REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-229/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Savinu Vaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorinčić d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice BŠ iz [adresa] 6612 Ascona, Ferrera 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tuženice i umješača protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, od 9. prosinca 2025., poslovni broj: Psp-17/2022-108, 27. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženice PŠ iz [adresa] i umješača na strani tuženice BŠ iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, od od 9. prosinca 2025., poslovni broj: Psp-17/2022-108.

II Tuženica i umješač se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženica EŠ smetala tužitelja PŠF u posljednjem mirnom suposjedu nekretnina oznaka k. č. [katastarska čestica] Z, k. č. [katastarska čestica], i k. č. [katastarska čestica], sve upisano u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica te pomoćni objekti, štala i praonica, sve na adresi [adresa] na način da je na ogradni zid postavila lanac, na dvorišna ulazna vrata, vrata od štale i dvorišna vrata postavila lokote, a na vratima praonice i ulaznim vratima kuće promijenila bravu čime je onemogućila tužitelja u suposjedu navedenih nekretnina.

II. Nalaže se tuženici AŠ da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja, odnosno da vrati tužitelju oduzeti suposjed nekretnina znaka k. č. [katastarska čestica] Z, k. č. [katastarska čestica], i k. č. [katastarska čestica], sve upisano u k. o. [katastarska općina] i na adresi [adresa] na način da ukloni lanac s ogradnog zida, da s dvorišnih ulaznih vrata, vrata na štali i dvorišnih vrata ukloni lokote, da na vratima praonice i ulaznim kućnim vratima ukloni novopostavljene brave sve u roku 8 dana, te joj se zabranjuje svako daljnje, takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja ubuduće.

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.477,09 eura, u roku od 15 dana od donošenja ovog rješenja, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; u preostalom se dijelu zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka do iznosa od 6.103,20 eura odbija.“

2. Protiv prvostupanjske odluke žale se tuženica i umješač.

3. Pravodobno podnesenom žalbom tuženica i umješač pobijaju prvostupanjsko rješenje u cijelosti, navodeći da je doneseno izvan zakonom dopuštenih granica postupka smetanja posjeda, propisanih člancima 440. i 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), budući da prvostupanjski sud odlučne činjenice temelji na okolnostima koje ne mogu biti predmet posjedovne parnice, a da je pri tome propustio utvrditi je li tužitelj u trenutku navodnog smetanja uopće bio suposjednik u smislu članka 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, s obzirom da je odlučivao o činjenicama koje su zakonom izričito isključene iz ispitivanja u ovom postupku, a da je istodobno propustio utvrditi odlučne činjenice, koje su jedine mogle biti temelj zakonite odluke u sporu radi smetanja posjeda.

3.1. Dalje navode da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio selektivno, parcijalno i protivno sadržaju spisa, pri čemu je pojedine dijelove iskaza i dokaza izdvojio iz konteksta, druge u potpunosti zanemario, a treće pogrešno interpretirao, uz istodobno neopravdano diskvalificiranje iskaza tuženice, njezina supruga i umješača, kao očito materijalno zainteresiranih za ishod postupka, dok je iskaze tužitelja i njegovih svjedoka prihvaćao nekritički, iako su očito jednako, ako ne i više, materijalno zainteresirani za ishod postupka, zatim da sud u izreci pobijanog rješenja paušalno i nediferencirano utvrđuje da je tužitelju oduzet posjed na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], stvarajući time dojam da tužitelju pripada pravo posjedovne zaštite u odnosu na cjelokupne nekretnine, a da takvo utvrđenje nije utemeljeno ni na činjeničnom stanju, ni na tužbenim navodima, ni na izvedenim dokazima te predstavlja ozbiljnu pogrešku s dalekosežnim pravnim posljedicama jer se samo manji dio objekta upisanog na kč. br. [katastarska čestica] proteže na kč. br. [katastarska čestica], dok se na toj istoj čestici nalaze i drugi objekti, koji su isključivo u vlasništvu umješača, a na kojima tužitelj nikada nije tvrdio niti dokazivao postojanje posjeda i da u izreci pobijane odluke prvostupanjski sud ne razlikuje niti pokušava razgraničiti koji se konkretno dio objekta nalazi na kojoj katastarskoj čestici, nad kojim dijelom tužitelj uopće tvrdi da je imao suposjed te ne ograničava zaštitu isključivo na onaj dio nekretnine koji je eventualno bio predmet faktične vlasti pa da je takvim postupanjem prekoračen tužbeni zahtjev i omogućeno nedopušteno širenje posesorne zaštite izvan granica stvarno utvrđenog posjeda, što predstavlja apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

3.2. Pri osporavanju posjeda tužitelja, ističu da tužitelj sam navodi da je u razdoblju od 1997. do 2008. na predmetne nekretnine dolazio povremeno, da nakon 2008. nije boravio na nekretnini te da je ponovno došao u prosincu 2021., povodom smrti RŠ pa da je u tom razdoblju izostao bilo kakav kontinuirani boravak ili izvršavanje faktične vlasti, budući da povremeni boravci, sezonski dolasci i obiteljske posjete ne predstavljaju suposjed niti mogu proizvesti kontinuitet faktične vlasti. Posebno ističu da prvostupanjski sud nigdje ne utvrđuje da bi tužitelj ikada bio u suposjedu kč. br. [katastarska čestica] niti da bi nad tom česticom izvršavao samostalnu ili zajedničku faktičnu vlast te unatoč tome utvrđuje da bi tužitelj bio suposjednik predmetnih nekretnina u cijelosti, bez ikakve činjenične raščlambe po pojedinim česticama, iako je u ugovoru između tužitelja i RŠ navedeno da tužitelj nije imao pristup svim dijelovima nekretnine niti u svako doba i da nikada nije izvršavao faktičnu vlast nad objektima koji se nalaze na kč. br. [katastarska čestica]. Isto tako navode da je upravo navedenim ugovorom određen način i opseg eventualnog suposjeda tužitelja, da taj suposjed nije prepušten faktičnom razvoju odnosa, već je detaljno i izričito uređen predmetnim ugovorom, a da prvostupanjski sud navedenu ispravu nije analizirao, iako se radi o dokumentu koji je za posjedovni spor presudan.

3.3. Dalje navode da prvostupanjski sud suprotno pravilima logičkog zaključivanja interpretira poruku tuženice, kojom je obavijestila tužitelja da može preuzeti ključeve i kojom je potvrdila izostanak bilo kakve namjere smetanja posjeda, kao i spremnost omogućavanja posjeda tužitelju u opsegu koji je postojao i ranije i koji je imao kao suvlasnik kč. br. [katastarska čestica], zatim da je tužitelj već iz WhatsApp poruke od 2. siječnja 2022., obaviješten o promjeni brave, dakle više od mjesec dana od dana koji prvostupanjski sud uzima kao relevantan pa da je postupanje prvostupanjskog suda arbitrarno u cilju umjetnog održavanja pravodobnosti tužbe, iako je rok iz članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu nesporno istekao i da isto tako prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je promjena brava uslijedila iz sigurnosnih razloga, zbog čega je podnesena i kaznena prijava nadležnoj policiji.

3.4. Osim toga tuženica i umješač ističu da su ozbiljne i neotklonjive kontradikcije koje proizlaze iz paralelnog vođenja dvaju posjedovnih postupaka između istih stranaka, pred istim sudom i istim sucem, u svezi iste nekretnine i istih navodnih smetanja, pod poslovnim brojevima Psp-17/2022 i Psp-8/2023, pri čemu nije doneseno rješenje o spajanju postupaka, iako bi se time ubrzalo raspravljanje, spriječile proturječne odluke i smanjili troškovi postupka te da je posebno simptomatično da u postupku Psp-8/2023 prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj za smetanje doznao tek 20. siječnja 2023., a u postupku Psp-17/2022 da je spriječen u pristupu nekretnini najkasnije u veljači 2022., što je pravno i procesno neodrživo.

3.5. Zaključno ističu i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, smatrajući da se odluka ne može ispitati uslijed postojanja proturječnosti izreke i razloga presude te proturječnosti s ispravama i zapisnicima u spisu, kao i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, smatrajući da je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica između istih stranka, glede iste nekretnine i smetanja posjeda u predmetu Psp-8/2023 i da prvostupanjski sud iste predmete nije spojio u smislu članka 313. ZPP-a pa da je posljedica toga da je prvostupanjski sud u dva odvojena rješenja različito utvrdio vrijeme saznanja za čin smetanja, različito kvalificirao prirodu i opseg čina smetanja te različito odredio procesni status istih osoba, kao i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 13. ZPP-a, smatrajući da je prvostupanjski sud odlučio o nepravodobnoj tužbi.

3.6. Tuženica i umješač osporavaju i odluku o parničnom trošku, smatraju da je u ovom dijelu posebno vidljiva pristranost i arbitrarnost prvostupanjskog suda na štetu tuženice, ističu da je nepravilno primijenjena odredba Tbr. 7.2. Tarife i da je postupanje prvostupanjskog suda izravno suprotno Tbr. 8. Tarife.

3.7. Predlažu preinačiti pobijano rješenje i odbaciti, odnosno odbiti predmetni tužbeni zahtjev, a podredno odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz jasne i obvezujuće upute, kako bi se otklonile utvrđene povrede i spriječila daljnja zlouporaba posesorne zaštite.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice i umješača, potvrditi prvostupanjsko rješenje te obvezati tuženicu da nadoknadi daljnje troškove postupka za zastupanje u žalbenom postupku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite koju tužitelj temelji na tvrdnji da je bio suposjednik kč. br. [katastarska čestica] Z (kuća) k. o. [katastarska općina], koje je ujedno i vlasnik u 1/3 dijela i koja je sa svih strana omeđena dvorištem i vrtom oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da radi pristupa kući mora prijeći preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je osim tih čestica (na kč. br. [katastarska čestica] vrta i dvorišta) suposjedovao štalu i praonicu rublja koji su kao pomoćni objekti izdvojeni na okućnici, a djelomično se nalaze i na susjednoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama je tuženica promijenila lokote i brave te stavila lanac na ogradni zid i u potpunosti tužitelju onemogućila pristup i suposjed, a za koje smetanje je tužitelj saznao 26. veljače 2022. kada je došao na lice mjesta i kada ga je zaštitarska služba udaljila od predmetnih nekretnina.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu kč. br. [katastarska čestica] Z i kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica te pomoćni objekti štala i praonica, na način da je na ogradni zid postavila lanac, na dvorišna ulazna vrata, vrata od štale i dvorišna vrata postavila lokote, a na vratima praonice i ulaznim vratima kuće promijenila bravu, temeljem čega je tužitelju pružio suposjedovnu zaštitu primjenom odredbe članka 10. stavka 1., članka 20. stavka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i 3., članka 22. stavka 1. i 2. i članka 24. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV).

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da sporne čestice čine jednu omeđenu cjelinu na adresi [adresa] i da je tužitelj u suposjedu istih od 2005. zajedno sa svojim stricem RŠ, koji je preminuo **.**.2021. te njegovom partnericom FŠ,

- da tuženica nakon smrti svoga oca ušla u posjed spornih nekretnina, postavila lokote i promijenila brave na glavna ulazna vrata, na vrata od kuće i pomoćnih objekata te postavila sigurnosne kamere i angažirala zaštitarsku službu,

- da je tužitelj 15. prosinca 2021. godine bio na predmetnim nekretninama radi sahrane svoga strica te je nekretnine uobičajeno suposjedovao,

- da je tužitelj ponovno u Republiku Hrvatsku došao 26. veljače 2022., kada nije mogao pristupiti nekretninama,

- da iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige broj 4089 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] Z u naravi kuća u vlasništvu pok. RŠ u 2/5 dijela i tužitelja u vlasništvu u 3/5 dijela,

- da iz priloženog emaila od 7. veljače 2022. proizlazi da je tuženica putem svoga punomoćnika obavijestila tuženika da je u trenutku smrti njezinog oca postala suvlasnica kč. br. [katastarska čestica] Z i vlasnica 1975 k. o. [katastarska općina], koja u cijelosti okružuje kč. br. [katastarska čestica] Z te da zabranjuje tužitelju bez njezine dozvole pristupati na predmetnu nekretninu te da će zaštitu ostvarivati kod nadležnog suda ukoliko tužitelj ne bude poštivao njezina prava u cijelosti te da će tuženica kod svog odvjetnika položiti ključeve predmetnog suvlasništva,

- da iz WhatsApp poruka od 2. siječnja 2022. proizlazi da se tuženica obratila tužitelju zbog potrebe renoviranja kuće, da je morala nabaviti dvije sigurnosne brave i da bi morala tužitelju dati njihovu kopiju, zatim da iz poruka od 4., 6. i 10. veljače 2022. proizlazi da tuženica optužuje tužitelja da je i dalje u zavjeri s FŠ protiv nje, da ga poziva da dogovore kućna pravila, da ima jednu kopiju ključa od kuće koju on može imati pod uvjetom da ju ne proslijedi FŠ, da moraju pronaći način da zajedno upravljaju kućom, zatim da je više puta pokušavala s njim pronaći zajednički put, ali da on ignorira sve što kaže i da je sada dosta,

- da je provedenim očevidom utvrđeno da između dva rubna dijela suhozida postavljen lanac za ulaz na posjed i u tri predmetne nekretnine, da tužitelj svojim ključevima ne može otključati ukupno šestora vrata, kroz koja je prije nesmetano prolazio i otključavao, da je ukupno postavljeno jedanaest lokota, da tzv. štalica u stvari predstavlja studio apartman, da je na nekretnini postavljen sustav alarmne zaštite,

- da je naknadno provedenim očevidom uz nazočnost vještaka mjerničke struke utvrđeno da kč. br. [katastarska čestica] pašnjak u površini od 2611 m2 u naravi predstavlja jednim dijelom pašnjak, a jednim dijelom parkiralište, da kč. br. [katastarska čestica] površine 1270 m2 u naravi predstavlja dvorište kuće kč. br. [katastarska čestica] u površini od 32 m2, da se na kč. br. [katastarska čestica] nalazi i staja, koja u naravi predstavlja studio apartman,

- da tužitelj u svom iskazu naveo da je suposjednik svih nekretnina još od 1997., a možda i od 1995., da mu je posjed svih nekretnina oduzela tužiteljica u veljači 2022., da su predmetnu kuću, kao i cijelo imanje od 1997. koristili njegovi roditelji i njegova obitelj, da je on zadnji puta sa svojom obitelji bio 2008., a njegov sin 2020., a da je njegov ujak sa svojom partnericom tu živio cijelo vrijeme od 2010., da mu je prema ugovoru s pokojnim RŠ pripadala pravo koristiti cijelu nekretninu 6 tjedana godišnje za vrijeme školskih praznika, dok je kč. br. [katastarska čestica] mogao koristiti neograničeno cijelu godinu, da su nekretninu koristile i njegove dvije sestre te sin i kći te da su prema sadržaju ugovora članovi njegove obitelji mogli dolaziti u predmetnu kuću, da je on u nasljednopravnom sporu između FŠ i tuženice, bio spreman dati iskaz i da mu je tada oduzeto pravo korištenja nekretnina te da je 26. veljače 2022. saznao da ne može ući u kuću, da ga je tada zaštitar opomenuo da ne može na imanje, a odvjetnik tuženice mu rekao da ne može dobiti ključeve,

- da tužitelj na kraju dokaznog postupka ponovno saslušan i da je tada naveo da je 10. veljače 2022. saznao za čin smetanja posjeda jer mu je tuženica poslala poruku da mu zabranjuje dolazak na nekretninu i da mu neće dati ključ za novu bravu,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je 16. prosinca 2021., nekoliko dana nakon smrti oca promijenila bravu jer je zatekla muškarca koji joj nije dopustio ulaz te je nedostajao novčanik njezinog oca i ulja na platnu zbog čega je zvala policiju, a susjed joj je pomogao promijeniti bravu, da je o tome obavijestila tužitelja i angažirala zaštitarsku službu, da tužitelj nije reagirao, da su do smrti njezinog oca ključeve imali otac, ona i tužitelj, da ju je FŠ izbacila iz kuće, da se htjela s tužiteljem dogovoriti oko posjedovanja kuće kako je regulirano ranijim ugovorom i prema kojem tužitelj ima 60% kuće, a ona 40%, da je ona po Europskoj potvrdi o nasljeđivanju jedina univerzalna nasljednica oca, da je početkom travnja 2022. kč. br. [katastarska čestica] prodala svojoj majci BŠ, zatim da je 16. prosinca 2021. postavila lokot na glavnim dvorišnim vratima dok nije zamijenila i sve druge brave i stavila lokote, da ona ničiji posjed nije smetala jer se htjela s tužiteljem dogovoriti oko načina suposjeda kuće, na što tužitelj nije reagirao i nije preuzeo ključ od kuće,

- da je prvostupanjsku sud odbio prijedlog tuženice radi spajanja ovog predmeta s predmetima Psp-8/2023 i P-275/2024,

- da je u postupku saslušana svjedokinja FŠ, koja je iskazala da je s pokojnim RŠ živjela od 2005. do njegove smrti, da isti ima posvojenu kćerku MŠ, kći BŠ, da je EŠ došla zbog pogreba oca i da joj je nakon pogreba rekla da mora napustiti kuću jer će u protivnom zvati policiju pa je svjedokinja tako i postupila, zatim da su ključeve od predmetnih nekretnina imali RŠ, tužitelj i ona, da EŠ nije imala ključ, da su možda i tužiteljeve sestre imale ključ jer su one dolazile povremeno te da bi ona i pok. RŠ tada bili u njezinom stanu kako bi gosti imali na raspolaganju cijelu nekretninu, da ne zna tko je promijenio sve brave i ključeve, da je tužitelj došao u [adresa] u veljači 2022. i tada je boravio u njezinom stanu jer je htio ući u predmetnu kuću, ali nije mogao te su ga s posjeda udaljili djelatnici zaštitarske službe, da je nakon toga razgovarao s tuženicom u svezi toga i da mu je tuženica rekla da će mu dati ključeve pod uvjetom da svjedokinju ne pusti u objekt i da ključeve može preuzeti kod odvjetnika u Bujama, međutim kad je tužitelj krenuo prema Bujama dobio je informaciju da ne treba doći po ključeve,

- da su saslušane sestre tužitelja ĐŠ i GŠ koje su potvrdile da su povremeno ljetovale na predmetnim nekretninama u [adresa], da je taj objekt pripadao njihovom bratu i stricu, da su na ljetovanje mogle doći kad god su htjele, da im je iz bratove priče poznato da je netko promijenio brave na vratima i postavio lokote te da je saslušan i sin tužitelja BŠF koji je iskazao da je imao ključ o nekretnine, da je u predmetnom objektu zadnji puta boravio u kolovozu 2019., da ga je RŠ dočekao na kolodvoru i došli su zajedno do objekta, da su u objektu bili RŠ, FŠ i on te da ima saznanja od svog oca da su na objektu promijenjene brave i stavljeni lokoti,

- da je svjedok JŠ, suprug tuženice iskazao da je poznavao RŠ, da je prvi put u spornom objektu bio u prosincu 2021., da mu je poznato da je u to vrijeme došlo do promjene brava na vratima objekta i da je stavljen video nadzor i da je to učinjeno nakon sahrane RŠ, da na objektu postoje 6 vrata i da nisu na svima promijenjene brave, da je brave promijenio susjed OŠ po narudžbi njegove supruge, da je tužitelj trebao otići kod odvjetnika po ključeve, ali nije došao, da su promjene brave uslijedile zbog toga što je njegova supruga primijetila da nedostaju neke stvari, novčanik, ključevi i putovnica pok. RŠ, da su 17.prosinca 2021., pri dolasku na nekretnine zatekli gospođu FŠ s nepoznatom osobom, da su se isti derali na njegovu suprugu zbog čega su zatražili intervenciju policije,

- da je u postupku saslušan i svjedok SŠ, privatni detektiv koji je po nalogu tuženice izvršio pretragu kuće, ali nema saznanja o primjeni brava na vratima i postavljanju lokota, kao niti saslušani svjedok HŠ,

- da je BŠ iskazala da je RŠ bio njezin suprug i otac njezine kćerke PŠ, da tužitelj nije s njom u srodstvu, da ga je zadnji puta vidjela 1990- ih godina i da isti godinama nije razgovarao s njezinim pokojnim suprugom, a s njom nije razgovarao nikada, da su nakon smrti RŠ otkrili da su iz kuće nestali dokumenti i vrijedne stvari pa su promijenili bravu na ulaznoj kapiji, da je oduvijek imala ključeve od kuće, a kad je napunila 20 godina ključeve je dobila i tuženica, da je došla na nekretninu u veljači 2022. i odsjela u hotelu jer je u kući bilo nemoguće boraviti, da joj nije joj poznato tko je promijenio ostale brave na nekretnini, dok su EŠ i njezin suprug promijenili bravu na ulaznoj kapiji i dali joj primjerak ključa kako bi mogla doći do svoje parcele, koju joj je darovala EŠ kao jedina zakonska nasljednica pok. RŠ, a ključevi za tužitelja ostavljeni su kod odvjetnika te da je RŠ bio jedini vlasnik i posjednik cijelog imanja, da su svi računi dolazili na njegovo ime i da je tužitelj nezakonito stekao imovinu u [adresa].

9. Pravilno je sud prvog stupnja, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom suposjedu predmetnih nekretnina. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj imao ključeve cjelokupne nekretnine te da je istu mogao nesmetano koristiti i u nju ulaziti osobno ili putem članova svoje obitelji, čime je ostvarivao faktičnu vlast nad nekretninom u smislu odredbi ZV-a. Suprotno žalbenim navodima okolnost da tužitelj nije kontinuirano i svakodnevno boravio na nekretnini, imajući u vidu da se radi o kući za odmor, ne dovodi do gubitka posjeda jer se posjed može izvršavati i povremeno, kao i putem drugih osoba, uz postojanje volje da se stvar zadrži u posjedu (animus possidendi). U konkretnom slučaju takva volja tužitelja nedvojbeno proizlazi iz činjenice da je raspolagao ključevima cijele nekretnine, da su istu koristili članovi njegove obitelji te da nije poduzeo niti jednu radnju koja bi upućivala na napuštanje suposjeda. Stoga povremeni dolasci, uključujući i dolaske članova obitelji, predstavljaju način izvršavanja suposjeda, koji je u skladu s naravi predmetne nekretnine pa se suprotni žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

10. Jednako tako bez utjecaja su i žalbeni navodi kojima se osporava postojanje suposjeda tužitelja na pojedinim katastarskim česticama, budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da predmetne nekretnine u naravi čine jedinstvenu funkcionalnu i prostornu cjelinu na adresi [adresa], u [adresa], koju je tužitelj kao takvu koristio, slijedom čega nije odlučno na kojoj pojedinoj čestici je izvršavao pojedine radnje faktične vlasti. Očevidom na licu mjesta i provedenim mjerničkim vještačenjem, utvrđeno je da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja pašnjak i pristupni put koji vodi do kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se na toj čestici nalazi štala i praonica, da kč. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja kuću, dok kč. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja okućnicu, odnosno dvorište, pašnjak i terasu ispred kuće. Nadalje, utvrđeno je da se na nekretninama nalazi ukupno šest vrata i da je tužitelj raspolagao ključevima svih vrata, ali da ih na očevidu zbog izmijenjenih brava nije mogao otvoriti, kao i da su tužitelj i članovi njegove obitelji koristili cijelu nekretninu, koju činjenicu tuženica u iskazu nije osporila. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg posljednjeg mirnog suposjeda tužitelja, zaključivši da se isti odnosio na cjelokupnu nekretninu kao funkcionalnu cjelinu, za što je prvostupanjski sud dao jasno i logično obrazloženje, koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika i umješača pa ovaj sud takva utvrđenja prihvaća kao pravilna.

11. Ujedno, pri tome nije od utjecaja pozivanje tuženice na sadržaj Ugovora o udjelima u vlasništvu na kući i zemljištu od 21. veljače 2005., jer je prema odredbi članka 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a ne na pitanje prava vlasništva ili opsega ugovornih odnosa između stranaka.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je dokazao da je izvršavao faktičnu vlast i na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja okućnicu, povezanu s kućom te kao takva čini sastavni dio jedinstvene funkcionalne cjeline, koju su koristili i tužitelj i članovi njegove obitelji pa je prvostupanjski sud odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, bez prekoračenja istog slijedom čega nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a.

13. Pri tome neosnovano tuženica i umješač žalbenim navodima osporavaju pravilnost ocjene dokaza od strane prvostupanjskog suda, osobito u odnosu na iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranka. Prvostupanjski sud je, na temelju svih izvedenih dokaza koje su predložile izvesti obje stranke, pravilno zaključio o suposjedu tužitelja i počinjenom smetanju, koji zaključak žalbom nije doveden u sumnju. Uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima te je zaključak o suposjedu tužitelja i činu smetanja tog suposjeda, donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka i iskaze stranaka, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih, dovodeći međusobnu vezu, ocijenio po slobodnom uvjerenju. Ovakvu ocjenu dokaza u potpunosti prihvaća i ovaj sud, pa tako i ocjenu o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza saslušanih svjedoka koji su predloženi od strane tužitelja, a koju vjerodostojnost tuženica nije uspjela osporiti niti jednim izvedenim dokazom, pa tako niti iskazom BŠ i JŠ, koji je štoviše potvrdio da je upravo tuženica izvršila čin smetanja suposjeda na način da je promijenila brave na vratima i angažirala zaštitarsku službu. Osim toga i materijalni dokazi isključuju iskaz tuženice u dijelu izostanka namjere smetanja suposjeda i to prvenstveno WhatsApp poruka kojima tuženica optužuje tužitelja o zavjeri s ZŠ i navodi „sada je dosta“, kao i email od 7. veljače 2022., kojim tužitelju putem odvjetnika izričito zabranjuje pristup nekretnini. Stoga se žalbeni navodi o izostanku namjere smetanja posjeda ne mogu prihvatiti jer iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelju dolazak na nekretninu bio izrijekom zabranjen i fizički onemogućen.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava pravodobnost podnošenja tužbe. Suprotno tim navodima, okolnost što je tužitelj zaprimio WhatsApp poruku od 2. veljače 2022., ne predstavlja trenutak saznanja za smetanje posjeda u smislu članka 21. stavka 3. ZV-a jer iz sadržaja navedene poruke ne proizlazi da je tuženica već poduzela radnje kojima bi tužitelju onemogućila pristup nekretnini niti da mu neće predati ključeve, već se ista odnosi na potrebu zamjene brava i eventualno dostavljanje kopije ključeva. Tek iz kasnije komunikacije stranka, dakle iz poruka od 4., 6. i 10. veljače 2022., proizlazi jasno očitovanje tuženice o ograničavanju pristupa tužitelju, odnosno okolnosti iz kojih je tužitelj mogao zaključiti da mu je onemogućeno izvršavanje faktične vlasti na nekretnini. Kako je tužba podnesena 3. ožujka 2022., dakle unutar roka od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za smetanje posjeda i počinitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužba pravodobna pa su žalbeni navodi o nepravodobnosti tužbe neosnovani.

15. U odnosu na žalbene navode tuženice i umješača o navodnim proturječnostima koje proizlaze iz paralelnog vođenja dvaju posjedovnih postupaka između istih stranaka, ovaj sud nalazi da nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da se postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Psp-8/2023., odnosi na navodno smetanje posjeda unutar same kuće, dok je predmet ovog postupka smetanje posjeda u odnosu na pristup i korištenje predmetnih nekretnina kao cjeline. Slijedom toga radi se o činjenično i pravno različitim situacijama pa eventualna različita utvrđenja u tim postupcima ne mogu dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost odluke u ovom predmetu. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da je prvostupanjski sud bio dužan spojiti navedene postupke, s obzirom da prema odredbi članka 313. ZPP-a, odluka o spajanju postupaka prepuštena je ocijeni suda, uzimajući u obzir svrhovitost i ekonomičnost postupka pa izostanak takve odluke ne predstavlja nikakvu postupovnu povredu. Konačno, okolnost da je u drugom postupku eventualno drugačije utvrđen trenutak saznanja za čin smetanja, pravno je neodlučna za ovaj postupak, u kojem je, na temelju provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, uključujući i pravodobnost podnošenja tužbe.

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 9., 11., 12. i 13. ZPP-a. Prvostupanjska odluka sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa ju je moguće ispitati. Izreka rješenja nije u proturječju s njegovim razlozima niti sa sadržajem isprava i zapisnika u spisu.

16.1. Također ne radi se o pravnoj stvari o kojoj već teče parnica, u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, budući da svaki od navedenih postupaka ima svoju činjeničnu i procesnu osnovu pa okolnost što sud nije spojio postupke ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

16.2. U odnosu na postojanje bitne povede iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, ističe se da prvostupanjski sud nije prekoračio granice postavljenog tužbenog zahtjeva, već je odlučio upravo u okviru zahtjeva kojim se traži zaštita posjeda u odnosu na predmetne nekretnine, a kako je to već obrazloženo u ranijem dijelu ove odluke.

16.3. Također, neosnovano se ističe i postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 13. ZPP-a. Naime, odluka prvostupanjskog suda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te na pravilnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pravodobnost tužbe, a kako je to već prethodno navedeno i obrazloženo u ovoj odluci.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice i umješača kojima osporavaju pravilnost odluke o parničnom trošku.

17.1. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i primjenom Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje Tarifa). Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova za četiri izvršene radnje, a za ostale radnje nagradu u visini od 50 bodova kako je to propisano naprijed navedenom odredbom Tarife te je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok u ostalom dijelu žalitelji nisu konkretizirali u čemu bi se sastojala pogrešna primjena pojedinih troškova i koje radnje ne bi pripadale tužitelju, već se žalbeni navodi svode na paušalno osporavanje primjene Tarife. Stoga žalbeni navodi ni u ovom dijelu nisu osnovani i ne dovode u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

18. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo te kako nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, žalba tuženice i umješača odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska odluka u cijelosti potvrđena.

19. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a i članka 154. stavka 1. ZPP-a, tuženica i umješač su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za žalbeni postupak.

21. Stoga je iz navedenih razloga odlučeno kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović