Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-115/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženika HA, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika HA protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 20. veljače 2026., broj K-171/2025-34, u sjednici održanoj 27. travnja 2026., u javnom dijelu u nazočnosti braniteljice u zamjeni Ive Zlatić, odvjetnice u Karlovcu , a u odsutnosti uredno pozvanih Županijske državne odvjetnice i okrivljenika, 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika HA kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi HA je na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u vremenu od 8. kolovoza 2025. pa nadalje. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi po braniteljici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prave te odluke o kaznenopravnoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da Županijski sud uvaži žalbu okrivljenika i ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru (dalje ODO) u odgovoru na žalbu pobija navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 31. ožujka 2026.

4. Žalba optuženika HA nije osnovana.

5. Optuženi u žalbi navodi, u bitnom, da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir obranu optuženika koji tvrdi da je prilikom navedenog događaja postupao u nužnoj obrani te da je stoga počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer obrazloženje presude u dijelu kojim nije prihvaćena obrana optuženika presuda se ne može ispitati i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, iz obrane optuženika nedvojbeno proizlazi: da je postupao u nužnoj obrani, da je njegov brat EA, žrtva, cijeli dan pio alkohol i bio je vidno pod utjecajem istoga, da mu je tijekom vožnje prijetio i udarao ga, da je EA, dok su prolazili kroz [adresa] od svjedokinje ŠA tražio da zaustavi auto, što je ona i učinila, nakon čega ga je oštećeni počeo vući van iz auta i onda je otišao do kafića, da se optuženik uplašio da će ga oštećenik - žrtva ubiti, uslijed čega je oštećeni pao na pod i da je udario glavom o tlo te da ga je udario nogom, ali se ne sjeća gdje točno i da ga nije namjerno udario već u samoobrani jer mu je oštećeni cijelim putem prijetio, udario optuženika, tražio da se tuku, naglo je zatražio ŠA da zaustavi auto u [adresa] i kada je vidio da oštećenik dolazi s dvije muške osobe, nije znao što će mu napraviti jer je oštećeni bio jako pijan, zbog čega je i tako reagirao. Dalje, sud je neosnovano odbio pribaviti zdravstveni karton oštećenog EA te dopunu medicinskog vještačenja na okolnosti je li konzumacija alkohola i tableta od strane oštećenika mogla utjecati na njegovo psihofizičko stanje i time doprinijeti nastanku pada i prijeloma noge te zadobivanja drugih ozljeda. Sud je taj dokaz trebao izvesti jer je oštećeni psihički bolesnik koji mora uzimati terapiju što je oštećenik inkriminirane zgode i učinio u kombinaciji s velikom količinom alkohola uslijed čega je udarao i napadao optuženika. Stoga je ključno pitanje kako je i zašto došlo do ozljede oštećenika jer iz provedenih dokaza, posebno obrane optuženika jasno proizlazi da je oštećenik prvo započeo napad koji je bio izravan i usmjeren prema tijelu optuženika. Optuženik nije tražio sukob, nije ga izazivao niti poticao, već se optuženik našao u situaciji u kojoj je morao reagirati kako bi zaštitio sebe osobito što je oštećenik bio pod utjecajem ne samo alkohola već i lijekova. Optuženik je reagirao instinktivno, a njegova reakcija je bila usmjerena isključivo na prestanak napada od strane oštećenika. Iz tih je razloga sud pogrešno i nepotpuno utvrdo činjenično stanje te je pogrešno zaključio kako su se u radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Smatra i da je izrečena kazna zatvora evidentno prestroga jer je sud prvog stupnja podcijenio olakotne okolnosti, odnosno precijenio otegotne okolnosti na strani optuženika. Zaključno navodi da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan dokaz koji ukazuje da bi optuženik s namjerom počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, već upravo suprotno – optuženi se brani i postupao u nužnoj obrani slijedom čega je sud trebao s više pažnje utvrditi točno i potpuno činjenično stanje. Činjenični opis radnje kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret nije potvrđen niti jednim dokazom.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj je sud utvrdio da njome nisu ostvarene povrede propisane člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. Pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju se optuženi poziva u žalbi jer je izreka presude razumljiva i nije u proturječju sama sa sobom ili s razlozima presude, a sud prvog stupnja je valjano utvrdio odlučne činjenice te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge, koje prihvaća i ovoj sud.

6.1. Navodi žalbe kojima se upućuje da je sud prvog stupnja pobijanom presudom ostvario naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka sadržajno upućuju na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je valjano utvrdio relevantne činjenice uz sveobuhvatnu ocjenu izvedenih dokaza, na temelju čega je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo upravo na način opisan u pobijanoj odluci. Isto tako je sud prvog stupnja valjano utvrdio da optuženik inkriminirane zgode nije postupao u nužnoj obrani niti da bi se radilo o prekoračenju nužne obrane od strane optuženika.

8. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude pravilno utvrđuje događaje koji su prethodili inkriminiranom događaju, do izlaska oštećenika iz vozila u mjesto [adresa], kod ugostiteljskog objekta "[obrt]", odnosno mjesto počinjenja kaznenog djela te slijed događaja neposredno prije ozljeđivanja oštećenog EA od strane optuženika HA, (polu)brata oštećenika, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Pri tome valja navesti da izvedeni dokazi upućuju da je upravo optuženik pravio nered u autu prije no što su H, oštećenik i optuženik došli do [adresa]. Oštećenik je bio alkoholiziran uslijed čega su mu bile smanjene motoričke sposobnosti, a sjedio je na sjedalu ispred optuženika tako da je doista mala mogućnost da bi oštećenik u takvom stanju i s opisanog položaja u autu napadao optuženika. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je optuženik, koji je sjedio iza vozača, iza i lijevo od oštećenika koji je sjedio na mjestu suvozača, bio taj koji je napadao oštećenika, što je u konačnici rezultiralo time da je oštećenik zatražio optuženika da napusti vozilo, što je ovaj odbio, nakon čega je oštećenik izašao iz vozila kod ugostiteljskog objekta "[obrt]" te je najprije pokušao sam izvući optuženika iz automobila pa kada to nije uspio išao je zatražiti pomoć od ljudi koji su se nalazili u spomenutom ugostiteljskom objektu. Okolnosti u kojima je oštećenik pokušao izvući iz auta optuženika ne upućuju na protupravni napad oštećenika na optuženika jer je oštećenik odustao od izvlačenja optuženika iz auta kada je vidio da to ne može sam učiniti, a optuženik se očigledno zbog toga nije osjećao ugroženim jer je i dalje ostao sjediti u autu nakon što se oštećenik udaljio od njega iako je mogao napustiti vozilo čim mu je oštećenik okrenuo leđa, da se doista osjećao ugroženim.

8.1. Međutim, optuženi je vozilo napustio tek kada je vidio da će to morati učiniti – kada je vidio kako se vozilu približava oštećenik s dv ije osobe pri čemu nije pobjegao iz vozila od te tri osobe koje su se približavale, već je, suprotno tome, krenuo prema oštećeniku što upućuje na to, uz optuženikovo ponašanje inkriminirane zgode, da ponašanje oštećenika nije ukazivalo da bi on imao namjeru napasti optuženog kako bi ga ozlijedio, još manje kako bi ga ubio, kako to tvrdi optuženik. U tom smislu i sud prvog stupnja zaključuje kako nije logično da osoba koju se napada (u ovom slučaju optuženik, kako je to naveo u svojoj obrani) za cijelo vrijeme vožnje, najprije prema [adresa], potom prema [adresa], ne napušta to vozilo, već vozilo napušta osoba koja je zbog svog psihofizičkog stanja inferiorna optuženiku (zbog čega je oštećeni EA i išao zatražiti pomoć trećih osoba kako bi se "riješio" optuženika).

9. Iz tih razloga i ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno isključio mogućnost da bi optuženik inkriminirane zgode postupao u nužnoj obrani, odnosno u prekoračenju nužne obrane, kako to optuženik sugerira i u žalbi. Dakle, inkriminirane zgode optuženik je postupao protiv osobe oštećenika, svog polubrata s kojim je u lošim odnosima, i nezadovoljan oštećenikovom odlukom da se svjedokinja ŠA, oštećenik i optuženik ne odvezu do [adresa], gdje je optuženik mislio posjetiti svoje dijete. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da postupci optuženika nisu bili usmjereni ni prema vozačici ŠA, niti prema gostima ugostiteljskog objekta "Herc" koji su prišli pomoći oštećenom EA, za koje optuženi u obrani navodi kako je mislio da ga žele čak i ubiti.

10. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno odbio prijedlog optuženika radi pribavljanja zdravstvenog kartona oštećenog EA zbog dopune sudskomedicinskog vještačenja na okolnost je li konzumacija alkohola i tableta od strane oštećenika mogla utjecati na psihofizičko stanje oštećenika i pri tome doprijeti padu i prijelomu noge oštećenika i zadobivanja drugih ozljeda. Naime, nije sporno da je oštećenik inkriminirane zgode bio pod utjecajem alkohola jer to proizlazi i iz obrane optuženika koji je sam tvrdio da je oštećenik konzumirao veću količinu raznih alkoholnih pića (pa i tablete Helex koje oštećenik koristi kao terapiju zbog psihičkih problema, prema tvrdnji optuženika) što po prirodi stvari dovodi do umanjenja motoričkih sposobnosti, upravo kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela za stanje i psihofizičke mogućnosti oštećenika. Opijenost oštećenika je svakako doprinijela ozljeđivanju noge oštećenika, što je sud prvog stupnja u konačnici i cijenio u korist optuženika, ali je uzrok pada oštećenika i, posljedično, lom noge uslijed toga prouzročen je prethodnim djelovanjem optuženika koji je, uz to, nakon rušenja oštećenika na tlo, nastavio oštećenika nogama udarati u glavu , uslijed čega je oštećeniku slomljena vilica. Stoga nije bilo potrebe za provođenjem dopunskog medicinskog vještačenja na okolnost na koju je to predlagao optuženik.

11. Stoga je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, što uključuje i činjenicu da ponašanje optuženika inkriminirane zgode isključuje nehaj ili slučaj prilikom ozljeđivanja oštećenika.

12. Odlučujući o kazni sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 47. KZ/11 kojim je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

12.1. Sud prvog stupnja je kao olakotne okolnosti na strani osumnjičenika cijenio činjenicu da je optuženik otac jednog djeteta (kojeg ne viđa jer je prema vlastitim navodima u svađi s majkom djeteta), da su mu obje sestre preminule, što je ostavilo posljedica na njegovo duševno zdravlje te da je i oštećenik doprinio štetnom događaju, dok je kao otegotnim cijenio optuženikovu višestruku kaznenu i prekršajnu kažnjavanost, odnosno činjenicu da ranije osude i kazne na optuženika nisu utjecale u dovoljnoj mjeri da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvatljivim normama . Izraženo kajanje zbog počinjenog djela sud prvog stupnja je smatrao neuvjerljivim i izraženim samo s ciljem ublažavanja sankcije.

12.2. Uzimajući u obzir raspon kazne zatvora propisan za konkretno kazneno djelo - kazna zatvora u trajanju od tri do osam godina, sud prvog stupnja je, uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti, pravilno okrivljeniku utvrdio kaznu za navedeno djelo u mjeri blizu donje mjere propisane kazne zatvora, u pogledu čega i ovaj sud smatra da bi izrečenom kaznom trebala biti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, osobito da bi ta kazna trebala utjecati prvenstveno na osumnjičenika, već osuđivanog za razna kaznena djela, da (konačno) uskladi svoje ponašanje s pozitivnim društvenim normama.

13. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, zbog čega je valjalo, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić