Poslovni broj: XLII P-812/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB iz Zagreba, Mije Kišpatića 12, OIB 46377257342, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], s posljednjom poznatom adresom u Rijeci, Dubrovačka 4, zastupanog po privremenom zastupniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pl-238/2023 od 29. rujna 2023. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 368,14 EUR (slovima: tristo šezdeset osam eura i četrnaest centi), sa zakonskom kamatom koja teče:
- na iznos od 232,67 EUR od 14. veljače 2023. pa do isplate,
- na iznos od 135,47 EUR od 1. siječnja 2023. pa do isplate,
pa stopi koja se do 31. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zateznih kamata na iznos od 232,67 EUR i za vrijeme od 1. siječnja 2023. do 14. veljače 2023. godine, kao i dijelu kojim je naloženu tuženiku platiti trošak postupka od ukupno 124,38 EUR kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od 29. rujna 2023. godine pa do isplate, platni nalog ukida te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
Poslovni broj: XLII P-812/2024
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 590,89 EUR (slovima: petsto devedeset eura i osamdeset devet centi), sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 27. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 728,40 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 18. travnja 2023. podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga predlažući donošenje platnog naloga kojim će se tuženik obvezati na isplatu 368,14 EUR, sa zateznim kamatama kako je to navedeno u tužbi, a predlaže i obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka.
2. Kako tuženik nema prijavljeno prebivalište ili boravište u [adresa], već živi u inozemstvu na nepoznatoj adresi, to mu je kao odsutnoj osobi i osobi nepoznata boravišta, radi zaštite njegovih prava rješenjem suda posl. br. Pl- 238/2023 od 29. rujna 2023. postavljen privremeni zastupnik u osobi Borisa Šolaje, odvjetnika u Rijeci. Ujedno, ovaj je sud rješenjem posl. br. Pl-238/2023 od 29. rujna 2023. i usvojio prijedlog tužitelja za izdavanje platnog naloga, protiv kojeg je tuženik, zastupan po privremenom zastupniku izjavio prigovor, te je rješenjem posl. br. P- 812/2024 od 3. listopada 2025. određeno da će se postupak nastaviti voditi kao parnični.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa od 368,14 EUR glavnice temelji na činjenici što je tuženiku pružao zdravstvene usluge, dostavljajući o tome medicinsku dokumentaciju (nalazi i dr.) te račune i izvod iz poslovne evidencije. Ukazuje da je on pravna osoba koja obavlja djelatnost pružanja zdravstvenih usluga, pri čemu se nastali troškovi pokrivaju, u pravilu, preko zdravstvenog osiguranja osobe koja je iste usluge koristila. Tuženik međutim, u vrijeme korištenja zdravstvenih usluga tužitelja, nije imao važeće osnovno zdravstveno osiguranje, pa tužitelj drži da je stoga u obvezi podmiriti nastali trošak pune cijene korištenih usluga, neovisno je li po nekoj od osnova imao dopunsko osiguranje, tim više što tuženik niti po nekoj drugoj osnovi nije oslobođen plaćanja. Stav je tužitelja da iz vjerodostojnih isprava i drugih dokaza koje je dostavio, proizlazi da je upravo tuženik koristio usluge tužitelja, ističući i da tuženik nije priložio protudokaze kojima bi dokazao suprotno. Tužitelj ističe i da obveza za tuženika nastaje pružanjem usluge od strane tužitelja, a ne dostavom računa ili opomene, jer se naplata vrši prilikom pružanja zdravstvene usluge ili neposredno nakon, s čime je tuženik bio upoznat. Tužitelj potvrđuje da za sve korisnike zdravstvenih usluga koji prilikom pružanja usluge nisu izvršili obvezu plaćanja (jer se korisnik nije vratio na šalter, uzorak je uz uputnicu stigao poštom itd.), račun šalje na njihovu kućnu adresu. Međutim, ističe kako dostava računa i opomene znači samo obavijest o nepodmirenom dugovanju, a
Poslovni broj: XLII P-812/2024
nikako i trenutak nastanka obveze. Smatra i da račun i opomene nije trebao osobno dostaviti tuženiku.
4. Stav je tužitelja da je dostavom računa i opomene, tuženik bio upoznat s postojanjem predmetnog dugovanja te visinom dugovanja. Ističe da tuženik u svojem prigovoru nije priložio valjane dokaze kojima bi osporio vjerodostojne isprave (računi, izvod iz poslovne knjige), u pogledu osnovanosti i visine potraživanja, no unatoč tome nije poduzeo nikakve radnje kako bi dugovanje podmirio. Predlaže prigovor tuženika odbaciti kao nepotpun i neobrazložen te potvrditi rješenje o platnom nalogu, a podredno odbiti prigovor tuženika.
5. Tuženik, zastupan po privremenom zastupniku, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Poriče da bi s tužiteljem stajao u bilo kakvom odnosu, tvrdeći da tužitelj nije dostavio dokaze o izvršenju usluga koje su opisane u vjerodostojnim ispravama. Ukoliko su usluge i izvršene, postavlja pitanje kada je isto učinjeno, pa u tom kontekstu opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Poriče da bi postojala osnova za potraživanje tužitelja i iz razloga postojanja zdravstvenog osiguranja tuženika iz kojega se namiruje potraživanje tužitelja u cijelosti, a postojanje zdravstvenog osiguranja (bilo osnovnog ili dopunskog) od utjecaja je na visinu potraživanja. Predlaže ukinuti platni nalog te odbiti tužbeni zahtjev.
6. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i po ocjeni ovoga suda utvrđeno je da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.
8. Naime, u ovom postupku sud je iz očitovanja stranaka, provedenih dokaza i dostavljenih isprava, utvrdio slijedeće:
- da je tuženik dana 11. kolovoza 2021. godine zaprimljen u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Kliničkog bolničkog centra Zagreb, zbog intoksikacije opojnim drogama, gdje je istoga dana pregledan po liječniku u trijažnoj ambulanti i učinjeni su mu krvni i toksikološki testovi na Zavodu za farmakokinetiku i analitičku toksikologiju (liječnički nalazi i računi na listovima 49-58 spisa),
- da je tuženiku za učinjenu toksikološku analizu dana 30. rujna 2021. izdan račun broj 20211909072 na iznos od 135,47 EUR / 1.020,73 kn s označenim datumom dospijeća 11. listopada 2021. (list 49 spisa),
- da je tuženiku za provedene specijalističke preglede, analizu krvi, mokraće, provedenu CT pretragu i utrošene lijekove izdan račun broj 20211564046 dana 11. kolovoza 2021. na iznos od 232,67 EUR / 1.753,03 kn s označenim datumom dospijeća 13. veljače 2023. (list 51 spisa),
Poslovni broj: XLII P-812/2024
- da je već na nalazu za radiološku pretragu CT mozga navedeno da tuženik pretragu plaća sam, odnosno da nema zdravstveno osiguranje (list 91-92 spisa),
- da iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22. prosinca 2025. (list 108 spisa) proizlazi da tuženik nema status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju od 2019. godine, dok je iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 23. prosinca 2025. (list 113 spisa) razvidno da tuženik nije imao ugovorenu niti policu dopunskog zdravstvenog osiguranja,
- među strankama nije sporno niti da tuženik prijeporne račune nije platio.
9. Prema tome, izneseni sadržaj isprava jasno upućuje na osnovanost tužbenog zahtjeva.
10. Iz računa (list 49 i 51 spisa), proizlazi da je tuženik zaista koristio zdravstvene usluge tužitelja 11. kolovoza 2021., te da su mu za pregled specijaliste i učinjene dijagnostičke usluge te usluge laboratorija i izdani sporni računi. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proizlazi da tuženik nije imao svojstvo osiguranika u osnovnom, a ni dopunskom osiguranju od 2019. godine, pa stoga nije imao pravo na liječenje na teret zdravstvenog osiguranja.
11. Prema odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br 18/13, 137/13, 98/19, na snazi u vrijeme nastanka obveze, dalje: ZOZO) jedino osiguranim osobama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 18. ovoga Zakona Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti, dok su u drugim uslugama zdravstvene zaštite iz članka 19. stavka 3. ZOZO, osigurane osobe obvezne sudjelovati u troškovima u visini od 20 % pune cijene, a koji iznos ne može biti manji od određenog postotka proračunske osnovice utvrđene predmetnim zakonom, ovisno o vrsti pružene zdravstvene zaštite, koja usluga se odnosi na specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, kao i troškove bolničke zdravstvene zaštite u iznosu od 3,01% proračunske osnovice po danu.
12. Kako tuženik nije dokazao da bi bio oslobođen od sudjelovanja u pokriću troškova zdravstvene zaštite, odnosno kako je utvrđeno da tuženik nije imao status osiguranika obveznog, ni dopunskog zdravstvenog osiguranja, to je primjenom gore citirane odredbe ZOZO tuženik obvezan platiti troškove pruženih zdravstvenih usluga u cijelosti. Preostali navodi tuženika kojima ističe da nije primio račune koji su predmet postupka, prema stavu ovoga suda predstavljaju jednostrane izjave. Međutim, sve da računi i nisu uručeni tuženiku, to ne predstavlja okolnost koja bi tuženika oslobađala od obveze plaćanja s obzirom da je plaćanje troškova pružene zdravstvene zaštite zakonska obaveza, a od pokrića troškova zdravstvene zaštite tuženik se nije osigurao.
13. Nije u pravu tuženik niti kada tvrdi da je tražbina tužitelja zastarjela jer je tužitelj postupak pred sudom pokrenuo 18. travnja 2023., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, na snazi u vrijeme nastanka obveze, dalje: ZOO), obzirom da su obveze prema računima tužitelja dospjele 11. listopada 2021. i 13. veljače 2023. godine.
Poslovni broj: XLII P-812/2024
14. Međutim, tužitelj nije u pravu kada zatezne kamate na iznos glavnice od 232,67 EUR traži i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 13. veljače 2023. godine. Naime, tužitelj je sam u dostavljenom računu broj 20211564046 naznačio da ta tražbina dospijeva tek 13. veljače 2023. godine (list 51 spisa), zbog čega tužitelju zatezne kamate pripadaju tek od slijedećeg dana nakon dospijeća, tj. 14. veljače 2023. godine.
15. Iz iznesenih je razloga, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci te je platni nalog održan na snazi izuzev u dijelu tijeka zateznih kamata na glavnicu od 232,67 EUR.
16. Temeljem članka 154. stavka 5. u vezi članka 155. ZPP tuženika koji je izgubio spor (izuzev u dijelu tijeka zateznih kamata) je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja koji se sastoji od troška postupka koji je prethodnio izdavanju platnog naloga, a sastoji se od sastava prijedloga za ovrhu od zatraženih 99,50 EUR (Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), kao i predujma naknade javnog bilježnika od 10,00 EUR, koji iznos je javni bilježnik jedino imao pravo naplatiti sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22, u daljnjem tekstu: Pravilnik), na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi. Ovaj iznos od 109,50 EUR uvećan je za zatraženi porez na dodanu vrijednost od 25 % te čini ukupno 136,87 EUR. Zatezne kamate na dosuđeni trošak ovog dijela postupka tužitelju pripadaju ne od dana donošenja rješenja o izdavanju platnog naloga, već od dana presuđenja, obzirom da je i trošak nastao u toj fazi postupka dio parničnog troška, što je stav sudske prakse.
17. Zatražena nagrada za sastav podneska od 9. listopada 2025. tužitelju ne pripada jer taj podnesak predstavlja ponavljanje već iznesenih navoda u ranijim podnescima, no za koje tužitelj nije tražio nagradu. Za zastupanje tužitelja na ročištima održanim 11. prosinca 2025. i 20. travnja 2026. opravdano traži po 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Tužitelju tako na ime odvjetničkog zastupanja u tijeku parnice pripada 200,00 EUR, što uvećano za PDV čini 250,00 EUR. Osim toga, osnovano traži 6,64 EUR na ime sudske pristojbe na odluku o platnom nalogu, kao i 13,27 EUR sudske pristojbe na ovu presudu, te 184,11 EUR plaćenog predujma za pokriće rada privremenog zastupnika, čiji trošak također pada na teret tuženika koji je izgubio spor. Tužitelj tako na ime troškova u parničnom dijelu postupka ostvaruje naknadu troškova od 454,02 EUR.
18. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku 590,89 EUR na ime troškova postupka, sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP, pri čemu su svi dvojni iznosi navedeni u ovoj presudi obračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.
19. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 27. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
Poslovni broj: XLII P-812/2024
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII P-812/2024
