REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-1501/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 15.935,36 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2026. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŠE dana 25.7.1993. smrtno stradao u prometnoj nezgodi, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika DE upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Rješenjem tužitelja br. MO-SP-463189 od 17.3.1994. udovici pok. osiguranika tužitelja ĆE priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj je za razdoblje od 1.5.2023. do 30.11.2025. isplatio s osnova obiteljske mirovine iznos od 15.935,36 EUR. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 156. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika iznos od 15.935,36 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), a ne ZOMO.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a br. MO-SP- 463189 od 17.3.1994. (list 9-10 spisa), rješenje HZMO-a od 28.11.2005. (list 7-8 spisa), odštetni zahtjev od 11.12.2025. (list 3 spisa), odgovor tuženika od 19.12.2025. (list 5 spisa), obračun isplaćene mirovine od 9.12.2025. (list 4 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom mirovine povodom prometne nezgode koja se dogodila 25.7.1993. krivnjom osiguranika tuženika DE, a kojom prilikom je smrtno stradao osiguranik tužitelja ŠE.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja ŠE smrtno stradao u predmetnom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika.
7. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva.
8. Iz rješenja tužitelja br. MO-SP-463189 od 17.3.1994. (list 9-10 spisa) proizlazi da je udovici pok. osiguranika ĆE priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 25.7.1993.
9. Iz obračuna isplaćene mirovine (list 4 spisa) proizlazi da je ĆE u razdoblju od 1.5.2023. do 30.11.2025. isplaćena mirovina u ukupnom iznosu od 15.935,36 EUR.
10. Međutim, sukladno važećoj sudskoj praksi, kao što su primjerice odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-68/2019 od 1.3.2022., Rev-235/2023-2 od 4.4.2023., Rev- 12/2022 od 12.1.2022. i Rev-866/2022-2 od 30.8.2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te se stoga u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZOMO-a, odnosno odredba čl. 164. ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, te je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena odredbama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor osiguranju, a u ovom slučaju to su odredbe ZOOP-a.
12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je zaključen i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti između vozača (štetnika) i tuženika, te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su pak propisane ZOOP-om.
13. Naime, osiguravajuća društva, pa tako i tuženik, nisu štetnici, nego temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (konkretno vozača) i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen ZOOP-om, pa je tako čl. 8. st. 1. propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim Ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredba čl. 27. ZOOP-a koji uređuje ''Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja'', budući je ZOOP iz naprijed navedenih razloga lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, te se ne primjenjuju odredbe ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
16. Odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok st. 2. istog članka ZOOP-a određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. istog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga u ovom predmetu valjalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
17. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a trebao dokazati postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine utvrđene njegovim rješenjem i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
18. Kako tužitelj, na kojem je teret dokaza (a ne na tuženiku), naprijed navedeno nije dokazao (financijsko vještačenje), tužitelj dakle, nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokaza dokazivanja iz odredbe čl. 221.a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
19. Sud nije priznao tuženiku trošak postupka, jer ga tuženik niti nema.
U Zagrebu, 27. travnja 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: tužitelju
tuženiku
