Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-383/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ostavinskom postupku iza pokojnog ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj O- 2390/2019-12 od 24. ožujka 2026., dana 27. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj O-2390/2019-12 od 24. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 75,00 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove i potvrđeno je rješenje o plaćanju sudske pristojbe poslovni broj O- 2390/2019-9 od 13. ožujka 2026.
2. Protiv tog rješenja žali se Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je osoba s javnim ovlastima, a da predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti i da stoga ne podliježe obvezi plaćanja sudskih pristojbi. Predlaže da se prvostupanjska odluka preinači na način da se usvoji njegov prigovor, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Prvostupanjskim rješenjem sud je odbio prigovor žalitelja protiv rješenja poslovni broj O-2390/2019-9 od 13. ožujka 2026. kojim mu je naloženo da plati sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura, uz obrazloženje da je žalitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, ali da se ovaj postupak ne vodi u pogledu javnih ovlasti koje bi žalitelj obavljao pa da se stoga na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23 – dalje u tekstu: ZSP).
6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
7. Sukladno čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a od plaćanja pristojbi oslobođeni su osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
7.1. Odredbom čl. 6. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22) propisano je da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba.
7.2. Nadalje, odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine", broj 137/10, 76/12, 78/16, 73/17, 46/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24) je propisano da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Stavkom 3. istog članka određeno je da Hrvatska radiotelevizija obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge.
8. Nije sporno da je tužitelj javna ustanova koja obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i ostvaruje javne ovlasti na temelju Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Međutim, konkretan postupak nije proizašao iz obavljanja tih ovlasti jer tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti već je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika, a koji stav je ujedno utemeljen na zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj su IV-87/2022-6 od 11. studenoga 2022.
9. Budući da se, dakle, poslovi u vezi prisilne naplate RTV pristojbe ne mogu podvesti pod poslove koji se obavljaju kao javna ovlast, proizlazi da u konkretnom slučaju nije ostvarena pretpostavka iz čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a za oslobođenjem ovrhovoditelja od obveze plaćanja sudskih pristojbi, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Stoga je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu u ovoj pravnoj stvari.
10. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu Hrvatske radiotelevizije kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
11. Zahtjev žalitelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) jer isti nije uspio u žalbenom postupku (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Velikoj Gorici 27. travnja 2026.
Sudac
Goran Škugor