REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-510/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku iz Bjelovara, Mihanovićeva 1, protiv prvotuženika SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12 i drugotuženika OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava služnosti na nekretnina, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1067/2024-17 od 22. siječnja 2026., 27. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba prvotuženika te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1067/2024-17 od 22. siječnja 2026. pod točkom II. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice ŽF za naknadu troška parničnog postupka u iznos od 704,64 eura u odnosu na prvotuženika SF.

II Nalaže se tužiteljici da prvotuženiku SF naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 120,30 EUR , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza, progona blaga, prolaza pješice i motornim vozilom preko kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćar u gorjanskom polju sa 688 čhv, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to po cijeloj širini te čestice, a u širini od 3 metra i duljini od 20 metara, a u korist kčbr. [katastarska čestica] voćar sa 642 čhv (2309 m2), nerazvrstano poljoprivredno zemljište sa 2309 m2, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tužitelja ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se 1. tuženiku GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 704,64 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u odnosu na 2. tuženika OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka (solidarno sa 1. tuženikom) u ukupnom iznosu od 892,40 eura, u roku od 15 dana.“

2. Odluku o troškovima sadržanu pod točkom II. izreke presude kojom je prvotuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 704,64 eura, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija prvotuženik a iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da je prvotuženik u odgovoru na tužbu izričito priznao tužbeni zahtjev za utvrđenje služnosti dok je usputno osporio navode tužiteljice o onemogućavanju pristupa njezinoj nekretnini jer su isti neistiniti iako su oni potpuno irelevantni za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa u situaciji u kojoj nije bilo spora oko bitnih činjenica i osnovanosti tužbenog zahtjeva - postojanja služnosti, nije bilo osnova ni za provođenjem daljnjih radnji u predmetu već su bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja. Ukazuje da je unatoč tome sud nastavio voditi dokazni postupak radi utvrđivanja činjenice da li je prvotuženik preoravanjem pravca služnosti (koju radnju prvotuženik nije ni sporio) tužiteljici navodno onemogućio pristup njezinoj nekretnini, a koja činjenica može biti relevantna samo u postupku utvrđenja smetanja posjeda prava služnosti, no takav zahtjev tužiteljica nije ni postavila. Radi navedenog smatra da nije dužan nadoknaditi nikakve troškove postupka tužiteljici jer za parnicu nije dao povoda, a osobito nije dužan nadoknaditi one troškove nastale vođenjem postupka nakon priznanja tužbenog zahtjeva. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti odluku o trošku u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi u granicama razloga navedenih u žalbi žalitelja i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 155/23.– dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji u žalbi osnovano ukazuje žalitelj.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica protiv uvodno označenih tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti puta te je tužbenim zahtjevom zatražila da se u odnosu na tuženike utvrdi postojanje prava stvarne služnosti provoza, progona blaga, prolaza pješice i motornim vozilom preko poslužne nekretnine u suvlasništvu tuženika oznake kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćar u gorjanskom polju sa 688 čhv, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to po cijeloj širini te čestice, a u širini od minimalno 2,5 metra, a u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice oznake kčbr. [katastarska čestica] voćar sa 642 čhv (2309 m2), nerazvrstano poljoprivredno zemljište sa 2309 m2, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6.1. Točkom 2. tužbenog zahtjeva tužiteljica je zatražila da se tuženicima naloži da joj izdaju tabularnu ispravu za upis prava navedene služnosti u zemljišnim knjigama koju će u protivnom zamijeniti ova presuda s time da je tužbu u tom dijelu povukla na ročištu 28. ožujka 2025. sa kojim su se povlačenjem tuženici usuglasili te je raspravnim rješenje od istog dana utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena. Nakon objave tog rješenja stranke postupka su se odrekle prava na pisani otpravak tog rješenja kao i prava na podnošenje žalbe te je rješenje postalo pravomoćno istog dana. Stoga se smatra kao da tužba u tom dijelu nije bila ni podnesena (čl. 193.st.9. ZPP).

6.2. Točkom 3. je zatražila da se naloži tuženicima da joj solidarno naknade parnični trošak.

7. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava stvarne služnosti puta temelji na institutu dosjelosti. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da predmetnim putem koji prolazi preko nekretnine u suvlasništvu tuženika, prolazi preko 50 godina, da joj do sada nitko, kao ni ranije njezinim prednicima, nije branio da njime prolazi, da je to jedini put za dolazak do njezine nekretnine te da drugog puta nema. Ujedno je u tužbi navela da je prvotuženik preorao poslužnu nekretninu i u dijelu kojim prolazi put kojim ona dolazi na svoju nekretninu, pa budući ju se kao vlasnika povlasnog dobra neosnovano sprečava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti puta predložila je donošenje presude kojom će se prihvatiti njezin tužbeni zahtjev.

8. Prvotuženik SF je u podnesku od 30. prosinca 2024. povodom poziva za dostavu odgovora na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, naveo kako ne osporava navode tužiteljice o postojanju prava služnosti puta kojim se ista koristi kako bi došla do svoje nekretnine, pa da stoga priznaje tužbeni zahtjev pod točkom 1. te je predložio donošenje presude na temelju priznanja pod točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, predložio je da se isti odbije kao neosnovan s obzirom da nije izazvao vođenje ovog postupka. Prvotuženik je nadalje u odgovoru na tužbu potvrdio da je preorao svoju cijelu nekretninu u namjeri da poravna zemljište ali je osporio navode tužiteljice da je time tužiteljicu ograničio u korištenju puta poslužnom nekretninom za dolazak do svoje nekretnine.

9. Unatoč tome što je prvotuženik priznao tužbeni zahtjev tužiteljice a isti je priznao i drugotuženik kao suvlasnik poslužne nekretnine, na pripremnom ročištu 28. ožujka 2025., prvostupanjski sud nije donio presudu na temelju priznanja (čl. 331.ZPP) smatrajući da za to nisu ispunjeni uvjeti jer je prvotuženik osporio da je oranjem poslužne nekretnine onemogućio tužiteljicu u korištenju prava stvarne služnosti puta koji ide preko nekretnina u suvlasništvu tuženih, do svoje nekretnine. Smatrajući da od utvrđenja navedene sporne činjenice ovisi odgovor na pitanje da li je tuženik dao povoda za tužbu prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak pa je nakon utvrđenja da je prvotuženik oranjem tužiteljicu onemogućio u korištenju pravca stvarne služnosti puta do svoje nekretnine o trošku postupka odlučio po načelu culpe pozivom na čl. 156. ZPP te je prvotuženika obvezao na naknadu troška postupka tužiteljici.

10. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno, pa je posljedično i odluka o trošku pogrešna i nezakonita.

11. Prema odredbi čl. 157. ZPP ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

12. U konkretnoj situaciji, kada je prvotuženik odmah u odgovoru na tužbu i prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava stvarne služnosti, a tužbeni zahtjev je prije upuštanja u raspravljanje priznao i drugotuženik kao suvlasnik poslužne nekretnine, prvostupanjski sud je bio dužan donijeti presudu na temelju priznanja primjenom odredbe čl. 331. ZPP jer se u konkretnom ne radi o zahtjevu iz čl. 3. st.3. ZPP kojim stranke ne mogu raspolagati.

13. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da za donošenje presude na temelju priznanja nisu bili ispunjeni uvjeti jer da je među strankama sporna činjenica da li je prvotuženik preoravanjem poslužne nekretnine ometao tužiteljicu u korištenju prava stvarne služnosti puta. Naime, navedena činjenica bila bi odlučna u parnici radi smetanja posjeda ili u parnici radi utvrđenja uznemiravanja prava služnosti puta, o čemu u konkretnom predmetu s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev nije riječ jer je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila (samo) utvrđenje postojanja prava služnosti puta, a ne i zaštitu od smetanja ili uznemiravanja. Stoga, navedena činjenica u ovoj pravnoj stvari nije odlučna niti za odluku o tužbenom zahtjevu niti za odluku o troškovima postupka.

14. Tuženici su u ovoj parnici s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev pasivno legitimirani zbog same činjenice da su upisani kao suvlasnici poslužne nekretnine, međutim, navedena činjenica nema značaj davanja povoda tužbi.

15. Budući, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala, a niti tvrdi, da se prije podnošenja tužbe obratila tuženicima sa vansudskim zahtjevom za priznanjem njezina prava stvarne služnosti puta stečenog dosjelošću i izdavanje tabularne isprave, kraj činjenice da je prvotuženik i prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev tužiteljice, a za tužbu nije dao povoda, to je o trošku valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 157. ZPP i posljedično odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj prvotuženik naknadi trošak postupka.

16. Slijedom navedenog, valjalo je uvaženjem žalbe prvotuženika odluku o trošku u pobijanom dijelu preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč.3. i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

17. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st.2. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP.

17.1. Budući je prvotuženik sa žalbom uspio u cijelosti to je tužiteljici valjalo naložiti da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u visini od 37,5 bodova prema Tbr.10.toč.4. u vezi s Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23.-dalje Tarifa) što uvećano za vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr.54.) i PDV (Tbr.46.) iznosi 93,75 EUR te nadalje uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u visini od 26,55 EUR ukupno iznosi 120,30 EUR.

Pula – Pola, 27. travnja 2026.

S u d a c:

Biljana Pamić