Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-2931/2023-31

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa],a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici u Zadru, Josipa Jurja Strossmayera 1a, protiv tuženice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Romani Prce, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kotlar & Vidov iz Zadra, Ulica Zrinsko-Frankopanska 38, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnice tuženice, na ročištu određenom radi objave presude, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 10.000,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženica 22. rujna 2021. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren po javnom bilježniku Elizabeti Škunci u Pagu, 22. rujna 2021., pod brojem: OV-3435/2021. Ugovorom opisanim u toč.I. ove tužbe tuženica je kao kupac kupila od tužitelja kao prodavatelja njegove cjelokupne udjele na nekretninama označenim kao čest. 2218/27, 2218/63 i 2215/1 sve k. o. [katastarska općina]. Tuženica je u posjed predmetnih nekretnina stupila odmah po sklapanju ugovora opisanog u toč.I. ove tužbe. Ugovorom opisanim u toč.I. ove tužbe ugovorne stranke su se sporazumjele da kupoprodajna cijena za nekretnine opisane u toč. II. ove tužbe iznosi 100.000,00 EUR, a da će tuženica kupoprodajnu cijenu isplatiti tako da će iznos od 80.000,00 EUR isplatiti odmah prilikom sklapanja ugovora, a iznos od 20.000,00 EUR da će isplatiti do 31. prosinca 2021. Naime, tuženica je tužitelju isplatila iznos od 80.000,00 EUR-a na dan sklapanja ugovora. Međutim, tuženica do danas nije isplatila preostali iznos kupoprodajne cijene, odnosno nije isplatila iznos od 20.000,00 EUR-a koji je tuženica sukladno ugovoru od 22. rujna 2021. trebala isplatiti do 31. prosinca 2021.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava navode tužbe, u osnovi i visini i u zakonskom roku iznosi odgovor na tužbu obrazloženjem kako slijedi. Nije sporno da je tuženica s tužiteljem 22. rujna 2021. zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika Elizabete Škunce, pod poslovnim brojem: OV- 3435/21 (dalje u tekstu: Ugovor). Predmetnim ugovorom tuženica je od tužitelja kupila nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake: - k. č. br. [katastarska čestica], Put Mula, ukupne površine 296 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; - k. č. br. [katastarska čestica] Ul Put Mula, ukupne površine 155 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; - i dio k. č. br. [katastarska čestica] i to u naravi garažu, površine 17 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: garaža). Člankom 4. ugovora, tužitelj je jamčio tuženici kako su nekretnine koje su predmet kupoprodaje isključivo vlasništvo tužitelja te da iste nisu opterećene nikakvim uknjižbama ni neuknjiženim teretima. Dana 27. rujna 2021. godine tuženica je podnijela prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva na prethodno opisanim nekretninama Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Pagu. Međutim, 27. rujna 2021. tuženica je odbijena rješenjem istog suda poslovni broj: Z-26569/21 od 2. ožujka 2022. u odnosu na garažu tj. dio nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a obzirom da tužitelj nije vlasnik iste nekretnine. Obzirom kako se utvrdilo da tužitelj nije vlasnik sporne garaže – tuženica je 30. siječnja 2023. tužitelja obavijestila o djelomičnom raskidu prethodno opisanog ugovora i to isključivo s obzirom na spornu garažu (dio nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a sve temeljem članaka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. - 156/22., dalje u tekstu: ZOO). Jednostrani djelomični raskid ugovora u odnosu na garažu tužiteljica je izjavila temeljem čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. - 156/22.) koji u bitnom propisuje da kad u dvostranoboveznim ugovorima jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može raskinuti ugovor jednostavnom izjavom. U kontekstu izjavljenog raskida, bitno je napomenuti i da tužitelj u trenutku sastava ovog odgovora na tužbu (8. veljače 2024.) još uvijek nije za cijelo uknjiženi vlasnik sporne garaže (koja u naravi ima površinu od 17 m2), odnosno dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno, u kontekstu izjavljenog raskida, bitno je istaknuti i kako je tužitelj jamčio tuženici prilikom sklapanja ugovora da sporna garaža nije opterećena nikakvim uknjiženim, ni neuknjiženim teretima – pa ipak, samo dan prije zaključenja kupoprodajnog ugovora u zemljišnim su knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaprimljeni (a kasnije i provedeni) prijedlozi: zaprimljeno 21. rujna 2021. - Z-25948/2021 - kojim se na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenog na zapisnik kod Općinskog suda Pag 26.09.1966.g. Z-311/66, uknjižuje se pravo doživotnog uzdržavanja na nekr. GV G sina ŽV za korist: ŽV pok. Ivana, Š zaprimljeno 21. rujna 2021. pod brojem Z-25948/2021 - na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu od 22.01.1991. broj O 34/90 uknjižuje se pravo doživotnog uživanja na nekr.u A-I dijela KV pok. Ž, za korist: EV ud. Ž, [adresa].Tužiteljica je tuženiku pored 80.000,00 eur-a isplatila i dodatnih 10.000,00 eur-a na ime kupoprodaje. Nadalje, u svakom slučaju za napomenuti je i da je tuženica, pored 80.000,00 EUR-a, koje je isplatila tužitelju – što je isti potvrdio potpisom ugovora o kupoprodaji, tužitelju po istoj osnovi isplatila i dodatan iznos od 10.000,00 EUR-a dana 23. rujna 2021. godine, samo dva dana nakon zaključenja ugovora.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao isprave priložene spisu i to: Ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 17-19), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-26569/2021 (l.s. 15-16), potvrda od 23. rujna 2021. (l.s. 21), obavijest o djelomičnom raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina (l.s. 22-23), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 24-30), prijedlog za pojedinačni ispravni postupak od 20. rujna 2021. (l.s. 40), rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z- 26054/2023/Rz-871/2021 od 19. rujna 2023. (l.s. 44-47), fotografije garaže (l.s. 63), iskaz svjedoka PV (l.s. 84-86), DV (l.s. 86-87), GVC (l.s. 87-88), VV (l.s. 88-89), MV (l.s. 102-103), OV (l.s. 103-104), CV (l.s. 102-103), FV (119- 120), saslušanje tuženice (l.s. 127-128).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženici radi isplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 20.000,00 EUR povodom sklopljenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina između stranaka.

6. Među strankama nije sporno da su zaključili Ugovor o kupoprodaji od 22. rujna 2021., ovjeren istog dana kod javne bilježnice Elizabete Škunca, pod posl. br. OV-3435/21, radi kupnje čest. br. 2218/27, Put Mula, ukupne površine 296 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 2128/63. Put Mula, ukupne površine 155 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i dio čest. br. 2215/1 u naravi garaža površine 17 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama nije sporno da je tuženica na ime kupoprodajne cijene platila iznos od 80.000,00 EUR na bankovni račun tužitelja prilikom sklapanja ugovora te da je tri dana nakon sklapanja ugovora tužitelju na ruke platila iznos od 10.000,00 EUR, o čemu je sastavljena potvrda od 23. rujna 2021. (l.s. 21).

8. Među strankama je sporno je li stvarna kupoprodajna cijena iznos od 110.000,00 EUR kako tvrdi tužitelja, jer da je u ugovor stavljen manji iznos kako bi tuženica platila manji porez ili je kupoprodajna cijena u iznosu od 100.000,00 EUR kako je navedeno u ugovoru, a kako tvrdi tuženica.

9. Među strankama je sporno je li prije ili nakon sklapanja ugovora utvrđeno da je zemljišnoknjižno stanje na garaži nesređeno odnosno da nije upisano kao suvlasništvo tužitelja. Naime, tužitelj tvrdi da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije znao da je zemljišnoknjižno stanje na garaži nesređeno, dok tuženica tvrdi da u trenutku sklapanja ugovora znala da nije sređeno pravo vlasništva u korist tužitelja na čestici na kojoj se nalazi garaža.

10. Sporno je među strankama je li došlo do djelomičnog raskida ugovora u odnosu na garažu, a kako je to izjavila tuženica na temelju članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO.).

11. Čitanjem predmetnog ugovora proizlazi da je u člankom II. navedeno da ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 EUR, a da se kupac obvezuje uplati prodavatelju do 31. prosinca 2021., dok je u članku IV. navedeno da prodavatelj jamči kupcu da su prodane nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da nisu opterećene nikakvim uknjižbama ni neuknjiženim teretima.

12. Čitanjem prijedloga za pojedinačni ispravni postupka (l.s. 40-41) utvrđeno je da ga je punomoćnica tužitelja predala neposredno Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda i to 21. rujna 2021., a pisan je 13. rujna 2021., radi ispravka zk. stanje u pogledu čest. br. 2215/1 k. o. [katastarska općina] u korist GV za ½ dijela.

13. Čitanjem rješenja ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel od 2. ožujka 2022. proizlazi da je na temelju predmetnog ugovora dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist tuženice na čest. br. 2128/27 i 2218/63 obje k. o. [katastarska općina], dok je odbijen prijedlog radi uknjižbe na čest. br. 2215/1 k. o. [katastarska općina] jer je utvrđeno da tužitelj GV kao prodavatelj nije upisan kao vlasnik navedene nekretnine.

14. Čitanjem obavijesti o djelomičnom raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. siječnja 2023. (l.s. 22-23) proizlazi da je tuženica putem punomoćnika obavijestila tužitelja o djelomičnom raskidu predmetnog ugovora, jer da na dijelu objekta kupoprodaje tj. dio nekretnine oznake čest. br. 2215/1 k. o. [katastarska općina], u naravi garaža, ne može doći do prijenosa vlasništva s imena tužitelja na ime tuženice, niti da se može očekivati da bi se isto moglo ispuniti u naknadnim rokovima.

15. Tužitelj je 13. veljače 2023. putem punomoćnice odgovorio na obavijest (l.s. 48) te naveo da je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji tuženica bila upoznata s tim da je u pogledu čest. br. 2215/1 k. o. [katastarska općina] nesređeno zemljišnoknjižno stanje, ali da je navedena nekretnine u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika preko 40 godina te da je pokrenut pojedinačni ispravni postupak kako bi se uredilo zemljišnoknjižno stanje. Pojedinačni ispravni postupak da je u završnoj fazi te da je tuženica s tim upoznata, a uviđaj da je zakazan za 27. veljače 2023. i tuženica bi trebala biti svjedok. Tuženica da je trebala isplatiti kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 EUR, iznos od 80.000,00 EUR da je isplaćen, a iznos od 20.000,00 EUR da je trebao biti isplaćen do 31. prosinca 2021., a koji tuženica da nije isplatila. Raskid ugovora jednostranom izjavom da bi imao samo tužitelj, da ne pristaje na raskid ugovora i da isti nije moguće raskinuti dopisom.

16. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-26054/2023, Rz- 871/2021 od 19. rujna 2023. prihvaćen je prijedlog GV, ovdje tužitelja te je ispravljeno zemljišnoknjižno stanje u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], dvorište ukupne površine 142 m2, garaža površine 43 m2, ukupne površinea 185 m2 u korist tužitelja za ½ dijela.

17. Na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci PV, DV, GVC, VV, MV, OV, CV, FV te tužitelj i tuženica u svojstvu stranke.

18. Svjedok PV, tužitelj mu je stric, u svom iskazu u bitnom navodi da su on i tužitelj prvi susjedi. Tužitelj da je ostario, ima preko 90 godina, te su on i žena odlučili prodati kuću i garažu, te otići živjeti u [adresa] gdje imaju svoj stan i prebivalište. Tuženica ŠV je iskazala želju da kupi i kuću i garažu te su dogovorili kupoprodajnu cijenu. Naknadno se utvrdilo da garaža nije upisana u zemljišnu knjigu odnosno da u odnosu na nju nije sređeno zemljišnoknjižno stanje. Milka zbog toga nije isplatila GV preostali iznos cijene od 20.000,00 eura. Ona je čekala da se to riješi vlasnički i da on bude vlasnik 1/1, te je to sad kako mu je GV rekao i riješeno, pa ne zna zašto mu nije isplatila taj preostali dio. ŠV je živjela u [adresa] u vrijeme sklapanja tog ugovora, te je sve kupila u viđenom stanju. Preuzela je ključeve garaže, ušla u posjed iste i unijela u tu garažu neke svoje stvari. Nisam nije čuo od nje da bi se žalila da nešto nije u redu. Kupoprodajna cijena da je iznosila ukupno 110.000,00 EUR. Cijena garaže nije bila odvojena od cijene kuće već sve u jednom iznosu. Stric i strina su baš inzistirali da bude jedna cijena i da u jednom to prodaju. Stranke u vrijeme dogovaranja tog ugovora, su bile u normalnim, korektnim odnosima, postojao odnos povjerenja, ali u sve je bila uključena i odvjetnička kuća od strane strica i ŠV. Tako je i dobivena uporabna dozvola. GV se maksimalno angažirao oko rješavanja pitanja vlasništva na garaži jer je htio da mu što prije plati. Ne može reći je li stanje garaže narušeno jer je garaža i dan danas kakva je bila u trenutku kupoprodaje, možda je nešto u lošijem stanju zbog proteka vremena, možda zbog neodržavanja s njene strane. Kupoprodajna cijena mu je poznata jer je u skoro svakodnevnom kontaktu sa stricom u vrijeme dogovora oko kupoprodaje ovih stranaka. Nije nikad bio prisutan dogovorima GV i ŠV vezano za tu kupoprodaju. GV je očekivao isplatu od Milke u trenutku kada riješi zemljišnoknjižno stanje garaže. Ne zna tko sad koristi garažu ali da zna da je ŠV preuzela ključ od garaže i garažu, da li je ona to nekom dala na korištenje ne zna, nije mu poznato da li ona to koristi. Osobno da nije bio prisutan prilikom primopredaje ključa od garaže, ali da mu je stric to rekao, da je predao ključeve garaže i da se više on i supruga ne kane vraćati u [adresa] jer da su sve riješili i dogovorili. Da je znao vidjeti Milku da koristi garažu kad je onuda prolazio autom. Da je jednom bio u garaži i to kad je bio uviđaj na licu mjesta u svojstvu svjedoka.

19. Svjedokinja DV, nećakinja tuženice, u svom iskazu u bitnom navodi da GV poznaje iz [adresa] i iz [adresa] gdje je radila pa su se tamo i družili. Supruga tužitelja FV joj je rekla da prodaju kuću te da je dogovorena cijena s ŠV u iznosu od 110.000,00 EUR, a da je isplaćeno 90.000,00 eura te da je u ugovor stavljeno i kuća i garaža. Međutim da je ostalo neisplaćeno 20.000,00 EUR. ŠV je rekla GV da požuri sređivanje papira, da se te nekretnine upišu sve u zemljišnu knjigu kako bi se ugovorom moglo prepisati to na nju i da će onda isplatiti taj ostatak od 20.000,00 EUR. Koliko zna GV je to sredio u zemljišnoj knjizi, a to joj je rekla FV. Nakon zaprimanja akontacije odmah je predao ključeve kuće i garaže, to mi je također rekla FV. Napomenula joj je da joj može dati kuhinju iz kuće jer da je predala ključeve Milki. Zna da je Milka nosila nekakve stvari u tu garažu, a to da joj je rekao susjed ČV da je on to vidio. Ne zna čije su to bile stvari. Izvorka joj je prilikom razgovora rekla da je općenito predala ključeve, a ne da je baš predala kjučeve od garaže. U garaži da se nalazi auto od ČV, a koji zrači tu garažu, a ista je u istom stanju kao i prije. Prije sklapanja ugovora da su FV i GV dali dopuštenje ČV da koristi garažu, a za period poslije kupoprodaje da ne zna. Nije osobno vidjela Milku u toj garaži.

20. Svjedok GVC, u svom iskazu u bitnom navodi da prolazi često pokraj te garaže jer se nalazi iza njegove kuće pa ju ne može zaobići, put vodi pokraj nje. Bio je u blizini iste jednom prilikom i to prije otprilike godinu dana te je vidio da taj kojem su povjerili čuvanje stvari, da to ne drži baš u redu već se stvari nalaze u neredu u toj garaži. Držanje stvari su GV i FV povjerili svom susjedu HV jer je on njima nešto pomagao. Ne može reći čije su to bile stvari. Tamo je bio iz razloga što je bio zainteresiran za kupnju te garaže. Odustao je od kupnje te garaže jer iz njegovog pravnog gledišta nije mogao znati koji točno fizički određeni dio kupuje jer su GV i FV bili suvlasnici ½ dijela. Danas da se u toj garaži nalazi auto pokriven plavom ceradom i još neke stvari. Nije mu poznato čiji je to auto. Nikad nije vidio Milku da koristi tu garažu. Prije ponude za kupnju te garaže razgovarao sa svojom odvjetnicom koja je involvirana u taj predmet i ona mu je ona rekla da ponudi maksimalno 5.000,00 eura, a da je on zbog prijateljstva s tužiteljem ponudio 10.000,00 eura, a što su prodavatelji odbili. Cijela njegova vizija je bila da ja kupovinom garaže riješi taj problem između tužitelja i tuženice jer se ona nalazi iza njegove kuće. Čuo je da će garaža biti prodana onda kada se riješi pravno pitanje koje je spominjao na početku iskaza.

21. Svjedokinja VV u svom iskazu navodi da živi u [adresa] pa je čula da se pričalo da će ŠV kupiti samo stan od GV, a na kraju su on i supruga rekli da će prodati uz stan i garažu, a ne samo isključivo stan. ŠV je u početku govorila da želi samo stan, a onda je rekla da može i garaža ako napravi papire za nju jer ista nije bila 1/1 na njemu već na više suvlasnika, kao i da sredi da voda ne curi u garažu jer je ista prokišnjavala. Garaža je iznajmljena, već jednu godinu tamo stoji neko auto pretpostavljam da su istu iznajmili GV i njegova supruga. Nikada u garaži nije viđala Milku, a to zna jer često prođem cestom koja prolazi pored garaže. Misli da nisu nikad predali ŠV ključeve garaže, niti da bi ona tamo unosila nekakve stvari. Koliko zna nisu. Vrata od garaže su stalno podignuta, dakle ista je otvorena, rekla bi kada me pitate u kakvom je stanju garaža, da je ista u ruševnom stanju, a takva je bila i prije te kupoprodaje. Kad me pitate tko je HV riječ je o susjedu vlasniku garaže koja se nalazi odmah do ove, naime riječ je o dvojnoj garaži. Radi se o zetu Antinog brata. Ugovor između GV i ŠV sklopljen je prije par godina. ŠV je rekla da je isplatila cijenu za stan, a za ostalo da ne zna. Nije prisustvovali dogovorima GV i ŠV vezano za to. Unazad nekoliko godina nije viđala GV da koristi tu garažu, ali da može reći da su u toj garaži stare Antine stvari. To zna jer su joj to rekli GV i njegova žena kada su šetali kroz [adresa] nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora. Šetali su kad su sređivali papire za garažu. Ne može reći koje su godine sklopili taj ugovor. Kada su to GV i žena šetali tada je ŠV već sređivala stan koji je kupila.Poznato joj da u garaži curi voda jer tuda prolazi i vidi da odozgo curi voda u prostor garaže kad god pada kiša. O odnosima ŠV i GV je osobno čula od ŠV i GV, a također i od Antine žene.

22. Svjedokinja MV u svom iskazu u bitnom navodi da joj je ŠV rekla da bi ona uzela garažu pod uvjetom da se sredi vlasništvo 1/1 kao i kuća. Milka nije kupila garažu jer je odustala iz razloga što nije sređeno vlasništvo. To joj je poznato zato što je susjeda od tuženice. Garaža se nalazi na drugoj parceli od kuće, skroz preko puta, blizu gornje glavne ceste. Tuženica nikad nije koristila predmetnu garažu. Ne zna da li je tuženica dobila ključeve od garaže. Kad prolazim u blizini garaže vidi da je otvorena, stalno je otvorena i koliko znam garažu koristi muž od Antine nećakinje. Stan koji je kupila tuženica bio je u lošem stanju, gospođa ŠV je sve to popravljala. Ne zna koliko je bila dogovorena kupoprodajna cijena za stan i garažu i nije bila prisutna predaji ključeva od kuće.

23. Svjedokinja CV, sestra tuženice, u svom iskazu u bitnom navodi da je njena sestra htjela da garaža bude 1/1 pa da bi je onda kupila. Ne zna da li je bio nekakav dogovor između tužitelja i tuženice glede sređivanja prava vlasništva na garaži. Nije joj poznato da li je tuženica dobila ključeve od garaže. Njena sestra ne koristi garažu, garaža je uvijek otvorena, nije sigurna da li HV koristi predmetnu garažu. Koliko zna u garaži ima puno stvari i smeća. Garaža vrije tj. slijeva se voda i nije u dobrom stanju. Njena sestra nije kupila zajedno stan i garažu, kad je sređeno vlasništvo na stanu onda je tuženica isti i kupila. Tako je htjela i za garažu. Ona da nije vidjela gdje se slijeva voda na garaži ali joj je rečeno da se propušta kroz krov, to joj je rekla njena sestra. Nije prisutni bilo kakvim dogovorima o kupoprodaji, svjedokinja odgovara da nije bila prisutna.

24. Svjedokinja OV, u svom iskazu u bitnom navodi da joj nije ništa poznato glede kupoprodaje garaže. Nju je zamolila gospođa FV supruga tužitelja da joj prevezem stvari iz stana koji je prodala tuženici, da odveze u garažu koja je otprilike 500 metara udaljena od tog stana. Tad je imala teretno vozilo pa je to bilo praktično da se prevezu te stvari. To su garaže koje su na cesti jedna do druge, a ne zna tko je vlasnik tih garaža. Nakon predočavanja list spisa 63, navela je da je to garaža u koju je prevezla stvari. Svaki dan prolazi pokraj te garaže jer je na ulazu u mjesto i mora se proći pored nje. U garaži se nalaze plastične boce, limenke, ostaci namještaja i ne zna čije su to stvari.Tužitelj je do prodaje stana stalno dolazio odnosno preko ljeta, a nakon prodaje stana nije ga vidjela. U trenutku kad je dovezla stvari u odnosu na danas, garaža je u istom stanju, dosta derutno. Auto koje se nalazilo u garaži, to je bilo auto od susjeda HV. To auto se više ne nalazi u garaži.

25. Svjedokinja FV u svom iskazu bitno navodi da je sa ŠV, odnosno tuženicom bila jako dobra, bile su kao sestre, te su joj 2021. prodali nekretninu i to na način da je ona sa svojom kćeri K došla kod nje, interesirala se za kupnju te pitala za cijenu. Rekla joj je sve što prodaju, a to je bio trosobni stan, okućnica, odnosno pola okućnice i garaža, tražili su 110.000,00 eur. Tuženica je na to pristala te su otišli u Pag kod javnog bilježnika koji je i sastavio predmetni ugovor o kupoprodaji. U ugovoru je bilo navedeno da cijena iznosi 100.000,00 eur i to iz razloga što su se dogovorili da neće u ugovoru prikazati pravu kupoprodajnu cijenu kako bi tuženica jeftinije prošla u vezi s plaćanjem poreza. Dio kupoprodajne cijene od 80.000,00 eur tuženica je isplatila bankovnom transakcijom s njezinog računa na njen i to nakon sklapanja ugovora kada su išli u gruntovnicu po vlasnički list. Tada je isplatila i 10.000,00 eur u gotovini. Baš kada su išli u gruntovnicu po vlasnički list su utvrdili da garaža koja je bila predmet kupoprodaje nije upisana na ime njenog supruga, ovdje tužitelja pa su angažirali odvjetnicu i inicirali postupak u kojem je tuženica trebala biti i svjedokinja. Postupak se vodio kako bi utvrdili da je ta garaža u cijelosti vlasništvo njenog supruga i to preko 50 godina, koja je izgrađena na zemlji koja je prethodno bila u vlasništvu roditelja njenog supruga i koja sa zapadne strane graniči s nekretninom koja je između ostalog i u vlasništvu tuženice. ŠV na tu situaciju da garaža nije upisana na njenog supruga nije ništa rekla, bila je upoznata s tijekom sudskog postupka koji su inicirali te je nakon godinu i četiri mjeseca, kada je u tom postupku trebala i svjedočiti, dobili su dopis od njezine odvjetnice iz Zadra da ona djelomično prekida ugovor i da ne želi garažu. Tuženica je dobila sve ključeve, a nikada nije niti vratila ključeve od garaže. Čak joj je rekla da je za vrijeme adaptacije stana u garaži držala neke pločice, te da nikome neće dozvoliti da se nasloni na garažu. To zadnje iz razloga što oni pored te garaže imaju i dvorište od oko 3,5 metra, koje nisu prodali. S tuženicom je bilo dogovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene platiti kada se garaža pravno riješi. Kad su se selili, bilo im je ostalo par vrećica, te su zamolili tuženicu da im ih spremi u garažu, na što je ona pristala, a kasnije je te vrećice njihov rođak donio u Rijeku. Druga polovica dvorišta i druga garaža koja se tamo nalazi u vlasništvu je UV, nećaka od njenog supruga, tuženica je za sve to znala. U trenutku prodaje, sve što je bilo predmetom kupoprodaje bilo je upisano u jednoj polovici na njenog supruga. U trenutku sklapanja ugovora garaža nije propuštala, a to govori i činjenica da je tuženica u garaži držala pločice. Prije sklapanja ugovora tuženica je bila u predmetnoj garaži, čak ju je bila i pomela. Prije nego su dobili dopis odvjetnice od tuženice, ista ih nikad nije požurivala u vezi sa sudskim postupkom koji su glede vlasništva garaže inicirali. I njima je bilo u interesu da se taj postupak čim prije dovrši. U ugovoru piše da se 80.000,00 eur akontacije plaća odmah prilikom sklapanja ugovora, a preostalih 20.000,00 eur kad se pravno riješi garaža. JV se ponudio, da olakša stvari, da bi on kupio garažu i njima isplatio preostalih 20.000,00 eur, ali to nije bilo moguće. Napominje da 20.000,00 eur nije cijena garaže, garaža je bila samo uvjet za isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene, odnosno za isplatu kupoprodajne cijene u cjelini. Napominje da JV poznaje i oni i Milka, te da se garažu ponudio kupiti od Milke. HV je zet od pok. šogora njenog supruga, inače susjed, tik do predmetne garaže. Poslije sklapanja ugovora s tuženicom, on je imao prometnu nesreću pa je u predmetnu garažu samovoljno stavio svoj automobil, a što je tuženica znala. Kad SU sklapali ugovor s tuženicom, ključ od garaže su joj predali u ruke, zajedno s ostalim ključevima, uključujući i ključ od stana.

26. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da tuženicu zna od rođenja, te su oni imali kuću u [adresa] na otoku Pagu, koja se nalazila na samom moru i tuženica je kod njih došla moliti ih da joj istu prodaju. Napominje da se još jedan E interesirao za kupnju te iste kuće, ali su oni odlučili prodati tuženici jer je ona bila domaća. Dogovorili su se za kupoprodajnu cijenu od 110,000,00 eur, iako u ugovoru stoji 100.000,00 eur jer im je tuženica prethodno sklapanju ugovora dala 10.000,00 eur u gotovini kako bi navođenjem manje cijene u ugovoru, za taj dio izbjegla plaćanje poreza. Ugovor je sastavila javna bilježnica u Pagu, gdje su ugovor i potpisali i ovjerili, te im je tada tuženica isplatila 80.000,00 eur i to u gotovini. Ugovorom je bio određen rok plaćanja kupoprodajne cijene, a kako garaža koja je također bila predmetom kupoprodaje i kao takva navedena u ugovoru nije bila pisana u gruntovnici, već samo u katastru, rekli su da im ostatak isplati kada dobijemo papire za garažu. Nakon potpisa ugovora odmah su joj dali ključeve i od kuće i od garaže, te im ključeve od garaže nije nikada vratila, iako je kasnije došao dopis od suda da odustaje od kupnje garaže i da im ne želi platiti preostalih 20.000,00 eur kupoprodajne cijene. Napominje da nisu pozivali tuženicu da im vrati ključeve od garaže, nego kako je od potpisivanja ugovora više nisu vidjeli, pretpostavlja da su ključevi i dalje kod nje, odnosno to je ono što zadnje zna o tim ključevima. Tuženicu su s ciljem isplate preostalih 20.000,00 eur kupoprodajne cijene pokušali i zvati, ali je nisu dobili, a kako ona živi u [adresa], a ponekad i u [adresa] na Pagu, izbjegavala ih je. Da je znao da će doći do ovakvih problema, ne bi nikada pristao njoj prodati predmetnu nekretninu. Prije sklapanja predmetnog ugovora tuženica i on su bili dobri, tuženica je svaki dan sa njegovom suprugom pila kavu, družile su se po cijele dane. On nije niti znao da garaža nije bila upisana u gruntovnici, naime, prije 50 godina tu garažu su napravili nelegalno, ali su je naknadno legalizirali, ali iz nekog razloga nakon te legalizacije garaža nije bila upisana u gruntovnici, nego samo u katastru. Da garaža nije upisana u gruntovnici saznali su tako što je tuženica nakon sklapanja predmetnog ugovora poslala ugovor na uknjižbu, te je bila upisana na svemu osim na garaži. Kad su saznali da garaža nije upisana u gruntovnici rekli su da im ostatak kupoprodajne cijene od 20.000,00 eur isplati kada sve bude gotovo, odnosno kada svi papiri za garažu budu čisti. Misli čak da to piše u ugovoru, a ŠV se sa time slagala. Nisu odredili rok za sređivanje papira o garaži, jer pored gruntovnice taj se rok i ne može odredit, nego su rekli da kad sve srede da će im tuženica isplatiti ostatak prema ugovoru. Prije nego su dobili dopis koji je spomenuo, a u kojem je navedeno da im tuženica neće isplatiti ostatak i kupoprodajne cijene, ona ih nikada nije požurivala sa sređivanjem tih papira za garažu. Kad su sklapali ugovor, tuženica je znala da kupuje garažu, to je bio i njegov uvjet za prodaju. U ugovoru je bila navedena jedna cijena za sve nekretnine koje su bile predmetnom ugovora, nije bilo određeno da bi neki dio kupoprodajne cijene otpadao na garažu. Javni bilježnik ih prilikom ispunjavanja ugovora nije upozoravao na posljedice istog, a tada nije niti mislio da je išta sporno. Tuženica je znala u kojem je stanju garaža kad su sklapali ugovor i to iz razloga što je garaža stalno bila otvorena pa ju je mogla i vidjeti, ali ne zna je li ikada ušla u garažu. Napomenuo bih da je garaža prije prodaje bila u dobrom stanju, nije puštala vodu, a čemu u prilog govori i činjenica da je on u toj garaži držao svoj auto. Htio je napomenuti da se na terenu nalaze dvije garaže jedna pored druge, ali je druga garaža od njegovog nećaka UV. To je tuženica u trenutku sklapanja ugovora znala, a sad su čak tuženica i UV i neke radove skupa radili na kući. On danas u toj garaži ne drži ništa, tamo nije niti bio 5 godina. Njegov nećak UV, koji ima u vlasništvu tu drugu garažu, također se preziva UV. Tuženica i on sklopili su ugovor otprilike pred 5 godina, znam da je bilo ljeto, 7. ili 8. mjesec, ali ne može se sjetiti točno. Kad je nekretninu prodavao, odnosno kasnije kad su saznali da garaža nije upisana u gruntovnici, s tuženicom je dogovoreno da će se on upisati kao samovlasnik na toj njegovoj garaži. Pri tom ne misli na garažu koja je sad u vlasništvu njegovog nećaka UV. Zna tko je HV, to je muž od njegove pokojne nećakinje. On je koristio nešto od te garaže koju je prodao tuženici, misli da i prije i poslije sklapanja ugovora, ali on ima i drugu garažu, ova mu nije ni trebala. On mu je bio naložio da ukloni sve stvari iz njegove garaže. Tuženica ga nikada nije pozivala da otkloni nedostatke na predmetnoj garaži, a kad joj je garažu prodavao, garaža nije puštala, nakon što je tuženici prodao garažu u istoj je samo dok su se selili držao neku robu, a kasnije su to uzeli. Nakon što je garažu prodao tuženici, nije je pokušao prodati nikome drugom. Ne zna tko je JV, niti mu je garažu nudio, niti zna išta o tome. Kada malo razmisli, JV je kupio kuću ispod ceste u blizini te njihove kuće. JV ga nije kontaktirao u vezi te garaže. Prilikom selidbe, dok su držali dio stvari u garaži, tuženica je za to znala i s istim je bila suglasna. Nakon što su sklopili ugovor, nije vidio tuženicu da koristi predmetnu garažu, ali su odmah nakon sklapanja ugovora i otišli u Rijeku. Nakon sklapanja ugovora s tuženicom pa do danas nije bio u [adresa].

27. Tuženica u svom iskazu navodi da je predmet kupoprodaje između nje i tužitelja je bio stan i garaža, radilo se o tri katastarske čestice, cijena nekretnina je dogovorena 100.000,00 eura. 80.000,00 eura je platila preko bankovnog računa, na račun tužitelja, a 10.000,00 eura dala je na ruke GV i FV odnosno tužitelju i njegovoj supruzi. Ima potvrdu o tome koju je potpisao GV. U trenutku sklapanja ugovora znala je da nije sređeno pravo vlasništva u korist tužitelja na čestici na kojoj se nalazi garaža, bio je dogovor između nje i tužitelja da će preostali iznos od 10.000,00 eura platiti do 31. prosinca 2021. s tim da je bio dogovor da se i treba srediti vlasništvo na nekretnini na kojoj se nalazi garaža. Oni su njoj rekli da su oni angažirali odvjetnicu i da će ona srediti vlasništvo na garaži u što kraćem roku. Preostali iznos od 10.000,00 eura nije isplatila zato što do danas nije sređeno vlasništvo na garaži u korist tužitelja. U međuvremenu je utvrdila da krov garaže curi, a oni njoj to nisu rekli. Kad je kupovala predmetne nekretnine otišla sam i na lice mjesta gdje se nalazi garaža, u to vrijeme je bilo ljeto, nije bilo kiše te nije primijetila nikakve nedostatke na krovu. FV i GV su joj rekli da im plati preostali iznos od 10.000,00 eura kad oni srede vlasništvo nad garažom. Ništa drugo nije mogla nego je pristala na to. Ne zna kad je vremenski točno utvrdila da krov garaže pušta ali čim je to primijetila odmah je nazvala FV i GV i tom prilikom je razgovarala s GV koji joj je rekao da se to može popraviti, a nju je zanimalo tko će to popraviti, a on joj je rekao da ja to popravim o svom trošku. Rekao joj je to ćeš ti popraviti, neću valjda on. To je razljutilo zašto se tako ponio prema njoj. Nije koristila predmetnu garažu, nije imala potrebe. Mislim da nakon toga nije više bila u kontaktu sa tužiteljem i njegovom suprugom, ja se odlučila na korak da raskine ugovor vezano za garažu, reakcija tužitelja je jako razljutila. Uvjet isplate ostatka kupoprodajne cijene bio je uknjižba tužitelja na predmetnoj garaži, 1/1. Nakon što su potpisali ugovor JV bio je zainteresiran za kupnju te garaže, a također su i nudili jednom P koji živi u susjednom selu. To je samo čula ne zna koliko tu ima istine. Nakon što su potpisali ugovor, par vrećica koje su bile od tužitelja u stanu, jedna gospođa je odnijela u garažu. AV cijelo vrijeme je koristio tu garažu. Vidjela je da je tamo ostavljao neki namještaj, kantice i tamo je pilao drva, a drugi su joj rekli da je tamo znao parkirati i vozilo koje je bilo prekriveno ceradom. Platila je porez na cijenu iz ugovora. Kad su sklapali ugovor bila je dobrim odnosima sa tužiteljem. Izvorka je pisala ugovor po kazivanju jedne gospođe, to je bilo kod javnog bilježnika, pretpostavlja da je ta gospođa djelatnica kod javnog bilježnika, ona nju ne znam. [adresa] su joj prije sklapanja ugovora rekli da će angažirati odvjetnicu za srediti vlasništvo. Podnijela je zahtjev za uknjižbu za sve čestice koje su predmet ugovora. Podnijela je zahtjev za uknjižbu svih čestica jer je tako pisalo u ugovoru i dobila je odbijenicu u trećem mjesecu 2022. Sa tužiteljem nije posebno pričala o ovoj odbijenici koju je dobila za garažu. U vrijeme sklapanja ugovora stan je bio uknjižen za cijelo u korist tužitelja. Dogovarali su ukupnu cijenu za sve nekretnine. Stan je bio u jako mizernom stanju, a za garažu je već odgovorila na to pitanje. Dobila je ključeve od stana, a garaža je zatvarana putem lokota, ključ od garaže je na vratima od garaže, ona ga u ruke osobno nisam dobila. Nakon nekog vremena po jednom gospodinu susjedu poslali su joj ključ od garaže, gospodin se zvao BV. Jednom prilikom je došla do garaže koja je inače uvijek otvorena i tamo je bio gospodin AV i kako se unutar garaže nalazi dio kuhinjskog namještaja, gore je bila ladica koja je bila napunjena vodom te je tom prilikom utvrdila da krov garaže prokišnjava. Nakon prodaje nikad nisam vidjela tužitelja i njegovu suprugu da dolaze u Miškoviće.

28. Člankom 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO.) propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo naknadu štete.

29. Člankom 361. stavak 1. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, dok je stavkom 2. propisano ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.). Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjela da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (stavak 4.).

30. Člankom 362. stavak 1. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, dok je stavkom 2. istog članka propisano ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeran naknadni rok za ispunjenje. Ali ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju posljedice kao i slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (stavak 3.).

31. Na temelju dokaza provedenih tijekom postupka ovaj sud zaključuje da su u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorne strane znale da je nesređeno zemljišnoknjižno stanje na garaži, a što je utvrđeno pregledom prijedloga za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka radi ispravaka zk. stanja na garaži koji je podnesen 21. rujna 2021., a napisan 13. rujna 2021. od strane punomoćnika tužitelja, tako da sud nije prihvatio iskaz svjedokinje FV i tužitelja u dijelu u kojem navode da su za nesređeno zemljišnoknjižno stanje saznali nakon sklapanja predmetnog ugovora. Naime, ugovor je zaključen 22. rujna 2021. što je nesporno, dakle nakon podnošenja prijedloga za provođenje ispravnog postupka, a i tužiteljica u svom iskazu navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora znala da nije sređeno zemljišnoknjižno stanje. S obzirom da su ugovorne strane znale za nesređeno zemljišnoknjižno stanje, sklopile se predmetni ugovora s odredbom članka II. i IV. kako je navedeno u točki 11. ove presude. Iz iskaza tužitelja i tuženice koji se u tom dijelu usklađeni proizlazi da je bio dogovor da će tuženica isplati preostali iznos kupoprodajne cijene nakon što se sredi zemljišnoknjižno stanje na garaži, ali nisu točno utvrdili do kojeg datuma treba biti sređeno zemljišnoknjižno stanje, već da treba biti u što kraćem roku. U konkretnom slučaju ne proizlazi da je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora jer to ne proizlazi iz dogovora stranaka i jer stranke nisu predvidjele raskid kao posljedicu neispunjenja u ugovorenom roku. Predmetni ugovor sadržava rok isplate kupoprodajne cijene, ali nakon toga su stranke postigle usmeni dogovor kako to proizlazi iz njihovih iskaza da će se kupoprodajna cijena isplatit nakon što se sredi zemljišnoknjižno stanje na garaži. Također ugovor niti ne sadržava odredbu koja bi predviđala posljedicu neisplate kupoprodajne cijene u ugovorenom roku niti sadržava neku drugu odredbu koja bi ukazivala da je rok isplate te cijena bitan sastojak ugovora. U slučaju kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, ovdje tužitelj zadržava pravo i da nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a tuženica da zahtjeva njezino ispunjenje. Ovaj sud zaključuje da je tuženica neosnovano podnijela zahtjev za raskid ugovora iz članka 360. i 361. ZOO, jer se u konkretnom slučaju ne radi o raskidu ugovora kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa se ugovor ne raskida po samom zakonu, već se primjenjuju odredbe članka 362. ZOO-a. Pregledom rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-26054/2023, Rz-871/2021 od 19. rujna 2023. utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoju obvezu te je ispravljeno zemljišnoknjižno stanje u njegovu korist za ½ dijela na predmetnoj garaži, dok tuženica nije isplatila kupoprodajnu cijenu. Međutim među strankama je sporan iznos kupoprodajne cijena.

32. Na temelju članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. 155/23. i 146/25. dalje ZPP.) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoje zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnike.

33. Nadalje, na temelju članka 221.a ZPP-a je propisano ako na temelju izvedenih dokaza ne može se sa sigurnošću utvrditi neka činjenica, sud će o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojim zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, primijeniti će se pravila o teretu dokazivanja.

35. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

36. Tužitelj je na okolnost kupoprodajne cijene predložio saslušanje svjedoka PV i DV.

37. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka PV i DV u dijelu u kojem navode kupoprodajnu cijenu u iznosu od 110.000,00 EUR, jer nisu bili prisutni prilikom dogovora između stranka oko kupnje, odnosno nemaju neposrednih saznanja već svoj saznanja temelje posredno na saznanjima svjedokinje FV, žene tužitelja i tužitelja.

38. Budući da je u predmetnom ugovoru kupoprodajna cijena iznosi 100.000,00 EUR, a tuženica je nesporno platila iznos od 80.000,00 EUR na bankovni račun tužitelja prilikom sklapanja ugovora te je tri dana nakon sklapanja ugovora tužitelju na ruke platila iznos od 10.000,00 EUR, o čemu je sastavljena potvrda od 23. rujna 2021. (l.s. 21), odnosno ukupno je platila iznos od 90.000,00 EUR, a kako je ugovorena cijena 100.000,00 EUR, tuženica je dužna isplati iznos od 10.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene.

39. Tužitelju na iznos od 10.000,00 EUR pripada pravo na zatezne kamate i visina te stope određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve kako glasi u izreci točke I. ove presude.

40. Odbija se zahtjev tužitelji za isplatu preostalog iznosa od 10.000,00 EUR jer nije uspio dokazati da je bio takav dogovor između stranaka, kako je već navedeno.

41. Tuženice je u ovom postupku isticala materijalne nedostatke na garaži, odnosno tvrdila je da krov garaže pušta, te da je to bio još od jedan razloga za raskid ugovora. Međutim na te okolnosti nije predložen nit jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da li uopće postoje takvi materijalni nedostaci i kad se eventualno dogodilo curenje vode kroz krov garaže.

42. O parničnom trošku je odlučeno na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a koji propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, u konkretnom slučaju stranke su uspjele u jednakim dijelovima, stoga je odlučeno kako glasi u točki III. izreke presude.

Pag, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženiku pp