REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 P-3980/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Pradeganu, odvjetniku, protiv tuženika Hrvatska Poštanska banka, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krunoslava Pradeljan, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivane Ostojić, odvjetnice, radi ovrhe, dana 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

«Ovrha određena Rješenjem o ovrsi u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-2269/20 od 15.03.2021. godine, proglašava se nedopuštenom na plaći ovršenika koju ovršenik ostvaruje kod društva PRŠUTANE JASENICE d.o.o. iz Zagreba, Miramarska cesta 40. 2) Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak, u roku od 15 dana.. », je odbačen.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od €1.125 , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da tužitelj prvenstveno ističe da tuženik u predmetnom ovršnom postupku kao ovrhovoditelj traži ovrhu na temelju nevaljanih ovršnih isprava na temelju kojih nije ovlašten provoditi prisilnu naplatu jer potraživanje višestruko naplaćuje od komitenta u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod brojem St-17/09, a u predmetnom pravnom poslu tužitelj egzistira kao III jamac platac, a u navedenom stečajnom postupku potraživanje tuženika priznato je u cijelosti. Tužitelj ovome nadodaje i da predmetno potraživanje tuženik naplaćuje i od ostalih sudionika predmetnog pravnog posla odnosno od I jamca platca društva MATAŠ d.o.o. i II jamca platca društva JASEN d.o.o.

Tužitelj navodi da je potraživanje tuženika prestalo na temelju naprijed navedene činjenice, ali i činjenice da se već naplatio znatan dio iznosa u okviru naplate potraživanja iz druge imovine ovršenika odnosno III jamca platca iz pravnog posla između parničnih stranaka, kao i iz imovine I jamca platca društva MATAŠ d.o.o. i imovine II jamca platca društva JASEN d.o.o. U smislu daljnjih navoda ističe se da je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti osobito iz razloga jer je radi namirenja potraživanja u stečajnom postupku protiv komitenta MATAŠ- M.N. d.o.o. u stečaju tužitelj kao III jamac platac nije mogao raspolagati dokumentacijom. Ovo iz razloga jer mu je kao direktoru komintenta društva MATAŠ-M.N. d.o.o. u stečaju nedostupna dokumentacija kao i radnje stečajnog upravitelja i pravni poslovi sa tuženikom kao ovrhovoditeljem, te isprave o odnosima u vezi predmetnog potraživanja između tuženika i I i II jamca platca. Nadalje, tužitelj navodi da je dokumentacija koja bi predstavljala temelj ovršne isprave u širem smislu izvan snage zbog prvenstveno gore navedenih razloga odnosno da postoji permanentna naplata odnosno već dovršena naplata potraživanja tuženika koje je predmet ovrhe od komitenta iz predmetnog pravnog posla, društva MATAŠ-MN d.o.o. u stečaju te društva MATAŠ d.o.o. kao I jamca platca i društva JASEN d.o.o. kao II jamca platca.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na navodima da je potraživanje tuženika „višestruko naplaćeno“ u stečajnom postupku „koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod brojem St-17/09…“ te da predmetno potraživanje tuženik navodno naplaćuje od komitenta MATAŠ- M.N. d.o.o. u stečaju i od I jamca platca društva MATAŠ-M.N. d.o.o. i II jamca platca društva JASEN d.o.o.

Nije točno da se vodi stečajni postupak poslovni broj St-17/09 pred Trgovačkim sudom u Zadru obzirom da je isti zaključen i obustavljen Rješenjem od dana 14.04.2014. godine. Identičnu tvrdnju tužitelj je iznosio tijekom postupka pred Naslovnim sudom poslovni broj P-7899/2011 gdje je Naslovni sud presudom utvrdio (dalje u tekstu: Pravomoćna presuda), a Županijski sud u Zagrebu potvrdio presudom poslovni broj Gž-6832/2014 kako iz uvida u dopis Trgovačkog suda u Zadru te dopis stečajnog upravitelja tvrtke Mataš-M.N. d.o.o. u stečaju proizlazi da tražbina tuženika nije podmirena.

Pravomoćna presuda donesena je dana 22.05.2014. godine, odnosno nakon pravomoćnosti Rješenja kojim se zaključuje i obustavlja stečajni postupak nad društvom Mataš-M.N. d.o.o. u stečaju te je isto brisano iz sudskog registra dana 29.05.2014. godine, a brisana su i društva MATAŠ d.o.o. u stečaju i JASEN d.o.o. u stečaju tako da se tuženik nikako nije mogao namiriti od istih.

O presuđenoj stvari radi se ako kumulativno postoji (a) identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, (b) identitet zahtjeva i (c) identitet činjeničnog osnova.

Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zapravo traži poništenje učinka pravomoćne presude. Ovo jasno proizlazi iz činjenice da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2269/2020 (dalje u tekstu: rješenje o ovrsi), čije proglašenje nedopuštenom tužitelj traži u ovoj pravnoj stvari, doneseno temeljem rješenja Ovrpl-2855/11 potvrđenog Pravomoćnom presudom.

Kumulativno postoji identitet stranaka u istoj ulozi, identitet tužbenog zahtjeva (jer tužitelj zapravo traži poništenje učinka ranije pravomoćne presude) i identitet činjeničnog osnova (jer tužitelj ne navodi ništa novo u usporedbi s predmetom poslovni broj P-7899/2011, a društva od kojih se tuženik, tobože, naplatio, su brisana iz sudskog registra te se tuženik od istih nije mogao u međuvremenu namiriti).

Člankom 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991 i dalje, u daljnjem tekstu: „ZPP“) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Stoga se predlaže Naslovnom sudu predmetnu tužbu odbaciti uz obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenih troškova postupka tuženiku.

Tužitelj svojom tužbom traži proglašenje ovrhe određene Rješenjem o ovrsi nedopuštenom jer ju tuženik, tobože, „…višestruko naplaćuje od komitenta u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod brojem St- 17/09…“ Tražbina tužitelja nije namirena niti djelomično, a posebice ne u cijelosti od bilo kojeg dužnika, pa tako i tužitelja. Tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz za tvrdnju makar o djelomičnom podmirenju tuženikove tražbine, a kamo li o podmirenju cijele tražbine. Jedino na što se tužitelj oslanja je konstrukcija koju tužitelj ponavlja još od 2014. godine kada je ista odbijena kao neosnovana Pravomoćnom presudom – da se tuženik, tobože, naplaćuje u stečajnom postupku koji se „vodi“ pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovni broj St-17/09. I to je tužiteljev jedini argument.

O osnovanosti istog dovoljno govori da je navedeni stečajni postupak zaključen i obustavljen Rješenjem od dana 14.04.2014. godine (!), odnosno vremenski prije donošenja Pravomoćne presude kojom je utvrđeno kako tuženik nije namirio svoju tražbinu (!). Slijedom navedenog, promašenim i irelevantnim se ukazuje i tužiteljev navod da je tuženikova tražbina u navedenom stečajnom postupku priznata u cijelosti. Sva tri društva od kojih se, po tužiteljevim navodima, tuženik navodno naplatio ( MATAŠ-M.N. d.o.o. u stečaju, MATAŠ d.o.o. u stečaju, JASEN d.o.o. u stečaju) brisana su pa nije jasno kako su tuženik u međuvremenu od istih mogao naplatiti. Tužitelj naravno ne dostavlja nikakve dokaze u prilog toj tvrdnji. Nejasan je tužiteljev navod da je dokumentacija koja bi predstavljala temelj ovršne isprave u širem smislu izvan snage. Sve isprave na temelju kojih je izdano rješenje ovrsi valjane su i zakonite, u cijelosti su na snazi, te po njima tužitelj do sada nije naplatio svoju tražbinu.

Tijekom dokaznog postupka, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom u sve isprave priložene u spis predmeta, kao i priklopljeni spis predmeta Ovr-2269/20 kao i P-7899/11.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Ocjenjujući izvedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužba nije osnovana.

Vezano za prigovor dvostruke litispedencije koji ističe tuženik, isti je osnovan.

Naime, u postupku je utvrđeno da je presuda poslovni broj P-7899/13 donesena dana 22.05.2014. godine - s time da je pravomoćna odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž-6832714. Time je navedena odluka donesena nakon pravomoćnosti rješenja kojim se zaključuje i obustavlja stečajni postupak nad društvom Mataš-M.N. d.o.o. u stečaju

– subjekt je brisan iz sudskog registra dana 29.05.2014. godine, a brisana su i društva MATAŠ d.o.o. u stečaju i JASEN d.o.o. u stečaju tako da se tuženik nikako nije mogao namiriti od istih.

Ovaj se sud slaže s argumentacijom tuženika da tužitelj u ovoj pravnoj stvari zapravo traži poništenje učinka navedene pravomoćne presude, jer je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2269/2020 - čije proglašenje nedopuštenim tužitelj traži u ovoj pravnoj stvari

- doneseno temeljem rješenja Ovrpl-2855/11, a potvrđenog navedenom pravomoćnom presudom.

Komparacijom tužbenih zahtjeva u navedenom i ovom postupku, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji kumulativno postoji identitet stranaka u istoj ulozi, identitet tužbenog zahtjeva (jer tužitelj dakle traži poništenje učinka ranije pravomoćne presude) i identitet činjeničnog osnova.

Odredbom č lankom 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena. O presuđenoj stvari radi se ako kumulativno postoji (a) identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, (b) identitet zahtjeva i (c) identitet činjeničnog osnova.

S obzirom da je u konkretnoj slučaju očito riječ o res iudicata, to je valjalo primjenom iste odredbe odlučiti kao u izreci ove odluke.

Preostala argumentacija parničnih strana nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.

Što se tiče troškova parničnog postupka, tuženiku je dosuđen trošak zastupanja u ovom parničnom postupku sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, za sastav odgovora na tužbu 200 bodova Tbr. 7/1, 3 ročišta svako po 200 bodova Tbr 9/1, 1 ročište 02.srpnja 2025 godine 100 bodova Tbr. 9/3, ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od €2 i PDV-t 25% iznosi ukupno €1.125.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tuženika na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužiteljice uopće pristupiti - odnosno tužiteljica je tražila trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tuženica upoznata (ili bi morala biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 30. travnja 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužitelju po pun. – pristojba na odluku €53,12

2. tuženiku po pun.