REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-436/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenka Jakšića i Vanje Jakšić, odvjetnici u Sisku, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanog u presudi Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-297/2025-15 od 20. studenoga 2025., 27. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tuženičina žalba i preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-297/2025- 15 od 20. studenoga 2025. u pobijanom dijelu kojim su tužitelju dosuđeni parnični troškovi povrh iznosa od 820,22 eura odnosno za iznos od 687,50 eura te se u tom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 75,77 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 250,00 eura odbija tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude, točka II. izreke, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.507,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

2. Tuženica je podnijela pravovremenu žalbu protiv navedene odluke o parničnim troškovima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara počinjenju povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.

–ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). Navodi da je donoseći odluku o parničnim troškovima sud neosnovano uzeo kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.772,60 eura, koju je tužitelj naznačio u tužbi, budući da je tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu iznosa od 445,38 eura, a deklaratorni zahtjev koji je postavljen uz kondemnatorni ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora, što predstavlja ustaljeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema vrijednosti kondemnatornih zahtjeva da je tužitelju za svaku radnju trebalo priznati 50 bodova odnosno 100,00 eura uvećano za PDV umjesto priznatih 250,00 eura. Predlaže preinačiti pobijani dio presude i odbiti tužiteljev prekomjerni zahtjev za naknadu troškova, uz naknadu troška žalbe sa zateznim kamatama koje teku od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno ukinuti pobijani dio odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je prema članku 359. ZPP-a.

4. Tužitelj je podnio odgovoru na žalbu u kome, u bitnome, ističe da je u konkretnom slučaju s obzirom na predmet spora mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, a tuženica u odgovoru na tužbu ni kasnije u postupku nije prigovorila vrijednosti predmeta spora, što je vidljivo i iz troškovnika koji je priložila u spis, niti je sud po službenoj dužnosti ispitao vrijednost predmeta spora do zaključenja prethodnog postupka, do kada je to mogao učiniti prema članku 40. stavku 3. ZPP-a. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te obvezati tuženicu na naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Tužitelj je u ovom postupku postavio više tužbenih zahtjeva vezano za Ugovor o kreditu broj: 029-50-14317116343150 kojega je kao korisnik kredita sklopio s tuženicom kao kreditorom 14. lipnja 2002., i to :

- zahtjev za utvrđenje ništetnima odredaba članka 3. i članka 9. stavka 2. koje se odnose na jednokratnu naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita i one koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita,

- zahtjev za isplatu iznosa od 302,63 eura po osnovi naknade za obradu kredita i

- zahtjev za isplatu iznosa od 142,75 eura po osnovi naknade za prijevremeno zatvaranje kredita.

7. Pobijanom odlukom o parničnim troškovima tužitelju su dosuđeni troškovi prema u tužbi označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.772,60 eura.

8. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9. Protivno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, jer donošenjem pobijanog rješenja nije prekoračen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

11. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Međutim, osnovano žaliteljica prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

13. S obzirom na to da je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za vraćanje iznosa koje je tuženica naplatila na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba, taj se deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, već je tužitelju trebalo odmjeriti troškove postupka prema visini postavljenog zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev 1811/2016 od 29. rujna 2020., Rev 1605/2017 od 2. veljače 2021. te Rev 1927/2017 od 18. siječnja 2022.). Pritom nije odlučno što sud tijekom postupka nije ispitao označenu vrijednost predmeta spora po službenoj dužnosti, a niti je u tom pravcu istaknut prigovor tuženice, jer je neovisno o navedenome – pravilno primjenjujući materijalno pravo - sud trebao odmjeriti troškove uzimajući u obzir samo kondemnatorne zahtjeve.

14. Tužitelju je stoga, prema vrijednosti kondemnatornih zahtjeva u ukupnom iznosu od 445,38 eura i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025., dalje: Odvjetnička tarifa), prema članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a trebalo priznati inače neosporene troškove za sastavljanje tužbe, podneska od 24. lipnja 2024. i zastupanje na ročištima 20. studenoga 2024., 18. prosinca 2024. i 7. listopada 2025. u vrijednosti od po 50 bodova (umjesto priznatih 100 bodova), te za ročište za objavu presude 25 bodova, ukupno 275 bodova, što prema vrijednosti boda i uvećano za PDV iznosi 687,50 eura.

15. Kada se tome dodaju neosporeni troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 66,36 eura, proizlazi da je tužitelju trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 820,22 eura, umjesto priznatih 1.507,72 eura.

16. Tuženičina žalba, kojom je prvostupanjsku odluku osporavala upravo za preostalih 687,50 eura, je stoga osnovana pa je u tome pobijanom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.

17. Uslijed preinačenja odluke o troškovima postupka, tuženici pripadaju troškovi žalbe, prema članku 166. stavku 2. ZPP-a.

18. S obzirom na visinu pobijanog dijela odluke (687,00 eura) i činjenicu da se žalbom pobija isključivo rješenje o troškovima postupka, tuženici za sastavljanje žalbe pripada 25 bodova ili 62,50 eura prema tbr. 10. toč. 5. u vezi s tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, a za sudsku pristojbu za žalbu 13,27 eura, što ukupno iznosi 75,77 eura, dok je za razliku u iznosu od 250,00 eura zahtjev za naknadu troška žalbe valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Na iznos troškova žalbenog postupka tuženici su priznate zatražene zatezne kamate od dana donošenja ove odluke prema članku 151. stavku 3. ZPP-a.

U Puli 27. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić