor, ne i ostatak desne strane vozila“ pogrešno. Budući da iz slika, koje Tuženik dostavlja u prilogu, doista jest razvidno da nije popravljen samo desni reflektor, netočni su Tužiteljevi navodi da je izvršio popravke nad svim oštećenim dijelovima navedenim u Izvidu 9/2021. Posljedično, Tuženik smatra kako nije moguće, a niti je Tužitelj pružio ikakav dokaz da je izvršio popravak nad bilo kojim dijelom vozila iz Izvida 9/2021. Tuženik predlaže da Sud obavijesti društvo Autoflota d.o.o. o parnici kako bi se mogao pridružiti kao umješač na strani Tuženika, a sve zbog eventualne regresne odgovornosti prema Tuženiku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

7. Na prijedlog tuženika, a sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) o parnici je obaviještena Autoflota d.o.o. koji je podneskom od 5. veljače 2025. dao svoju izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača slijedom čega je ovosudnim rješenjem od 2. veljače 2026. prihvaćeno sudjelovanje umješača na strani tuženika Autoflota d.o.o., Zagreb, Ljudevita Posavskog 43, OIB: 96788157124. (čl. 207. ZPP-a)

8. Umješač na strani tuženika osporava tužbeni zahtjev u osnovi i visini. Ističe da su oštećenja na vozilu Peugeot 208, šasije: VF3CRBHW6HW075660 (dalje u tekstu: Vozilo) prijavljena osiguravajućem društvu HOK OSIGURANJE d.d. po kasko polici, pod brojem štete 0303/2104036, a na temelju prijavljene štete osiguravajuće društvo donijelo je izvide štete, izvid štete broj 078903/0 od 3. rujna 2021. kojim su utvrđena oštećenja prednjeg blatobrana (l/d), prednjih ratkapa (l/d). prednjih vrata (l/d), pvc obloge prednjeg branika, te optike i podešavanja te dopunski izvid štete broj 078903/1 od 11. listopada 2021. kojim je utvrđeno oštećenje prednjeg desnog reflektora. Temeljem Izvida štete i Dopunskog izvida štete tuženik je naručio popravak vozila kod umješača temeljem narudžbenice od 17. rujna 2021. te je društvo umješač za obavljenu uslugu popravka 31. prosinca 2021. izdao račun 261/1/31, a koji račun za popravak Vozila je tuženik u cijelosti platio umješaču 21. listopada 2022.. Pojašnjava da je pri izvršenju usluge popravka vozila umješač koristio usluge svojeg servisnog dobavljača – trgovačkog društva EUROGENS d.o.o., te je isto društvo za obavljene usluge popravka Vozila umješaču 30. studenog 2021. ispostavilo račun broj 785/SE/1, koji račun je umješač platio 19. siječnja 2022.. Kao dokaz da je društvo EUROGENS d.o.o. u stvarnosti izvršilo popravak Vozila, isto društvo umješaču je dostavilo fotografije Vozila prije popravka i po izvršenom popravku. Ukazuje da se iz navedenih fotografija može vidjeti kako su popravci oštećenja navedenih na Izvidu štete i Dopunskom izvidu štete doista izvršeni od strane servisnog dobavljača – trgovačkog društva EUROGENS d.o.o. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvid štete broj 078903/1 od 13. listopada 2021. (stranica 27 i 39 spisa), izvod Zagrebačke banke d.d. (stranica 28 spisa), mail prepiska (stranica 32-30 i 66 spisa), izvid štete broj 078903/0 od 8. rujna 2021. (stranica 34, 48 i 47 i 68 spisa), narudžbu popravka od 17. rujna 2021. (stranica 35 i 40 spisa), račun broj: 261/1/31 od 31. prosinca 2021. (stranica 36 i 37 spisa), zamolba za narudžbenicu popravka (stranica 41 i 67 spisa), povrat računa (stranica 43 i 72 spisa), račun broj A 218/P1/1 od 28. srpnja 2022. (stranica 46 i 70 spisa), narudžbu popravka od 12. srpnja 2022. (stranica 69 spisa), zapisnik o preuzimanju vozila od 28. srpnja 2022. (stranica 71 spisa), slike predmetnog vozila (stranica 78-93, 119-139, 157-170 i 178-189 spisa), ovjerenu izjavu svjedoka SG (stranica 106-107 spisa), ovjerenu izjavu zakonskog zastupnika tužitelja ZG (stranica 104-105 spisa), zapisnik o preuzimanju objekta leasinga od 23. lipnja 2022. (stranica 112 spisa), izvod prometa po računu (stranica 116 spisa), račun-otpremnica 785/SE/1 od 30. studenog 2021. (stranica 118 spisa), saslušan je svjedok OG (stranica 196-197 spisa) i zakonski zastupnik tužitelja ZG (stranica 195-196 spisa).

10. Fotografije koje se nalaze od stranice 140 do 156 spisa nisu uzete u obzir budući da se ne odnose na vozilo koje je predmet ovog spora.

11. Nije provedeno prometno vještačenje budući da visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

12. Sukladno čl. 265. st. 1. ZPP-a saslušan je samo zakonski zastupnik tužitelja ZG.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.439,01 eura na temelju računa broj: A 218/P1/1 od 28. srpnja 2022. za popravak automobila marke Peugeot 208 registraske oznake [registarska oznaka].

15. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

16. Među strankama je sporno je li tužitelj izvršio popravak automobila marke Peugeot 208 registarske oznake [registarska oznaka] prema izvidu štete broj 078903/0 odnosno računu broj 218/P1/1 od 28. srpnja 2022. .

17. Iz iskaza svjedoka OG utvrđeno je da je on predao predmetno vozilo servisu tužitelja, s tim da se ne može sjetiti koja oštećenja su bila na predmetnom vozilu kad ga je preuzeo i predao na popravak tužitelju budući da je u to vrijeme bilo jako puno vozila HT-a i bilo je mnogo izvida štete. Također, svjedok je naveo da se preuzimanje vozila koja idu na popravak vrši na različite načine, ali da on npr. dobije ključ od vozila i prazan zapisnik o preuzimanju vozila tuženika koji potpisuje te odlazi vozilo na lokaciju na kojoj smo rekli da se nalazi, s tim da odluku o tome u kojem se servisu popravlja vozilo odlučuje direktor u TRCZ. Svjedok je naveo da on ne pregledava vozilo prije nego ga preuzme, a činjenica da je njegov potpis na zapisniku o preuzimanju vozila iz kojeg bi se moglo zaključiti da nije bilo oštećenja na vozilu prilikom predaje servisu, da isto ne prikazuje pravo stanje predanih vozila budući da su skoro svi zapisnici koje je on potpisao prazni i ne prikazuju pravo stanje stvari. Svjedok je također naveo da je predmetno vozilo bilo popravljeno kada ga je preuzeo od tužitelja.

18. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ZG utvrđeno je da je predmetno vozilo, kada je predano na popravak u njegov servis, imao oštećen prednji dio vozila, lijevu i desnu stranu, odnosno da se vozilo uvijek popravlja prema izvidu štete. Navodi da je praksa da se uvijek prije pristupa popravku vozila od leasing kuće traži dostava narudžbenice kako bi se izbjegla mogućnost da se ista šteta dvaput naplati pa da je, stoga, i u ovom slučaju tako postupio odnosno prvo tražio narudžbenicu pa tek onda pristupio popravku štete. Pojašnjava da ako leasing kuća pošalje narudžbenicu, da to znači da je s njihove strane sve u redu odnosno da smatraju da se šteta treba popraviti te da će trošak snositi oni odnosno njihova osiguravajuća kuća jer da, u suprotnom, trošak popravka štete snosi korisnik. Utvrđeno je da je OG, zaposlenik TRCZ, doveo predmetno vozilo u njegov servis, i to krajem lipnja ili početkom srpnja, ali da nema dokaza o preuzimanju vozila. Također, da fotografije na stranici 178-187 spisa nisu slikane u njegovom autoservisu.

19. Iskaz svjedoka OG nije uzet kao vjerodostojan jer je u suprotnosti s dokumentacijom u spisu, a i sam je iskazao da prije predaje predmetnog vozila nije pregledao eventualna oštećenja na vozilu.

20. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja ZG nije uzet kao istinit i logičan jer je u suprotnosti s dokumentacijom u spisu te je zainteresiran za ishod spora.

21. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, slike oštećenja na predmetnom vozilu na stranici 157-168 spisa, ako se gleda s pozicije vozača, vidljivo je da je oštećena odnosno udubljena desna strana vozila između reflektora i vrata te lijeva strana između reflektora i vrata i da je s donje strane tog dijela koji se oslanja na reflektor tamna mrlja. Oštećen je i branik.

22. Uvidom u fotografije koje je dostavio tuženik (stranica 178-187 spisa), koje, prema iskazu zz tužitelja, nisu slikane u tužiteljevom servisu, utvrđeno je da je desna strana vozila između reflektora i vrata te branik popravljen.

23. Uvidom u fotografije sa stranice 119-127 spisa, točnije fotografiju na stranici 126 (lijeva strana vozila između reflektora i vrata) u usporedbi s fotografijom na stranici 157 spisa (crna mrlja) utvrđeno je da se na stranici 126 navedena mrlja odnosno oštećenje ne vidi pa je prema stavu suda isto popravljeno.

24. Također, umješač na strani tuženika dostavio je račun Eurogens d.o.o. broj:

789/SE/1, svog servisnog dobavljača, koje je popravilo predmetno vozilo po broju predmetne štete - HOK 0303/2104036 (stranica 118 spisa), koji račun je uredno pomiren.

25. Prema dostavljenim fotografijama koje su sačinjene kod Eurogens d.o.o., sa stranice 119-139 spisa, kako je i gore navedeno, predmetno vozilo je u cijelosti popravljeno iz štete broj: 0303/2104036 (izvid štete broj 078903/0 i 078903/1).

26. S druge strane, tužitelj nije dostavio ni radni nalog za predmetno vozilo niti zapisnik o preuzimanju vozila u svoj servis, a i sama narudžbenica od 11. srpnja 2022. je izdana gotovo 6 mjeseci od nastanka štete (isti izvid štete broj 078903/0 i 078903/1).

27. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi osim fotografija vozila sa stranice 140 do 156 spisa budući da se ne odnose na vozilo koje je predmet ovog spora.

28. Odredbom članka 219. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika dok je odredbom članka 221. a ZPP-a određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

29. Slijedom svega navedenog, a na temelju članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

30. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 1, a u svezi s člankom 155. ZPP, te budući da je tužitelj izgubio u parnici dužan je nadoknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023 i 107/2025., dalje: Tarifa).

31. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 14. veljače 2023. prema Tbr. 8.1 u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 4. travnja 2024. i 20. siječnja 2025. prema Tbr. 8.1 u iznosu od 200,00 eura, svaki, sastava podneska od 27. ožujka 2025. prema Tbr. 8.4. u iznosu od 50,00 eura, te pristupa na ročište 3. prosinca 2024. i 17. ožujka 2026. prema Tbr. 9.1. u iznosu 200,00 eura, svaki. Sveukupno 1.050,00 eura. Tužitelju je prema Tbr. 46. Tarife priznat i iznos PDV(25%) na sve obavljene radnje odvjetnika u iznosu od 262,50 eura. Ukupni troškovi tuženika iznose 1.312,50 eura i donesena je odluka kao pod točkom II. izreke.

32. Tuženik je odbijen u preostalom dijelu troška u iznosu od 187,50 eura budući da je isti previsoko postavljen pa je donesena odluka kao pod točkom III. izreke.

33. Umješaču na strani tuženika priznat je trošak parničnog postupka, a koji sastoji od sastava podneska od 5. veljače 2025. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 eura te pristupa na ročište 17. ožujka 2026. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 eura, sveukupno 400,00 eura. Priznat mu je i iznos PDV-a prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 100,00 eura čime ukupni troškovi umješača na strani tuženika iznose 500,00 eura i donesena je odluka kao pod točkom IV. izreke.

34. Umješaču na strani tuženika nije priznat sastav podneska od 19. srpnja 2025. budući da je istim samo dostavio odnosno izostavio fotografije koje su pogrešno dostavljene podneskom od 5. veljače 2025. pa je odbijen za iznos od 200,00 eura zajedno s iznosom PDV-a od 50,00 eura, sveukupno 250,00 eura i donesena je odluka u točki V. izreke.

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

SUDAC:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude s tim da žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467 a ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.