Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-214/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog DP, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-30/2026-18 od 9. travnja 2026., u sjednici održanoj 27. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog DP.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-a) protiv optuženog DP produljio istražni zatvor prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a koji mu sukladno čl. 131. st. 2. ZKP-a može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz čl. 133. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je optuženi DP putem branitelja po službenoj dužnosti Hinka Žerjava, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor, a podredno da ga zamijeni nekom od blažih mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a, odnosno odredi istražni zatvor u domu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-249/2026 od 24. travnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud dao dostatne konkretne razloge koji upućuju na stvarnu i razumno predvidivu opasnost od optuženikova ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela, što znači da pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a koja se sugerira predmetnom žalbom, mada se u njoj izrijekom ne spominje naprijed naznačena zakonska odredba.

6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela za koje se tereti, pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Naime, upravo taj višestruki kazneni specijalni recidivizam opravdava zaključak prvostupanjskog suda da će optuženik, ako ga se pusti iz istražnog zatvora, nastaviti s istim obrascem protupravnog i kažnjivog ponašanja. Mnogostruka kaznena osuđivanost i to u pretežnom dijelu zbog imovinskih kaznenih djela (čak u 11 navrata) nedvojbeno ukazuje na optuženikov raniji život obilježen višekratnim kršenjima zakona, na njegovu društvenu neprilagođenost i sklonost kriminalnom ponašanju, posebice činjenju imovinskih delikata, što neprijeporno govori u prilog optuženikove društvene inadaptibilnosti i negativne prognoze o njegovom budućem ponašanju.

7. Naprijed iznijete činjenice ujedno potvrđuju zaključak suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile spram optuženika, jer blaže zakonske mjere (mjere opreza, istražni zatvor u domu) u postojećoj situaciji i po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija u otklanjanju konkretne tzv. iteracijske opasnosti. Naime, kada optuženika od ponavljanja kaznenih djela nisu odvratile mnogobrojne kaznene sankcije, uključujući i kazne zatvora u duljem trajanju, onda je nerealno za očekivati da će ga od toga odgovoriti naprijed spomenute blaže mjere.

8. Naposlijetku treba reći da nije upravu žalitelj niti kada pravnim lijekom upire na kršenje načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a. To poradi toga što se optuženik u istražnom zatvoru nalazi od 16. listopada 2025., dakle, nešto više od šest mjeseci, dok je nepravomoćnom presudom u ovom kaznenom postupku osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, slijedom čega nije prihvaćen ni ovaj žalbeni prigovor.

9. Iz naprijed iznijetih razloga žalba optuženika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic