Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-288/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽT, [adresa]. #507, M1J-1G6, [adresa], protiv 1. tužene KT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužene ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tužene VT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-577/2025-4 od 3. veljače 2026., dana 27. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-577/2025-4 od 3. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-577/2025-4 od 3. veljače 2026. odlučeno je da se utvrđuje apsolutna nenadležnost suda Republike Hrvatske te se tužba od 6. listopada 2025. odbacuje.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno rješenje osporava tužitelj zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pri čemu ne navodi o kojim bitnim povredama se radi. Navodi da je prema članku 56. stavak 1. ZPP-a ustanovljena posebna nadležnost suda u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretninama, da su se Ugovorom od 17. prosinca 2006. tuženi obvezali da tužitelj ima pravo na 10% od pronađene ostavinske imovine pok. ET, a da s obzirom da je pok. ET imala pravo vlasništva nad nekretninama u Barbarigi, da je tužitelj stekao pravo suvlasništva u iznosu od 10% od svih nekretnina s obzirom da je on pronašao nekretnine, što je bio uvjet da postane suvlasnik nekretnina. Navodi da se radi o sporu o vlasništvu nad nekretninama, pa da je stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Puli jer da se na području toga suda nalaze nekretnine opisane u tužbi. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjsko rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5. Neosnovano se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj poziva na odredbu članka 56. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih i najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Naime, iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva vidljivo je da tužitelj traži isplatu naknade ugovorene s Ž K i PT dana **.**.2006. te s Š i OT **.**.2006. za pronalaženje nasljedstva ET iz [adresa], preminule **.**.2006. u [adresa]. Prema tome, ne radi se o nadležnosti u sporovima o nekretninama (gdje je propisana isključiva mjesna nadležnost suda na čijem se području nalazi nekretnina), jer tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje svog vlasništva ili suvlasništva na nekretnini koju je "pronašao" nego traži isplatu naknade za svoj rad. Zato je neosnovano pozivanje na odredbu članka 56. stavak 1. ZPP-a u žalbi.

6. Odredbom članka 16. stavak 3. ZPP-a propisano je da kada sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

6.1. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio u pobijanom rješenju da tuženici imaju prebivalište u [adresa] gdje je prema navodima tužbe ugovorni odnos i nastao, te da ne postoji nadležnost niti jednog suda u Republici Hrvatskoj (primjenom odredbi članka 46. i 47. ZPP-a), pri čemu iz tužbe ne proizlazi da se radi o slučaju u kojem nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, koji bi dao svoj pristanak, slijedom čega se je pravilno prvostupanjski sud proglasio nenadležnim i odbacio tužbu.

7. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Karlovcu 27. travnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj