REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1179/2025-16

P R E S U D A

I

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja GP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. GPP, 3. CPP, 4. NPP, 5. LPP, 6. CP ž. G, 7. NP pok. G, 8. GP. G i 9. LP pok. G (oni ad/2 – ad/9 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 27. travnja 2026. god. zaključio glavnu raspravu, istog dana

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj GP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], vlasnik nekretnine koju tvore: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 1546 m², Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 730 m², Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 113 m², Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 365 m², Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 2754 m², sve k. o. [katastarska općina], upravo nekretnine prikazane na skici vještaka Perice Puljića dipl.ing.geod. od dana 14.04.2026. i omeđene crtom koja spaja točke A-B-C-D-E-F-G- A na toj skici, koja skica čini sastavni dio ovopredmetnog Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke vještaka Perice Puljića dipl.ing.geod. od dana 14.04.2026., sastavni dio ovog spisa i ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje svih prava tuženika upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku, u bitnome, naveo da su uparničenu nekretninu njegovi prednici posjedovali kroz dulje nego je stopedesestogodišnje razdoblje, a kako da je u slijedu stjecanja nekretnine po prednicima posjed na nekretnini pripadao njegovom/tužiteljevom djedu OP i kako da je njega/tužiteljevog djeda naslijedila supruga/tužiteljeva baka ZP te kako da je ona tom nekretninom darovno raspolagala u tužiteljevu korist, baš njemu/tužitelju da pripadaju svi pravni učinci promatranog posjedovanja nekretnine po njegovim prednicima.

1.1.Naglasio je da u skladu s izloženim njemu pripada vlasničko pravo na posrednom predmetu spora ove parnice i zahtijevao dopuštenje za upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Tužena Republika Hrvatska je kroz tijek parnice osporavala istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost spram nje postavljenog zahtjeva, a po okončanju dokaznog postupka je taj zahtjev priznala pravno osnovanim zahtijevanjem.

3. Privremeni zastupnik tuženika ad/2 – ad/9 je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporavao osnovanost onog dijela tužiteljevog zahtjeva koji je postavljen protiv njegovih kvazimandanata.

4. U dokaznom postupku su pročitani z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitan je ugovor o darovanju javnobilježnički ovjeren u potpisima 28.12.2023. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Perice Puljića od 14.4.2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na uparničenim kat. č. zem., zaprimljeno je očitovanja HP ud. LPP i AP pok. OP te su u statusu svjedoka saslušani DP pok. LPP, ĆP pok. NPP i FP pok. GPP rođ. ĆP.

5. Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

6. Već smo u odlomku 2. obrazloženja ove odluke kazali na koji način je tužena Republika Hrvatska raspolagala u odnosu na onaj dio zahtijevanja koji je spram nje u ovoj parnici postavio tužitelj.

6.1.Sada samo ponavljamo da je tužena Republika Hrvatska, po očito pravilnoj ocjeni rezultata dokaza, raspolagala priznanjem spram nje postavljenog tužbenog zahtjeva.

6.2.Pak, nakon tog i takvog raspolaganja, ovom sudu preostalo je postupiti na način propisan čl. 331. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91-155/23; dalje ZPP), dakle prihvatiti zahtjev tužitelja u onom dijelu u kojem je postavljen spram tužene Republike Hrvatske i to, kako u smislu izricanja deklaracije o postojanju isključivo tužiteljevih vlasničkih prava na uparničenom dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i udjele njemu ovlasti da pravo koje mu pripada u odnosu na Republiku Hrvatsku na promatranom dijelu te kat. č. zem., u smislu čl. 130 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV) i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24; dalje ZZK), upiše u mjerodavnu evidenciju vlasništva nekretnina.

7. Okončana je dakle parnica na relaciji tužitelj – tužena Republika Hrvatska na osnovi stranačkih raspolaganja. No, u preostalom dijelu takva raspolaganja nisu uslijedila u odnosu na promatranu nekretninu u onom dijelu u kojem tu nekretninu tvore dijelovi kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je odluku na promatranoj relaciji tužitelj – fizičke osobe vezano za tu nekretninu, valjalo donijeti na osnovi ocjene parničnih dokaznih rezultata.

7.1. C, nakon što je analizirao i ocijenio sada promatrana stranačka raspolaganja i rezultate dokaza koji su pribavljeni radi zauzimanja stajališta o ne/ostvarenju važnih činjenica u okviru promatranog odnosa - zbog niže izloženih razloga - o sadržaju tog odnosa odlučeno je kao u izreci ove odluke.

8. Nisu u ovoj parnici svjedočile osobe koje su sporadično promatrale stanja na predmetnoj nekretnini, nego osobe koje su ta stanja promatrale u vremenskom kontinuitetu od šezdesetih (DP pok. LPP) i sedamdesetih (ĆP pok. NPP i FP pok. GPP) godina prošlog stoljeća pa naovamo.

8.1.Pak, te su osobe – svjedoci iznijeli posvjedočenja - ponajprije - da je u početnom dijelu njihovih sagledavanja stanja na predmetnoj nekretnini, dakle još netom spomenutih godina prošlog stoljeća, uparničenu nekretninu posjedovao sada pok. NP, zajednički prednik tužitelja i svjedoka ĆP pok. NPP i FP pok. GPP - nadalje - da su njegovi nasljednici (a stranački prednici

– DP, tužiteljev djed te AP (otac svjedoka ĆP) i N (otac svjedokinje FP), po ostvarenju njegove smrti i aktu diobe nastavili posjedovati podijeljene dijelove ukupnosti negdašnje nekretnine sada pok. NP te - napokon - da je onaj dio ukupnosti sagledavanog zemljišta koji predstavlja sada uparničenu samostalnu nekretninu u slijedu stjecanja vlasti na relaciji tužiteljev djed NPbaka ZPotac OP – tužitelj GP pok. OP, naposljetku pripao baš ovopostupnom tužitelju, onome koji vlast na tom negdašnjem dijelu ukupnosti nekretnine sada pok. NPpredmetne nekretnine i trenutačno vrši.

9. Dakle, osobe kojima se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima su svjedočili u ovoj parnici, u potpunosti su (uz druge okolnosti) potvrdile i to da su tužitelju pripali baš svi pravni učinci vršenja vlasti poduzimanih po njegovim prednicima na uparničenoj nekretnini.

10. Iskazivanja svjedoka u ovom postupku, osim što su zasnovana na neposrednim zapažanjima i potpuno okolnosna i suglasna, potvrđena su i rezultatima, kako literarnih dokaznih sredstava korištenih u ovoj parnici, tako i rezultatima parnične radnje uviđaja, a k tome, u bitnome, još i očitovanjima uvodno označenih osoba koje su izvan formalnih posvjedočenja izložili svoja saznanja o važnim okolnostima ove parnice (govorimo o AP pok. OP i HP ud. LPP).

10.1.Još k tome, promatranim iskazivanjima ne proturječi rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku.

10.2.Napokon, baš nitko u ovom postupku nije niti kušao (pa niti tuženici) argumentirano osporiti, a kamo li da je osporio istinitost iskazivanja promatranih svjedoka.

10.3.Zbog svih pobrojanih razloga ovaj sud je naprosto morao iskazivanjima sagledavanih svjedoka u potpunosti podariti vjeru.

11. Pak, nakon podarivanja vjere iskazivanju promatranih svjedoka naprosto je valjalo držati dokazanim da su svi pravni učinci posjedovanja promatrane nekretnine po njegovim prednicima, posjedovanja kroz barem prethodno šezdesetogodišnje razdoblje naposljetku pripali baš ovopostupnom tužitelju, dakle onome koji i aktualno vrši vlast na posrednom predmetu spora ove parnice.

12. St.3.čl. 159. ZV propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

13. Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da su predmetnu nekretninu (naglašavamo, predmetna nekretnina je dio uparničene nekretnine na kojem postoji upisano pravo fizičkih osoba i u okviru toga baš onaj dio koji je u diobi nasljednika NP pripao njegovom sinu, sada pok. OP pok. CPP/tužiteljevom djedu) kroz prethodno, barem, šezdesetogodišnje razdoblje, posjedovali isključivo tužiteljevi prednici i on osobno, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičkih vlasti njegovih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo tužiteljeva prava, naprosto preostalo zaključiti da na toj nekretnini, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji isključivo tužiteljevo, izvanknjižno stečeno, vlasničko pravo.

13.1.Stoga je i valjalo zaključiti da i deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici prema tuženim fizičkim osobama ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

14. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima propisa označenih u odlomku 6.2 ove odluke, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

14.1.Tužitelj je, makar je posjed i na onom dijelu predmetne nekretnine nad kojim su u evidenciji upisana prava fizičkih osoba stekao na derivativnoj osnovi, samo pravo i na tom dijelu prema tamo označenim titularima stekao je dosjedanjem, dakle na originarnoj osnovi.

14.2.Stoga i onaj dio njegovog kondemnatornog zahtjeva postavljenog u parnici prema fizičkim osobama, u smislu određenja netom spomenute (u odjeljku 14. spomenute) norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

15. Dakle, i prema fizičkoj osobi postavljeni tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

15.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti.

16. Rezimirano kazano, dakle, u ovoj parnici je utvrđena pravna osnovanost svih tužiteljevih postavljenih zahtjeva.

16.1.Stoga je imala uslijediti i uslijedilo je donošenje odluke izložene u izreci.

U Imotskom 27. travnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.