REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1061/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Restović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 025355697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupana po punomoćnici odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika IE, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Olujić i partneri, na ročištu za objavu presude 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba Ugovora o kreditu, broj 9010964147, od 20. siječnja 2006.g., koji je sklopljen između tužitelja VE, kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke, a koji Ugovor je, dana 23. siječnja 2006.g., potvrđen / solemniziran od strane javnog bilježnika Teo Karabotić – Milovac, u Splitu, pod brojem OU – 28/2006 i to baš odredba sadržana u točki 10., stavak 2. Ugovora, kojom je ugovoreno da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju iznos od 914,10 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 03. svibnja 2011.g. pa do isplate, a koja se od 03. svibnja 2011.g. pa do 31. srpnja 2015.g., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

III Nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 714,82 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 18. ožujka 2024. tužitelj ističe da je s tuženikom 20. siječnja 2006. zaključio ugovor o kreditu poslovnog broja 9010964147 za izgradnju i dovršenje stambenog objekta. U članku 10. ugovora da je ugovorena je naknada za prijevremenu otplatu kredita sukladno aktima banke važećim na dan prijevremene isplate. Takve odredbe da su ništetne i nepoštene jer da se o njoj s tužiteljem kao potrošačem nije pregovaralo niti je jasno i transparentno naznačeno koje bi to sve naknade korisnik kredita bio obvezan platiti što znači da je tuženiku prepušteno samovoljno određivati visinu ulazne naknade.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužitelj mogao pregovarati o svakoj pojedinoj odredbi ugovora kojeg je zaključivao. Nadalje se ističe da su to naknade za usluge tuženika koje su tužitelju bile jasne i razumljive, a tužitelj je svojom voljom odlučio da zaključi ugovor s tim odredbama. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, a da je tuženik prijevremenom otplatom pretrpio određenu štetu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: ugovora o kreditu broj 9010964147 , saslušanje tužitelja.

4. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08 dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

5. Među parničnim strankama nije sporno da su 20. siječnja 2006. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopile namjenski Ugovor o kreditu broj 9010964147 za izgradnju i dovršenje stambenog objekta , kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisni iznos kredita od 162.000,00 CHF, rok otplate 180 mjeseci, redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a na dan zaključenja ugovora iznosi 4,65 % godišnje. Sporna je osnova potraživanja, dok je tuženik na pripremnom ročištu izjavio kako priznaje visinu tužbenog zahtjeva.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je podignuo kredit za potrebe uređenja kuće na adresi [adresa] u [adresa], imao je povjerenja u banku jer je njihov dugogodišnji klijent, ostao je iznenađen da je dužan platiti naknadu zbog prijevremene otplate. Očekivao je moguće nagradi, a ne financijsku obvezu zbog prijevremene otplate. Nije imao mogućnost pregovaranja o spomenutoj odredbi već mu je predan unaprijed pripremljen tekst ugovora kojeg je mogao u cijelosti prihvatiti i potpisati ili odbiti zaključenje ugovora.

7. Članka 10. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje u slučaju prijevremene otplate kredita isplatiti banci naknadu sukladno aktima banke važećim na dan isplate za navesti je da se u konkretnom radi o tzv. izlaznoj naknadi, koja je kao nepoštena i ništetna ugovorna odredba. U odnosu na tu naknadu tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke koja je u Ugovor o kreditu unijela i nametnula spomenute obveze plaćanja naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu. Treba naglasiti, da se radi o tipskom ugovoru, koji je unaprijed pripremljen od strane banke, te na spomenutu odredbu tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati ni na koji način, niti izbjeći ugovaranje ulazne naknade niti izlazne naknade. Sud je prihvatio tvrdnju tužitelja da se o tim odredbama uopće nije pregovaralo i da mu nitko nije objasnio zašto se plaća takva naknada kada je cijena kredita kamatna stopa koju plaća. Slijedom navedenog, kako se radi o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi, to je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Takva ugovorna odreda protivi se načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pritom je za istaknuti da tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazali na opravdanost naplate takvih naknada niti je taksativno naveo što čini troškove prijevremene otplate, niti je na tu okolnost predlagao dokaze kojima bi potvrdio da je prijevremenom otplatom kredita pretrpio šteti. Naime, navodi banke da prijevremenom otplatom kredita trpi štetu nisu ničim dokazani.

8. Slijedom iznesenog, okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u sporne naknade, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP. Spomenutim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Smatra da, time što tuženica nije dokazala opravdanost sporne naknade proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženica imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, kao ni opravdanost naknade za prijevremenu otplatu kredit. Tužitelj je prije sklapanja ugovora o kreditu imao informaciju o obvezi plaćanja predmetnih naknada i mogao je razumno izvesti zaključak o njenoj visini, ali ne i njenoj krajnjoj svrsi.

9 . U odnosu na prigovor zastare za istaknut je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju zastarni rok nije niti teći.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP.

10.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 914,10 eura u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) vrijednost svake radnje iznosi 75 bodova.

10.2. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to po 75 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe od 18. ožujka 2024. i podneska od 18. siječnja 2021. te po 75 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za zastupanje na ročištima od 9. veljače 2026, i 11. ožujka 2026. te 25 bodova temeljem Tbr 9. t. 3. Tarife za pristup ročištu za objavu od 27. travnja 2026. što ukupno iznosi 337,5 bodova, odnosno 675 eura čemu je potrebno pridodati troškove sudskih pristojbi na tužbu i odluku od po zatraženih 19,91 što sveukupno iznosi 714,82 eura.

10.3. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I, II i III izreke ove presude.

U Splitu 27. travnja 2026.

SUDAC

Branko Karaman

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis