Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1588/2025-2

U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Povrv-21/2021-14 od 29. travnja 2025., 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Povrv-21/2021-14 od 29. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Zdunića iz [adresa] poslovnog broja OVRV-1134/2020 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženiku RD da tužitelju EOS MATRIX d.o.o. Zagreb isplati iznos od 39,76 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznose koji su specificirani u izreci presude (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 163,16 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. travnja 2025. do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim mu je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se postupi shodno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 39,76 eura, koji se odnosi na dugovanje temeljem ugovora o pretplatničkom odnosu od 15. veljače 2018., a koje tuženik nije namirio.

6. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 1.320,80 eura, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje nisu dopušteni.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je odlučne činjenice:

- da su Tele2 d.o.o. Zagreb i tuženik sklopili ugovor o pretplatničkom odnosu 15. veljače 2018.,

- da tuženik nije dokazao da je taj ugovor otkazao,

- da tuženik nije podmirio iznos od 39,76 eura na ime pruženih usluga za studeni 2019.

- da je potraživanje Tele2 d.o.o. Zagreb prema tuženiku na temelju ugovora o cesiji od 22. srpnja 2020. i Dodatka 1 ugovora koji je sastavni dio tog ugovora, ustupljeno na tužitelja EOS MATRIX d.o.o.,

- da prigovor zastare nije osnovan.

10. U odnosu na tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, a koji prigovor ponavlja i u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je taj prigovor otklonio kao neosnovan, pri čemu se pozvao na odredbe članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO) i članka 84. stavka 1. ZOO-a.

10.1. Odredba članka 80. stavka 1. ZOO-a, propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a odredba iz stavka 2. istoga članka, propisuje da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

10.2. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

11. Kako iz članka 1. ugovora o cesiji od 22. srpnja 2020. i Dodatka 1 ugovora, koji je sastavni dio tog ugovora (nalaze se u spisu), proizlazi da je Tele 2 d.o.o. kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja svoju tražbinu koju je imao prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 299,56 kuna, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je time prenio na tužitelja sva svoja prava koja je imao prema njemu kao dužniku.

11.1. Pritom je pravilno prvostupanjski sud naveo da taj prijenos proizlazi iz odredbe članka 84. stavka 1. ZOO-a, jer su Tele 2 d.o.o. i tužitelj u članku 1. ugovora o cesiji, izričito ugovorili ustup svih prava iz prenesenih potraživanja. Stoga na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nije obaviješten o cesiji, iz razloga što posljedica neobavještavanja dužnika nije nevaljalost ugovora o cesiji jer pristanak dužnika nije potreban prema odredbi članka 82. stavka 1. ZOO-a.

11.2. Naime, posljedica neobavještavanja dužnika propisana je odredbom članka 82. stavkom 2. ZOO-a, koja glasi: Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

12. Kako je prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik doznao za ustup u trenutku kad je zaprimio ugovor o cesiji 14. travnja 2021., te je pravilno taj sud zaključio da je od tog trenutka tuženik kao dužnik dužan ispuniti obvezu tužitelju kao primatelju ustupljene tražbine, a koja se odnosi samo na dio od iznosa računa za mjesec studeni 2019., jer mu je upravo tražbina prema tuženiku u iznosu koji se potražuje u ovoj parnici prenijeta navedenim pravnim poslovima.

13. Isto tako i odluka o troškovima postupka je zakonita i pravilna jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.)

14. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 27. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šimičić