Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Owens i Houška, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vere Lovrović Lečić iz Rijeke posl. br. Ovrv-10491/2022, UPP/OS-Ovrv-468/2022 od 29. kolovoza 2022. godine, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31,85 EUR, sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 10,62 EUR od 1. kolovoza 2021. godine,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. rujna 2021. godine,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. listopada 2021. godine,

pa do isplate uvećanjem kamatne stope, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, te kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u visini od ukupno 37,33 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od 29. kolovoza 2022. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura), u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 27. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 10. svibnja 2022., tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 31,85 EUR, s pripadajućim kamatama na iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu pa do isplate, kao i obvezati ga na plaćanje troškova ovršnog postupka.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu temelji na evidenciji obveznika plaćanja radiotelevizijske pristojbe gdje je tuženik bio prijavljeni pretplatnik. Tvrdi da je tuženik sukladno članku 34. stavku 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja mjesečne pristojbe utvrđene člankom 35. stavkom 1. i 2. navedenog zakona. Napominje i da se utužena pristojba od 10,62 EUR / 80,00 kn mjesečno odnosi na obvezu plaćanja pristojbe za srpanj, kolovoz i rujan 2021. Smatra da tuženik svoje navode ničime nije dokazao. Osim toga, tužitelj ističe i kako je tuženik osoba koja se bavi iznajmljivanjem apartmana, čime ulazi u djelokrug osoba koje obavljaju samostalnu gospodarsku djelatnost pa je stoga sukladno članku 34. stavku 4. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji dužan plaćati mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavkom 2. istog zakona. Ukazuje i da je tuženik potpisao prijavu upravo za apartman u svrhu obavljanja samostalne gospodarske djelatnosti, a istovjetan zahtjev tužitelja prema tuženiku usvojen je i u parnici ovog suda posl. br. Povrv-1049/21.

4. Dokumentaciju dostavljenu po tužitelju smatra u potpunosti irelevantnom za spor. Dostavlja ispis obveznika plaćanja RTV pristojbe za koji tvrdi da je javna isprava. U tijeku postupka tužitelj povlači tužbu jer je pristojba plaćena, no ustraje kod zahtjeva za naknadom parničnog troška, pa nakon što se tužitelj povlačenju protivio, predlaže i dalje obvezati tuženika na naplatu jednokratne nagrade za zastupanje odvjetnika u parničnim postupcima.

5. Tuženik je odbijajući navode tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo kako na adresi u [adresa], živi zajedno sa suprugom JR, koja je pretplatnik tužitelja već 40 godina. Opisuje da je riječ o obiteljskoj kući sa dvije etaže, gdje u jednoj živi sin H koji je pomorac po zanimanju i rijetko boravi u [adresa], dok na drugoj etaži žive on i supruga. Tuženik opisuje da tijekom srpnja i kolovoza stan u kojem inače žive iznajmljuju agenciji kao apartman registriran na njegovo ime, s time što uslugu smještaja u apartmanu može koristiti 6 osoba. Nadalje, opisuje i da u kući posjeduju tri televizora na što prema Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji nemaju obvezu plaćanja dodatne radiotelevizijske pretplate. Tuženik se poziva na primjenu odredbe zakona koja omogućava da pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu, stječu pravo korištenja triju dodatnih prijamnika u istom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe.

Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik dodatno opisuje kako zajedno sa suprugom živi u stanu od 140 m2, gdje plaćaju radiotelevizijsku pristojbu na ime supruge, a isti stan iznajmljuju jedino tijekom ljetnih mjeseci kada odlaze živjeti u [adresa]. Prema tome, u stanu gdje inače živi sa suprugom i plaća pristojbu, nema nikakvih dodatnih televizija i dodatnog prostora koji bi se iznajmljivao tijekom ljeta. Ukazuje i da televizija Samsung iz prijave prijamnika nije u funkciji već sedam godina. Protivi se povlačenju tužbe tužitelja ukazujući da on iznos pristojbe nije platio, no moguće je da je to bez njegovog znanja učinio sin. Protivi se zahtjevu tužitelja za plaćanjem daljnjih troškova postupka predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti i ukidanje platnog naloga.

7. Sukladno odredbi članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), sud je tuženika na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2026. obavijestio o povlačenju tužbe, ali se on očitovao da se protivi povlačenju tužbe jer da tražbina jeste namirena, ali bez njegova znanja i pristanka.

8. U procesnoj situaciji kada se tuženik protivi povlačenju tužbe sud je nastavio postupak i istoga dana, 20. travnja 2026. održao pripremno ročište i glavnu raspravu na kojoj je pročitao sve isprave priložene spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. ZPP jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

9. Prije svega, imajući u vidu da se tuženik protivio povlačenju tužbe, no da su glavnica i zatezne kamate tužitelja nesporno plaćeni, to je sud, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti, primjenom članka 457. do 467. ZPP donio presudu kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, s obzirom da tužitelj više nije imao pravni interes za vođenjem ove parnice jer je tražbina namirena, a i tuženiku se ne može naložiti ponovno ispunjenje već namirene tražbine, neovisno od toga tko ju je namirio.

10. Prema tome, ostalo je razjasniti pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom parničnog troška, odnosno utvrditi je li tuženik dao povod za vođenje parnice, odnosno bi li, da utuženi iznos pristojbe nije plaćen u tijeku ovog postupka, tuženik bio dužan platiti tužitelju iznose radiotelevizijske pristojbe.

11. U tom smislu ističe se kako među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju prijavio postojanje prijamnika Samsung u Apartmanu Letica na adresi u [adresa], dana 14. studenog 2014., radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti u vremenu od lipnja do rujna (list 42 spisa). Sama činjenica što se u prostoru ne nalazi taj, već sada neki drugi televizor koji ga je zamijenio, nije relevantna kraj činjenice da se radiotelevizijski prijamnik nesumnjivo koristi i da ga tuženik u utuženom razdoblju nije odjavio. Nadalje, među strankama nije prijeporno niti da je tuženiku rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Odjela za turizam klasa: UP/I-335-03/13-01/26, urbroj: 2170-03-03/3-13-3 od 18. travnja 2013. (cjelokupni upravni predmet na listu 88 spisa) odobreno pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu na adresi [adresa], i to usluga smještaja u jednom apartmanu, kapaciteta za ukupno 6 osoba sa tri zvjezdice, s time što je navedeno da se usluge pružaju tijekom cijele godine. Nadalje, iz izvatka

Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023

iz zemljišnih knjiga za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], kuću i dvorište površine 838 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da se osim poslovnih prostora u prizemlju (dva ureda i prodavaonice površine od po 25,53 m2, 37,45 m2 i 34,58 m2), nekretnina sastoji od stana br. 1 na prvom katu površine 117,97 m2 i stana na drugom katu (gdje tuženik tvrdi da živi i koji prostor iznajmljuje tijekom ljetnih mjeseci) površine 120,59 m2. Okolnost što je vlasnik nekretnine sin tuženika, a ne tuženik, za odluku u ovoj parnici nije odlučna.

12. Sukladno članku 34. stavku 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18, u daljnjem tekstu: ZHRT), svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istog članka ZHRT-a određeno da kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika, plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik. Nadalje, člankom 34. stavkom 4. ZHRT određeno je da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavkom 2. ZHRT-u, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

13. S druge strane, člankom 5. stavkom 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20 i 42/20, u daljnjem tekstu: ZUD) propisano je da određene ugostiteljske usluge pod uvjetima propisanim tim Zakonom mogu pružati i fizičke osobe – građani, dok je člankom 30. istog zakona propisano da ugostiteljsku uslugu u domaćinstvu može pružati fizička osoba građanin

- iznajmljivač, te da se takvim uslugama smatraju između ostalog i usluge smještaja u sobi, apartmanu, kući za odmor kojih je iznajmljivač vlasnik, do najviše 10 soba, odnosno 20 kreveta.

14. Među strankama je nesporno da se tuženik bavio pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i to usluga smještaja u apartmanima kao ugostiteljskom objektu kojih je vlasnik te da se na istoj adresi nalazi i njegovo kućanstvo. Stoga je stav ovoga suda da se tuženik mora smatrati fizičkom osobom koja obavlja samostalnu djelatnost i kao takav je dužan plaćati mjesečnu pristojbu na svaki prijemnik koji ima u posjedu sukladno članku 34. stavku 4. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, s time što iznimno od prethodno citirane odredbe pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijemnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo korištenja triju dodatnih prijemnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe. Prema stavu ovog suda navedena odredba je potpuno jasna i odnosi se na broj prijemnika u ugostiteljskom objektu s čime se ne može izjednačiti posjedovanje prijemnika koji se koristi u kućanstvu tuženika, pa je irelevantno plaća li tuženik za ovaj prijamnik pristojbu.

15. Ograničenje iz članka 34. stavka 2. ZHRT ne primjenjuje se na tuženika kao fizičku osobu koji u svom kućanstvu obavlja ugostiteljsku djelatnost, pa je stoga tuženik pored pristojbe što je plaća za tv prijamnik u kućanstvu, u obvezi plaćanja i dodatne pristojbe za televizijske prijamnike koje ima u istom prostoru koji sezonski iznajmljuje kao apartman. Navedeno kao što je rečeno, upravo iz razloga što se

Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023

ugostiteljska djelatnost smatra samostalnom djelatnošću fizičke osobe u smislu članka 34. stavka 2. ZHRT, pa se u konkretnom slučaju na tuženika primjenjuje upravo ta odredba. Identičan pravni stav iznesen je i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1452/16 od 13. srpnja 2017. godine, Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1116/16 od 12. srpnja 2016. godine te Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 56/2016 od 27. travnja 2016. godine, ali je i zauzet na sjednici predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. godine u Šibeniku, a prema kojem zaključku građani koji se bave ugostiteljskim uslugama smještaja u domaćinstvu (iznajmljivači) obavljaju samostalnu djelatnost u smislu odredbe članka 34. stavka 4. ZHRT i na iste se ne primjenjuje izuzeće od plaćanja pristojbe koje se primjenjuje na članove kućanstva. Istim zaključkom objavljenim pod brojem: Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. godine, svaki apartman u objektu iznajmljivača predstavlja poseban (ugostiteljski) objekt, te za svaki objekt postoji obveza plaćanja posebne pristojbe, a onda u tom objektu se mogu koristiti još do tri dodatna prijamnika, bez obveze plaćanja dodatne mjesečne pristojbe, a koja obveza iznajmljivača postoji tek od stupanja na snagu Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10).

16. Prema tome, imajući u vidu da apartmani u kojima tuženik pruža usluge smještaja moraju ispunjavati određene uvjete sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti i biti kategorizirani i u kojem borave gosti kao korisnici usluga tuženika, bez obzira što se taj ugostiteljski objekt očito nalazi na istoj adresi kao i njegovo kućanstvo, po ocjeni ovoga suda čini ih odvojenim objektom od kućanstva tuženika.

17. Obzirom na prethodno navedeno, a kako tuženik u trenutku pokretanja postupka pred javnim bilježnikom nesporno nije platio pristojbu za jedan prijavljeni prijamnik pod brojem 3094020 koji je prijavljen kao prijemnik u apartmanu tuženika „Apartman Letica“ na istoj adresi, to bi tuženik bio dužan, a sukladno članku 34. stavku 8. Zakona o HRT-u platiti pristojbu. Iz iznesenih je razloga, sukladno članku 1. Odluke o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2021. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja i prema kojoj visina mjesečne pristojbe u 2021. godini iznosi 80,00 kn / 10,62 EUR, tuženik bi i da nije došlo do podmirenja dugovanja, bio obvezan na isplatu iznosa mjesečne pristojbe za televizijski prijamnik, odnosno ukupno 31,85 EUR.

18. Tužitelj je prema tome, opravdano vodio parnicu protiv tuženika, pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju troškove koje mu je izazvao potrebom vođenja parnice. Ti troškovi sastoje se od iznosa jednokratne nagrade od 100,00 EUR za zastupanje profesionalnog punomoćnika u parničnom postupku s glavnicom manjom od 100,00 EUR (Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25,00 EUR čini 125,00 EUR, koliko je tuženik i zatražio.

19. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.

U Rijeci, 27. travnja 2026.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XLII Povrv-90/2023