Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1920/2024-25

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja: 1. SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Zdenka Nakićen Vukičević, odvjetnica u Šibeniku, Matije Gupca 66a, protiv tuženika: 1. IG iz [adresa], 2. AG. BG iz [adresa], 3. ĆG pok. BG iz [adresa] i 4. Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81 i 5. VG, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana u nazočnosti tužitelja ad.1 SG s punomoćnicom, punomoćnika tužiteljice ad.2 Zdenke Nakićen Vukičević, odvjetnice u Šibeniku i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad.4 PG, više savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko-upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 27. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1 SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.2 NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici i to svaki od tužitelja za ½ dijela nekretnina oznake čest. br. 1974/7 (Z. U. [broj ZK uloška]) i čest. br. 1984/15 (Z. U. [broj ZK uloška]), obje K. O. [katastarska općina].

2. Ovlašćuju se tužitelji temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva (suvlasništva) i to tužitelj ad.1 SG za ½ dijela i tužiteljica ad. 2 NG za ½ dijela na čest. br. 1974/7 (Z. U. [broj ZK uloška]) i čest. br 1984/15 (Z. U. [broj ZK uloška]), obje K. O. [katastarska općina] na svoje ime uz istodobni izbris toga prava u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa imena: ĐG, S, EG. N, EG pok. N i u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] sa imena: Republika Hrvatska sve to bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad.1 SG i ad.2 NG u tužbi i na ročištima naveli su da su suvlasnici, i to za ½ dijela svaki čest. br. 1974/7 i čest. br. 1984/15 sve K. O. [katastarska općina].

2. U naravi navedene nekretnine položene su jedna kraj druge tj. predstavljaju jednu cjelinu i to jedan dio je maslinik, a drugi pašnjak na kojem se nalazi bunja, s time da su sa sve četiri strane nekretnina omeđene suhozidom.

3. Predmetne nekretnine tužitelji su stekli nasljeđivanjem iza smrti svojih pravnih prednika, i to tužitelj ad. 1 SG nasljeđivanjem iza smrti oca BG te diobom sa sestrama TG, tuženicom ad. 2 i ĆG, tuženicom ad. 3, dok je tužiteljica ad. 2 NG predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga, pok. DG, a on nasljeđivanjem iza smrti oca ŽG, pok. N.

4. Predmetne nekretnine nalaze se u mirnom, poštenom i nesmetanom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika dulje od 120 godina te ih nitko nikada nije ometao u izvršavanju prava vlasništva i posjeda niti im je to pravo osporavao.

5. U zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na čest.br.1974/7, kao suvlasnici upisani su ŽG pok. N (pokojni svekar tužiteljice ad.2), te ZG, pok. I, koji je preminuo, a njegovi su nasljednici nećakinja IG (tuženica ad 1) i nećak VG (tuženik ad 5).

6. U zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na čest. br. 1984/15 kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska, tuženica ad.4.

7. U područnom uredu za katastar nekretnina Šibenik na predmetnim nekretninama evidentirani su pravni prednici tužitelja i to u posjedovnom listu br. 279 kao posjednik je evidentiran GG pok. N (pokojni svekar tužiteljice ad.2), a u posjedovnom listu br. 109 upisan je BG pok. RG (otac tužitelja ad.1 SG).

8. Slijedom navedenog, tužitelji su predložili da sud, nakon provedenog postupka, donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, kako je uređen podneskom od 11. studenog 2024. godine (listovi 33–35 spisa).

9. Na ročište nisu pristupili tuženica ad. 1 IG, tuženica ad. 2 TG, pok. BG, tuženica ad. 3 ĆG, pok. BG, te tuženik ad. 5 VG, iako su uredno pozvani; svoj izostanak nisu opravdali niti su podneskom osporili tužbeni zahtjev tužitelja, pa je, na temelju odredbe članka 295. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), ročište održano u njihovoj odsutnosti.

10. Međutim, tuženica ad. 2 TG u podnesku od 11. ožujka 2026. godine izjavila je da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja (list 62 spisa).

11. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad.4 Republike Hrvatske, protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

12. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da iz dokaza na koje se tužitelji pozivaju ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelji predmetnom tužbom traže utvrđenje da su suvlasnici fizičkog dijela čest. br. 1984/15 K. O. [katastarska općina]. Tužitelj ad. 1 SG poziva se na nasljeđivanje kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva, i to na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Lučeva iz [adresa], poslovni broj O-261/04, UPP/OS-70/04-5 od 13. kolovoza 2005. godine, iza smrti pok. oca BG, iz kojeg proizlazi da postoji više nasljednika, dok se predmetna nekretnina ne navodi kao dio ostavinske mase. U odnosu na daljnje navode tužitelja ad. 1 SG o diobi sa sestrama, na način da bi njemu pripala predmetna nekretnina, nije dostavljen nijedan dokaz.

13. Nadalje, tužiteljica ad. 2 NG također se poziva na nasljeđivanje kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva, i to na temelju rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice iz [adresa], poslovni broj O-2315/2021, UPP/OS- 306/2021 od 13. travnja 2020. godine, iza smrti pok. supruga DG, no uvidom u navedeno rješenje utvrđeno je da se predmetna nekretnina ne navodi kao dio ostavinske mase, niti kao izvanknjižno vlasništvo.

14. Nadalje, navodi tužitelja o neprekinutom posjedu duljem od 120 godina nisu ničim potkrijepljeni, niti su dostavljeni dokazi u prilog stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

15. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad. 4 smatra da tužitelji svojim navodima nisu doveli u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime ove tuženice, niti su predložili dokaze koji bi upućivali na to da je uknjižba prava vlasništva na fizičkom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na ime tuženice ad 4, neosnovana.

16. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ČG dipl. ing. geod., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] kao sudskog povjerenika ovog suda, broj O-261/04 UPP/OS-70/04-5 od 13.8.2005., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa], kao sudske povjerenice ovog suda, broj O-2315/2021 UPP/OS-306/2021 od 13.4.2022., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-575/85 od 29.12.1986., prijepisa posjedovnog lista 279 i 109 K. O. [katastarska općina]-Raslina, Područnog ureda za katastar Šibenik, izjave ĆG pok. BG, ovjerene u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, klasa: 037- 02/24-01/253 od 2.12.2024., pismenog nalaza i mišljenja vještaka mjernika ČG dipl. ing. geod. od 19.3.2026., identifikacije nekretnine istog vještaka od 19.3.2026., neslužbene kopije e izvadaka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), saslušanjem svjedoka HG pok. EG i ŠG pok. ĐG, te tužitelja ad.1 SG, dok se tužiteljica ad.2 NG odrekla prava na davanje stranačke izjave.

17. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva za ½ dijela svaki čest. br. 1974/7 i čest. br. 1984/15 K. O. [katastarska općina].

20. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao čest. br. 1974/7 (na identifikaciji nekretnine vještaka mjernika ČG dipl. ing. geod. od 19.3.2025. označen slovima C-D-E-F-C) i 1984/15 K. O. [katastarska općina]-Raslina (koji dio je na identifikaciji označen slovima A-B-C-F-A) koje u naravi i to na istočnom dijelu predstavlja zasađeni maslinik dok je zapadni dio obrastao raslinjem.

- da sa sjeverne strane, zapadne i južne strane nekretnina je omeđena suhozidom, a sa istočne strane nekretnina je omeđena razorom (kanalom).

- da se na predmetnoj nekretnini nalazi se bunja (mala kamena kućica) a koja je ograđena suhozidom – (Utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ČG dipl. ing. geod. i pregledom identifikacije nekretnine istog vještaka – list 65 i 66 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti BG pok. RG (rođenog 1934., a umrlog 2004.) javni bilježnik Igor Lučev u [adresa], kao sudski povjerenik ovog suda, donio 13. kolovoza 2005. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-261/04 UPP/OS-70/04-5 (koje je postalo pravomoćno 5.9.2005.) a kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i ustupa FG i djelomičnog ustupa ĆG, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], grobnica na mjesnom groblju u [adresa] i pokretnine, proglašeni sin SG za ¾ dijela i TG pok. BG za ¼ dijela za kuću u [adresa] čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te sin SG (tužitelj ad.1) za 2/4 dijela, te kćeri ĆG (tuženica ad.3) za ¼ dijelka i TG (tuženica ad.2) za ¼ dijela za svu ostalu imovinu – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – (list 8 i 9 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti DG pok. OG (rođenog 1946., a umrlog 2021.) javna bilježnica Ljiljanka Malenica, u [adresa], kao sudska povjerenica ovog suda donijela 13. travnja 2022. Godine rješenje o nasljeđivanju broj O-2315/2021 UPP/OS-308/2021 (koje je postalo pravomoćno danom donošenja.), kojim je njegovom nasljednicom na temelju zakona, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], nekretnine koje je ostavitelj naslijedio iza smrti oca ŽG pok. N temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-575/85 od 29.12.1986. upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za ¾ dijela, nekretnine koje je ostavitelj naslijedio iza smrti majke UG pok. A temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-181/86 od 8.8.1988. upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, te pokretnine proglašena supruga NG – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – (list 8 i 9 spisa)

- da je čest. br. 1974/7 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] kao vinograd površine 2460 m[2] , a kao suvlasnici su upisani ZG pok. I za ½ dijela, EG za 8/16 dijela – (utvrđeno pregledom izvatka iz zemljišne knjige ovog suda)

- da je čest. br. 1984/15 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] kao pašnjak, a kao vlasnica upisana je Republika Hrvatska, tuženica ad.4 – (utvrđeno pregledom izvatka iz zemljišne knjige ovog suda)

21. Svjedok HG, pok. EG, iskazao je da je predmet spora u narodu poznat pod nazivom „Ispod Rasovače“. Njegova teta LG imala je zemljište neposredno uz predmet spora, zbog čega je ondje često dolazio te viđao ŽG i njegovu suprugu UG, dok je s druge strane viđao BG i njegovu suprugu B. Nekretnine su bile vinograd s ponekom maslinom. Nije znao na koji su način BG i ŽG stekli predmet spora, ali navodi da je isti oduvijek u nesmetanom i vlasničkom posjedu prednika tužitelja, a danas i samih tužitelja. Vinograd je postojao do 60-ih godina prošlog stoljeća. Nekretnine su ograđene suhozidom, a bunja se nalazi prema sjeveru, pri vrhu Rasovače. Navodio je da je netko od prednika tužitelja koristio bunju, ali nije znao točno tko. Nije znao točno kada je BG umro, ali ga je naslijedio sin SG i dvije kćeri, Ć i ĆG. Nije čuo da bi među tužiteljem i njegovim sestrama bilo sporova, već pretpostavlja da je izvršena dioba, slijedom čega je predmet spora pripao tužitelju ad. 1. Navodio je da je ŽG umro prije 35–40 godina, da da nije imao djece te da je posvojio SGZ, koji je umro 2021. godine, a naslijedila ga je supruga NG. Nikada nije čuo da bi država ili treće osobe osporavale vlasništvo tužiteljima ili njihovim prednicima. Navedena saznanja temelji na pričama starijih mještana [adresa] i prednika tužitelja (list 68 i 69 spisa).

22. Svjedok ŠG, pok. ĐG, iskazao je da se predmet spora nalazi u blizini njegove nekretnine, na predjelu zvanom „Rasovača“. Na predmetu spora, na jednom dijelu, viđao je roditelje tužitelja ad. 1, dok je na drugom dijelu viđao EG i DG. Prema njegovom sjećanju, na oba dijela bio je vinograd, uz nešto maslina. Nekretnine su djelomično ograđene, i to dio koji koristi tužitelj ad. 1 suhozidom, dok se u gornjem dijelu nalazi bunja u kojoj su prednici tužitelja držali alat. U preostalom dijelu iskaza svjedok je navodio kao i prethodni svjedok HG

- (list 69 spisa).

23. Tužitelj ad. 1 SG, pok. BG, u stranačkoj izjavi naveo je da je dio koji je predmet spora oduvijek u nesmetanom i vlasničkom posjedu obitelji SG, i to najprije njegova djeda RG, potom oca BG, a danas njega. Prema njegovim saznanjima, djed RG predmet spora stekao je nasljeđivanjem od svojega oca. Za života djeda, koliko mu je poznato, ulaz na predmetnu nekretninu bio je ograđen kamenim suhozidom. Djed je zasadio vinograd i nešto maslina te je, sve do svoje smrti 1962. ili 1963. godine, obrađivao vinograd. Nakon njegove smrti naslijedio ga je otac BG, koji je stupio u posjed i nastavio obrađivati vinograd i masline. Kasnije je vinova loza uklonjena, dok su masline ostale. Bunja, kao manja kamena građevina koja je oštećena, nalazi se u suvlasništvu obitelji SG i obitelji DG te je služila za držanje alata. Otac je umro 2004. godine, a naslijedili su ga on i sestre AG i ĆG, nakon čega su izvršili diobu, slijedom koje je predmet spora pripao njemu. Na drugom dijelu nekretnine ranije je bio ŽG, koji je umro 1985. godine, a naslijedili su ga sin DG i supruga UG. Nakon smrti UG naslijedio ju je DG, koji je potom umro 2004. godine, a naslijedila ga je supruga, tužiteljica ad. 2. Istaknuo je da im nikada nitko, ni od strane države ni od trećih osoba, nije osporavao vlasništvo nad predmetom spora. Nakon uklanjanja vinove loze zasadio je oko 15 stabala maslina koja obrađuje, dok dio koji pripada obitelji DG nije obrađivan – (list 70 spisa).

24. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da su tužitelji temeljem valjanog pravnog osnova stekli vlasništvo predmetnih nekretnina.

25. Prije svega, valja istaknuti da je tijekom postupka bilo prijeporno vlasništvo čest. br. 1984/15 K. O. [katastarska općina] na kojoj je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, tuženica ad.4. Republika Hrvatska.

26. Pri tome, valja istaknuti, da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

27. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

28. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

29. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

30. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

31. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

32. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

33. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

34. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

35. U konkretnom slučaju, cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, a osobito iskaze svjedoka HG, pok. EG (1946.), i ŠG, pok. ĐG (1948.), osoba starije životne dobi i domicilnih mještana, koje je ovaj sud ocijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da je predmet spora, poznat pod nazivom „Ispod Rasovače“, oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji SG i DG. Utvrđeno je da je nekretnina u naravi isprva bila vinograd s ponekom maslinom, da su jedan dio predmeta spora posjedovali ŽG, njegova supruga UG te pok. DG, pravni prednici tužiteljice ad. 2, dok su drugi dio posjedovali BG i njegova supruga FG, pok. roditelji tužitelja ad. 1. Nadalje je utvrđeno da je vinograd postojao do 60-ih godina prošlog stoljeća te da su oba dijela predmeta spora bila ograđena suhozidom.

36. Nadalje je utvrđeno da je BG, pok. RG, preminuo te da su ga naslijedili sin SG, tužitelj ad. 1, i dvije kćeri, TG (tuženica ad. 2) i ĆG (tuženica ad. 3), koji su između sebe izvršili diobu, slijedom čega je predmetni dio predmeta spora pripao tužitelju ad. 1. Nadalje je utvrđeno da je ŽG umro prije 35–40 godina, da nije imao djece te da je posvojio SGZ, koji je preminuo 2021. godine, a naslijedila ga je supruga NG, tužiteljica ad 2. Također je utvrđeno da nikada nije bilo saznanja da bi država ili treće osobe osporavale tužiteljima i njihovim prednicima vlasništvo nad predmetom spora.

37. Da su tužitelj ad. 1 SG i njegove sestre TG (tuženica ad. 2) i ĆG (tuženica ad. 3) izvršili diobu nekretnina između sebe, proizlazi i iz izjava tuženica ad. 2 i ad. 3, koje su priznale tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja (list 37 spisa).

38. Imajući u vidu činjenicu da je otac tužitelja ad.1 BG pok. RG rođen 1934. godine, a preminuo 2004. godine, u dobi od 70 godina, da je suprug tužiteljice ad.2 DG pok. OG rođen 1946., a preminuo 2021. godine, u dobi od 75 godina, a svekar tužiteljice ad.2 ŽG pok. N je rođen 1911., a preminuo je 1985. u dobi od 74 godine i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da su pok. otac tužitelja ad.1 BG pok. RG i pok. suprug tužiteljice ad.2 DG pok. OG, izvanrednom dosjelošću stekli vlasništvo predmeta spora protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine, (računajući pri tome i vrijeme posjeda njihovih prednika RG i ŽG), što znači da su isti u trenutku smrti bili vanknjižni vlasnici predmeta spora.

39. Dakle, tužitelj ad.1 SG nasljeđivanjem je iza smrti oca BG pok. RG (članak 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja) i diobom sa sestrama TG (tuženicom ad.3) i ĆG (tuženicom ad.4) (članak 115. ZV-a).stekao vlasništvo predmeta spora.

40. Također, tužiteljica ad.2. OG je nasljeđivanjem iza smrti supruga DG pok. OG (članak 128. ZV-a) stekla vlasništvo predmeta spora.

41. Kraj takva stanja stvari, navodi zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad.4 Republike Hrvatske izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti.

42. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja koje apostrofira tuženica ad.4. Republika Hrvatska ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Kao što je već naprijed navedeno tuženica ad.4. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo koji od prednika tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

43. Tim više, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad.4 Republike Hrvatske nije niti osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika ČG dipl. ing. geod. od 19. ožujka 2026. godine, nije imala primjedbi.

44. Prema odredbi članka 5. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 14/2019) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

45. U konkretnom, tužitelji su dokazali da upis u zemljišnoj knjizi na ime tuženicead.4. nije istinit - te da su oni i njihovi prednici (navedeni ostavitelj) stekli predmet spora na jedan od dopuštenih načina stjecanja vlasništva nekretnina bez da je za to stjecanje potreban upis u zemljišnim knjigama i to izvanrednom dosjelošću i da su pok. otac tužitelja ad.1 BG pok. RG, odnosno pok. suprug tužiteljice ad.2 DG, kao ostavitelji u trenutku smrti bili vlasnici svatko svog dijela predmeta spora i da takvo stanje iako nije upisano u zemljišnoj knjizi odgovara stvarnom (da je istinito).

46. Za istaknuti je da su prednici tužitelja: GG pok. N i BG pok. RG prije izvršene BZP u evidenciji katastra bili upisani kao suposjednici na čest. br. 1974/7 K. O. [katastarska općina], te da su kao takvi upisani i na čest. br. 1984/15 K. O. [katastarska općina].

47. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

48. Kako tužitelji nisu podnijeli zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 27. travnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćnici tužitelja, odvjetnici Zdenki Nakićen Vukičević

- tuženici ad.1 IG, [adresa]

- tuženici ad. 2 AG, [adresa]

- tuženici ad. 3 ĆG, [adresa],

[adresa]

- tuženici ad.4 Republici Hrvatskoj, putem Općinskog državnog odvjetništva Građansko-pravnog odjela u Šibeniku

- tuženiku ad.5 VG, [adresa]

- Poreznoj upravi Ispostavi Šibenik (nakon pravomoćnosti)