REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-706/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG d.d., OIB 65723536010, Ulica Ernesta Miloša - Via Ernest Miloš 1, 52470 Umag zastupan po punomoćniku Siniši Baričeviću, Odvjetnik u odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. , Rijeka, protiv tuženika 1. KK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi boravišta [adresa], 10410 Trnje, Zagreb, zastupana po 1. tuženici, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te 27. travnja 2026., kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren pod brojem OU-152/2023 dana 14.8.2023., sklopljen između prvotužene KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao darovatelja i drugotužene HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao obdarenika, gubi pravni učinak prema tužitelju ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG d.d., Umag, Ernesta Miloša 1, OIB: 65723536010, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema prvotuženoj KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to u iznosu od 10.856,18 EUR, uvećanom za zakonske zatezne kamate počev od 30.7.2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Drugotužena HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je dopustiti tužitelju ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG d.d., Umag, Ernesta Miloša 1, OIB: 65723536010, da svoje potraživanje prema prvotuženoj KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 10.856,18 EUR, uvećanom za zakonske zatezne kamate počev od 30.7.2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, namiri prodajom nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] vinograd od 874 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa].

III. Nalaže se prvotuženoj KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženoj HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG d.d., Umag, Ernesta Miloša 1, OIB: 65723536010, naknade parnični trošak u iznosu od 1.077,51 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 27. travnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 62,50 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. kolovoza 2025. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi kako ima dospjelo i nepodmireno potraživanje prema prvotuženoj KK na temelju Ugovora o kreditu sklopljenog 27.12.2021., kojim je odobren gotovinski kredit u iznosu od 10.000,00 EUR s rokom otplate od 120 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, te ističe da, sukladno izvatku iz poslovnih knjiga od 12.6.2025., ukupni dospjeli dug prvotužene iznosi 10.856,18 EUR, od čega se 9.401,64 EUR odnosi na dospjelu glavnicu, 1.269,38 EUR na ugovorenu kamatu, a 185,16 EUR na zateznu kamatu. Nadalje se navodi da su prvotužena kao darovatelj i drugotužena kao obdarenik 14.8.2023. sklopile Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren pod brojem OU-152/2023, kojim je prvotužena darovala drugotuženoj nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] vinograd površine 874 m², upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa], slijedom čega je drugotužena upisana kao vlasnik u cijelosti, a upis je proveden pod brojem Z-11979/2023. Tužitelj dalje ističe da prvotužena, osim navedene nekretnine koju je darovala, nema druge vrijednije imovine iz koje bi se moglo namiriti njegovo potraživanje, budući da nakon darovanja više nema nekretnina u vlasništvu, dok su sva motorna vozila koja je posjedovala odjavljena. Također se navodi da je zbog neispunjavanja obveza iz Ugovora o kreditu tužitelj putem izravne naplate temeljem zadužnice 16.11.2022. naplatio iznos od 321,50 EUR, zatim 3.2.2023. iznos od 340,10 EUR, potom 19.5.2023. zatražio naplatu iznosa od 572,21 EUR za koji je obaviješten da se nalazi na 5. mjestu reda čekanja, zatim 30.10.2024. zatražio naplatu iznosa od 2.041,06 EUR uz obavijest da je tražbina na 17. mjestu reda čekanja, te konačno 12.6.2025., nakon otkaza ugovora, zatražio naplatu iznosa od 7.581,31 EUR, pri čemu je zaprimio obavijest da se tražbina nalazi na 18. mjestu reda čekanja. Tužitelj zaključuje da je prvotužena sklapanjem ugovora o darovanju i otuđenjem jedine vrijednije imovine onemogućila namirenje njegova potraživanja, budući da više nema imovine dostatne vrijednosti, te dodatno ističe da se radi o besplatnom raspolaganju imovinom, najvjerojatnije u korist bliskog srodnika, pri čemu se, sukladno članku 67. stavku 3. ZOO-a, smatra da je dužnik znao da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, dok se za pobijanje takvih radnji ne zahtijeva da je to bilo poznato ili moglo biti poznato trećoj osobi.

2. Tužitelj je kao dokaze u prilog svojim navodima u spis priložio: Ugovor o kreditu od 27.12.2021. uz otplatni plan za kredit (listovi 5 do 15 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 12.6.2025. (list 16 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (listovi 17 do 19 spisa), uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko- goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za upravne poslove od 23.2.2024. (list 20 spisa) i potvrde FINA-e od 23.7.2025. (list 21 spisa).

3. U odgovoru na tužbu tuženice su osporile tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan navodeći kako su sklopile darovni ugovor prije više od dvije godine te je time istekao rok za pobijanje pravnog posla po članku 71. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, navode kako tužitelji nisu dokazali postojanje subjektivne namjere 1. tuženice za oštećenjem vjerovnika što je ključni uvjet iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima. Dodaju kako je darovni ugovor između tuženica sklopljen isključivo iz obiteljskih razloga i to sa ciljem osiguranja trajnog stambenog prostora za najmlađe, tada maloljetno dijete uz pravo plodouživanja 1. tuženice, dok je u stvarnosti namjera bila samo pripomoći dok ne započne raditi.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je naveo kako je predmetni ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 14 kolovoza 2023., a tužba je u ovom predmetu podnesena 30. srpnja 2025., što je manje od dvije godine od sklapanja tog ugovora. Budući da se u konkretnom slučaju radi o besplatnom raspolaganju prema članku 67. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da u takvim slučajevima vrijedi rok od tri godine za podnošenje tužbe. Također ističe kako tužitelj nije dužan dokazivati subjektivnu namjeru tuženih za oštećenjem vjerovnika jer se u slučajevima besplatnog raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to je bilo poznato ili moglo biti poznato. Stoga da nisu relevantni navodi tuženih o tome koje su bile pobude za sklapanje predmetnog ugovora o darivanju nekretnine.

5. Na pripremnom ročištu održanom 3. veljače 2026 tuženice su izjavile kako ne osporavaju visinu potraživanja dugovanja.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u naprijed navedenu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, uvid u ovosudni predmet posl. br. Z- 11979/2023.

7. Sud je odredio i dokaz saslušanja stranaka, no tuženice nisu pristupile sudu radi saslušanja na zakazano ročište 14. travnja 2026., niti su svoj izostanak opravdale.

8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Prema članku 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema st. 2. tog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

10. Slijedom navedenog, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, bez obzira kada je nastala, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i

4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavka iz čl. 67.

11. Prvo, uvidom u Ugovor o kreditu sklopljenog između tužitelja, kao kreditora i prvotuženice, kao korisnice kredita dana 27.12.2021. (listovi 5 do 11 spisa) utvrđeno je kako je iznos kredita 10.000,00 EUR. Prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 12.6.2025. (list 16 spisa) vidljivo je kako na dan 12. lipnja 2025. dugovanje prvotuženice po osnovi navedenog kredita iznosi 10.856,18 EUR, a sastoji se od dospjele glavnice u visini od 9.401,64 EUR, dospjele ugovorene kamate u visini od 1.269,38 EUR i dospjele zatezne kamate u visini od 185,16 EUR. Navedenu dospjelu tražbinu tužitelja, tuženice su učinile nespornim.

12. Drugo, u ovom postupku nije sporno, a i iz ovosudnog predmeta Z- 11979/2023 je vidljivo kako su prvotuženica, kao majka i drugotuženica, kao kćer sklopile ugovor o darovanju nekretnine 14. kolovoza 2023. kojim je prvotuženica darovala nekretninu upisanu u 1946 k. o. [katastarska općina]- [adresa], i to k. č. [katastarska čestica] vinograd sa 874 m2 drugotuženici. U ugovoru se utvrđuje kako u naravi ta nekretnina predstavlja obiteljsku kuću koja nije upisana niti u katastru niti u zemljišnim knjigama. Člankom 4. tog ugovora u korist prvotuženice osnovana je osobna služnost doživotnog plodouživanja na navedenoj nekretnini. Navedeni ugovor proveden je u zemljišnim knjigama na temelju ovosudnog rješenja Z-11979/2023 od 22. studenog 2023.

13. Pritom valja dodati da nije odlučno što je otkaz ugovora o kreditu uslijedio nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2023., jer prema članku 66. stavak 1. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika. Dakle, može nastati i nakon što je poduzeta pravna radnja koja se pobija s time da dospjelost tražbine kao jedne od općih pretpostavki za pobijanje mora biti ispunjena (tako i VSRH Rev-1233/2021). U trenutku podnošenja ove tužbe za pobijanje 30. srpnja 2025. (čl. 69. st. 1. ZOO-a) tražbina tužitelja je bila nesporno dospjela.

14. Treće, tuženice nisu osporile insolventnost prvotuženice, odnosno da tužitelj ne može naplatiti predmetnu tražbinu. Osim toga, iz potvrde FINA-e od 23. srpnja 2025. (list 23 spisa) vidljivo je kako je predmetna tražbina (broj OV-2586-21-Z005) prema prvotuženici evidentirana u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te se nalazi na osamnaestom mjestu, a iznos obveza evidentiranih u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije te osnove iznosi 99.694,85 EUR. Nadalje iz uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za upravne poslove od 23.2.2024. (list 20 spisa) vidljivo je kako prvotuženica nije niti vlasnica motornih vozila, odnosno sva vozila je odjavila.

15. Četvrto, budući da tuženice nisu niti tvrdile da postoji imovina iz koje bi tužitelj mogao naplatiti predmetno potraživanje iz ugovora o kreditu sklopljenog 27. prosinca 2021., proizlazi kako sklapanje predmetnog ugovora o darovanju nekretnine 14. kolovoza 2023. oštećuje vjerovnika te da pobijanje tog ugovora omogućuje vjerovnikovo namirenje.

16. Sukladno članku 67. st. 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Stavak 3. tog članka propisuje da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

17. Prema tome, za pobijanje besplatnog pravnog posla, kao što je ovdje darovanje, ne zahtijeva se da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku jer postoji zakonska predmnjeva.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio kako su ispunjene opće i posebne pretpostavke za pobijanje predmetnog ugovora o darovanju nekretnine sklopljen između tuženica 14. kolovoza 2023. Prema članku 70. ZOO-a pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, odnosno predmetni ugovor o darovanju nekretnine gubi učinak samo prema tužitelju radi namirenja njegove dospjele tražbine u iznosu od 10.856,18 EUR.

19. U odnosu na rok za podnošenje tužbe, valja istaknuti kako se prema čl. 71. st. 1. ZOO-a tužba za pobijanje, u slučaju besplatnog raspolaganja, može podnijeti u roku od tri godine, s tim da se prema stavku 2. tog članka, rok računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno u konkretnom slučaju od sklapanja ugovora o darovanju. Kako je predmetni ugovor o darovanju sklopljen 14. kolovoza 2023., a tužba je podnesena 30. srpnja 2025., proizlazi kako nije protekao propisani prekluzivni rok.

20. Stoga je primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi te odredbe iz članka 325. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. st. 1. ZPP-a, a trošak tereti tuženice koje su u cijelosti izgubile spor prema vrijednosti predmeta spora od 10.856,18 EUR. Tužitelju je u trošak priznato sastav tužbe (tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika)- 200,00 EUR, sastav očitovanja na odgovor na tužbu od 23. listopada 2025. (tbr. 8. toč. 1. Tarife)- 200,00 EUR, zastupanje na ročištima održanima 3. veljače 2026. i 14. travnja 2026. (tbr. 9. toč. 1. Tarife)- 200,00 EUR X 2, a što uvećano za iznos PDV od 25 % (200,00 EUR) i sudsku pristojbu na tužbu- 77,51 EUR, ukupno iznosi 1.077,51 EUR.

22. Tužitelju nije priznato u trošak sastav podneska od 02.02.2026. kojim dostavlja zamjeničku punomoć, budući da to nije trošak koji je potreban za vođenje ovoga postupka u smislu odredbe članka 155. st. 1. ZPP-a.

U Rabu, 27. travnja 2026.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na županijski sud.