REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 861/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj NIG iz [adresa]. 11, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Strčić, odvjetnik u Rijeci, P. M. K. Kozulić 4, protiv tuženice NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d. o. o., odvjetnici u Rijeci, Supilova 6/III, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te tuženice i njezinog punomoćnika, 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici da tužitelju isplati 14.411,49 eura (četrnaest tisuća četiristo jedanaest eura i četrdeset devet centi) sa zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 16. ožujka 2022. do isplate i to do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.875,00 eura (tisuću osamsto sedamdeset pet eura) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi isplate 14.411,49 eura sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 16. ožujka 2022. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da je u svojstvu kupca s tuženicom, kao prodavateljem sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. lipnja 2019. glede k. č. [katastarska čestica] kuća, dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženici je uplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu 100.000,00 eura na dan 10. rujna 2019. U međuvremenu je tuženica sklopila ugovor o kupoprodaji navedene nekretnine s drugim kupcem te je izjavila raskid ugovora o kupoprodaji koji je ranije sklopila s njime. Nakon višekratnih poziva i opomena, tuženica mu je vratila 100.000,00 eura uplatom na njegov bankovni račun 16. ožujka 2022. Od tuženice potražuje isplatu za zateznih kamata dospjelih na iznos 100.000,00 eura za razdoblje od 10. rujna 2019. do 16. ožujka 2022. koje ukupno iznose 14.411,49 eura.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev, kao neosnovane. Između nje, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca je 19. ožujka 2019. sklopljen predugovor o kupoprodaji više nekretnina s time da jedna od tih nekretnina nalazila unutar granica građevinskog područja, a preostale izvan granice građevinskog područja, a sve nekretnine čine cjelinu, kuću s pripadajućom okućnicom i maslinikom. Za sve nekretnine definirali su jedinstvenu kupoprodajnu cijenu 495.000,00 eura u protuvrijednosti kuna, uz plaćanje prvog dijela u iznosu 25.000,00 eura u roku tri dana od dana sklapanja predugovora (koji iznos je ujedno predstavljao kaparu), a preostali dio kupoprodajne cijene u roku tri dana od dana sklapanja (glavnog) ugovora o kupoprodaji. Ugovoreni rok za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji bio je najkasnije do 30. lipnja 2019. Tužitelj je 26. ožujka 2019. izvršio uplatu kapare u iznosu 25.000,00 eura. Imajući u vidu prostorno-planski status nekretnina te tadašnjim propisima predviđena ograničenja glede stjecanja prava vlasništva poljoprivrednog zemljišta stranaca, nakon što je tužitelj izvršio uplatu kapare, između nje i tužitelja je 27. lipnja 2019. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine koja se nalazila unutar granica građevinskog područja (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kojim se ugovorom joj se tužitelj obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu za tu nekretninu 248.000,00 eura do 31. kolovoza 2019. Istoga dana između nje, kao prodavatelja i Villas Istria Pižoni d. o. o., kao kupca (čiji je osnivač, većinski vlasnik i član uprave tužitelj) je sklopljen i ugovor o kupoprodaji za preostale predugovorom obuhvaćene nekretnine za kupoprodajnu cijenu 247.000,00 eura, koju se kupac obvezao isplatiti joj također do 31. kolovoza 2019. Na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja izvršena je predbilježba prava vlasništva. Tužitelj je na temelju ugovora o kupoprodaji za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 10. rujna 2019. izvršio plaćanje samo dijela kupoprodajne cijene u iznosu 100.000,00 eura. 24. rujna 2019. sklopili su dodatak ugovoru o kupoprodaji nekretnina na način da su suglasno utvrdili da se tužitelj obvezuje platiti preostali iznos kupoprodajne cijene do 31. prosinca 2019. Unatoč naprijed navedenom tužitelj nikada nije platio preostali dio kupoprodajne cijene za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upravo zbog neizvršavanja obveza tužitelja po ugovoru o kupoprodaji on je u konačnici raskinut. Nakon raskida ugovora o kupoprodaji vođena je intenzivna e-mail korespondencija između nje i tužitelja iz koje je jasno vidljivo da je bila spremna vratiti primljeni dio kupoprodajne cijene, a koji je iznos nesporno i vraćen 16. ožujka 2022. Međutim, tužitelj ju je svojim ponašanjem sprječavao da ranije izvrši predmetnu transakciju. Više puta je pozivala tužitelja da se jasno izjasni na koji uplatni račun da mu se izvrši povrat onoga na što ima pravo. Tužitelj, osim što se na te pozive oglušivo, obijesno je inicirao parnični postupak pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama pod posl. br. P-842/2021. U tom postupku je odmah u odgovoru na tužbu ponovno pozvala tužitelja na dostavu računa kako bi mu izvršila povrat novaca te mu izričito priznala pravo na taj povrat. Na potvrdama o uplatama tužitelja iz 2019. vidljivi su neki podaci, međutim, nije vidljiv cijeli broj računa s kojeg je uplata izvršena niti tzv. SWIFT broj slijedom čega takvi podaci ne predstavljaju podatke na temelju koji je mogla opravdano izvršiti svoju obvezu, uvažavajući pritom da je od tih uplata bilo prošlo više od godine dana, da se radilo o iznimno velikom iznosu, da se uplata treba izvršiti u inozemstvo, da je moguće da tužitelj taj račun tada više uopće nije koristio, da se isti ne vodi njegovo ime. Raskidom ugovora o kupoprodaji nastala je i obveza tužitelja da vrati/odrekne se od prava koje je temeljem tog ugovora i izvršenog upisa stekao na njenoj nekretnini. U korist tužitelja je od 2. srpnja 2019. bilo osnovano knjižno pravo (vlasništva) pod uvjetom naknadnog opravdanja, da je nakon raskida ugovora o kupoprodaji zatražila da se izvrši brisanje predmetne predbilježbe , međutim, tužitelj ne samo da nije dao izjavu o odreknuću od predbilježenog knjižnog prava, već se tom zahtjevu, neosnovano i izričito usprotivio da je tužitelj protiv rješenja kojim je određeno brisanje predbilježbe podnio (neosnovani) prigovor kojim je to rješenje u cijelosti osporio, da je po provedenom drugostupanjskom postupku (uzrokovanom isključivo radnjama tužitelja) prigovor tužite lja u cijelosti odbijen kao neosnovan te je predmetna predbilježba i pravo tužitelja prestalo provedbom brisanja predbilježbe tek 4. travnja 2022. Prema tome, u konkretnoj stvari ne samo da nije bila u zakašnjenju, već je izvršila svoju obvezu povrata primljenog dijela kupoprodajne cijene čak i preuranjeno prije nego što je svoju obvezu izvršio tužitelj, odnosno upravo je tužitelj taj koji je bio u zakašnjenju, pa on nema pravo na tražene zatezne kamate. Tužitelj je opisanim (ne)postupanjem prouzročio joj i dodatnu, značajnu štetu jer nakon sklapanja predugovora je otkazala ugovore temeljem kojih je u turističke svrhe iznajmljivala predmet kupoprodaje. Prema tužitelju, na temelju ovršnih isprava ima nenaplaćena potraživanja i to: s osnova rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, posl. br. P-842/2021, od 14. rujna 2022. u iznosu 1.496,45 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 29. rujna 2022. do isplate te s osnova rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, posl. br. P- 842/2021, od 5. prosinca 2022. u iznosu 3.112,35 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 21. prosinca 2022. Stoga, u slučaju ako bi sud ipak utvrdio kako tužitelj ima potraživanje prema njoj, istaknula je prigovor radi prebijanja tražbine tužitelja s njenim pravomoćno utvrđenim, dospjelim, a neplaćenim tražbinama s osnova navedenih sudskih odluka.

3. U dokaznom postupku pročitani su obračun kamata (str. 5), potvrda o plaćanju (str. 6-7, 152), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2019. (str. 9-15, 69-71), izvadak iz zemljišne knjige (str. 17-22, 77-81), prijepis posjedovnog lista (str. 23-26, 82-86), rješenje o izvedenom stanju (str. 28-39, 87-97,137-144), uvjerenje o statusu nekretnina (str. 40-43, 98-99, 145-147), raskid ugovora (str. 44-45, 163-164), predugovor (str. 58-67), potvrda o plaćanju (str. 68), ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 101-109), izvadak iz zemljišne knjige (str. 110-120), posjedovni listovi (str. 121- 135), izvadak iz sudskog registra (str. 150-151), dodaci ugovora o kupoprodaji (str. 153-162), e-mailovi (str. 165-169, 176-190), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 170-174), potvrda o plaćanju (str. 175), isprave iz spisa (str. 191-198), isprave iz spisa posl. br. P-842/21 (str. 199-204). Pored toga saslušane su stranke (str. 219-226). Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer su na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dospjele zatezne kamate na glavnicu po osnovi isplaćenog dijela kupoprodajne cijene na temelju ugovora o kupoprodaji koji je raskinut, a koje za razdoblje od uplate (10. rujna 2019.) do povrata (16. ožujka 2022) ukupno iznose 14.411,49 eura.

6. U postupku je utvrđeno, što u bitnome nije ni sporno između stranaka, da su tuženica, kao prodavatelj i tužitelj, kao kupac 5. ožujka 2019. sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu 495.000,00 eura, od toga se tužitelj prvi dio kupoprodajne cijene obvezao uplatiti u roku tri dana od sklapanja predugovora, a koji iznos ujedno predstavljao kaparu, dok se preostali dio kupoprodajne cijene obvezao isplatiti u roku tri dana od sklapanja glavnog ugovora, koji se imao sklopiti najkasnije do 30. lipnja 2019. Na temelju predugovora tužitelj, kao kupac je 26. ožujka 2019. izvršio uplatu 25.000,00 eura u korist tuženice s opisom plaćanja "Kapara Predugovor o kupoprodaji".

6. 1. Potom su tuženica, kao prodavatelj i tužitelj, kao kupac sklopili 27. lipnja 2019. ugovor o kupoprodaji nekretnine i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu 248.000,00 eura. Ugovorne strane suglasno su utvrdile da je kupac prije sklapanja ugovora isplatio prodavateljici 25.000,00 eura te se obvezao preostali iznos od 223.000,00 eura isplatiti prodavateljici do 31. kolovoza 2019. na njen račun.

6. 1. 1. Na temelju povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužitelj na toj nekretnini 2. srpnja 2019. pod posl. br. Z 9643/2019 ishodio upis prava predbilježbe prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod posl. br. OV 1837/2019 od 27. lipnja 2019.

6. 1. 2. Tužitelj je tuženici isplatio na ime dijela kupoprodajne cijene po ugovoru o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 100.000,00 eura dana 10. rujna 2019. (potvrda o izvršenom plaćanju str. 152 spisa).

6. 2. Dana 27. lipnja 2019. su tuženica, kao prodavatelj i Villas Istria Pižoni d. o. o., čiji je osnivač i član društva te osoba ovlaštena za zastupanje, između ostalim, ovdje tužitelj, kao kupac su sklopili ugovor o kupoprodaji ostalih nekretnina ranije obuhvaćenih predugovorom od 5. ožujka 2019. i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu 247.000,00 eura. Kupac se obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavateljici do 31. kolovoza 2019.

6. 3. Dana 24. rujna 2019. stranke su sklopile dodatak ugovoru u kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim su utvrdile da je tužitelj tuženici ranije uplatio 25.000,00 eura na ime kapare koja se uračunava u kupoprodajnu cijenu te 100.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene, dok se ostatak kupoprodajne cijene u iznosu 123.000,00 eura tužitelj obvezao isplatiti tuženici do 31. prosinca 2019.

6. 3. 1. Istoga dana sklopljen je dodatak ugovoru o kupoprodaji nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između tuženice, kao prodavatelja i Villas Istria Pižoni d. o. o., kao kupca. U tom ugovoru je utvrđeno da do toga dana kupac tužiteljici nije isplatio niti djelomično kupoprodajnu cijenu te se ju obvezao isplatiti u cijelosti do 31. prosinca 2019.

6. 4. Po isteku roka za uplatu kupovnine, tuženica se obratila tužitelju putem elektroničke pošte te ga je u e-mailovima od 16. siječnja 2020. i 13. rujna 2020. pozvala na ispunjenje ugovornih obveza, odnosno pronalaska rješenja njihove situacije.

6. 5. U rujnu 2020. tuženica je dostavila tužitelju izjavu (od 29. rujna 2020.) o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 27. lipnja 2019. za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tužitelj je u tužbi potvrdio da je do raskida ugovora došlo navedenom izjavom tuženice). U izjavi je tuženica navela da tužitelj u ugovorenom roku nije izvršio obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, unatoč činjenici da je na njegov zahtjev u dodatku ugovora produljen rok za izvršenje obveze do 31. prosinca 2019., a da to nije učinio ni po naknadnim višestrukim pozivima u razdoblju od veljače 2020. do dana slanja izjave, od njega nije zaprimila ni odgovor radi dogovornog rješenja situacije, pa da mu ostavlja naknadni rok za ispunjenje obveze - isplate kupoprodajne cijene iz ugovora od osam dana od primitka dopisa. U slučaju da niti u tom dodatnom roku tužitelj ne ispuni svoju obvezu, protekom roka ugovor i dodatak ugovoru se smatraju raskinutim u cijelosti te će zatražiti brisanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6. 6. Na prijedlog tuženice, rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Z 16632/2020 od 1. srpnja 2021. određeno je brisanje predbilježbe prava vlasništva upisane u korist tužitelja na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine. Iz zapisnika Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Z 16632/2020 od 22. ožujka 2021. s ročišta koje je prethodilo odluci, utvrđeno je tužitelj usprotivio prijedlogu za brisanje te je isticao da je ugovor o kupoprodaji još na snazi i da je tuženici isplatio po osnovi dijela kupoprodajne cijene 125.000,00 eura, koji iznos mu još nije vratila. Potom je na navedeno rješenje i izjavio prigovor 24. studenog 2020., pobijajući ga u cijelosti. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl. br. Z 13349/2021 od 3. siječnja 2022. odbijen je prigovor protustranke te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie posl. br. Z 16632/2020 od 1. srpnja 2021. Rješenje je postalo pravomoćno 1. ožujka 2022.

6. 7. U studenom 2021. tužitelj je protiv tuženice pokrenuo parnični postupak kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo pod posl. br. P 842/2021. U tom postupku je zahtijevao da se naloži tuženici da mu izda valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava suvlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela na njegovo ime, u protivnom da će tabularnu ispravu zamijeniti presuda. Podredno, ako sud ne bi našao osnovanim njegov zahtjev, tada da naloži tuženici da mu isplati 125.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. 7. 1. U tom postupku tuženica je odgovoru na tužbu osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži izdavanje tabularne isprave, kao i podredno isplata 25.000,00 eura koji iznos je isplaćen joj po osnovi kapare. U odnosu na iznos 100.000,00 eura priznala je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, uz to je navela da joj tužitelj ne dostavlja broj računa za povrat tog iznosa.

6. 7. 2. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Poreču – Parenzo posl. br. P 842/2021-7 od 14. rujna 2022. utvrđeno je da je tužba povučena u tom postupku jer tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, iako je bio uredno pozvan i svoj izostanak nije opravdao, a tuženica se nije upustila u raspravljanje.

6. 8. Nakon raskida ugovora o kupoprodaji tuženica se obraća la tužitelju i njegovom punomoćniku u više navrata putem elektroničke pošte.

U e-mailu od 17. svibnja 2021. tuženica je, između ostalog navela, da je novi odvjetnik tužitelja kontaktirao njenog odvjetnika i iznio ponudu za vraćanje 100.000,00 eura i pola kapare, uz prijetnju tužbom, a što je uslijedilo nakon što je ona više puta pozivala na rješenje problema na što se tužitelj oglušivao, da je njegov novi odvjetnik stopirao i skidanje predbilježbe s njezine nekretnine, da mu ne može vratiti kaparu jer je njegovom krivnjom zbog neplaćanja ugovorene kupoprodajne cijene došlo do raskida ugovora, kao i da ne spori da postoji njezina obveza prema njemu, ali da po njenom izračunu, s obzirom na materijalne troškove i gubitke koji su joj nastali njegova obveza prema njoj iznosi 50.000,00 eura. Ujedno ga je pozvala da izvrši brisanje zabilježbe s njezine nekretnine jer ju ona sprječava da slobodno raspolaže svojom nekretninom.

U daljnjem e-mailu od 22. studenog 2021. obavijestila je punomoćnika tužitelja vezano za povrat u dijelu u kojem tužitelj ima pravo da ga je o tome više puta kontaktirala te da do istoga nije došlo isključivo iz razloga njegovog nepostupanja/ ogluhe, te da ga poziva da riješe nastalu situaciju, da joj dostavi broj računa na koji želi da mu izvrši povrat, da je spremna po postignutom dogovoru odmah izvršiti povrat i riješiti cijelu stvar. Ujedno je zamolila da joj u kratkom roku do 26. studenog 2021. dostave IBAN tužitelja na koji mu želi izvršiti uplatu, a u tom periodu da mogu usuglasiti iznos i načine postupanja da okončaju sporove.

U daljnjem e-mailu od 27. studenog 2021. tuženica se obratila i tužitelju osobno na način da je navela da za njega ima dvije opcije, vremenski ograničene. Prva opcija je da mu nudi povrat 100.000,00 eura, uz uvjet da odustane od svih tužbi na način da dostavi ovjerenu izjavu kod javnog bilježnika takvog sadržaja te da joj pošalje bankovne podatke računa na koji želi primiti novac. Po primitku broj računa dat će nalog banci za povrat 50.000,00 eura i potom poslati podatke o plaćanju. Po primitku novca, mora joj odmah poslati javnobilježnički ovjerenu izjavu da odustaje od svih tužbi protiv njega. Čim dobije izjavu proslijedit će ju sudu da obustavi sve žalbe i postupke. Kad budu sve zabilježbe pobrisane i tužbe povučene predati će ih javnom bilježniku za novog kupca. Novi kupac će položiti novac kod javnog bilježnika i od toga će javni bilježnik 50.000,00 eura isplatiti u korist njega. Druga opcija je da mu u gotovini može isplatiti odmah 75.000,00 eura. U slučaju nepostizanja dogovora nastavit će poduzimati radnje na sudu radi zaštite njene imovine.

6. 9. Tuženica je u konačnici isplatila tužitelju 100.000,00 eura po osnovi ranije primljenog iznosa na ime dijela kupoprodajne cijene za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uplatom na njegov bankovni račun 16. ožujka 2022.

6. 10. Prema obračunu tužitelja zatezne kamate dospjele na iznos 100.000,00 eura u razdoblju od 10. rujna 2019. do 16. ožujka 2022. iznose 14.411,49 eura. Tuženica u postupku nije osporila dostavljeni matematički obračun zateznih kamata.

7. Tužitelj je u postupku iskazao da je nakon raskida ugovora s tuženicom dobio od nje e-mail 17. svibnja 2021. u kojem je navela da bi mu eventualno vratila 50.000,00 eura, za što je smatrao da nije bila konkretna ponuda. Tada nije bilo ni upita o broju računa, sve je bilo u smislu da bi se možda nešto napravilo, ništa konkretno. Ona je cijelo vrijeme neposredno mogla pitati njega ili njegovog punomoćnika na koji broj računa da vrati sredstva jer su cijelo vrijeme u sve bili uključeni njihovi odvjetnici. To se nikada nije dogodilo. Od raskida ugovora do prvog kontakta 17. svibnja 2021. prošlo je osam mjeseci, u cijeloj toj situaciji stekao je dojam da tuženica ne želi vratiti primljeni novčani iznos. Potom je 27. studenog 2021. dobio novu ponudu od tuženice da mu isplati 100.000,00 eura. To je bilo nakon što je njegov novi odvjetnik podigao tužbu protiv tuženice i zaprijetio tuženici podnošenjem kaznene prijave. Prije toga se ništa nije dešavalo. S tuženicom je u razdoblju nakon uplate novčanog iznosa do povrata novčanih sredstava komunicirao samo dva puta i to 17. svibnja 2021. i 27. studenog 2021. U cijelom tom razdoblju tijekom komunikacije s tuženicom nije b ilo konkretnog upita od strane tuženice na koji račun da mu vrati uplaćena sredstva, bile su neke ponude, ali ništa konkretno. Tuženica je u konačnici vratila sredstva na račun na koji su joj ranije bila uplaćena sredstva. U kratkom razdoblju prije nego mu je izvršen povrat novca, negdje u veljači 2022. odvjetnik mu je rekao da tuženica navodi da navodno još uvijek nema broj računa na koji bi mu isplatila 100.000,00 eura, na što su joj onda poslali kopiju njegove kreditne kartice s brojem računa. Negdje četiri tjedna nakon toga, tuženica je izvršila povrat sredstava. Na upit da li se je ikada obratio tuženici osobno sa zahtjevom da izvrši povrat sredstava nakon raskida ugovora naveo je da je to prepustio odvjetnicima i da se je odvjetnik bio obratio tuženici. Osobno nije bio dao nalog za brisanje predbilježbe prava vlasništva na nekretnini tuženice nakon raskida ugovora.

7. 1. Tuženica je iskazala da je u periodu kada je ugovor trebao biti realiziran u prosincu 2019., pa do raskida ugovora u rujnu 2020. u više navrata kontaktirala tužitelja putem elektroničke pošte i pozivala ga da nađu kompromis za rješavanje cijele te situacije. Tužitelj joj ni na jedan od tih e-mailova nije odgovorio. Nakon raskida ugovora znala je da mora vratiti ono što je primila po ugovoru, odnosno primljenih 100.000,00 eura. Pokušavala je naći način da taj novac vrati. Prvo je otišla u Raiffeisen Bank d. d. jer joj je novac bio uplaćen na račun kod te banke. Pitala ih je da li mogu naći podatak s kojeg računa je izvršena uplata. U banci su našli taj podatak i pitali su je da li može jamčiti da je to broj računa osobe kojoj želi vratiti iznos, na to je rekla da ne može to jamčiti, da nije sigurna da je taj gospodin još živ kako joj se nije javljao godinu dana. Potom je otišla i u Privrednu banku Zagreb d. d. gdje su također odbili izvršiti isplatu da se radi o prevelikom novčanom iznosu te jer nije mogla jamčiti da je to račun osobe kojoj želi vratiti novčana sredstva. U navedene banke je otišla negdje početkom ili na proljeće 2021. i to iz razloga što je u lipnju 2020. doživjela nesreću u kojoj je bila teško ozlijeđena, te je neko vrijeme bila nepokretna, pa potom nakon rehabilitacije, teže pokretna. O svojoj nesreći bila je obavijestila i tužitelja prije raskida ugovora. Nakon što nije mogla izvršiti povrat novca preko banke kontaktirala je i ured javnog bilježnika Panjkovića u Rijeci. Djelatniku javnog bilježnika je objasnila da se želi riješiti novca od jednog gospodina, da nema kontakt s njime godinu dana i da taj novac želi položiti kod javnog bilježnika. Oni su je pitali na koji rok, na što im nije znala reći na koji rok s obzirom da nije imala kontakta s tužiteljem. Na to su joj rekli da ne mogu primiti tako velike novčani iznos bez nekog roka. O kontaktu s bankama i javnim bilježnikom nema pisanih tragova. Negdje nakon toga krenule su i tužbe tužitelja protiv nje. Tužitelj se htio upisati kao vlasnik polovice njene kuće za uplaćenih 100.000,00 eura, iako je vrijednost cijele kupoprodaje vrijedila oko 500.000,00 eura. Tužitelj je pokrenuo više sporova i svi ti njegovi zahtjevi su odbijeni. Ne zna iz kojeg razloga joj tužitelj nije htio dostaviti broj računa, koji su ga tražili ona i njezin odvjetnik. Odvjetniku tužitelja je dostavljeno pismeno s brojem računa te se tražilo da njegov odvjetnik potvrdi da se radi o broju računa tužitelja, što je njegov odvjetnik i potvrdio te je na taj račun izvršena uplata. Osobno je tuženiku slala nekih 4,5,6 mailova pozivajući ga da joj dostavi broj računa za vraćanje sredstava nakon raskida ugovora. S time da je smatrala i da joj tužitelj treba kompenzirati veliku štetu koja joj je nastala jer je propustila dvije sezone iznajmljivanja, zbog toga je predložila vraćanje 50.000,00 eura kako je to navedeno u e-mailu od 17. svibnja 2021. Ne zna zašto u tome e-mailu nije pitala tužitelja za njegov broj računa. Imala je pisani nalog tužitelja da otkaže sezonu 2020. i to vjerojatno putem maila. To nije bilo određeno u ugovoru o kupoprodaji. Tužitelj joj je od svih mailova koje mu je slala odgovorio samo na jedan u veljači 2020. u kojem je naveo da je korona. Tužitelj ju nikad nije tražio da mu vrati novčana sredstva u razdoblju od raskida ugovora, pa do potvrde od strane njegova punomoćnika da se radi o računu tužitelja. Uplatu je izvršila negdje četiri tjedna nakon što je dobila potvrdu da se radi o računu tužitelja. Brisanje predbilježbe u zemljišnim knjigama je izvršeno na njezin prijedlog na temelju sudskih odluka, čemu se tužitelj u postupku protivio. Tužitelju je u konačnici vratila cijeli iznos 100.000,00 eura, nije ništa umanjivala.

7. 2. Iskaz tužitelja cijenjen je kao nevjerodostojan. Tužitelj je iskazivao neuvjerljivo o odnosu između njega i tuženice i njihovoj komunikaciji prije i nakon raskida ugovora. Proturječno navodima tužitelja, iz dokumentacije u spisu vidljivo je da se tuženica u više navrata obraćala tužitelju osobno, kao i njegovom punomoćniku sa zahtjevom da se nađe rješenje za njihovu konkretnu situaciju i to prije i nakon raskida ugovora, a tužitelj se na zahtjeve tuženice u bitnome oglušivao. Također, tužitelj je naveo da tuženica nije iskazivala volju za vraćanje primljenog novčanog iznosa, međutim, iz njegovog iskaza, kao i dokumentacije u spisu vidljivo je da je tužitelj nije ni pozivao na vraćanje tog novčanog iznosa niti joj na njezin poziv dostavljao broj računa za povrat novaca, štoviše protiv tuženice je pokrenuo parnicu kojom je tražio da mu tuženica na temelju isplaćenog iznosa izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na predmetu kupoprodaje na temelju uplaćenog dijela kupoprodajne cijene u 1/2 dijela, a tek podredno isplatu 125.000,00 eura na ime kapare i dijela kupoprodajne cijene.

7. 3. S druge strane iskaz tuženice je u bitnome cijenjen kao vjerodostojan i dosljedan sadržaju isprava u spis, osim u dijelu u kojem je iskazivala da se obraćala bankama i javnom bilježniku s ciljem isplate primljenih sredstava. Prihvaćeni su kao životni i uvjerljivi navodi tuženice da dulje vrijeme nije imala kontakt s tužiteljem , da joj on nije odgovarao na e-mail kojim ga je pozivala na rješenje međusobnih odnosa kao da ni na drugi način nije pokušao s njome ostvariti kontakt. Međutim, nisu prihvaćeni kao uvjerljivi njezini navodi da bi početkom ili na proljeće 2021. otišla u banku i kod javnog bilježnika s ciljem vraćanja novaca tužitelju. Naime, ti navodi su proturječni sadržaju e-maila koji je tuženica uputila tuženiku u svibnju 2021. u kojem mu je predlagala vraćanje polovice novčanog iznosa te ga pozivala da joj se povratno javi kako bi dogovorili razrješenje međusobnih odnosa. Također ti navodi su u koliziji s dijelom njezinog iskaza da je prvo smatrala da joj tužitelj mora naknaditi štetu koja joj je nastala zbog propuštanja turističkog najma nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje i da mu je zbog toga ponudila vraćanje manjeg iznosa, kao i da je cijelo vrijeme pozivala tužitelja na postizanje dogovora, pa nije logično ni životno da je pokraj takvih svojih stavova, tuženica tada odlazila u banku ili kod javnog bilježnika s ciljem vraćanja primljenog dijela kupoprodajne cijene.

8. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj po osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatio tuženici dio kupoprodajne cijene u iznosu 100.000,00 eura 10. rujna 2019. Prethodno je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine kod ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie ishodio upis predbilježbe prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 2. srpnja 2019. Tuženica je 29. rujna 2020. izjavila tužitelju raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine jer tužitelj nije u ugovorenom roku, kao ni u naknadno ostavljenom roku ispunio u cijelosti preuzetu ugovornu obvezu - isplatu ugovorene kupoprodajne cijene. Po raskidu ugovora, tuženica je pozivala tužitelja na sporazumno rješenje njihovih međusobnih odnosa, kao i da joj dostavi broj računa za isplatu primljenog iznosa kupoprodajne cijene s time da je tuženica prvo smatrala da je dužna tužitelju vratiti manji iznos od primljenih 100.000,00 eura, da bi potom iskazala namjeru povrata 100.000,00 eura. Ujedno je pozivala tužitelja da ispuni svoju obvezu brisanja predbilježbe prava vlasništva na njezinoj nekretnini upisanoj na temelju raskinutog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Iako je tuženica pozvala tužitelja da joj dostavi broj računa za povrat primljenih novčanih sredstava, štoviše tužitelju je priznala pravo na povrat navedenog iznosa u parničnom postupku koji se vodio kod ovog suda, Stalne službe u Poreču – Parenzo pod posl. br. P 842/2021., tuženik se na njene pozive oglušio. Tuženica je dana 15. ožujka 2022. vratila tužitelju 100.000,00 eura uplatom na njegov račun, s kojeg je i ranije bila izvršena uplata u njezinu korist nakon što je punomoćnik tužitelja potvrdio da se radi o računu tužitelja. Tužitelj nakon raskida ugovora o kupoprodaji nije poduzimao radnje radi brisanja predbilježbe prava vlasništva koja je bila upisana u njegovu korist u zemljišnoj knjizi, štoviše po prijedlogu tuženice da se izvrši brisanje predbilježbe tog prava, usprotivio se takvom prijedlogu. Nakon raskida ugovora o kupoprodaji protiv tuženice je pokrenuo parnični postupak u kojem je tražio da mu tuženica izda valjanu ispravu za upis prava suvlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela na ime isplaćenog iznosa 125.000,00 eura, a tek podredno je zahtijevao isplatu 125.000,00 eura. U tom postupku tuženica je osporila zahtjev za izdavanje tabularne isprave, dok zahtjev u dijelu za povrat iznosa od 100.00,00 eura je priznala.

9. Prema čl. 368. st. 1., 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) kod raskida ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, s time da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala s time da strana koja vraća novac dužna je platiti i zatezne kamate od dana kad je isplatu primila . Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora (čl. 368. st. 3. ZOO-a). Tako je u čl. 358. st. 1. ZOO-a određeno da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

10. Stranke su po raskidu ugovornog odnosa bile dužne vratiti jedna drugoj ono što su stekle, pa je tako tuženica bila dužna vratiti tužitelju dio plaćene kupoprodajne cijene u iznosu 100.000,00 eura, a tužitelj je bio dužan omogućiti tuženici da ishodi brisanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U postupku je utvrđeno da je tuženica nakon raskida ugovora bila spremna izvršiti ispunjenje svoje obveze vraćanja primljenog po osnovi raskinutog ugovora o kupoprodaji nekretnine kako proizlazi iz e-mailova od 22. i 27. studenog 2021. te odgovora na tužbu iz parničnog postupka posl. br. P 842/2021 po dostavi/potvrdi od strane tužitelja broja računa na koji se ima izvršiti isplata novčanih sredstava, dok tuženik istovremeno nije bio spreman izvršiti brisanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini niti odustati od parničnog postupka koji je pokrenuo protiv tuženice radi izdavanja tabularne isprave za upis prava suvlasništva kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo posl. br. P 842/2021-7. U konačnici je tuženica isplatila tužitelju primljeni novčani iznos 100.000,00 eura 16. ožujka 2022., nakon što je dana 1. ožujka 2022. postalo pravomoćno rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buje posl. br. Z 13349/2021 od 3. siječnja 2022. kojim je udovoljeno prijedlogu tuženice za brisanje predbilježbe prava vlasništva upisane na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja na temelju ugovora o kupoprodaji od 27. lipnja 2019. Iako, tužitelj je i nakon toga ustrajao na navedenom parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva koji je okončan tek rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe posl. br. P 842/2021-7 od 14. rujna 2022. Povodom tog rješenja tužitelj je podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je odbijen rješenjem posl. br. P 842/2021-13 od 5. prosinca 2022.

10. 1. Prema tome, tužitelj ne samo da nije poduzeo radnje da dostavi tuženici broj računa za vraćanje uplaćenog dijela kupovnine po raskidu ugovora, već je osporio i pravo tuženici da u zemljišnoknjižnom postupku izvrši brisanje predbilježbe prava vlasništva upisane u korist tužitelja na temelju raskinutog ugovora. Štoviše, tužitelj je nakon više od godine dana od raskida ugovora o kupoprodaji protiv tuženice pokrenuo parnični postupak kod ovog suda u kojem je na temelju tog ugovora o kupoprodaji nekretnine i uplaćenog iznosa dijela kupoprodajne cijene izdavanje tabularne isprave u svrhu uknjižbe prava vlasništva u 1/2 dijela na nekretnini tuženice, neovisno o tome što je prije toga bio upoznat s izjavom tuženice o raskidu ugovora (što je vidljivo iz dokumentacije u spisu).

11. Po ocjeni ovog suda tuženica je s obzirom na opisano postupanje tužitelja nakon raskida ugovora pravilno istaknula prigovor da nije bila dužna ispuniti svoju obvezu vraćanja primljenog novčanog iznosa, sve dok tužitelj nije ispunio svoju obvezu ili barem pokazao spremnost da ispuni svoju obvezu brisanja upisa predbilježbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ishođenoj na temelju raskinutog ugovora.

11. 1. Prema tome, nije osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi utuženi iznos na ime dospjelih zateznih kamata na iznos 100.000,00 eura za razdoblje od 10. rujna 2019. do 16. ožujka 2022., pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti (t. I. izreke).

12. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, nije odlučivano o prigovoru radi prebijanja. Tuženica nije istaknula zahtjev za ostvarenje svoje tražbine u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva, nego uvjetno, u svrhu prebijanja svoje pravomoćno utvrđene tražbine s tražbinom tužitelja u slučaju da se utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, a koja u konkretnom slučaju nije utvrđena.

13. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

14. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženici naknaditi troškove postupka u cijelosti.

15. Tuženica je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 25. listopada 2024. u iznosu 500,00 eura te kod pristupa ročištima 18. rujna 2025. i 4. ožujka 2026. po 500,00 eura, uvećano za PDV 25 %, sveukupno 1.875,00 eura te sudske pristojbe prema odluci suda.

15. 1. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tuženici pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 25. listopada 2024. 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e) te kod pristupa ročištima 18. rujna 2025. i 4. ožujka 2026. po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), te PDV 25 % na zatražene iznose što iznosi 375,00 eura, sveukupno 1.875,00 eura. Nije joj priznat trošak sudskih pristojbi jer joj takav trošak nije nastao u ovom postupku.

16. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 1.875,00 eura, dok su njen zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti odbijeni (t. II.-IV. izreke).

U Pazinu 27. travnja 2026.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu 190,57 eura,

2. tuženica p. p.