Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1302/2024-27

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužiteljice BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Maja Antić Tucak, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 20. veljače 2026. godine u nazočnosti tužiteljice s punomoćnicom, te zamjenice zakonskog zastupnika tuženice KH, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva Građansko-upravnog odjela u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 27. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine katastarski označene kao čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] i to upravo onog dijela koji je na Geodetskom snimku dipl. ing. geod. CH od 29. studenoga 2024. godine, označen površinom omeđenom točkama A–B–C–D–A, ukupne površine 1015 m², a koji snimak je sastavni dio presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica BH je u tužbi ina ročištima istakla da je temeljem nasljeđivanja iza smrti majke TH ud. Kaje stekla pravo vlasništva dijela čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] i to upravo onog dijela koji je na Geodetskom snimku mag. ing. geod. OH od 16. siječnja 2023. godine, označen kao površina omeđena slovima A-B-C-D-A površine 1015 m[2] , a koji dio će po ishođenoj presudi parcelacijskim elaboratom dobiti novi broj čest.br.14919/3 K. O. [katastarska općina].

2. U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao vlasnica čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] upisan je tuženica Republika Hrvatska, dok je u posjedovnom listu broj 223 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar kao jedan od suposjednika upisana i tužiteljica za površinu od 2400 m[2] .

3. Zbog izloženog, tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen na ročištu glavne rasprave (list 48 spisa).

4. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske, protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

5. U odgovoru na tužbu navela je da iz dokaza na koje se tužiteljica u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica se u tužbi poziva da je temeljem nasljeđivanja iza smrti svoje majke pok. TH ud. FH stekla pravo vlasništva fizičkog dijela čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina], dok da je njezina majka istu stekla iza smrti svoga supruga, oca tužiteljice FH pok. HH.

6. Prije svega, čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] za fizički dio koje tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva, ne spominje se kao dio ostavinske mase ni u rješenju o nasljeđivanju iza smrti majke tužiteljice – pok. TH, ud FH (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. O-359/2001, od 17. rujna 2022. godine), niti u rješenju o nasljeđivanju iza smrti oca tužiteljice – pok. FH, pok. HH (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. O-279/87, od 2. srpnja 1987. godine), čak niti kao vanknjižno vlasništvo.

7. Nadalje, činjenica odgovarajućeg dugogodišnjeg posjeda fizičkog dijela čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika nije ničim dokazana niti je poznato stanje na terenu.

8. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice posebno je naglasila, budući da je u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 401, K. O. [katastarska općina], u kojem je upisana predmetna nekretnina, kao posjednik iste, upisana druga fizička osoba od onih koje je tužiteljica u tužbi navela, kao svoje prednike u posjedovanju iste, dakle iz navedenog jasno proizlazi da je oborena presumpcija poštenog posjeda.

9. Zaključno, da se fizički dio predmetne nekretnine. za koji tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva, na temelju spisu priloženog geodetskog snimka izrađenog od strane ovlaštenog inženjera geodezije OH, mag. ing. geod. et. geoinf. Od dana 16. siječnja 2023. godine ne može precizno identificirati u prostoru, što bi svakako bio preduvjet za utvrđivanje tragova posjeda (ograđenosti ili privedenost kakvoj poljoprivrednoj kulturi) i vremenskog trajanja posjeda na fizičkom dijelu predmetne nekretnine.

10. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika CH, dipl. ing. geodezije, pregledom pismenog nalaza i identifikacije nekretnine istog vještaka od 29.11.2024., dopune pismenog nalaza i mišljenja vještaka mjernika CH dipl. ing. geod. od 3.2.2024. i identifikacije nekretnine-preklop na DOF i HOK od 2.2.2026., Geodetskog snimka izrađenog od tvrtke kvadrati više d.o.o. [adresa] i OH mag.ing.geod.et. geoinf. Od 16.1.2023., neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista 223 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik, rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-359/2001 od 17.9.2002., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O- 279/87 od 2.7.1987., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), saslušanjem svjedoka ZH, LH i DH, te tužiteljice BH.

11. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na Geodetskom snimku dipl. ing. geod. CH od 29. studenoga 2024. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 1015 m[2] .

14. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] (koji dio je na identifikacije nekretnine označen slovima A-B-C-D-A površine 1015 m[2] )

- da je na predmetnoj nekretnini izvršena geodetska izmjera 16. siječnja 2023. godine u svrhu rješavanja imovinskopravnih odnosa od strane tvrtke Kvadrati više d.o.o. [adresa] i OH mag.ing. geod. et. geoinf., izrađen geodetsko situacijski nacrt na kojem je vlasnički posjed tužiteljice označen kao dio čest. br. 1419/1 K. O. [katastarska općina], površine 1015 m[2]

- da je predmet spora u naravi maslinik – (utvrđen očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika CH dipl. ing. geod.

- da je čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] bila upisana u posjedovnog listu 223 Područnog ureda za katastar Šibenik kao dio pod nazivom Oglavke na gori površine 2400 m[2] u naravi vinograd, a kao suposjednici su upisani IH rođena FH žena B za 2/40 dijela, JH žena K rođena FH pok. HH za 4/40 dijela, ŠH pok. HH za 14/40 dijela, AH rođena ŠH žena C za 2/40 dijela, BH žena HH rođena ŠH za 7/40 dijela i ĆH pok. FH za 11/40 dijela – (utvrđeno pregledom citiranog prijepisa posjedovnog lista– list 6 do 14 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti FH pok. HH (rođenog 1911., a umrlog 1987.), ovaj sud dana 2. srpnja 1987. godine, donio rješenje o nasljeđivanju broj O-279/87 kojim je njegovim nasljednikom na temelju zakona i ustupa ĆH i BH, a glede ostavine koju sačinjavaju kuća i zemlje na području Oglavka i novčana sredstva proglašena supruga TH ud. Kaje za cijelo – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 16 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti TH rođene UH pok. UH (rođenog 1921., a umrle 2001.) ovaj sud dana 17. rujna 2002. Godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-359/2001 kojim su njezinim nasljednicima na temelju zakona i nasljedničkog sporazuma od 12.6.2001. godine, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] u naravi kuća i zemlje položene u [adresa] naslijeđene iza smrti supruga FH, nekretnine položene u Zečevu K. O. [katastarska općina] naslijeđene iza smrti oca UH kao vanknjižno vlasništvo i novčana potraživanja, proglašeni sin ĆH pok. FH za cijelo za kuću u [adresa], kći BH za cijelo za zemlju zv. Pod Guvno položenu u Zečevu K. O. [katastarska općina], te sin ĆH i kći BH za ½ dijela svaki za svu ostalu imovinu-nekretnine u naravi zemlje položene u [adresa] i [adresa] K. O. [katastarska općina] te novčana potraživanja – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 15 spisa)

- da je čest. br. 14919/1 K. O. [katastarska općina] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] u naravi pašnjak a kao vlasnik je upisana Republika Hrvatska, tuženica za cijelo-(utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda).

15. Svjedok ZH iskazao je da je predmetnu nekretninu tužiteljica naslijedila od pok. oca FH, koji je umro prije više od dvadeset (20) godina. Pokojni otac tužiteljice tu je nekretninu naslijedio od svog oca, sada pok. HH. Njegova obitelj u neposrednoj blizini posjeduje vlastitu nekretninu koju su počeli obrađivati 50- ih godina prošlog stoljeća, pa i ranije. U to su vrijeme na predmetnoj nekretnini bili čokoti vinove loze koji su ondje postojali i dvadeset (20) godina prije toga. Nakon smrti tužiteljičina oca predmetnu je nekretninu nastavila obrađivati tužiteljica, kao što su je prethodno obrađivali njezin otac i djed HH, koji je, prema njegovu saznanju, umro 1951. godine. Nitko nikada nije ometao ni tužiteljicu ni njezine prednike u korištenju predmeta spora, a sve navedeno poznato mu je jer cijeli život živi na tom području. – (list 33 spisa).

16. Svjedokinja LH iskazala je da je tužiteljica vlasnica predmeta spora, koji je naslijedila nakon smrti svog oca FH, a koji je isti naslijedio od svog oca HH. Kao neposredna međašica s tužiteljicom, poznato joj je još od djetinjstva, odnosno od svoje pete ili šeste godine života, da su tužiteljičin djed, otac, kao i sama tužiteljica, obrađivali nasade vinove loze na predmetu spora. Nitko nikada nije ometao tužiteljicu niti njezine prednike u korištenju predmetne nekretnine, a njezin djed HH umro je oko 1956. godine. – (listovi 33 i 34 spisa).

17. Svjedokinja DH iskazala je da je predmet spora tužiteljice najprije bio u vlasništvu HH, kojeg je naslijedio FH, a potom je njega naslijedila tužiteljica. HH je umro 1956. godine, a FH 1986. godine. S obzirom na to da se njezina nekretnina nalazi u neposrednoj blizini predmeta spora, poznato joj je da nikada nitko nije ometao tužiteljičina djeda, oca niti nju u korištenju predmetne nekretnine, jer se oduvijek znalo koja je nekretnina u njihovom vlasništvu. – (list 34 spisa).

18. Tužiteljica BH, rođena FH, u svojoj je stranačkoj izjavi navela da je predmet spora poznat pod nazivom „Na Gori“. Vlasništvo je stekla nasljeđivanjem nakon smrti svoje majke TH, koja ga je stekla nasljeđivanjem nakon smrti svog oca FH, a koji je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem nakon smrti svog oca HH. Nekretnina je u naravi bila vinograd koji je zasadio djed HH te je bila ograđena kamenim suhozidom. Vinograd je postojao do konca 60-ih godina prošlog stoljeća. Djed HH umro je 1955. godine, a naslijedili su ga njezin otac FH te kćeri T, JH i O, nakon čega su izvršili diobu. Predmet spora pripao je njezinu ocu, koji je nastavio obrađivati vinograd, a nakon što vinograda više nije bilo, zasadio je masline koje se i danas nalaze na toj nekretnini. Otac je umro 1987. godine, a naslijedila ga je njegova supruga TH, koja je umrla 2001. godine. Nju su potom naslijedili tužiteljica i pok. brat ĆH, koji je umro 2011. godine. Tužiteljica je sa sinom pok. brata ĆH, ŽH, sklopila pisanu diobu, temeljem koje je predmet spora pripao njoj u vlasništvo. Do 2011. godine, odnosno nakon smrti majke, obrađivala je predmetnu nekretninu, jer je majka za života govorila da bi ta nekretnina trebala pripasti njoj, što je brat poštovao. Djed HH stekao je vlasništvo predmetne nekretnine nasljeđivanjem od svog oca NH. Nije joj poznato je li predmetnu nekretninu ograđivao pradjed NH ili djed HH. Nitko joj nikada, ni od strane države ni od strane trećih osoba, nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. – (listovi 57 i 58 spisa).

19. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužiteljica temeljem valjana pravna osnova stekla vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

20. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

21. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

22. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

23. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

24. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

25. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

26. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

27. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

28. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužitelja na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

29. Tužitelj je u postupku trebao dokazati da je njezina pok. majka TH ud. Kaje bila u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenog 1999. godine.

30. U konkretnom slučaju, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno iskaze svjedoka ZH (76), LH (78) i DH (1945.), osoba starije životne dobi i domicilnih osoba (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti ih prihvatio) utvrđeno je da je predmet spora, smješten na predjelu zvanom Na Gori, oduvijek bio u vlasničkom, nesmetanom posjedu obitelji TH i to najprije HH, djeda tužiteljice, potom FH pok. HH, oca tužiteljice, TH, majke tužiteljice i danas tužiteljice, da su na predmetnoj nekretnini bili čokoti vinove loze, koje je zasadio HH, djed tužiteljice, da je predmet spora bio ograđen kamenim suhozidom koji je izgradio djed tužiteljice, da je nakon smrti tužiteljičinog oca FH pok. HH predmetnu nekretninu nastavila obrađivati tužiteljica kao što ju je obrađivao i njezin djed HH, koji je umro 1951. godine, te da nitko nikad nije ometao tužiteljicu niti njezine prednike u korištenju predmeta spora.

31. U tom pravcu za istaknuti je i stranačku izjavu tužiteljice BH (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio) koja je potvrdila navode navedenih svjedoka, te dodala da je vinograd bio do konca 60-ih godina prošlog stoljeća, da je djed HH umro 1955. godine, a naslijedili su ga njezin otac FH te kćeri T, JH i O, koji su potom izvršili diobu u kojoj diobi je predmet spora pripao u vlasništvo njezinom ocu, koji je nastavio obrađivati vinograd, a kada vinograda više nije bilo, posadio je masline koje se i danas nalaze na nekretnini, da je otac umro 1987. godine, a naslijedila ga je supruga TH, koja je umrla 2001. godine, a nju su naslijedili ona i brat ĆH, koji je umro 2011. godine, te da je sa sinom pok. brata ĆH, ŽH, izvršila 12. veljače 2021. godine pisanu diobu, te je prema tom ugovoru predmet spora pripao njoj u vlasništvo.

32. Tim više da je do 2011. godine, nakon majčine smrti obrađivala predmetnu nekretninu iz razloga što je za života majka govorila da ta nekretnina treba njoj pripasti, a sada pok. brat ĆH je to poštivao, te da je djed HH vlasništvo predmeta spora stekao nasljeđivanjem od svog oca NH.

33. Imajući u vidu činjenicu da je otac tužiteljice F pok. HH rođen 1911. godine, a preminuo 1987. godine u dobi od 76 godine, majka tužiteljice TH ud. FH je rođena 1921., a preminula je 2001. godine u dobi od 80 godina, uz rezultate dokaznog postupka, očigledno je da su pok. prednici tužiteljice izvanrednom dosjelošću stekli vlasništvo predmeta spora protekom određenog vremena odnosno majka tužiteljice TH, do dana 17. studenog 1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njezinog prednika, pok. supruga FH pok. HH). To znači da je pok. majka tužiteljice, TH ud. Kaje u trenutku smrti (3.5.2001.) bila vanknjižna vlasnica predmeta spora.

34. Prema tome, tužiteljica je nasljeđivanjem iza smrti majke TH ud. FH (članak 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja), te temeljem ugovora o diobi sklopljenog sa sinom pok. brata ĆH, PH **.**.2021. godine (članak 115. ZV-a), stekla vlasništvo predmeta spora.

35. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ukazuju se neosnovanim.

36. Naime, u odnosu na poštenje prednika tužiteljice i same tužiteljice koje apostrofira tuženica Republika Hrvatska ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Kao što je već naprijed navedeno tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužiteljice i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo koji od prednika tužiteljice ili sama tužiteljica bili nepošteni posjednici.

37. Prema odredbi članka 5. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 14/2019) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

38. U konkretnom, tužiteljica je dokazala da upis u zemljišnoj knjizi na ime tuženice nije istinit - te da su ona i njezini prednici (navedeni ostavitelji, pok. roditelji) stekli predmet spora na jedan od dopuštenih načina stjecanja vlasništva nekretnina bez da je za to stjecanje potreban upis u zemljišnim knjigama i to izvanrednom dosjelošću i da je pok. majka tužiteljice TH ud. Kaje kao ostaviteljica u trenutku smrti bili vlasnica predmeta spora i da takvo stanje iako nije upisano u zemljišnoj knjizi odgovara stvarnom (da je istinito).

39. Za istaknuti je da je uvidom u Geodetski snimak-preklop na HOK i DOF (list 54 i 55 spisa) razvidno da je predmet spora bio ograđen kamenim suhozidom.

40. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republika Hrvatska nije niti osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika CH dipl. ing. geod. od 29. studenog 2024. godine nije imala primjedbi.

41. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

42. Kako tužiteljica nije podnijela zahtjev za nadoknadom parničnog troška, to sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 27. travnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćniku tužiteljice, odvjetnici Maji Antić Tucak u Šibeniku

- tuženici Republici Hrvatskoj koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo

Građansko-upravni odjel u Šibeniku