REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-831/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB. 58694390523, zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Sanji Vukina, odvjetnici u OD Vukina & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 46207/06 od 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, a koja glasi:
'' 08. Naknada za obradu zahtjeva
Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1 % (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna, plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“
II Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju SG iz [adresa], OIB. 58694390523, troškove parničnog postupka u iznosu od 954,65 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27 travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.7.2006. sklopio sa pravnim prednikom tuženika ugovor o kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 54.100,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je čl. 8. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1 % od iznosa kredita. Tužitelj smatra da je odredba o naknadi za obradu zahtjeva za kredit nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Prilikom isplate kredita tužitelju je naplaćena naknada za obradu zahtjeva za kredit. Stoga tužitelj smatra da je predmetna ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 17.7.2006. (list 5-9 spisa).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 17.7.2006. kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 54.100,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je tužitelju prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kredita.
6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 8. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit ništetna.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.
8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi kupnje stana iz Programa poticane stanogradnje u Zagrebu, te da je kupio stan u [adresa]. U ovom stanu on i živi, nikada ga nije iznajmljivao, koristio za obrt ili sl. Kredit još uvijek otplaćuje. Sjeća se da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen i da se radilo o tipskom ugovoru, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Prilikom isplate kredita naplaćena mu je predmetna ulazna naknada, no nitko u banci mu nije objasnio na što se odnose troškovi ove ulazne naknade. Kredit je podignuo u tadašnjoj HVB Splitskoj banci d.d., jer je predmetni kredit bio vezan za ovu banku, a jedina opcija kredita bio je kredit u ''švicarcima''.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima, a tužitelj je u konkretnom slučaju bio potrošač. Stoga su navodi tuženika u tom smislu u cijelosti neosnovani.
10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
13. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Navedeno potvrđuju i presude Suda Europske unije br. C-84/19 i C-224/19, kao i C-342/13. Stoga je nepoštena i ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, jer tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, dakle radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao da su postojali bilo kakvi troškovi za obradu zahtjeva za kredit, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.
14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 8. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).
17. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.327,22 EUR), jer je tužbeni zahtjev postavljen kao deklaratorni na utvrđenje ništetnosti i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 24.3.2026. i pristupa na ročište od 23.4.2026. od po 200,00 EUR, te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 EUR, ili ukupno 700,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 175,00 EUR, ili ukupno 875,00 EUR. Također, tužitelju je priznata i sudska pristojba na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 53,10 EUR, ili sveukupno 954,65 EUR.
U Zagrebu, 27. travnja 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
